Dobili smo bebu i šta sad?! ženu ne prepoznajem

[čovjek1]

Pozdrav forumašima! Klon sam. PRilično sam izgubljen
Priča ide nekako ovako, do prije 7 mj polu idilična situacija, ja i žena u braku 5 godina, prije toga zajedno živili 2, prije života dkupa bili u vezi 3 godine, sve je išlo kako je trebalo ići, imali smo super vezu i brak naravno ništa nije savršeno ali je bilo dobro. Ona je uvijek bila super osoba, ono šaljivica, znali smo izlazit do jutra skupa, normalna osoba i tako..kad smo se ženili rekli smo se da želimo dijete jednog dana ali nismo ni jedno ni drugo sad neki ljudi koji obožavaju djecu i sline nad djecom tako da nismo puno ni jedno ni drugo oko djece dok jedan dan tak smo jednostavno rekli da je vrijeme i evp prije 7 mj rodila se princeza koju obožavam. Trudim se biti dobar otac, ona je najbolje šta mi se dogodilo i sve raidm mijenjam pelene, kupam ju sve..

uglavnom tu je nastao kratki spoj. moja draga ženica se promjenila za 90% od rođenja male. Ovo više nije brak, a u ovih 10 godina je bilo skoro savršeno. Ona kao da je poludila, više ju ne prepoznajem, od ovih 7 mj jedino kad se odvojila od male je kad ima pregled, ne ostavlja ju ni 5 min, prijateljice i obitelj dolaze doma da se vide s njom jer ona paničari da mala ne može bit sama. Šta je najgore to sama ona misli i na mene, nekad imam osjećaj da bi volio nju poslati na neki vikend da mogu provest vrijeme s malom bez da mi netko iza leđa gleda svaki korak ili zove na telefon da "provjerava". Sve šta ona napravi je savršeno, zato nitko i ne može blizu. A sve šta ja napravim je krivo ili kao neznam ili sam krvio nešta..osjećam se frustrirano grozno! To je oko male. Da ne govorim da više nema NAS kao para, ona ne želi se odvajati od male pa nema šanse da odemo čak i u kino, na kavu ili prošetat pola sata na nasip, nema šanse. U ovih 7 mj seksali smo se 2 puta! I to je bilo sve samo ne seks, više nekakva rutina kao.

Pričamo cijelo vrijeme o maloj i to njezine neke fiks ideje i prepričavanje događaja kako je bilo njoj i maloj u šetnji i kako joj se netko nije maknuo s puta s kolicima. trenutno ja radim, ona je na porodiljnom, oboje smo s fakultetima (tj. ona je stručni prvostupnik), i sad je počela imat foru da se ne bi ona vraćala na posao,da ne želi da joj se dijete vucara po svukud (a imamo bake serivs tj. mogli bi imat da hoće ona), a nije da nam novci padaju s neba. Izgleda kao da sam ja nestao za nju, samo je tu dijete, ja sve želim napravit, da mi raimo skupa ko obitelj, al ona me gura i ponaša se ko neko kog ja nisam vidio u ovih 10 godina!
Ja tu ženu obožavam, volim i sve i do prije 7 mj ona je i mene, ma dala bi ruku u vatru za mene, napravila mi i pomogla svašta u životu, ali nešto se s njom dogodilo. Pričam svaki dan, pokušavam doprijeti do nje ali ona neće čuti. Ja samo želim da sve bude ko prije i da uživamo ko obitelj sa malom princezm.

[1234321234]

Postoje žene koje se nakon rođenja djeteta promjene i djeca su im broj jedan, a muž negdje duboko ispod. Možda si s takvom. Postoje one koje to prođe kad djeca malo porastu, a postoje i one koje ne zanemaruju muža nego doživljavaju i djecu, a i muža na ispravan način. Tvoja ne spada pod ovu zadnje napisanu kategoriju, sad samo moli Boga da spada u ove koje to prođe za godinu, dvije.....

