"psihicko" kaznjavanje djece

[ornella]

Starfish&Coffee kaže:
Mislila sam na zacarani krug psihickog i ostalog maltretiranja djece. Ako moji roditelji nisu znali kako svoju djecu odgajati bez maltretiranja, ne moram i ja ponoviti njihove greske. Sto ne znaci da gresaka nece biti, ali bar mozemo izbaciti "odgojne" metode koje su nad nama upraznjavane i za koje pouzdano znamo da su stetne.

ok.slazem se mada se tu i ne nalazim,naime odrasla sam bez trauma,sretno djetinjstvo,normalno bilo je nekih minornih,ali ciljanih i produktivnih kaznica..ništa strašno...moji roditelji su bar bili dosljedni i to je imalo efekta.meni danas ta dosljednost kao roditelju nedostaje,a djeca je ponekad debelo koriste.nisam savršen roditelj,dapače......ali što zanči štetne metode(ovdje normalno isključujem ekstreme)???
zar nije i onaj famozni Spock nakraju opovrgao neke svoje teze???

mi njima moramo biti prijatelji i oslonac,ali prvenstveno roditelji i odgajatelji.

[Starfish&Coffee]

Pa cuj, ako si imala srecu odrasti s roditeljima na koje se mozes ugledati, onda naravno krug ne treba prekidati. Topic je o psihickoj kazni, zato sam napisala sto sam napisala.

[Winona]

Marija_1963 kaže:
Prije par mjeseci sam imala prilike prisustvovati sceni bučne svađe mladih roditelja dvoje dječice, dečkić 6 godina, curica još nije napunila godinu. Ovo pišem baš zbog nje i nečega što me zapanjilo. Dakle, tih dvoje mladih budala se svađalo na mrtvo ime, vrištali su, ona je plakala i urlala, on je urlao i lupao vratima. Nije bilo fizičkog obračuna, ali i ovo je bilo strašno za gledati i slušati. Ja sam promatrala djecu, dečkić se sav promijenio, pokunjio, bio je na rubu suza koje su i potekle, a curica, dijete od tek nekoliko mjeseci je bila van sebe. Razgoračila je oči, ona slatka bradica joj je podrhtavala, izvodila je ručicama nekakve pokrete (sjedila je u kolicima) , a na malenom licu su joj se ocrtavali strah i užas. Tako maleno dijete da na taj način proživljava tu galamu i viku, dijete koje još ništa ne razumije! Ja sam mislila da će mi srce pući ! Uzela sam je iz kolica i odnijela, iako možda nisam imala pravo miješati se u njihovu svađu. Nisam mogla drugačije. Kreteni jedni, stvarno svaki idiot može imati djecu ! A da bi bio frizer ili šnajder, moraš imati kvalifikaciju. Fuj takvi roditelji

jedno smo si obecali on i ja...ma kako gusto bilo, nema svadjanja pred djecom. Nikad.
Jer znam kako sam se ja osjecala kad su s emoji tako raspravljali. On se sjeca svojih trenutaka. Dovoljno za jendu takvu odluku.

[ornella]

istina,grozno je kad djeca odrastaju izmedju dvoje koji imaju lošu verbalnu komunikaciju,ili preglasnu,grubu...i grozno je kad su djeca svjedoci takvih ispada,jednom rječju užas.

ja nastojim,s obzirom na moj temperament izbjeći takve situacije,a kad se napokon suprug i ja nađemo u četiri oka ljutnja me splasne.nekad sam znala šutjeti,mi bi to doma zvali "tiha misa",ali djecu je to činilo tužnom i nesretnom....i eto sve za dobrobit mog podmlatka.

