Osoba s ASPD-om

[testistestis]

Insidious kaže:

Nisam roditelj, pa ne mogu odgovoriti iz vlastitog iskustva. No, ASPD roditelji koje znam uvijek stavljaju sebe i svoje potrebe na prvo mjesto, bez obzira na to koliko im je stalo do vlastite djece... Ili to, ili postižu neki kompromis sami sa sobom.

thats just horrifying, nezamislivo,užas,scary movie

[pluma]

descender kaže:

Kakve veze ima moje pre/poznavanje fraza i razlika između istih; s u potpunosti nerazumljivim mi metaforama?
"Zašto" ta silna potreba izbacivanja svima neobično važne i apsolutno pametne opservacije; koje nekim uvijek prisutnim pravilom; na zamolbu da se ista možda, ako je ikako moguće malo produbi/e; neupitno završi u šturom stilu : "pa tako je svima jasno što sam decidirano izrazilo". Pitanje/zamolba u svrhu neke daljnje "diskusije"? Bez obzira na to što jedna osoba "moli za produbljenje"; možda i ostale interesira isto; nadovezali bi se.....
Hraniti ego s lažnom potvrdom svoje bistrine, baziranoj na tuđim tezama, razmišljanjima.. jednako je konzumaciji ogromnih količina konzerviranog, pasteriziranog pelata u nadi ili ideji kako će bojila biti najveći benefit konzumacije.
Plus pečaćenje frazom; "za rajčicu kažu da je iznimno zdrava; bogata sa....."..
Forum/"diskusija" board; ne fejzbuk zid s komentarima. Copy-paste-quote-ijatakonekakoisto-"razmišljanja".. i metaforičke filozofije tipa : "kad u ruci imaš dva kamena; nije isto kao kad u dvije ruke imaš po kamen.."..... "dovoljne" su za grafit.....
Kao dio nekakve "rasprave" u kojoj se možda nađe netko tko će [se] pitati : "a što ako nemam ruke..?"..
Odgovor pitanjem : "pa razmisli malo.. zar nije [mislim da sam..] sasvim jasno vidljivo..?".. kod onoga koji pita ne bi li shvatio poantu izrečenog; nadovezao se..... budi sasvim bespotrebnu agresiju povodom uopće pokušaja komunikacije.. trošenja [i "nemilisekunde"] vremena; obraćanja pažnje.. na jednostavni krivo, zbijeno formatirani algoritam, sastavljen od par jednostavnih linija, funkcija, petlji.... Vicious cycle.

Tebi baš fali malo akcije u životu, jelda

Prvi put sam ti opširnije odgovorila, ali kako sam na mobu, obrisao mi se post i sinoć mi se opet desilo isto. Pola toga što sam htjela reć sam zaboravila i ostala bez inspiracije, šta mogu
Inače, promašio si ceo fudbal. Nisam ja ponovila riječi koje sam negdje pročitala, situacija je zapravo obrnuta. Budući da onda nisam bila u stanju verbalizirat ono što mi je na umu, potražila sam izjavu koja bi to napravila umjesto mene.

Nije li "osoba sa ASPDom"; manje egotripna, s obzirom na to da je kroz dugogodišnje mukotrpnu na/učenost primjećivanja, mimike, praktične uporabe obrazaca.... percipirala kako je i ego zapravo, samo određeni obrazac? Kako "osoba sa ASPDom".. "percipira [tuđe, upućene prema sebi; svoje..] "emocije""..?

ASPD-ovci koje znam imaju sve kvalitete egotripera. Jaako su skloni hvalisanju, a kad im nešto ne pođe za rukom, svale krivnju na druge. Mogu biti povučeni u sebe, no ne i introspektivni, jer nisu u stanju pravovaljano interpretirati kodove koje im društvo odašilje, ali ni proniknuti u sebe. Ono što sam primijetila jest da se vode nekim vlastitim zakonitostima, pa tako "obrazac" poštuju onda kada bi mogli imati koristi od toga, kad im se sviđa - u suprotnom, ne. Nisu čak ni postojano vješti manipulatori - nedostatak samokontrole im često pomrsi račune i sruši sve ono što su dotad gradili. Što se percipiranja emocija tiče, jednostavno su prenepredvidljivi.

Btw, nikad mi nije bilo jasno zašto se dijagnoza olako lijepi političarima i poduzetnicima

[Insidious]

pluma kaže:

ASPD-ovci koje znam imaju sve kvalitete egotripera. Jaako su skloni hvalisanju, a kad im nešto ne pođe za rukom, svale krivnju na druge. Mogu biti povučeni u sebe, no ne i introspektivni, jer nisu u stanju pravovaljano interpretirati kodove koje im društvo odašilje, ali ni proniknuti u sebe. Ono što sam primijetila jest da se vode nekim vlastitim zakonitostima, pa tako "obrazac" poštuju onda kada bi mogli imati koristi od toga, kad im se sviđa - u suprotnom, ne. Nisu čak ni postojano vješti manipulatori - nedostatak samokontrole im često pomrsi račune i sruši sve ono što su dotad gradili. Što se percipiranja emocija tiče, jednostavno su prenepredvidljivi.