[JustForFun]

Bolan proce je

Malo me podsjeca na mene

[Azz]

čovjek1 kaže:

... ali nešto se s njom dogodilo....

da nije rodila?

a gle, to ti nije tako neuobičajeno. puno se toga promijenilo za oboje s dolaskom djeteta, a njoj i tjelesno, fizički. ne samo da joj se tijelo promijenilo, već ni kemija tijela nije trenutno ista kao i prije. no, to će se "stišavati", vraćati koliko-toliko u normalu.
daj vremena i njoj, ali i sebi.

imate više stvar na svojoj strani, a to je 10 godina kvalitetne veze, braka, zatim možete pričati jedno s drugim i, čini se, ljubav je tu. no stvari su sad malo drugačije i zahtijevaju vrijeme prilagodbe.
nemoj odustajati od razgovora s njom, sve na što joj ukazuješ je jako dobro - trebate postojati vi, vas dvoje kao par neovisno o djetetu. razumljivo je da je s dolaskom djeteta sve poljuljano na tom planu, no to se događalo i drugim parovima koji su potom opet "vratili" sebe i partnera u fokus.

neće dijete uvijek biti bespomoćna mala bebica koja toliko treba majčinu protekciju, a tu će se morati naći mjesto i za druge ljude oko vaše princezice - i bake i djedovi su bitni za odgoj, rođaci, prijatelji, etc. znači, ako mama želi dobro svom djetetu, a nemamo razloga sumnjati u to, onda će uvidjeti da treba olabaviti i dati mjesta i tom djetetu, ali i sebi i vama kao paru.

ako ti baš bude teško možda ne bi bilo loše da joj predložiš da posjetite nekoliko puta nekog stručnog za odnose u braku. i nemoj se ustručavati govoriti kako ti je. da, dijete je bitno. da, dijete je centar svijeta većini roditelja, a posebno kad prvorođeno dođe na svijet. ali važni ste i vas dvoje! i imaš potpuno pravo reći kako se osjećaš. 2 puta u 7 mjeseci je loše i neszdravo za odnos. da, umorni ste, iscrpljeni, nemate rutinu kao i prije djeteta...no morate pronaći vrijeme za sebe!

idi malim koracima - popijte kavu u kvartu pola sata, pa je nagovori da malo prošeta do kozmetičarke, frizerke, ide u shoping (makar kupovala samo stvari za bebu), pa kad vidi da je dijete i dalje živo a da ona nije bila tu možda pristane i na 2 sata otići u kino zajedno s tobom.

strpljenje, razgovor, razumijevanje...srećno

[hooly]

Ovo koda je moj dragi pisao! :-D
Ajde, ja sam bar svjesna svog ludila. :-D

[babas]

Nemoj se razvoditi,puno je takvih žena gdje muž pada u drugi plan kad dobije djecu. Nađi ljubavnicu i prazni se vani. Ona možda dođe sebi kroz neko vrijeme,ako ne onda nemaš druge nego razvod.

[Éowyn]

Mozda ti se ne bi bilo lose raspitati na RiD-u o iskustvima drugih zena.

Mozda je normalno da je 7 mjeseci nakon poroda jos uvijek peru hormoni.

[Nunna]

Ma ne brini...nije to ništa neobično. Kamoli zabrinjavajuće.

Dešava se svakoj drugoj svježoj majci. Naime, njezino tijelo i psiha prošli su kroz užasno turbulentno i preplavljujuće razdoblje. Emotivno, psihički i fizički...Malena ima tek 7 mjeseci...Razumjela bih da si ovako zabrinut da je od poroda prošlo 2-3 godine...ali hey, ta imate malu bebu koja je maltene tek počela da sjedi!!Daj malo fore svojoj ženi...
Sad je beba užasno mala, ovisna, čini se krhka i nezaštićena...ali vidjet ćeš kad napuni 18 i više mjeseci...kad sve oko nje postane lakše, ona neovisnija...Sve će to doći na svoje. Ovaj period bit će iza vas.

Imaj strpljenja.
Učini to baš zbog toga što je ona to zaslužila. Jer ste tako dugo u kvalitetnoj i smislenoj vezi u kojoj si joj bio najpreči prioritet.

Dozvoli da se tu prvu godinicu posveti tom malom biću, makar ti se činilo i pretjerano.
Ako doji, njezino je tijelo još uvijek pod velikim dozama oksitocina i hormoni jednostavno rade svoje...Velim, sve će se to smiriti i uhvatit ćete se za koju godinu da buljite u neovisnog hirovitog 4-godišnjaka koji se već srami roditeljskog poljupca pred publikom i glumi hrabricu koja ne treba nikog i nikog se ne boji Naime, to proživljavamo ja i muž sad...

