Logika i sustav razmišljanja?

[borgy]

Dakle, prvi put sam otvorio ovaj podforum i nisam procitao prethodne postove nego samo bacio pogled na imena tema na prvoj stranici. Sve ukazuje na to da je neizbjezno postavljanje vec postavljenih pitanja
Ne volim stavljat "ja mislim" i slicne konstrukcije jer ionako sve ovo mislim, pa ako ispadne da su recenice sa pretjeranom sigurnosti, eto.

Zanima me kako drugi shvacaju sljedeci problem:

Rodjeni smo sa ljudskim osobinama, nekakvom osnovom na kojoj se moze graditi nacin razmisljanja. Na nju natovarimo ovu logiku kojom se trenutno sporazumijevamo, naucimo je , ali vjerojatno nema toliko mogucih nacina razmisljanja zbog vec spomenute bioloske osnove. Ne mozemo se potpuno otudjiti od sebe. (? upitno)

Dakle sav svijet je zapravo nasa tvorevina (nemojte me kategorizirati kao subjektivni idealizam broj X molim vas ) jer je i sam pojam svijeta dio naseg nacina razmisljanja. Rekao bih da se zatvorimo u nacin razmisljanja, zato sto je nemoguce pobjeci od svoje logike - samo razmisljanje o tome kakva bi bila "druga logika" je ogranicena onom vec usvojenom. Time je istina svedena u domenu covjeka, kao i uostalom sve. Kantova "stvar po sebi" je jos jedna konstrukcija naseg razmisljanja - postoji li ili ne postoji je samo stvar kako je definiramo. Pretvorio bi je u igru definicija.

Ovakva relativizacija stvara stanoviti osjecaj sigurnosti (mozda samo kod mene) jer je covjek u zadanim granicama (koje ne moze ni spoznati, tu mislim na logiku) gospodar pojma (po definiciji).
Zapravo kontrolira definicije, cime se pokrije sve.
O tome postoji li nesto izvan sustava covjekova razmisljanja (opet svijet po sebi) moze se govoriti opet u sklopu toga da ne postoji ako ga ne definiramo, jer po definiciji ga inace nema.
Time dolazimo do zakljucka da nekim ljudima postoji nesto sto drugim ne postoji, jer ne raspolazu istim znanjem. Po definiciji postojanja (vjerojatno postoji sprdnja na ovakvo koristenje definicija u filozofskim krugovima ) to moze biti u redu.

Necu odmah pisat previse, volio bih vidjeti zanima li ovo ikoga (pobijanje)

[planinar]

Svijet kakvim ga percipiramo je svijet koji smo stvorili (stvaramo), tj. definirali, i to je svijet „po nama“.
Tako, kad određeno opažanje objasnimo, automatski to opažanje pokrivamo logikom, pa i odbacujemo prijašnju logiku zaključivanja iz dotad poznatih činjenica (ulaznih informacija). To otprilike znači da svaki skup znanja proizvodi logički zaključak, te da novo znanje ne odbacuje logiku nego logičko razmišljanje kojim se odlučivalo temeljem ograničenijeg znanja. Logika je dakle, instrument kojim sviramo melodiju širinom poznatih nota, a nova nota donosi i mogućnost drugačije glazbe.

[guest]

OK, ne razumijem pitanje, ali to ne znači da se ne smijem javiti, zar ne ;D Što mi prvo pada na pamet, dilema je neminovnost. Nisam siguran da bih se složio da 'vanjski svijet' ne postoji ako ga ne definiramo - pa postojao je i puno prije nas, što ne bi i sad. Kako ćemo ga mi spoznati i definirati je druga stvar. A pošto iz toga izvlačiš zaključak, takav je u najmanju ruku upitan. Opet, kako god bilo, ipak imaš dovoljno izgleda da si i u pravu. Sve dok se nešto ne može provjeriti, stoji kao moguće, pa i to da nekim ljudima nešto postoji, a drugima ne. Jer, ajde složimo se da čovjek definira, barem toliko, razumijeva, komunicira zaključke, slaže se i onda definira. Složimo se i da je to jedina vrsta nama poznata koja to radi. Postavlja se slijedeće pitanje, da li to što radi, radi sa svrhom ili bez. Da li je to bit/cilj, ili nuspojava. Kažem, dilema je jedina izvjesna neminovnost, zasad je stalno ili - ili.