Btw, nikad mi nije bilo jasno zašto se dijagnoza olako lijepi političarima i poduzetnicima

Na čemu temeljiš ovu tvrdnju? Sumnjam da osobno poznaješ nekoga tko otvoreno priznaje da ima ASPD, no i da znaš, ne možeš bazirati tvrdnju na jednoj osobi.

ASPD-ovci MOGU biti introspektivni (Introspekcija (engl. introspection, od lat. introspicere: gledati u što, promatrati), u psihologiji, samoopažanje, tj. opažanje vlastitih psihičkih procesa. Ta je psihologijska metoda svojevrsna samo psihologiji. Čovjek je svjestan svojih doživljaja i u stanju je da opaža i opisuje, bilo u trenutku samog doživljavanja ili naknadno u sjećanju. Za usporedbu; Intelektualizacija - Prožimanje ovozemaljskih stvari misaonim kvalitetima, izdizanje iznad prosječnosti (lat.)) i savršeno interpretiraju kodove koje im društvo šalje, samo što im nije stalo do društva niti kodova. Većina ljudi se bave prema nekim svojim zakonitostima, koje pak krše kad im ne odgovaraju. Uzmi kao primjer Katolike koji biraju kojih će se religijskih zakona držati, a koje će prikladno ignorirati.

O tome jesu li vješti manipulatori ili ne ne vrijedi ni pričati jer sve ovisi od osobe do osobe, no oni koji su inteligentni, znaju kako čitati ljude i kako postići ono što žele. U suprotnom, ne bi postojao toliko veliki broj stranica i foruma namjenjenih "žrtvama psihopata, sociopata, narcisista" i sličnih.

ASPD-ovci nemaju nikakvih problema s čitanjem tuđih emocija, no nije im stalo do tih tuđih emocija. Znaju dovoljno da te emocije iskoriste protiv tih osoba.

A ovo zadnje, u vezi političara i poduzetnika... Pa, ljudi vole projicirati (valjda se tako kaže). Za ta zanimanja potrebno je biti prepreden i manipulativan (barem do neke mjere). A ako se ljudima nešto ne sviđa na nekome, lako je zalijepiti etiketu poput "psihopat" (naravno, u pop smislu riječi, ne kliničkom).

Nije li "osoba sa ASPDom"; manje egotripna, s obzirom na to da je kroz dugogodišnje mukotrpnu na/učenost primjećivanja, mimike, praktične uporabe obrazaca.... percipirala kako je i ego zapravo, samo određeni obrazac? Kako "osoba sa ASPDom".. "percipira [tuđe, upućene prema sebi; svoje..] "emocije""..?

Ego jest samo određeni obrazac, no lakše je manipulirati tuđim, nego vlastitim.

Ne znam misliš li pod zadnjim pitanjem na to kojim procesom očitavam tuđe emocije ili što mislim o tuđim emocijama upućenim prema meni?

U prvom slučaju, to je stvar čitanja između redaka, očitavanja govora tijela, postavljanja pravih pitanja.

U drugom; ne znače mi ništa, osim ako nemam neki plan u vezi njih. U tom slučaju, imat će mi neko značenje (korist) dokle god mi te osobe nečemu služe.

thats just horrifying, nezamislivo,užas,scary movie

Zašto? Ako nisi sebi na prvom mjestu, kome ćeš biti?

blage veze nemaju na netu o ovome, ovo sto sam procitao nema veze s vezom, ili bar ja ne patim onda od toga, a mislio sam da patim...


Patiš od čega, točno?

[pluma]

Insidious kaže:

Na čemu temeljiš ovu tvrdnju? Sumnjam da osobno poznaješ nekoga tko otvoreno priznaje da ima ASPD, no i da znaš, ne možeš bazirati tvrdnju na jednoj osobi.

ASPD-ovci MOGU biti introspektivni (Introspekcija (engl. introspection, od lat. introspicere: gledati u što, promatrati), u psihologiji, samoopažanje, tj. opažanje vlastitih psihičkih procesa. Ta je psihologijska metoda svojevrsna samo psihologiji. Čovjek je svjestan svojih doživljaja i u stanju je da opaža i opisuje, bilo u trenutku samog doživljavanja ili naknadno u sjećanju. Za usporedbu; Intelektualizacija - Prožimanje ovozemaljskih stvari misaonim kvalitetima, izdizanje iznad prosječnosti (lat.)) i savršeno interpretiraju kodove koje im društvo šalje, samo što im nije stalo do društva niti kodova. Većina ljudi se bave prema nekim svojim zakonitostima, koje pak krše kad im ne odgovaraju. Uzmi kao primjer Katolike koji biraju kojih će se religijskih zakona držati, a koje će prikladno ignorirati.

O tome jesu li vješti manipulatori ili ne ne vrijedi ni pričati jer sve ovisi od osobe do osobe, no oni koji su inteligentni, znaju kako čitati ljude i kako postići ono što žele. U suprotnom, ne bi postojao toliko veliki broj stranica i foruma namjenjenih "žrtvama psihopata, sociopata, narcisista" i sličnih.

ASPD-ovci nemaju nikakvih problema s čitanjem tuđih emocija, no nije im stalo do tih tuđih emocija. Znaju dovoljno da te emocije iskoriste protiv tih osoba.