I ja sam se živa ukopala u ulogu mame s prvim djetetom. 24/7 htjela sam biti uz njega i da...smatrala sam da ću jedino sama znati učiniti neke stvari onako kako treba. Mužu jedno vrijeme nije bilo svejedno, ali je istrpio tu prvu godinu. Godinu nakon koje je sve došlo na svoj kolosijek. Čim je on postao neovisniji, kad je počeo govoriti i davati do znanja što mu treba/što ga boli...sve postane milijun puta lakše. Sad je najveći problem taj što mala beba ne zna jasno komunicirati i veći dio interakcije svodi se na dešifriranje i pogađanje...to je vrlo stresno jer svaka majka želi biti što bolja u tome, ne bi li smatrala dijete zaštićenim i sigurnim. Zato osjeća da treba svaki moment dijeliti sa njom, kako bi što manje propustila.
Kave, šetnje...?A vidi, i ja naše iz tog perioda mogu prebrojati na prste jedne ruke. Seks?I tu smo tu negdje bili...Niš čudno, nit nenormalno.

I evo, živi smo još uvijek. I super nam je. A još smo jedno dijete dobili u međuvremenu...go figure! Samo daj malo strpljenja...i vremena. Sve će se vratiti na svoje.

[SummerNight]

jedan normalan razgovor, zdrav i odrastao bez optuzivanja, bez napadanja, s JA porukama bi mogao rijesiti ovaj dio oko toga sto ona tebi gleda preko ramena i misli da nista ne radis dobro.
To je naprosto instinkt koji treba nauciti kontrolirati. Imala sam ga i ja nakon poroda, samo sam bila dovoljno racionalna da sutim i da si ne dozvoljavam ispade i da si objasnjavam da sve to sto osjecam nije istina naprosto.
ovo da si na drugom mjestu, pa jesi. i bit ces jos jako dugo. i to je normalno. obojima sada dijete treba biti na prvom mjestu.
to sto si na drugom mjestu ne znaci da ne treba i ne moze biti vremena za vas, sto ce dijete biti starije biti ce i vise vremena za vas kao par i za vas svakog pojedinacno.
beba ima samo 7 mjeseci.
sto se sexa tice, vrlo je lako moguce da joj hormoni jos divljaju, da se ne osjeca privlacno, da je umorna, da....
tu takodjer moze pomoci razgovor ali ja bi prije rijesila ovaj dio vaseg odnosa oko bebe i inace, sex ce doci na svoje ako se popravi razina bliskosti i zajednistva, i oko podizanja bebe i inace u svakodnevnici

[nuklea500]

Moj muž je meni užasno zamjerao (i danas, ali manje) što se postavljam kao da ja sve oko djeteta znam, a on ništa. No ja to nisam tako vidjela. On je sjajan otac i uvijek sam znala da je dijete u njegovim rukama apsolutno siguro i sretno, no jbg... Dijete je u meni bilo 9 mjeseci, ja sam trudnoću samim time intenzivnije proživjela, više sam čitala o bebama, više stekla nekog praktičnog i potpuno nepraktičnog znanja, ja sam je donijela na svijet, i prvih mjeseci, da, koliko god to grozno zvučalo, osjećala sam da je moja i njezina veza ipak posebnija (svakog dana je ovaj osjećaj bivao manji dok nije potpuno iščeznuo).
Kod mene se sve promijenilo kad sam se vratila u stvarni svijet, kad je porodiljni završio. Više nisam ja bila toliko dominantno više s njom od njega, samim time ni moj odnos s njom nije bio posebniji od njegovog odnosa s njom. Ma mogu reći da smo tek tada postali prava obitelj.
Ako ti žena produži porodiljni, vama će možda trebati malo duže, ali jbg, ako se volite, pregurat ćete i to.
Mada, eto, muž i ja se i danas znamo zakačiti oko načina pristupa maleckoj. Nikad se nismo posvađali dok nismo postali roditelji, a danas se ni oko čega ne svađamo, nego s vremena na vrijeme, zbog stvari vezanih za nju. Recimo, jučer smo zakrvili oko obloga. Mala ima visoku temperaturu, on, po mom mišljenju, stavlja joj prehladne obloge. Ja inzistiram na toplijim. On na hladnijim. Da dijete nije pored nas, u očima nam se vidi da bismo se valjda potukli. Vjerujem da će takvih situaciju uijek biti. Tako je to

[čovjek1]

Hvala na odgovorima.
Ne bunim se ja šta sam na 2. mjesut jer znam da to tako mora biti nego bi htio i da ona sebe stavi na 1. mjesto barem 10 min u danu, da se otušira, počešlja, odemo prošetat jer je orije poroda bila ovisna o šetnjama vani..ali to nju više ništa ne zanima. I da, kako je neko napisao ponaša se ko da je beba njena, a ne naša! Znači prije sam bio dobar i za napravit dijete treba dvoje ljudi, a sad sam više nepotreban i ko me ščjivi. Nije fer. Ok, razumijem sve ovo za hormnone, nije rošlo puno vremena ali ona niti na sebe više ne pazi a kamoli da bi recimo mene pitala kako je na poslu i to. Da, ok pustit ću vremenu da proše i da se sredi to ali jako je teško živjeti u takvom okreuženju svaki dan gdje skoro da sam dočekivan kao neprijatelj

[SummerNight]

mozete otici setati s bebom. razgovor, samo razgovorom se moze rijesiti, i strpljenjem i razumijevanjem.