[SpOokey]

Rijeci tipa: " Glupaco"; " Kravo" , " nemas ti pojma o nicemu";
"uopce ne razmisljas, nemas ti pameti " i tako to slusam cijeli zivot, dok sam bila manja te rijeci su obicno slijedile uz batine al sada dok sam odraslija i ne dizu vise ruku na mene, cujem ih svakodnevno barem 50 puta i svaki put kad ih cujem ubiju me u pojma i pitam se sta mi je trebalo da su mi roditelji takvi

uglavnom to mi tata govori, mislim da nema lijepih rijeci za mene a ni za mog brata nije imao..... i jedva cekam da se odselim od njih makar mislim da to nece biti tako skoro
i potrudit cu se da nebudem takva prema svojoj djeci , jer znam kako je meni i nebi htjela da oni to iskuse

[ornella]

SpOokey kaže:
Rijeci tipa: " Glupaco"; " Kravo" , " nemas ti pojma o nicemu";
"uopce ne razmisljas, nemas ti pameti " i tako to slusam cijeli zivot, dok sam bila manja te rijeci su obicno slijedile uz batine al sada dok sam odraslija i ne dizu vise ruku na mene, cujem ih svakodnevno barem 50 puta i svaki put kad ih cujem ubiju me u pojma i pitam se sta mi je trebalo da su mi roditelji takvi

uglavnom to mi tata govori, mislim da nema lijepih rijeci za mene a ni za mog brata nije imao..... i jedva cekam da se odselim od njih makar mislim da to nece biti tako skoro
i potrudit cu se da nebudem takva prema svojoj djeci , jer znam kako je meni i nebi htjela da oni to iskuse

Uistinu je žalosno čuti nešto ovakvoga,ali i opomena nama roditeljima da svaki put kad se naljutimo na naše juniore pomislimo o težini izgovorenih riječi.

Ne znam što ti reči..kad pročitam ovakvo nešto,mogu samo odlučiti postati bolji roditelj.

[happygoose]

Prije skole, ostavit cu te sa "ciganima" i onda bi me odveo do obliznje "ciganske " cerge, i prove me dovoljno blizu da ih vidim.Jos se sjecam panicnog nerazumljivog straha mnogo godina kasnije kad god bih prosla pored te ledine.
Onda, prodat cu te "ciganima" da prosis po Italiji, budu ti oko skopali ili ruku odsjekli.

Onda pocelo je kad sam krenula u osnovnu, i to ovim redom: niskoristi, ljencino i ne zasluzujes ovu koricu kruha, facuk jedan.Ako ne zavrsis skolu ne budes ni ovce mogla cuvati niti ceste cistiti, niskoristi.
Opet jedes oblizeke, sta grabis toliko nisi isla ni orat ni kopat.
Ljenja si od crne zemlje, mrcino odvratna, facuk.
Budi sretna kaj imas krov nad glavom, kurvo(dijete od 10 godina).mars u pm.Lazov jedan, nije ni cudo, kad si facuk.
Poslije osam vani ostaju kurve kao ti, policajci i kriminalci.
Naravno ovo je sve mali dio, a sve zacinjeno dnevnom dozom "mars" glupaco, kurvo, ne zasluzujes.......pa nadopuniti,facuk, itd......vise se ni ne sjecam ostalog, a nema ni potrebe, to sve vec proslost.
Kad sam se negdje sa 15 godina pobunila protiv ovakvog "tretmana" postalo je jos gore i perfidnije, a moja majka je i sama pocela prakticirati sve vise takvih tretmana, sestra i ja u zivotu nismo cule rijec podrske.Bile smo si same podrske, jedna drugoj.
I naravno nisam mogla docekati da se odselim, sa 18 prvi put, i nikad mi nije bilo zao sto sam otisla.