Pouzdano znam za dvije osobe iz svog okruženja, obje su bile/jesu na terapiji. Ako si ti ASPD, onda očito spadaš u visoko funkcionirajuću kategoriju. Oni koje ja znam nisu sposobni održavati bliske veze s ljudima (čak ni s vlastitom obitelji) skloni su rizičnom ponašanju, agresivni, impulzivni, nepredvidljivi, patološki lažljivci, skloni porocima, nasilni. Čitajući tvoje postove, netko bi mogao zaključiti da su ASPD-ovci nadljudi, ali da je tako, onda ne bi konstantno imali problema u međuljudskim odnosima, na poslu, sa zakonom... Nisu oni generalno toliko dobri manipulatori, koliko su u stanju nanjušiti pogodne žrtve koje će moći sisati do mile volje. Još nisam vidjela da su se nakalemili na nekog tko ih čita i kime ne mogu manipulirati.

A ovo zadnje, u vezi političara i poduzetnika... Pa, ljudi vole projicirati (valjda se tako kaže). Za ta zanimanja potrebno je biti prepreden i manipulativan (barem do neke mjere). A ako se ljudima nešto ne sviđa na nekome, lako je zalijepiti etiketu poput "psihopat" (naravno, u pop smislu riječi, ne kliničkom).

Slažem se

thats just horrifying, nezamislivo,užas,scary movie

Zašto? Ako nisi sebi na prvom mjestu, kome ćeš biti?

Ako si stvarno ASPD, onda sumnjam da ćeš moći shvatiti zašto su ljudi koji uvijek sebe stavljaju na prvo mjesto grozni roditelji

[inkpink]

hebate, čitajući vaše postove zabrinuo sam se. al možda sam ipak samo hipohondar

[Insidious]

pluma kaže:

Pouzdano znam za dvije osobe iz svog okruženja, obje su bile/jesu na terapiji. Ako si ti ASPD, onda očito spadaš u visoko funkcionirajuću kategoriju. Oni koje ja znam nisu sposobni održavati bliske veze s ljudima (čak ni s vlastitom obitelji) skloni su rizičnom ponašanju, agresivni, impulzivni, nepredvidljivi, patološki lažljivci, skloni porocima, nasilni. Čitajući tvoje postove, netko bi mogao zaključiti da su ASPD-ovci nadljudi, ali da je tako, onda ne bi konstantno imali problema u međuljudskim odnosima, na poslu, sa zakonom... Nisu oni generalno toliko dobri manipulatori, koliko su u stanju nanjušiti pogodne žrtve koje će moći sisati do mile volje. Još nisam vidjela da su se nakalemili na nekog tko ih čita i kime ne mogu manipulirati.

To zvuči kao nabrajanje pročitanoga s internet checkliste. Hint; rijetko tko posjeduje sve te odlike. "Bliske veze s ljudima" znače emocionalno afektivne veze u kojima je ASPD-ovcima stalo do drugih ljudi. Razlog što takve veze često ne traju je to što se ASPD-ovcima ne da glumiti i ublažavati svoju osobnost radi tuđih osjećaja. Razlog zbog kojih netko s ASPD-om ima problema je frustracija zbog društva koji im nameće da se moraju truditi oko stvari do kojih im nije stalo radi uklapanja. A ako želiš saznati jesu li se nakalemili na nekoga tko ih čita, pročitaj koju knjigu psihijatara koji su radili u zatvorima. Jest da su autori veoma pristrani i puni predrasuda, ali možeš vidjeti koliko su ih puta zatvorenici uspjeli šarmirati, prevariti i sl. Inače, tebi su to dvoje baš specifično rekli "Čuj ti, ja ti idem na terapiju zato što imam antisocijalni poremećaj ličnosti?" Sumnjam. Imaš tipični holier-than-thou mentalitet.

Ovaj tip ima jako zanimljivu knjigu na temu. https://www.youtube.com/watch?v=xYemnKEKx0c

Ako si stvarno ASPD, onda sumnjam da ćeš moći shvatiti zašto su ljudi koji uvijek sebe stavljaju na prvo mjesto grozni roditelji

Šteta što nema prikladnog prijevoda za riječ "sanctimonious" jer ti savršeno odgovara.

Što bi ljudi trebali? Postaviti djecu kao centar svog postojanja, staviti sebe na drugo, treće ili koje već mjesto radi toga što im društvo pokušava nametnuti svoju viziju toga što je ispravno ili ne, te im nabija osjećaj krivnje ako ne prihvate tu viziju kao vlastitu normu? Toj istoj djeci sjebati budućnost tako što će ih naučiti da su oni uvijek najbitniji, na prvom mjestu i svi im se trebaju podrediti? Gomilati svoje nezadovoljstvo i frustracije jer si zanemarila svoje potrebe u njihovu čast, te ih zatim (svjesno ili nesvjesno) ispoljavati na toj istoj djeci (a ona će ti zamjeriti jer se usuđuješ žaliti se, umjesto da ih štuješ bez pogovora jer su ipak oni ONI)? Čestitam, uzgajaš novu generaciju narcisista.

hebate, čitajući vaše postove zabrinuo sam se. al možda sam ipak samo hipohondar

Ako si se zabrinuo, onda najvjerovatnije nemaš razloga za brigu.

