Quote:
sidrun kaže:
nema,
kako se dolazilo do pušaka tako se osnivaju nove brigade,nije problem proguglat kad su osnovane pojedine brigade,a razlog kasnog osnutka je nedostatak pušaka
bile su čede u blokiranim vojarnama,npr u splitskoj lori crnogorci
...kao šta sam kažeš ,uvijek se moglo bolje,uzet više, prvenstveno mislim na skladišta gdje je berba bogata
zaboravljaš i lokalnu zajednicu,načelnike i gradonačelnike,krizne štabove,lokalne šerife koji su odlučivali hoće li se napasti ili neće,dobro se u onom kaosu išta odradilo,ono nisu bila normalna vremena a organizacija je bila sve samo ne organizacija  |
Ovo prvo, nećemo se složiti. Jesen 1991., pušaka ima. I ako ste bili dragovoljac, nešto bi Vam dali, makar rumunja. A fali sve ostalo, čega ima u okruženim objektima. Za nas velika (uglavnom neiskorištena) prednost je bila i to što je JNA (uglavnom) odvojeno držala ljudstvo, streljivo i oružje.
Na Plesu su npr. bili padobranci iz Niša, ali to su bile iznimke,
većinom to je bila tzv. ne osobito motivirana "mlada vojska", u kojoj su i ročnici Hrvati, te Albanci. Da su te blokirane snage bile u stanju izaći i poraziti ZNG ili barem borbom se probiti na nama neprijateljsku stranu (slučaj poput onog u Karlovcu), oni bi to učinili. Da im je izvana mogla doći deblokada - oni bi to učinili.
Sve ostalo su tlapnje o "dobrodušnoj" JNA, koja nas je eto mogla lagano poraziti.... I ta tlapnja nije nova. Kasna jesen 1991., slušamo četnički radio (da li Petrinja ili Glina?) i gosti (mislim da su bili Arkan, Šešelj i gen. Adžić??). Uglavnom priča ide, kako oni bez problema mogu stići u Zagreb i tome sl. Jedino su zaboravili kazati, zašto to onda i ne urade?!
Da je bilo cirkusa, čuda i neorganiziranosti, to nije sporno. Ali ta čudna i loša politika, išla je od vrha. To "uspješno" iseljavanje vojarni. Npr. poznat mi je slučaj gdje su vojarnu zauzele "lokalne snage" (NZ, dragovoljci, lovci i sl.), kojima je dosadilo čekati, nekakvu od vrha obećanu pomoć specijalaca (koji izgleda ne bi nikada ni stigli) - epilog - dosta se toga razvuklo (da ne upotrijebim primjereniju riječ, čak su odnešeni i blatobrani od motocikala), a opet bolje, nego nego da je "ispregovarano", pa završilo na srpskoj strani.
Poznanik mi je sudjelovao u blokadi vojarne u Jastrebarskom i tvrdi da su unutra imali svoje ljude, da su to mogli uzeti - epilog - krajem devedesetih ministar Penić, hvali se u radio emisiji kako je "uspješno" iselio vojarnu u Jaski (naravno JNA je odvukla što ih je bilo volja).
Pa poanta blokade (opsade) i je u tome, da napadač koji nije u stanju momentalno ostvariti cilj, okruženjem koristi činjenicu da
vrijeme radi za njega.
Da je bilo neorganiziranosti i kaosa, to ne sporim. Pa čak dotle da nam npr. na prvoj liniji, šofer kamiona (s kojim smo prije dogovorili gdje da nam dostavi hranu), stisne gas i projuri kraj nas (skoro nas pregazi). Valjda više nije imao za nas, a nije mu se dalo sa nama objašnjavati.
Ali opet, nije to bila katastrofalna situacija, jer bi - izgubili. A nismo.
Razgranati mod