[ornella]

žao mi je,teško i povjerovati u takvo što...uvijek misliš o takvim stvarima kao o dijelu crne kronike ili nekog novinskog napisa.

nadam se da si ipak uspjela sačuvati neotkrhnuti dio ličnosti,mada ožiljci zauvijek peku

[happygoose]

Bilo pa proslo, meni osobno je drago da danas mogu sa distance o tome razgovarati, a da ne pocnem plakati ili se vracati u spiralu straha,neposjedovanja samopostovanja, samopouzdanja, negativnosti i besperspektivnosti, i da sa ponosom mogu reci da sam sebe izgradila ja i samo ja, i da mi je trebalo dugo dugo da izgradim samopouzdanja i da ne prihvacam u zivotu sve tragicno.I da si priznam greske i da si iste, kako drugima tako i sebi oprostim.
Ja danas uzivam u zivotu, imam svoje trenutke kao i svatko drugi, one male ljudske malodusnosti, a neki put i proslost izgmize iako je stranica zatvorena, ali samo iz preventivnih razloga, da si kazem kako sam sretna i kako stvari mogu biti puno, puno gore, i da uvijek ima ljudi koji su u gorem polozaju nego ja i da moje prepreke nisu najgore.
Hvala!

U stvari treba raditi na zlostavljanju , jer je u pitanju zdravlje nase cijele zemlje.....

[Sunny Girl]

Najčešće se sve vrti oko velikih očekivanja roditelja. Naime, dosta toga proizlazi iz toga da sve svoje greške i neostvarene ambicije iz prošlosti roditelji uvijaju u svakodnevne smjernice u životu svoje djece. A ipak svatko treba prijeći svoj put, raditi svoje pogreške i tako naučiti neke lekcije.
Ja sam roditelj, napravim tisuću grešaka, tisuću puta požalim, tisuću puta se ispričam i svaki puta ispočetka učim na novim situacijama. A što se tiče mojih roditelja, nastojala sam furati svoj film do kraja, pa kud puklo da puklo. Bila sam odličan učenik, završila faks, a kad se pitalo moju mamu to je totalno nepotrebno.

[happygoose]

Meni je moja jasno dala do znanja sta misli o mojoj zelji za visokim obrazovanjem," ti si preglupa za fakultet".......

[ornella]

Sunny Girl kaže:
Najčešće se sve vrti oko velikih očekivanja roditelja. Naime, dosta toga proizlazi iz toga da sve svoje greške i neostvarene ambicije iz prošlosti roditelji uvijaju u svakodnevne smjernice u životu svoje djece. A ipak svatko treba prijeći svoj put, raditi svoje pogreške i tako naučiti neke lekcije.
Ja sam roditelj, napravim tisuću grešaka, tisuću puta požalim, tisuću puta se ispričam i svaki puta ispočetka učim na novim situacijama. A što se tiče mojih roditelja, nastojala sam furati svoj film do kraja, pa kud puklo da puklo. Bila sam odličan učenik, završila faks, a kad se pitalo moju mamu to je totalno nepotrebno.

Ima istine,ali velika većina nas je iz generacije koja je dosta postigla,i zar nije normalno da želimo našoj djeci još više znanja,zar nije normalo da ih svakodnevno upućujemo, a ne da ih ostavljamo da sami procjenjuju što je za njih najbolje.Normalno je da se najbolje uči na svojim vlastitim greškama,samo kojim i kakvim?!

I ljudski je griješiti pa čak i kao roditelj,i ispričati se svom dijetetu,mozda ga ponekad i udaviti u nekim nastojanjima...jer ponekad se pitam,da li bih sutra zažalila za nešto propušteno i pušteno igri slučaja.

[ADEX]

ornella kaže:
meni danas ta dosljednost kao roditelju nedostaje,a djeca je ponekad debelo koriste.nisam savršen roditelj,dapače......ali što zanči štetne metode(ovdje normalno isključujem ekstreme)???
zar nije i onaj famozni Spock nakraju opovrgao neke svoje teze???

mi njima moramo biti prijatelji i oslonac,ali prvenstveno roditelji i odgajatelji.

Jeste Spock se sam opovrgao, njegova djeca kazu da je bio odvratan dominantan roditelj koji ih je psihicki maltretirao.