[pluma]

Insidious kaže:

To zvuči kao nabrajanje pročitanoga s internet checkliste. Hint; rijetko tko posjeduje sve te odlike. "Bliske veze s ljudima" znače emocionalno afektivne veze u kojima je ASPD-ovcima stalo do drugih ljudi. Razlog što takve veze često ne traju je to što se ASPD-ovcima ne da glumiti i ublažavati svoju osobnost radi tuđih osjećaja. Razlog zbog kojih netko s ASPD-om ima problema je frustracija zbog društva koji im nameće da se moraju truditi oko stvari do kojih im nije stalo radi uklapanja. A ako želiš saznati jesu li se nakalemili na nekoga tko ih čita, pročitaj koju knjigu psihijatara koji su radili u zatvorima. Jest da su autori veoma pristrani i puni predrasuda, ali možeš vidjeti koliko su ih puta zatvorenici uspjeli šarmirati, prevariti i sl. Inače, tebi su to dvoje baš specifično rekli "Čuj ti, ja ti idem na terapiju zato što imam antisocijalni poremećaj ličnosti?" Sumnjam. Imaš tipični holier-than-thou mentalitet.[/url]

Ne govorim samo o jednoj osobi, jelte. A šta bih ja ako se te odlike mogu nać i na netu - valjda da ih nema onda poremećaja ne bi ni bilo, jerbo da bi netko imao neku bolest/poremećaj mora zadovoljit određene parametre. S tim da ti je vjerojatno jasno da nisu svi ASPD-ovci isti. Neki imaju i više različitih dijagnoza.
To što je netko psihijatar ne znači da ne može pasti pod tuđi utjecaj, nema to veze sa strukom Poznajem nekoliko osoba koje su razvile ovisnički odnos sa svojim terapeutima, sve je moguće.
A što da ti kažem da sam saznala da mi tetin muž ima ASPD, i to tako što su ga jedan dan pokupila bolnička kola?
Fora je u tome da ti ne možeš znati u kakvom sam odnosu s tim osobama ni kako sam saznala zbog čega su išli/idu na terapiju.

Što bi ljudi trebali? Postaviti djecu kao centar svog postojanja, staviti sebe na drugo, treće ili koje već mjesto radi toga što im društvo pokušava nametnuti svoju viziju toga što je ispravno ili ne, te im nabija osjećaj krivnje ako ne prihvate tu viziju kao vlastitu normu? Toj istoj djeci sjebati budućnost tako što će ih naučiti da su oni uvijek najbitniji, na prvom mjestu i svi im se trebaju podrediti? Gomilati svoje nezadovoljstvo i frustracije jer si zanemarila svoje potrebe u njihovu čast, te ih zatim (svjesno ili nesvjesno) ispoljavati na toj istoj djeci (a ona će ti zamjeriti jer se usuđuješ žaliti se, umjesto da ih štuješ bez pogovora jer su ipak oni ONI)? Čestitam, uzgajaš novu generaciju narcisista.

Gle, nisam ja kriva što tvoja vizija svijeta odudara od postojeće

Ideš iz krajnosti u krajnost. Dobar roditelj neće štovati djecu bez pogovora, ali ni biti sebični egoist bez imalo sluha za djetetove potrebe. Ključ je u pronalaženju balansa, s čime imaju problema i obični smrtnici, a kamoli ASPD-ovci. Put od "baš me briga za moje dijete" do stvaranja vojske malih narcisa je poprilično dug

Šteta što nema prikladnog prijevoda za riječ "sanctimonious" jer ti savršeno odgovara.

Sumnjam. Imaš tipični holier-than-thou mentalitet.

Sad bih ti čak i mogla vjerovat na riječ da si ASPD
Tipično napadanje u nedostatku boljih argumenata, odnosno nemogućnosti vizualiziranja šire slike.
E, pa vidiš, da smo sad na kavi i da usred ovakve, obične rasprave iz tvojih usta čujem te dvije rečenice, između nas dvije bih se automatski stvorila barijera. I to ne zato što sam "svetija od tebe", nego zato što nemam volje održavati bliske odnose s ljudima koji na nešto što im se ne sviđa odgovaraju napadom bez pokrića. ASPD-ovci nisu nepogrešivi manipulatori, samo je pitanje hoće li žrtva ignorirati alarmantne znakove ili se na vrijeme udaljiti.

[Plovix]

Zanimljivo je što samo ljudima tema za osobe poput vas, a onima kojima je zaprave potrebna pomoć...

U jednu ruku zanimljivo jest, a u drugu nije.

[descender]

Ne postoji "psihopatija". Jeftina definicija za neprihvaćeno djelovanje; bez obzira što je cijelo ljudsko bivanje potpuno uronjeno u istu. Samo oni koji se imaju potrebe uvjeriti, simulirati, glumatati.. pred sobom/drugima.. da su nešto xtra [odmjerena empatija, altruizam, moral, osjećaji..].. i oni "sebični"; koji to xtra, logički vide samo kao uglavnom smetnju; bez obzira na povremene, možebitne beneficije [iz] istog modela.. I naravno; oni nedefinirani; nesvrstani.. koji uvijek za osobni benefit žongliraju [bauljaju] po žici..