[alexc]

Sve bude to došlo na svoje..ne brini...a da joj za početak predložiš da šetate zajedno sa bebom? mislim, i ja imam bebu od skoro 8 mj i uvijek nam je lijepo kada svo troje zajedno odemo u šetnju.. ona će imati razlog da se otušira, sredi a opet se neće morati odvojiti od bebe.. možete i kavu popiti..ionako je ovih dana lijepo vrijeme i poželjno je da dijete bude čim više vani...

[čovjek1]

pa naravno da želim da odemo svi skupa šetat ali to se ne događa, ona ne želi. predlažem to svaki dan Jedino kad mala ide van je kad ju ja pokupim subotom i odemo šetat, draga nikada ne želi ići s nama i onda zove svakih 2 minuta jeli sve ok. Ona s njom i ne šeće baš, kaže ne da joj se pričati sa susjedima, imamo veliki balkon pa sjedi s malom vani al van ne idu

[OneHitWonder]

čovjek1 kaže:

pa naravno da želim da odemo svi skupa šetat ali to se ne događa, ona ne želi. predlažem to svaki dan Jedino kad mala ide van je kad ju ja pokupim subotom i odemo šetat, draga nikada ne želi ići s nama i onda zove svakih 2 minuta jeli sve ok. Ona s njom i ne šeće baš, kaže ne da joj se pričati sa susjedima, imamo veliki balkon pa sjedi s malom vani al van ne idu

Pa zasto morate pricati sa susjedima? Ako imate auto, strpajte se u auto i kolica sa vama, odvezite se negdje dalje malo i onda setajte. Ni meni se ne bi dalo setati da svakih pet metara nego virka na bebu i ja svakih pet metara kao papagaj isto govorim.

[alexc]

e neznam onda..nije i jasan razlog zbog kojeg ne želi da šećete svo troje... razlog vjerojatno samo ona zna... ova ideja da odete nekamo s autom ako joj već susjedi smetaju mi se čini jako dobra... mislim ja gledam sa svoje perspektive...naravno dijete mi je na prvom mjestu, ali iskreno jedva dočekam kad mi suprug predloži neku aktivnost izvan kuće...

[nuklea500]

čovjek1 kaže:

pa naravno da želim da odemo svi skupa šetat ali to se ne događa, ona ne želi. predlažem to svaki dan Jedino kad mala ide van je kad ju ja pokupim subotom i odemo šetat, draga nikada ne želi ići s nama i onda zove svakih 2 minuta jeli sve ok. Ona s njom i ne šeće baš, kaže ne da joj se pričati sa susjedima, imamo veliki balkon pa sjedi s malom vani al van ne idu

Mi smo živjeli na selu dok sam bila na porodiljnom, s malom sam uglavnom bila u dvorištu, ali muž bi ponekad, kad bi se vratio uvečer s posla, spakirao malu, uzeo moju torbu i rekao: Idemo! Ja bih se naravno bunila, ali bih uglavnom nekako pristala pa bi nas odvezao u najveći gradski park i tu bismo šetali i pričali dok bi beba spavala u kolicima. Naravno, uvečer bi on kuću raspremio jer ne bi bio štos da me odvuče u večernju šetnju pa da ja moram kuću raspremati do ponoći, bila bi to medvjeđa usluga.

Eh da, kad ti se žena vrati na posao, gledaj da je nagovoriš da malu upišete u jaslice. Ako je ostavite baki i dedi ili teti čuvalici, ona će opet osjećati kontrolu govoreći im svakog dana u detalje što trebaju raditi i manija majčinstva bi se mogla nastaviti.

Mene su posao i jaslice psihički preporodile. Posao mi je pomogao vratiti izgubljeni dio sebe, a jaslice su me naučile tome da moje dijete može biti sretno i u svijetu kojem ja ne vodim glavnu riječ.

