Domovi za starije i nemoćne osobe

[Dlapek]

Kymatica kaže:

da, 5 minuta i meni.
e sad čekanje na državni dom traje godinama, a ovi privatni mi ne uljevaju povjerenje.

Zašto?
Velika većina privatnih domova ima vrhunske uvjete. Po našim iskustvima daleko bolje nego većina "državnih". Nadalje, jako se trude oko štićenika jer njima je dobar glas - sve.

[prilika]

Ja isto mislim da su bolji privatni domovi, ali ima ih svakakvih. Prošlo ljeto sam imala iskustvo da ne radi klima u modernom domu u Brezovici. Nisam niti pitala za klimu, mislila sam da se to podrazumijeva u novoj zgradi. Bilo je pakleno u zgradi jer je bilo jako vruće ljeto. Ove godine se javim sa iskustvom. Prvi puta idem tjedan dana na put, a tata će na dva tjedna u dom u Petrovoj. Nadam se da će raditi klima, dom lijepo izgleda.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[prilika]

Isto tako nisu mi jasni ti domovi na periferiji Zagreba. Traže recimo minumum mjesec dana boravka po ljeti. Severović je čak tražio da uplatim za dva mjeseca pa će mi kao vratiti taj jedan mjesec koji nije iskorišten. Isto tako naplaćuju dva tjedan čuvanja mjesta prije dolaska u dom. U 5.mjesecu nisu mi mogli garantirati smještaj u 8. mjesecu pa sam se odlučila za Petrovu. Bili su korektni, meni je blizu za tih nekoliko dana nakon mog puta i prije puta, rezervirali su mi odmah dva tjedna boravka bez problema. Ne traže nikakvo čuvanje mjesta, osim što sam platila pola cijene doma odmah krajem 5. mjeseca. Drugu polovicu plaćam kada dovedem tatu. Cijena je dosta velika 5000 kn, ali s obzirom šta drugi domovi traže s tim čuvanjem mjesta i ne dođe me puno više za ta dva tjedna.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[alma 188]

Dlapek kaže:

Zašto?
Velika većina privatnih domova ima vrhunske uvjete. Po našim iskustvima daleko bolje nego većina "državnih". Nadalje, jako se trude oko štićenika jer njima je dobar glas - sve.

Pogrešno.Velika većina se ne trudi.Zašto?Jer ima puno ljudi koji čekaju na svoj red.Moj otac je bio u privatnom domu koji smo masno plaćali,uvjeti katastrofalni.Dok smo sve shvatili bilo je kasno.Za mog oca.
Mogu i detalje,mogu navesti dom,mogu pod punim imenom i prezimenom,mogu sve...Premišljali smo se tužiti ih ili ne,ali odustali smo.Njega nema,mene peče savjest,ni poslije godinu i po nemam mira.Pitam se kako mi je dosta stvari promaklo,kako sam nasjela na laži,na privid da je sve savršeno,na slatkorječivost
osoblja....Mislim da će me to proganjati dok sam živa.

[TIT]

alma 188 kaže:

Pogrešno.Velika većina se ne trudi.Zašto?Jer ima puno ljudi koji čekaju na svoj red.Moj otac je bio u privatnom domu koji smo masno plaćali,uvjeti katastrofalni.Dok smo sve shvatili bilo je kasno.Za mog oca.
Mogu i detalje,mogu navesti dom,mogu pod punim imenom i prezimenom,mogu sve...Premišljali smo se tužiti ih ili ne,ali odustali smo.Njega nema,mene peče savjest,ni poslije godinu i po nemam mira.Pitam se kako mi je dosta stvari promaklo,kako sam nasjela na laži,na privid da je sve savršeno,na slatkorječivost
osoblja....Mislim da će me to proganjati dok sam živa.

Možeš malo detaljnije, barem o kojem se domu radi i što je bio problem?

[SubSV]

alma 188 kaže:

Mislim da će me to proganjati dok sam živa.

Vjerojatno hoće. Barem na neki način.