[descender]

Plovix kaže:

Zanimljivo je što samo ljudima tema za osobe poput vas, a onima kojima je zaprave potrebna pomoć...
U jednu ruku zanimljivo jest, a u drugu nije.

zanimljivo je što samo ljudima
tema za osobe poput vas
a onima kojima je zaprave potrebna pomoć

Wow..

[inkpink]

descender kaže:

Ne postoji "psihopatija". Jeftina definicija za neprihvaćeno djelovanje; bez obzira što je cijelo ljudsko bivanje potpuno uronjeno u istu. Samo oni koji se imaju potrebe uvjeriti, simulirati, glumatati.. pred sobom/drugima.. da su nešto xtra [odmjerena empatija, altruizam, moral, osjećaji..].. i oni "sebični"; koji to xtra, logički vide samo kao uglavnom smetnju; bez obzira na povremene, možebitne beneficije [iz] istog modela.. I naravno; oni nedefinirani; nesvrstani.. koji uvijek za osobni benefit žongliraju [bauljaju] po žici..

nije čak ni neprihvaćeno već dobrodošlo ponašanje kako bi drugi imali posla i razloga ( policajci, doktori, novinari, farmaceuti , političari...). Šta bi mi bez "psihopata"?

ja sam sigurno nesvrstani, uvijek sam bio je*ivjetar.

descender kaže:

zanimljivo je što samo ljudima
tema za osobe poput vas
a onima kojima je zaprave potrebna pomoć

Wow..

tebi to nema smisla jer si psihoipata.

[bema]

Insidious kaže:

Pa, ono što vi zovete ljubavlju, vjerovatno ne. Meni se čini da je ljubav za vas hrpa pozitivnih emocija za neku osobu koje se sve stope u jednu, singularnu emociju. Sad, najlakše za objasniti bi bilo da se meni te emocije ne spoje. Ovako osjećam; zaštitnički sam nastrojena prema njima, ne želim ih povrijediti, volim ih činiti sretnima i zadovoljnima, pomažem im iako od toga nemam koristi, nije mi problem fizički izraziti osjećaje prema njima (zagrljaj, poljubac, itd.), toleriram ih kad mi idu na živce i trudim se ne povrijediti njihove osjećaje, zabavni su mi. Sad, ne osjećam sve to u isto vrijeme i cijelo vrijeme. Kad nisu uz mene, ne fale mi. Da umru prirodnom smrću, ne bih previše žalila.

Pa to što opisuješ je ljubav. Naravno da ima raznih oblika, ali nitko ne osjeća sve vrijeme sve te stvari prema nekom. Drugo je što ljudi vole nabrajati što sve osjećaju za nekog, dodavati intenzitet (često hormonalno uvjetovan) i time uzvisivati to stanje, koje često podrazumijeva sebičnost, opsesiju, iracionalnost... a da nemaju nikakav poremećaj.
Razlika, neka bitnija, u tome je što tebi oni ne nedostaju (mada neće nužno osoba koju volimo nedostajati kada nije uz nas, u smislu da je to osjećaj koji te prati apsolutno i sve vrijeme dok osoba nije uz tebe, osim ako nisi opsesivan).
Moguće da si bolja i pažljivija prema njima, nego mnogi bez takve dijagnoze prema svojim bližnjima koje vole. Odaješ svakako dojam većeg integriteta u onim osjećajima koje imaš ili razviješ, od mnogih.
Što bi bilo da umru neprirodnom smrću? Zašto naglašavaš "prirodnom"?

Insidious kaže:

Ne postoji "tipična" ASPD osoba, kao što ne postoji ni tipična "normalna" osoba. A vrijednosti su nam one koje nam odgovaraju, samo što mi svoje vrijednosti nemamo potrebu opravdavati ni ukrašavati "moralom".

Da li bi rekla da su te vrijednosti rezultat (životnog) iskustva (sa sobom i s drugima) i da postoje neke vrijednosti koje su stalne?
Ne moralne vrijednosti, ali čini se da imaš izgrađenu neku svoju etiku, u smislu "pravila djelovanja/ponašanja" prema principima koje poštuješ u smislu nekih vrijednosti. Npr. cijeniš neke ljude i postoji niz stvari koje ne bi nikada napravila u vezi s njima. Postoji li osjećaj "granice" u nečemu/postupanju prema drugom a da nije uvjetovan brigom ili strahom za vlastitu dobrobit?
Po stavovima koje imaš, pretpostavljam da bi mogla biti bolja majka od mnogih majki u nekim stvarima.
Kako stoji s vrijednostima koje bi mu usađivala?

Svakako ne bih olako rekla da ne razlikuješ dobro od zlog, ne na način na koji većina to čini ili na istoj razini, ali razlikuješ ispravno od neispravnog u ponašanju, jasno ti je što proizvodi dobre a što loše posljedice po nekog ili općenito... a to što razumski pristupaš tome (neafektivno) nije nužno "nedostatak"...