Ili to što radimo ima smisla ili je besmisleno. Ako ima smisla onda je to sasvim u redu, a ako je besmisleno - onda i to ima smisla.

[borgy]

planinar kaže:
[B]Svijet kakvim ga percipiramo je svijet koji smo stvorili (stvaramo), tj. definirali, i to je svijet „po nama“.

Postoji li svijet "po sebi" i kako bi ga definirao? Za to je potrebna dogovorena bit postojanja, odnosno "kada nesto jest"?

Guest-u:
Kakav je to svemir po sebi postojao prije covjeka? Mi ga zamisljamo da je postojao onakav kakvim ga sada spoznajemo i takav je za nas i postojao. Ne mogu "pobjeci" od sebe i postati nesto strano, sto ne mogu ni izreci jer bi to opet bilo iz mene a ne izvan mene. Nekakvo bice X za koje ne postoji ni pojam ni svemir. Doduse i sam pokusaj i ideja za to je iz mene, pa zbilja nema smisla pokusati se otudjiti od sebe(mislim da me razumijete, previse ponavljam iste ideje).

Nakon zakljucka da sam covjek i da mislim kako mislim, proizvoljno ispunjavam osobinu "jest". Ili mozda ne

[hotnix]

prilicno si nerazumljiv ...

social construction

jedna velika zabluda; "traziti ljudskost izvan covjeka i vremena,to je sama suprotnost"

[borgy]

zao mi je ako sam nerazumljiv, ali ne mogu shvatit kako sam uletio u pogresku koju navodis u linku? vjerojatno me zbog loseg izrazavanja nisi shvatio, tako da si me dvaput upozorio na istu manu

"traziti ljudskost izvan covjeka i vremena,to je sama suprotnost"

Zanimljiva recenica, jer su prostor i vrijeme covjekovi pojmovi?

Mozda ce ici boljim tijekom ako postavim pitanje koje okolisa: Sto apsolutnu istinu cini apsolutnom?

[hotnix]

jooj,zar opet! imas topic O istini

"quote" je moje misljenje,nedjele ga svi..

prostor i vrijeme postoje i bez covjeka...bar ja tak smatram

apsolutna istina je apsolutno dokazana istina,npr. ja sad pijem kavu i to je apsolutna istina.

[planinar]

borgy kaže:
Postoji li svijet "po sebi" i kako bi ga definirao? Za to je potrebna dogovorena bit postojanja, odnosno "kada nesto jest"?

Sam si donekle odgovorio na ovo pitanje – „dogovorena bit postojanja“ je stvaranje svijeta „po nama“, a izvodi se našim logičkim razmišljanjem. To bi naše logičko razmišljanje trebali preslikati na logičko razmišljanje svijeta, a da bi i to uspjeli, trebali bi zamisliti svijet kao entitet, kao što je čovjek entitet i kao što smo mi (s našim dogovorom) entitet. To je uzaludan posao (samozavaravanje već u začetku), jer bismo trebali pretpostavljati da je svijet entitet, te da logički razmišlja na način kako mi razmišljamo, a već sam ti objasnio da možemo ustvrditi da je naše logičko razmišljanje nužno pogrešno. I to zaključujemo već na razini iskustva, tj. svijeta „po nama“, jer opazivši i shvativši nešto novo (što je naravno dio svijeta), nužno mijenjamo logičko razmišljanje i izvođenje zaključka iz tog novog logičkog razmišljanja.