Nego u zadnje vrijeme se sve vise govori da djeci netreba roditelj-prijatelj. Prijatelje imaju u svojoj sredini.
Treba im oslonac i odgajatelj. Neko ko im zna reci dokle smiju a dokle nesmiju.


I sto neko rece:"Sta god dobro zelis da ucinis kao roditelj uvijek si negdje zajebao stvar a da nisi toga ni svjestan."

[ornella]

...istina,samo se čovjek ponekad pita gdje je ta famozna granica između roditelja koji kazuje granice i prijatelja kao zivotnog oslonca?!

uistinu nije lako...mojoj prijateljici je njena 8-godišnja kći neki dan spakirala torbe i rekla da više ne moze zivjeti s njima(a obitelj je ok)....moji mi 13-godišnajak svaki put kad ga upozorim da bi trebalo počet učiti ili da još malo vjezba baca bombice stila...ti me mučiš...ti meni ne daš zivjeti...etc...

i normalno da čovjek onda poludi..pita se tko koga tu psihički muči
,kako se postaviti...i kako za njih načiniti ono najbolje.

[happygoose]

Mislim da je jedan od problema roditelja( koji sam i sama) sto ne razmisljaju od rodjenja svoje djece, kao o normalnim, necu rec fizicki odraslim, ljudima kao sto smo mi.Sa svim svojim zeljama, nastojanjima, osobnostima itd....Cesto se uhvatiimo u mrezu da razmisljamo o njima kako su oni samo mala djeca koja ne znaju nista, i kako trebaju nas za sve.
Pa onda tu je citava umjetnost odgajanja, najcesca stvar koju roditelji cine je reci "ne" bez objasnjenja, to je kao da ja svojoj jednogodisnjakinji kazem "ne" za nesto, a ona uopce ne razum,jeva sta ja zelim reci, i zasto sam uopce to rekla.Bi li vi voljeli tako da vam netko objasnjava stvari u zivotu.
Granice treba postavljati, ne zbog njih, nego i zbog sebe.Tako da svi zanmo koji su to utvrdjeni modeli dozvoljenog, odnosno ne dozvoljenog ponasanja.

[ornella]

Istina,teoretski stoji....odgajanje je umijeće,ali ono koje se ne moze naučiti iz knjiga.Vrlo često to "radimo" instinktivno,spontano....i smatram da nema čarobnog niti savršenog načina u odogoju.

Opet,neku je djecu lakše odgajati,neku teze....imam ih troje i znam o čemu pričam.

Mislim da sam već ovdje negdje navela da sam imala lijepo i sretno djetinjstvo,ali znao se red i bio je respekt prema roditelju...čak i meni jezičavici bio je dovoljan pogled oca.

Danas su djeca drugačija,kakav pogled...pa niti na povišen ton i ozbiljnu ljutnju oni ne reagiraju...misle da se mama šali.
Ali, valjda to tako mora biti.

[happygoose]

Ne nema carobnog stapica, a niti upustva kako biti roditelj, a sto se tice spontanosti i instikata, i tu se grijesi.Na nama odraslima je da kontroliramo sebe i da budemo odgovorni.Znam, ne moze se svaki put, i to je tesko, i meni je tesko, kao i tebi i svakom roditelju.
To sto oni nas neslusaju, a neslusaju, je i posljedica nase vlastite nedosljednosti u stavovima i kako se postavljamo prema njima.Kako si i sama rekla, kad bi ti tata dao pogled, taj pogled je uvijek bio isti, i i uvijek i samo zato sto si prekrsila granicu koju ti je on odredio, i ti si to znala.A sta meni vrijedi govoriti mojoj maloj ne ovo ili ono kad je to popraceno mijenjanjem granica dopustenog, i uopce ne objasnjavanjem zasto to "ne".
Koji je tvoj najveci izazov, kod djece, sada?