Ista stvar sa mojom pokojnom bakom. A čovjek onda naravno nema mira jer ako si svjestan toga da ti je član obitelji pred kraj života, kad je star i nemoćan možda bio i žedan, možda bio i verbalno i fizički zlostavlja ili barem zanemaren od strane osoblja itd. definitivno ti ne može biti svejedno.

Žao mi je što si imala takvo iskustvo.

[prilika]

Ja imam samo iskustva sa privatnim domom u Brezovici. Kada je tata tamo bio prvi puta nakon bolnice od sredine 10. mjeseca 2014. do sredine 11. mjeseca 2014. bilo je jako dobro u tom domu. Bolje nisam mogla poželjeti, hrana je bila jako dobra, puno puta su ga presvlačili, i po pet puta dnevno su mu promijenili pelenu ako treba. Tako da sam se iznenadila prošle godine u 7.mjesecu kako se sve skupa pogoršalo. Presvlačenje je bilo puno rjeđe, jedan dan ih čak nisu niti presvukli niti tri puta na dan, jer su jedno presvlačenje iza ručka zaboravili. Puno osoblja je bilo na godišnjem odmoru, puno ih se i promijenilo, užasna je bila vrućina, nije mogao spavati od nemirnog štićenika koji je bio glasan u njegovoj sobi. Jedino to što su ga dizali u kolica jednom dnevno je bilo dobro. Hrana je bila lošija i manje se dobivalo količinski.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[Kymatica]

alma 188 kaže:

Pogrešno.Velika većina se ne trudi.Zašto?Jer ima puno ljudi koji čekaju na svoj red.Moj otac je bio u privatnom domu koji smo masno plaćali,uvjeti katastrofalni.Dok smo sve shvatili bilo je kasno.Za mog oca.
Mogu i detalje,mogu navesti dom,mogu pod punim imenom i prezimenom,mogu sve...Premišljali smo se tužiti ih ili ne,ali odustali smo.Njega nema,mene peče savjest,ni poslije godinu i po nemam mira.Pitam se kako mi je dosta stvari promaklo,kako sam nasjela na laži,na privid da je sve savršeno,na slatkorječivost
osoblja....Mislim da će me to proganjati dok sam živa.

razumijem te, ali moj otac je to doživio u bolnici, preko noći, bilo ga je sram to ispričati, samo je jedva ispričao mami, a ona nama, nakon njegove smrti. on je bio pristojan ponosan gospodin cijelog života, i to što je doživio, onako bespomoćan, ga je dotuklo. nakon dolaska iz bolnice, bio je posramljen, i depresivan do kraja. na kraju je umro doma, jer nije dao zvati hitnu, nije htio u bolnicu opet.
Hoću ti reči da je ovo društvo takvo, nema za obične ljude dostojanstva samo ako imaš više novca i poznanstva, ne kopaju svi bez razloga rukama i nogama poznastvo, da si nečiji, kad idu u bolnicu, ili na neki zahvat. Bespomoćan si.
Tako da se tvom ocu to moglo desiti i u bolnici, nemoj se kriviti, htjela si najbolje. da si u švedskoj, roditelji nebi doživjeli takva poniženja. a ni mi takve boli. jbg. siromašno smo društvo.

[TIT]

Kymatica kaže:

razumijem te, ali moj otac je to doživio u bolnici, preko noći, .....

Mama i ja smo dovele tatu na hitnu u Vinogradskoj u teškoj dehidrdaciji, polusvjesnog, izmučenog od raka. Od jutra do 7 navečer smo čekali da mu daju infuziju, samo su nas preskakivali "jer nije hitan slučaj".
Srce me boli kad se sjetim, a ne možeš si pomoći, ni sebi ni njemu ....

[alma 188]

TIT kaže:

Možeš malo detaljnije, barem o kojem se domu radi i što je bio problem?