[borgy]

hotnix:
Hoces li reci da je kriterij istinitosti jasnost i razgovijetnost? To je jos vise "humanizirano".
Znam da vec posotoji topic ali prvo bih htio raspraviti o ontologiji koja mi je problematicna.

planinar:
Slazem se sa velikim dijelom, ocito to nisam uocio prije Svijet "po sebi" je covjekova konstrukcija - to je kontradikcija koju je namjerno stvorio kako bi pokusao biti nesto drugo nego sto jest (apstrakcijom krenuti prema necem visem?)
Svijet "po sebi" mozemo kao i cijelu logiku ugurati u domenu covjeka, pa da i sva ziva bica pocnu razmisljati na isti nacin i dalje logika ostaje dio samo njih. Je li ovo logicno - zanimljivo kako cemo ove izjave ocjeniti ljudskom logikom

U sklopu gornjih izjava mogu slijediti sljedece:
To sto nesto "jest" ili nesto "nije" ovisi o dogovoru bitka. Covjek misli bitak i dodjeljuje ga kao atribut proizvoljnim predmetima/pojavama. Uvodi pojam egzistencije kao neceg apsolutnog. Normalno je da ona moze biti samo privid, no zar je to bitno - covjek zivi kao covjek.

Jesu li pokusaji definiranja bitka pokusaji prodiranja u svijet "po sebi" i shvacanja biti egzistencije izvan covjeka? Jesu li takvi pokusaji nelogicni?

[planinar]

borgy kaže:

Svijet "po sebi" je covjekova konstrukcija - to je kontradikcija koju je namjerno stvorio kako bi pokusao biti nesto drugo nego sto jest (apstrakcijom krenuti prema necem visem?)

Da, slažem se - no i čovjek "po sebi" je također konstrukcija, a izvodi se po nacrtu čovjeka "po svijetu", pa je svijet "po sebi" polje i način da dolazimo do tih odgovora, "po svijetu".

borgy kaže:

Jesu li pokusaji definiranja bitka pokusaji prodiranja u svijet "po sebi" i shvacanja biti egzistencije izvan covjeka? Jesu li takvi pokusaji nelogicni?

Nisu, bili bi kad bi čovjek znao odgovor.

[ashibad]

borgy kaže:
Dakle, prvi put sam otvorio ovaj podforum i nisam procitao prethodne postove nego samo bacio pogled na imena tema na prvoj stranici. Sve ukazuje na to da je neizbjezno postavljanje vec postavljenih pitanja
Ne volim stavljat "ja mislim" i slicne konstrukcije jer ionako sve ovo mislim, pa ako ispadne da su recenice sa pretjeranom sigurnosti, eto.

Zanima me kako drugi shvacaju sljedeci problem:

Rodjeni smo sa ljudskim osobinama, nekakvom osnovom na kojoj se moze graditi nacin razmisljanja. Na nju natovarimo ovu logiku kojom se trenutno sporazumijevamo, naucimo je , ali vjerojatno nema toliko mogucih nacina razmisljanja zbog vec spomenute bioloske osnove. Ne mozemo se potpuno otudjiti od sebe. (? upitno)

Dakle sav svijet je zapravo nasa tvorevina (nemojte me kategorizirati kao subjektivni idealizam broj X molim vas ) jer je i sam pojam svijeta dio naseg nacina razmisljanja. Rekao bih da se zatvorimo u nacin razmisljanja, zato sto je nemoguce pobjeci od svoje logike - samo razmisljanje o tome kakva bi bila "druga logika" je ogranicena onom vec usvojenom. Time je istina svedena u domenu covjeka, kao i uostalom sve. Kantova "stvar po sebi" je jos jedna konstrukcija naseg razmisljanja - postoji li ili ne postoji je samo stvar kako je definiramo. Pretvorio bi je u igru definicija.

Ovakva relativizacija stvara stanoviti osjecaj sigurnosti (mozda samo kod mene) jer je covjek u zadanim granicama (koje ne moze ni spoznati, tu mislim na logiku) gospodar pojma (po definiciji).
Zapravo kontrolira definicije, cime se pokrije sve.
O tome postoji li nesto izvan sustava covjekova razmisljanja (opet svijet po sebi) moze se govoriti opet u sklopu toga da ne postoji ako ga ne definiramo, jer po definiciji ga inace nema.
Time dolazimo do zakljucka da nekim ljudima postoji nesto sto drugim ne postoji, jer ne raspolazu istim znanjem. Po definiciji postojanja (vjerojatno postoji sprdnja na ovakvo koristenje definicija u filozofskim krugovima ) to moze biti u redu.