Da li pojave ili ideje, ako ne ljudi, mogu izazvati osjećaje, djelovati na afekte, u smislu - da li pojmovi besmisla, beskonačnosti i sl. mogu biti provokativni (razmišljanje o njima) i u vezi s njima se javiti emocija, zbunjenosti, nelagode ili nekog oblika brige/straha?
Razumijem da to nisu pitanja koja bi bilo logično razumjeti da te mogu ("emotivno") zaokupljati, ali... npr. dosada je zajebana stvar, dugotrajna dosada može provocirati osjećaj beskonačnosti i gubitka nekog smisla, pogotovo ako "zabavu" vežeš uz svrhu svojeg postojanja. Tako da ne mislim na te pojmove u nekim "kozmičkim razmjerama"...

Na koji način uživaš u glazbi? Opušta te, razbija monotoniju, zabavlja i sl.?

Hvala na strpljenju.

[Insidious]

pluma kaže:

To što je netko psihijatar ne znači da ne može pasti pod tuđi utjecaj, nema to veze sa strukom

Pa ti si rekla da osobe s ASPD-om ne mogu izmanipulirati nekoga tko ih čita. Tko bolje čita ljude nego netko kome je to posao (i tko je, u primjerima koje sam predložila, stručnjak za područje psihopatije)?

Gle, nisam ja kriva što tvoja vizija svijeta odudara od postojeće

Ideš iz krajnosti u krajnost. Dobar roditelj neće štovati djecu bez pogovora, ali ni biti sebični egoist bez imalo sluha za djetetove potrebe. Ključ je u pronalaženju balansa, s čime imaju problema i obični smrtnici, a kamoli ASPD-ovci. Put od "baš me briga za moje dijete" do stvaranja vojske malih narcisa je poprilično dug Ne postoji "psihopatija". Jeftina definicija za neprihvaćeno djelovanje; bez obzira što je cijelo ljudsko bivanje potpuno uronjeno u istu. Samo oni koji se imaju potrebe uvjeriti, simulirati, glumatati.. pred sobom/drugima.. da su nešto xtra [odmjerena empatija, altruizam, moral, osjećaji..].. i oni "sebični"; koji to xtra, logički vide samo kao uglavnom smetnju; bez obzira na povremene, možebitne beneficije [iz] istog modela.. I naravno; oni nedefinirani; nesvrstani.. koji uvijek za osobni benefit žongliraju [bauljaju] po žici..

A tko je tebi rekao da je osobu koja sebe stavlja na prvo mjesto "baš briga za vlastito dijete"? Meni se čini da si ti ta koja ima naivan pogled na svijet; tj. vidiš ga onakvim kakvim ga želiš vidjeti.

Sad bih ti čak i mogla vjerovat na riječ da si ASPD
Tipično napadanje u nedostatku boljih argumenata, odnosno nemogućnosti vizualiziranja šire slike.
E, pa vidiš, da smo sad na kavi i da usred ovakve, obične rasprave iz tvojih usta čujem te dvije rečenice, između nas dvije bih se automatski stvorila barijera. I to ne zato što sam "svetija od tebe", nego zato što nemam volje održavati bliske odnose s ljudima koji na nešto što im se ne sviđa odgovaraju napadom bez pokrića. ASPD-ovci nisu nepogrešivi manipulatori, samo je pitanje hoće li žrtva ignorirati alarmantne znakove ili se na vrijeme udaljiti.

Ovo nije bio nikakav napad, niti mi je ponestalo dobrih argumenata, već primjedba na tvoje online ponašanje. Pročitaj si malo postove. "Prilaziš" ljudima s visine, pretpostavljajući da si bolja od njih. Ti ne raspravljaš, već namećeš svoje mišljenje kao dogmu. Biti "holier-than-thou" iliti "sanctimonious" ne znači biti "svetija od nekoga" u doslovnom smislu. Nije riječ o tome da osoba misli da je moralno bolja od nekoga (lol, teško je biti moralniji od nekoga tko nema morala), već da jednostavno misli da je bolja i točka.

Ne postoji "psihopatija". Jeftina definicija za neprihvaćeno djelovanje; bez obzira što je cijelo ljudsko bivanje potpuno uronjeno u istu. Samo oni koji se imaju potrebe uvjeriti, simulirati, glumatati.. pred sobom/drugima.. da su nešto xtra [odmjerena empatija, altruizam, moral, osjećaji..].. i oni "sebični"; koji to xtra, logički vide samo kao uglavnom smetnju; bez obzira na povremene, možebitne beneficije [iz] istog modela.. I naravno; oni nedefinirani; nesvrstani.. koji uvijek za osobni benefit žongliraju [bauljaju] po žici..

Slažem se s tobom, do neke mjere.

tebi to nema smisla jer si psihoipata.

Jok. Ja sam shvatila. Dečko se žali jer mu niste od pomoći na njegovim temama, već se motate oko mene kojoj ne treba pomoć.