Pisala sam još prošlu godinu,dok je skoro bilo sve svježe
ali post mi je izbrisan
iskreno,ne znam zbog čega,samo se nadam da nije zbog imena doma koji je je jasno bio naveden
a vlasnik je vrlo blizak rod jednom političaru...i tako.....

uglavnom,na početku dok smo tatu smještali raspitivali se kod njih,sve divno i krasno,vlasnik susretljiv,pričljiv,daje odgovore na sva pitanja....
puno obećanja,puno lijepih riječi,utjehe,nadanja
naravno da se dom obišao,pogledali smo sobe,medicinske sestre postoje,liječnik iz obližnje ambulante,okoliš njegovan,klupice,parkić,more...a to mi je bilo jako važno jer mi je otac odrastao i živio uz more
otac mi je imao prokletog Alzhajmera...znate i sami šta to znači za psihu oboljelog i za okolinu
on je još bio pokretan i nije koristio pelene,ali bilo je drugih problema zbog kojih smo ga morali dati u dom

poslije 40 dana umire...

taj dan kad su nam javili da nije dobro,taj dan stalno vrtim u glavi i pronalazim hrpu nelogičnosti,nepoklapanja,laži od strane osoblja

uglavnom,nisu zvali Hitnu,njihovim sanitetskim vozilom su ga prebacili u bolnicu,tamo su ga doveli praktički mrtvog
ne znam od čega je umro,nismo htjeli obdukciju,nismo mogli podnijeti da ga mrtvog mrcvare....
njihova verzija događaja nema veze sa zdravim razumom
uh kako mi je teško dok pišem

poslije možda mjesec dana od sahrane,kad sam došla malo k sebi,shvatila sam da je trebalo tražiti obdukciju
to sam mišljenje iznijela u jednom društvu gdje mi je rečeno da su svi privatni domovi u sprezi sa bolnicama(patologija posebno) i da bi mi sve bilo uzaludno
da stvar bude gora,to mi je rekao jedan liječnik

od tada mira nemam
pitanja na koja nemam odgovora

ne znam hoće li mi pobrisati i ovaj post

ako želiš čuti još groznih detalja mogu na pp
možda i bolje da ne pišem o tome javno,da se ljudi ne uplaše

svaka čast pojedinim domovima i osoblju,ali RIJETKO je to

ljudi otvorite oči,vjerujte svom instiktu,nemojte se dati zavarati
ja sam pogriješila,vjerovala sam njima(domu) i mojima kući koji su me uvjeravali da ja umišljam
na žalost,pokazalo se da sam bila u pravu

da ne zaboravim,naravno da su naplatili punu cijenu za cijeli mjesec,njegove osobne stvari nismo dobili natrag jer je navodno sve bilo na pranju!?
i šta me najviše pogodilo,nitko od osoblja, ni sam vlasnik nisu izrazili sućut ni usmeno, ni pismeno
od njih smo dobili samo uplatnicu za siječanj........
tata,oprosti

[TIT]

alma 188 kaže:

Pisala sam još prošlu godinu,dok je skoro bilo sve svježe
ali post mi je izbrisan
...........
....

Oprosti što sam ti ponovo otvorila rane, meni je teško ovo čitati a ne mogu ni zamisliti kako je tebi.
Zbilja mi je žao....

[kokolobil]

U zadnjih 5 godina preselio sam baku 7 puta u 6 različitih domova. Postao sam ekspert za staračke domove.

Prvo zaključak:

SVI domovi su manje-više LOŠI. Nijedan ne vrijedi novce koje platiš, pogotovo ne privatni koji koštaju od 5000 kuna naviše. Glavni problem u svim domovima: MANJAK OSOBLJA koje je konstantno u žurbi i nema vremena za LJUDSKI odnos prema štićenicima. Nemaju vremena čak ni povesti osobu od sobe do dvorane za aktivnosti, predstaviti osobu svima i upoznati je s ostalima nego jednostavno daju papir na kojem piše raspored, pa neka se baka od 90 godina snađe u domu sa preko 100 ljudi gdje i kad je koja aktivnost.