Necu odmah pisat previse, volio bih vidjeti zanima li ovo ikoga (pobijanje)

Što se mene tiče, potpuno je jasno da mi svijet percipiramo preko osjetila (vlastitih i produženih) i sve čega smo svjesni je stvar po nama. Ne vidim svrhu definiranja pojma stvar po sebi. Što bi to trebalo biti?

[borgy]

planinar kaže:
čovjek "po sebi" je također konstrukcija, a izvodi se po nacrtu čovjeka "po svijetu", pa je svijet "po sebi" polje i način da dolazimo do tih odgovora, "po svijetu".

Ne razumijem izraz "po svijetu".
Mozda mislis na to da covjek zeli spoznati svijet "po sebi" da bi iz biti svijeta pronasao i svoju bit dedukcijom? Ako mislis, onda je po meni covjekova spoznaja svijeta po sebi kontradikcija.

planinar kaže:
Nisu, bili bi kad bi čovjek znao odgovor.

Mislis odgovor na pitanje sto je bitak. Sto ako sa razvojem spoznaje svijeta dodjemo do zakljucka da sve sto egzistira sadrzi X u svom pojmu? Zakljucit cemo da je to bitak. Ali to je ljudski bitak, izasao iz nasega uma. Ne govorim "odustanite od svega" nego da je konkretni primjer trazenja bitka svijeta "po sebi" kontradikcija. Razlog: problematicnost pojma svijet "po sebi".

Probaj definirati svijet "po sebi" da rasprava krene u bit problema.

[borgy]

ashibad kaže:
Što se mene tiče, potpuno je jasno da mi svijet percipiramo preko osjetila (vlastitih i produženih) i sve čega smo svjesni je stvar po nama. Ne vidim svrhu definiranja pojma stvar po sebi. Što bi to trebalo biti?

To je zanimljivost koju sam pokusao problematizirati Ako zakljucimo tako, onda dalje zakljucujemo da je sve u domeni covjeka.

[planinar]

borgy kaže:
Ne razumijem izraz "po svijetu".
Mozda mislis na to da covjek zeli spoznati svijet "po sebi" da bi iz biti svijeta pronasao i svoju bit dedukcijom? Ako mislis, onda je po meni covjekova spoznaja svijeta po sebi kontradikcija.

Propitkujući sebe u traženju temeljnih istina – o svojoj biti, o bitku koji obitava u toj biti – čovjek postaje svjestan da budan sanja, tj. postaje svjestan svoje nesvjesnosti, zbog ograničenih snaga čula, zbog ograničenog znanja i dosega znanja, zbog ograničene mogućnosti zamišljaja. Zbog te okrnjenosti, nebudnosti, čovjek je svjestan pogrešnosti ili ograničene točnosti prodiranja u bit svijeta i bit čovjeka iz perspektive čovjeka „po sebi“.

Kako je svjestan vlastitih konstrukcija, svjestan je da je iz te pozicije „svijet po sebi“ također konstrukcija „čovjeka po sebi“.

No, kako logički pretpostavlja da je dio svijeta, čime je i sam svijet, ide zaobilaznim putem, na način da obiđe vlastiti san i utvrdi – kako svijet vidi čovjeka. Koje su to zakonitosti svijeta u čovjeku, koji je to materijal svijeta u čovjeku? Čovjek pritom ide logikom da svijet ne sanja, nego da se čovjekov san vječno sudara i rasplinjuje u dodiru sa svijetom. Kad bi utvrdio na koji je način svijet u čovjeku, kako svijet vidi čovjeka, čovjek smatra da bi utvrdio i što je „svijet po sebi“. Kad bi definirao „svijet po sebi“, laganim deduktivnim prijelazom došao bi i do „čovjeka po sebi“, lišena snova.

[nitko i ništa]

borgy kaže:
Probaj definirati svijet "po sebi" da rasprava krene u bit problema.

Već je krenula...

[solange]

[QUOTE]borgy kaže:
[B]Dakle, prvi put sam otvorio ovaj podforum i nisam procitao prethodne postove nego samo bacio pogled na imena tema na prvoj stranici. Sve ukazuje na to da je neizbjezno postavljanje vec postavljenih pitanja
Ne volim stavljat "ja mislim" i slicne konstrukcije jer ionako sve ovo mislim, pa ako ispadne da su recenice sa pretjeranom sigurnosti, eto.