[Insidious]

bema kaže:

Pa to što opisuješ je ljubav. Naravno da ima raznih oblika, ali nitko ne osjeća sve vrijeme sve te stvari prema nekom. Drugo je što ljudi vole nabrajati što sve osjećaju za nekog, dodavati intenzitet (često hormonalno uvjetovan) i time uzvisivati to stanje, koje često podrazumijeva sebičnost, opsesiju, iracionalnost... a da nemaju nikakav poremećaj.
Razlika, neka bitnija, u tome je što tebi oni ne nedostaju (mada neće nužno osoba koju volimo nedostajati kada nije uz nas, u smislu da je to osjećaj koji te prati apsolutno i sve vrijeme dok osoba nije uz tebe, osim ako nisi opsesivan).
Moguće da si bolja i pažljivija prema njima, nego mnogi bez takve dijagnoze prema svojim bližnjima koje vole. Odaješ svakako dojam većeg integriteta u onim osjećajima koje imaš ili razviješ, od mnogih.
Što bi bilo da umru neprirodnom smrću? Zašto naglašavaš "prirodnom"?

Ja te osjećaje ne osjećam u nekoj snažnoj mjeri. Jedva su prisutni, ali se pojave. Naglasila sam "prirodnom" jer ja ljude oko sebe (dečka i braću i sestre) smatram svojim vlasništvom. Da im netko oduzme život, smatrala bih to kao da su ukrali nešto što je moje i bila bih bijesna, te bih se pobrinula da odgovorni pate. Da umru prirodnom smrću, ne bih proživljavala takve osjećaje.

Da li bi rekla da su te vrijednosti rezultat (životnog) iskustva (sa sobom i s drugima) i da postoje neke vrijednosti koje su stalne?
Ne moralne vrijednosti, ali čini se da imaš izgrađenu neku svoju etiku, u smislu "pravila djelovanja/ponašanja" prema principima koje poštuješ u smislu nekih vrijednosti. Npr. cijeniš neke ljude i postoji niz stvari koje ne bi nikada napravila u vezi s njima. Postoji li osjećaj "granice" u nečemu/postupanju prema drugom a da nije uvjetovan brigom ili strahom za vlastitu dobrobit?
Po stavovima koje imaš, pretpostavljam da bi mogla biti bolja majka od mnogih majki u nekim stvarima.
Kako stoji s vrijednostima koje bi mu usađivala?

Većina ljudi s ASPD-om ima neku svoju etiku koje se drže sve dok im se ta ista etika ne nađe na putu do nekog cilja. Nemam nikakvih granica i nema toga što "nikad ne bih napravila" nekome. Ako mi se netko nađe na putu i ne makne se kad to zatražim, sklonit ću ga sama, bez obzira o kome je riječ.

Što se tiče majčinstva... S jedne strane mi je privlačno, a s druge se pitam što ću ako mi djeca dosade... Nije baš da ih mogu doslovno poslati tamo odakle su došli . Hmmm... Bitno mi je da dijete bude onakvo kakvo želi biti, da bude otvorenog uma i bez predrasuda prema onome što ne razumije/što je različito. Htjela bih ga/je naučiti da se ne ugleda na nikakve idole i da ne pokušava biti ničijim idolom.

Svakako ne bih olako rekla da ne razlikuješ dobro od zlog, ne na način na koji većina to čini ili na istoj razini, ali razlikuješ ispravno od neispravnog u ponašanju, jasno ti je što proizvodi dobre a što loše posljedice po nekog ili općenito... a to što razumski pristupaš tome (neafektivno) nije nužno "nedostatak"...

Ja razumijem što ljudi misle pod "dobrim" i "zlim", samo mi nije bitno niti to dobro, a niti to zlo. Ako nešto želim učiniti, učinit ću to bez obzira je li to u redu ili ne.

Da li pojave ili ideje, ako ne ljudi, mogu izazvati osjećaje, djelovati na afekte, u smislu - da li pojmovi besmisla, beskonačnosti i sl. mogu biti provokativni (razmišljanje o njima) i u vezi s njima se javiti emocija, zbunjenosti, nelagode ili nekog oblika brige/straha?

Ideje mi nikad ne izazivaju osjećaje, barem ne ako se namjerno ne potrudim osjećati nešto. Nikad se ne brinem i mislim da nikad nisam osjetila pravi strah.

Razumijem da to nisu pitanja koja bi bilo logično razumjeti da te mogu ("emotivno") zaokupljati, ali... npr. dosada je zajebana stvar, dugotrajna dosada može provocirati osjećaj beskonačnosti i gubitka nekog smisla, pogotovo ako "zabavu" vežeš uz svrhu svojeg postojanja. Tako da ne mislim na te pojmove u nekim "kozmičkim razmjerama"...

Na koji način uživaš u glazbi? Opušta te, razbija monotoniju, zabavlja i sl.?

Hvala na strpljenju.

Dosada potiče na akciju i pokret i ubijanje iste. Dugotrajno razmišljanje umjesto djelovanja bi je samo pojačalo.

Ovisi o situaciji. Može biti zabavna (bavim se pole dance-om), inspirativna, te mi ponekad može pomoći da uz malo mašte uspijem potaknuti tijelo da proizvede neku emociju.


Hvala tebi što si pristupila temi bez predrasuda.

[pluma]

Insidious kaže:

Pa ti si rekla da osobe s ASPD-om ne mogu izmanipulirati nekoga tko ih čita. Tko bolje čita ljude nego netko kome je to posao (i tko je, u primjerima koje sam predložila, stručnjak za područje psihopatije)?