[ornella]

happygoose kaže:
Ne nema carobnog stapica, a niti upustva kako biti roditelj, a sto se tice spontanosti i instikata, i tu se grijesi.Na nama odraslima je da kontroliramo sebe i da budemo odgovorni.Znam, ne moze se svaki put, i to je tesko, i meni je tesko, kao i tebi i svakom roditelju.
To sto oni nas neslusaju, a neslusaju, je i posljedica nase vlastite nedosljednosti u stavovima i kako se postavljamo prema njima.Kako si i sama rekla, kad bi ti tata dao pogled, taj pogled je uvijek bio isti, i i uvijek i samo zato sto si prekrsila granicu koju ti je on odredio, i ti si to znala.A sta meni vrijedi govoriti mojoj maloj ne ovo ili ono kad je to popraceno mijenjanjem granica dopustenog, i uopce ne objasnjavanjem zasto to "ne".
Koji je tvoj najveci izazov, kod djece, sada?

Slazem se,nedosljedni smo i to najčešće iz vlastitog komoditeta.Istina najčešće se radi o banalnostima,ali djeca pamte.
Što se tiče izazova...ovako,kao što rekoh troje ih je različite dobi i spola.Naravno svatko je jedinka od njih za sebe.
ono što kod jednog dijeteta postignem na laki način kod drugog se trebam pomučiti.Normalno učeči na greškama pogotovo kod prvog djeteta koje je 5 godina imalo "privilegiju" biti jedinac u nekim stvarima sam se kod drugo dvoje drugačije postavila.
Dakle,kod svakoga od njih izazov je nešto drugo..kod 13-godišnjaka što bezbolnije svakodnevne mušice...kod emotivno senzibilnog 7-godišnjaka umanjiti sve nedoumice koje se dešavaju u njegovoj maloj glavici....kod tvrdoglave 5-godišnjakinje s pravim svojim JA ne umanjujući njezino samopuzdanje postići da ipak ponekad vaga prevagne na moju stranu

I da li uspjevam....iskreno teško i rijetko,ali volimo se i to je najbitnije..i nakon uzajamne ljutnje grlimo se i svakodnevno govorimo VOLIM TE...i oni meni i ja njima.

PS.I da ,uvijek im nastojim objasniti zašto nešto ne...mada oni i dalje pilaju po svome.

[happygoose]

ornella kaže:
Slazem se,nedosljedni smo i to najčešće iz vlastitog komoditeta.Istina najčešće se radi o banalnostima,ali djeca pamte.
Što se tiče izazova...ovako,kao što rekoh troje ih je različite dobi i spola.Naravno svatko je jedinka od njih za sebe.
ono što kod jednog dijeteta postignem na laki način kod drugog se trebam pomučiti.Normalno učeči na greškama pogotovo kod prvog djeteta koje je 5 godina imalo "privilegiju" biti jedinac u nekim stvarima sam se kod drugo dvoje drugačije postavila.
Dakle,kod svakoga od njih izazov je nešto drugo..kod 13-godišnjaka što bezbolnije svakodnevne mušice...kod emotivno senzibilnog 7-godišnjaka umanjiti sve nedoumice koje se dešavaju u njegovoj maloj glavici....kod tvrdoglave 5-godišnjakinje s pravim svojim JA ne umanjujući njezino samopuzdanje postići da ipak ponekad vaga prevagne na moju stranu

I da li uspjevam....iskreno teško i rijetko,ali volimo se i to je najbitnije..i nakon uzajamne ljutnje grlimo se i svakodnevno govorimo VOLIM TE...i oni meni i ja njima.

PS.I da ,uvijek im nastojim objasniti zašto nešto ne...mada oni i dalje pilaju po svome.

Mislim da bez obzira na sve, ti im dajes ono najbitnije,VOLIM TE....
Sve ostalo se stigne.....

[ornella]

I ja se nadam da se sve stigne,ali se uvijek bojim da nešto ne promakne za čim bi mogli zaliti.
Iskrena sam prema sebi i svakodnevno priznajem da se JA moram mijenjati i prihvaćati date situacije....
A da li ću uspjeti pokazat će vrijeme.