Ostali problemi: loša komunikacija prema rodbini, nikad ne saznaš što se dogodilo, nikad te ne nazovu da te obavijeste npr. o : promjeni terapije lijekovima, zadovoljstvu štićenika, psihičkom stanju, o tome je li pala i ozlijedila se, o tome što mi moramo kupiti a što može dobiti u domu, o tome je li se štićenik uklopio u novu sredinu, koje stvari moramo sami kupiti a koje oni mogu dati štićeniku ako ima kakvih posebnih želja itd itd itd.

1.privatni, obiteljski dom u Vukovaru, desetak kreveta
Uvjeti katastrofalni, prljavo, vlažno, smrdljivo, wc daska je bila puknuta, tako da sam sam kupio novu dasku i poklonio vlasniku. Vlasnik me cijelo vrijeme žica novce jer nema ni za hranu za štićenike. Jedna jedina osoba se brine, kuha i sprema desetak osoba, tako da u biti nema vremena za nikakvo druženje niti aktivnosti sa štićenicima. Bok, bok, dobro jutro, dobiješ hranu i lijekove i laku noć. Cijena oko 2500 kn.

2.državni dom u Vukovaru. stotinjak kreveta
Vjerojatno najljepši državni dom u državi. Objekt je dobar, prozračan, sunčan, čist. Standardan manjak zaposlenih i manjak aktivnosti. Dio osoblja grub i sarkastičan prema štićenicima.
Cijena oko 2500 kn.

3.privatni dom kraj Županje, pedesetak kreveta
Dom na selu, koji je u redu, skup, bez ikakvih dodatnih aktivnosti. Dosada živa.
Cijena oko 4000 kuna.

4.privatni dom TOLIĆ - Ježdovec kraj Zagreba, pedesetak kreveta
Krasno mjesto kraj potoka i šume, ima zelenila, klupice za sjesti.
Ima čak i nekih dodatnih aktivnosti, misa nedjeljom. Sobe relativno čiste ali u njima ničeg lijepog. Sve je osnovno i jeftino. Čak ni noćne lampice nemaju. Žice vire iz zidova. Kreveti najjeftiniji, noćni ormarići također. Nijedne slike na zidu, plahte s rupama, deke ružne i ishabane, sobe loše projektirane, ne možeš otvoriti vrata do kraja da bi došao do WC-a.
Cijena od 5000 kuna.

5.privatni kućni dom Lučko - Lučko kraj Zagreba, petnaestak kreveta
Nema lift, stepenice strme u tri materine, pa se ti sa svojih 90 godina penji i spuštaj. Okućnica malešna, par metara kvadratnih trave, bez ijedne klupe. Dosta velika terasa na katu, ali koja ima prepreku visoku pola metra, pa je ti sa svojih 90 godina preskači svaki put. Atmosfera je kućna, dementni iz susjedne sobe viču i lupaju po zidovima, trče po dnevnom boravku tako da su oni koji su željni kakvog takvog mira osuđeni na svoju sobicu. Aktivnosti osim gledanja televizora u dnevnoj sobi ne postoje. Imaju samo jedan hladnjak u koji nikad ništa ne stane, tako da ništa ne možete donijeti svojoj baki.
Cijena od 4500 kn.

6.privatni dom - Kuća Sv. Franje u Odri kraj Buzina (Zagreb), stotinjak kreveta
Bivše sjemenište. Imaju veliku kapelicu i ogromnu prostoriju za druženje i aktivnosti tipa radna terapija, heklanje ovo ono. Misa je svakodnevna. Ogroman park sa sjenicom i voćnjakom oko doma, priroda divna. Franjevci trećeredci (laici) obilaze dom. Svećenik koji služi mise također živi u domu i obiđe ponekad štićenike. Na prvi pogled sve idealno. Međutim: atmosfera nije kućna, topla. Štićenici ne kolaju iz sobe u sobu, rezervirani su, druže se u malim grupicama, rijetko kad se nekog može vidjeti na hodnicima ili zajedničkim prostorijama. Glavni problem je isti kao i u ostalim domovima: manjak osoblja. Istovare ti hranu i lijekove i odu. Kad useliš daju ti papir sa rasporedom aktivnosti pa ti gledaj gdje je što i upoznaj sve sam. Ravnatelj mi je priznao da se kod uprave bori godinama za veći broj osoblja, međutim, eto, i njima je na prvom mjestu zarada.