Ok, mala preinaka. Postoji mnogo različitih načina na koji te osoba s ASPD-om može izmanipulirati, pa makar ju i pročitao, odnosno bio svjestan da ima ASPD.

A tko je tebi rekao da je osobu koja sebe stavlja na prvo mjesto "baš briga za vlastito dijete"? Meni se čini da si ti ta koja ima naivan pogled na svijet; tj. vidiš ga onakvim kakvim ga želiš vidjeti.

Kad imaš dijete postoji mali milijun situacija u kojima moraš napraviti kompromis, s čime je ovo:

Ako nešto želim učiniti, učinit ću to bez obzira je li to u redu ili ne.

Većina ljudi s ASPD-om ima neku svoju etiku koje se drže sve dok im se ta ista etika ne nađe na putu do nekog cilja. Nemam nikakvih granica i nema toga što "nikad ne bih napravila" nekome. Ako mi se netko nađe na putu i ne makne se kad to zatražim, sklonit ću ga sama, bez obzira o kome je riječ.

definitivno u raskoraku.

Osobe s poremećajima ličnosti jednostavno ne bi trebale imati djecu. Na sreću, većina onih koje znam su dovoljno "pametni" da ih ni ne žele. Suludo je da za hrpu stvari moraš biti punoljetan ili imati dozvolu, dok je za roditeljstvo dovoljno biti plodan Ne bih nikome poželjela da odrasta s roditeljem/ima koji ima/ju teži psihički poremećaj, to je živo mučenje koje ostavlja posljedice za čitav život.

Ovo nije bio nikakav napad, niti mi je ponestalo dobrih argumenata, već primjedba na tvoje online ponašanje. Pročitaj si malo postove. "Prilaziš" ljudima s visine, pretpostavljajući da si bolja od njih. Ti ne raspravljaš, već namećeš svoje mišljenje kao dogmu. Biti "holier-than-thou" iliti "sanctimonious" ne znači biti "svetija od nekoga" u doslovnom smislu. Nije riječ o tome da osoba misli da je moralno bolja od nekoga (lol, teško je biti moralniji od nekoga tko nema morala), već da jednostavno misli da je bolja i točka.

Ne znam zašto si dobila dojam da mislim da sam bolja od tebe, jednostavno mislim da smo drugačije i da na različite načine percipiramo svijet oko sebe

[Rippersenzibilna]

Imam i ja par pitanja,ako mi želiš objasniti
I unaprijed se ispričavam jer mi ne radi pola interpukcijskih znakova,između ostalih i upitnik,tako da na mjesto upitnika ide *
Dakle,zanima me razlika između sociopate i psihopate.
Ono što sam shvatila iz tvog mislim,prvog posta da je svaki psihopata ujedno i sociopata,dok sociopat nije nužno psihopata.
Ali što je ono što čini razliku-na ovo ide 1000 upitnika
Što je to što čini sociopatu sociopatom a psihopatu-psihopatom
*
I zanima me manipulacija,vama je jedina svrha da manipulirate ljudima ili još nešto*
Na koji način manipuliraš*
Recimo,upoznaš nekoga tko ti se svidi,kako si već navela,dominatnan,blah...blah...blah...sve ono što je tebi zanimljivo.
Kako bi ga izmanipulirala,šta se ovdje smatra manipulacijom*
Konkretno,što bi ti učinila,ili što si već učinila*
Voljela bih čuti par primjera

[inkpink]

šta nije da su po novom psihopati i sociopati isto pakovanje.

mislim da nema tu njima- nama, manipulacija je manipulacija sad da li ona bila u svrhu izživljavanja, osvete ili roditelji koji manipulira svojim dijetetom...

[Rippersenzibilna]

Mislim da svi ljudi manipuliraju na ovaj ili onaj način...nije to nešto rezervirano samo za psihopate.
Zato pitam za to,ima li njihova manipulacija cilj ili je zadovoljstvo samo po sebi*

[descender]

Insidious kaže:

Dečko se žali jer mu niste od pomoći na njegovim temama, već se motate oko mene kojoj ne treba pomoć.

"Dečko" nema javnih, vlastitih tema.
Dečko zna kako iznošenje bilo kakve ideje izvan okvira; logički zapravo nema smisla. Zamre u samome startu. Dečko iz sjećanja na pitanje "mama; moram li [se] plakati na sprovodu".. ne da se slaže s većinom napisanog izvan konstrukcije morala i svih mu derivata.. nego samo svojim +1; pokušava ukazati na to kako ima još [puuuno] ljudi koji psihopatiju vide.. ili bi je mogli vidjeti.. drugačije.. samo da se/ako se.. jednom iskrene percepcije zapitaju.... izvan okvira uvjetovanosti koja ih je ovako ili onako začahurila.. "Lajkanje na društvenim mrežama" dobar je mikro-primjer, neke "nove [izmišljene/nepostojeće/"iskrene"..] vrste lajkanja"........
Lajkam te-lajkaš me.. Ako ne.. Hateam te..

A onda opet ["pokušava {si} ukazati"]..
Limbičko bivanje u arhitekturi neokorteksa, kojim vlada individualni ego kolektivne svijesti..
Wow..

[Rippersenzibilna]

I dalje čekam odgovor