[Štokrlica]

čovjek1 kaže:

pa naravno da želim da odemo svi skupa šetat ali to se ne događa, ona ne želi. predlažem to svaki dan Jedino kad mala ide van je kad ju ja pokupim subotom i odemo šetat, draga nikada ne želi ići s nama i onda zove svakih 2 minuta jeli sve ok.

Ako ti želiš prošetati lijepo kažeš svojoj miloj dragoj da ideš u šetnju s malom, ako želi nek vam se pridruži.

Svaki odnos je dvosmjerna ulica - ja tebe vidim kao pasivnog promatrača.
Zašto si izabrao tu ulogu, a ne ulogu aktivnog/brižnog oca?
Ona nije tražila tvoje dopuštenje da bude 110% majka.

[Nunna]

Jesi li pokušao ozbiljno razgovarati sa njom?

Zna li kako se osjećaš...?

Ali ne mislim razgovarati tipa da ju indirektno okrivljavaš ili optužuješ rečenicama u kojim joj nabrajaš sve stvari koje čini krivo...
Ne...Mislim na razgovor u kojem ćeš jo reći kako se TI osjećaš...Ja se osjećam izostavljeno(ako se tako osjećaš). Osjećam se suvišno...Htio bih da me više doživljavaš kao člana tima a ne nekog autsajdera koji samo smeta...Reci joj to!Baš tim riječima!
Ako ti je teško reći joj,ili misliš da te ne bi imala strpljenja poslušati, napiši joj...Kako god ti je zgodno.

Vjerujem da ona zapravo do sad (tako usredotočena na bebu)zapravo nije ni bila sposobna shvatiti kako sve to skupa utječe na tebe. Ako se nekad usput i pobuniš za nešto, ne doživi to pretjerano ozbiljno niti zabrinjavajuće...Ja bih je na tvom mjestu posjela pred sebe kad beba zaspe, kad znam da ju ona neće neko vrijeme distraktirati...i rekla smirenim i ozbiljnim tonom kako se osjećam.

Ne napadaj, ne optužuj, ne predbacuj...koristi "ja"tip rečenice i govori o sebi i svojim osjećajima...i pri tom budi 100% iskren. Vjerujem da bi takav tip razgovora mogao utjecati na to da si makar djelomično osvijesti kakav to ima utjecaj na tebe.

Kaži joj da pokuša zamisliti samu sebe na tvom mjestu, i tebe koji nju za svaki potez kritizira. Mislim da bi sa tim mogla suosjećati jer mami nema ništa gore negoli kad ju netko iskritizira i zaigra na njezinu savjest-to često ispada u našim očima kao da se misli kako nismo dovoljno dobre mame. Eto...Reci joj da se ti tako osjećaš svaki dan. Kao loš otac. Neuspjeli roditelj...Kao višak u vlastitom domu.
Reci da tako ne želiš više funkcionirati. Nije ni ona savršena. Sigurna sam da bi i njoj i njenim postupcima s bebom, da želiš, znao naći pokoju manu. Naglasi da to ne činiš(ako ne činiš) kako ju ne bi povrijedio. Te da isto očekuješ i za sebe.

Vizavi njezinih poziva kad izađeš sam s bebom reci da se više nećeš javljati jer da ćeš ju svakako nazvati ukoliko nešto ne bude bilo u redu. Mislim da se malko trebaš znati i postaviti za svoje ciljeve i na neki asertivan način pokušati postići da im se udovolji.
Imam dojam da si, unatoč svojim kukanjima ovdje, u reali s njom prepasivan i preindiferentan...Džaba tvoje nezadovoljstvo i bunt koji ostaje na tvojim mislima i pokojem pogledu...

Progovori čovječe, i preuzmi svoju ulogu...ulogu oca.

Ne prepuštaj se baš uvijek pasivno njezinim zahtjevima ukoliko ih smatraš neprimjerenim(kao recimo za to zivkanje u šetnjama koje je doista suvišno). Reci da će bit obavještena ako se desi nešto što treba znati, a u suprotnom nek iskulira.
Ili nek vam se pridruži u toj šetnji.
I doista, budi dosljedan sebi i drži se toga.

Ako ne odmah, onda vrlo skoro nakon vašeg iskrenog razgovora, očekuj da će ponešto krenuti na bolje...Ako nije već ranije, tad će makar detaljnije promisliti o odnosu sa tobom, kao i o tvom odnosu prema bebi, te općenito ulozi vas kao ravnopravnih roditelja u odgoju tog malenog bića.

[SummerNight]

mozda grijesim ali ja u postovima osjecam dosta pasivne agresije i durenja, pa ako tim tonom razgovara s njom moguce je da razgovor bude kontraproduktivan