Zanima me kako drugi shvacaju sljedeci problem:

Rodjeni smo sa ljudskim osobinama, nekakvom osnovom na kojoj se moze graditi nacin razmisljanja. Na nju natovarimo ovu logiku kojom se trenutno sporazumijevamo, naucimo je , ali vjerojatno nema toliko mogucih nacina razmisljanja zbog vec spomenute bioloske osnove. Ne mozemo se potpuno otudjiti od sebe. (? upitno)

Dakle sav svijet je zapravo nasa tvorevina (nemojte me kategorizirati kao subjektivni idealizam broj X molim vas ) jer je i sam pojam svijeta dio naseg nacina razmisljanja. Rekao bih da se zatvorimo u nacin razmisljanja, zato sto je nemoguce pobjeci od svoje logike - samo razmisljanje o tome kakva bi bila "druga logika" je ogranicena onom vec usvojenom. Time je istina svedena u domenu covjeka, kao i uostalom sve. Kantova "stvar po sebi" je jos jedna konstrukcija naseg razmisljanja - postoji li ili ne postoji je samo stvar kako je definiramo. Pretvorio bi je u igru definicija.

Ovakva relativizacija stvara stanoviti osjecaj sigurnosti (mozda samo kod mene) jer je covjek u zadanim granicama (koje ne moze ni spoznati, tu mislim na logiku) gospodar pojma (po definiciji).
Zapravo kontrolira definicije, cime se pokrije sve.
O tome postoji li nesto izvan sustava covjekova razmisljanja (opet svijet po sebi) moze se govoriti opet u sklopu toga da ne postoji ako ga ne definiramo, jer po definiciji ga inace nema.
Time dolazimo do zakljucka da nekim ljudima postoji nesto sto drugim ne postoji, jer ne raspolazu istim znanjem. Po definiciji postojanja (vjerojatno postoji sprdnja na ovakvo koristenje definicija u filozofskim krugovima ) to moze biti u redu.

Radi se o percepciji samoj.Razmišljala sam mnogo o tome.Naime tražeći ispravnost za jedan određen pojam uzimajući u obzir percepciju ljudi ,njihovo mišljenje i stav shvatih kako je u čistoj vanjskoj logici moguće za svaku percepciju naći određenu odnosnu težinu a time i opravdanje i oblik prihvaćanja i ispravnosti.U nama samima leži ona logika koja dolazi iz esencije nas samih,na njoj gradimo stavove i mišljenja.Smatram kako se naša logika stvara iz naše esencijje a potom dalje razvija iskustvom.I ako u njoj pronađemo oblik krivulje koja ne zastranjuje i nema veliki odmaha možemo reći kako smo pronašli našu aktivnu logiku.iOna može biti samo oblik lažnog uporišta ili korijen stvaranja iluzije ali tražiti istinu izvana a pritom je ne osjetiti iznutra nema smisla.a samo pitanje smisla nema smisla,a ujedno istina je možda i najveća laž.Mislim kako naša nutrina koja posejduje određenu logiku detektira vanjsku logiku koja joj odgovara,dowlodira je i kompajlira u programe svoje matrice.I tako se stvara unutrašnja ljepota logike svakog pojedinca

[ashibad]

borgy kaže:
To je zanimljivost koju sam pokusao problematizirati Ako zakljucimo tako, onda dalje zakljucujemo da je sve u domeni covjeka.

Ono što mene zanima je ima li smisla polemizirati o tome? Naime što ako zaključimo da je sve u domeni čovjeka? Ili ako zaključimo da nije. Čemu vode ti zaključci?

Nekako mi sve to visi u zraku.

[guest]

ashibad kruži:
Ono što mene zanima je ima li smisla ...

solange kuži:
Mislim kako naša nutrina koja posjeduje određenu logiku detektira vanjsku logiku koja joj odgovara, downlodira je i kompajlira u programe svoje matrice. I tako se stvara unutrašnja ljepota logike svakog pojedinca

I nikom nije ljepše neg je nam, ta ra ram, ta - ra ram