[Dlapek]

kokolobil kaže:

U zadnjih 5 godina preselio sam baku 7 puta u 6 različitih domova. Postao sam ekspert za staračke domove.







6.privatni dom - Kuća Sv. Franje u Odri kraj Buzina (Zagreb), stotinjak kreveta
Bivše sjemenište. Imaju veliku kapelicu i ogromnu prostoriju za druženje i aktivnosti tipa radna terapija, heklanje ovo ono. Misa je svakodnevna. Ogroman park sa sjenicom i voćnjakom oko doma, priroda divna. Franjevci trećeredci (laici) obilaze dom. Svećenik koji služi mise također živi u domu i obiđe ponekad štićenike. Na prvi pogled sve idealno. Međutim: atmosfera nije kućna, topla. Štićenici ne kolaju iz sobe u sobu, rezervirani su, druže se u malim grupicama, rijetko kad se nekog može vidjeti na hodnicima ili zajedničkim prostorijama. Glavni problem je isti kao i u ostalim domovima: manjak osoblja. Istovare ti hranu i lijekove i odu. Kad useliš daju ti papir sa rasporedom aktivnosti pa ti gledaj gdje je što i upoznaj sve sam. Ravnatelj mi je priznao da se kod uprave bori godinama za veći broj osoblja, međutim, eto, i njima je na prvom mjestu zarada.

A koja je cijena ovoga zadnjeg doma?

[kokolobil]

Dlapek kaže:

A koja je cijena ovoga zadnjeg doma?

od 6000 kn

[Dlapek]

kokolobil kaže:

od 6000 kn

To je uobičajena cijena.

[girly-girl]

pozdrav svima počinjemo tražiti dom za baku jer više ne može toliko sama se brinuti za sebe i veliku kuću. pokretna je, zdravlje je osrednje, ali više se to sve manifestira fizičkom slabošću nakon prošlogodišnje ozljede. gledamo privatne domove u Zagrebu i okolici. Može li se naći nešto dobro za 3,500-4,000kn? Bila bih zahvala na preporuke. Pročitala sam zadnjih desetak stranica, ali mi je nova tematika. Bitno nam je da je dobro smještena, da ima kakvu zanimaciju, da je hrana dobra kao i osoblje.

[prilika]

Moj savjet je ako možete da zadržite baku kod kuće. Moj tata je sada bio tjedan dana u domu u Petrovoj jer sam ja bila na putu. Razbolio se nakon tjedan dana doma, dobio je visoku temperaturu. Bilo je problema sa hitnom, nisu htjeli doći u dom u početku, a ni osoblje doma nije htjelo zvati hitnu u početku. U domu nisu niti primijetili da moj tata ima temperaturu, to je primijetila tatina posjeta. Dobio je dekubitus na peti noge što kod kuće nije imao. Nisu vježbali sa njim, sav je ukočen, iako je u ugovoru pisalo da ima i fizikalnu terapiju za vrijeme u domu. Dok sam ja bila u Zagrebu prva tri dana često su ga presvlačili i dizali su ga u kolica, ali morala sam ih moliti, inače bi cijeli dan samo ležao. Kada sam ja otišla izgleda da je to sve prestalo. Jedna sestra mlada u tom domu je jako bezobrazna. Ta mi je rekla na telefon da šta bi ona zvala hitnu da se ne treba zvati hitna a tata je imao 38,7 temperaturu i bio je životno ugrožen. Zahvaljujem se tatinom kolegi liječniku koji je intervenirao i hitna je ipak odvela tatu u bolnicu, iako u početku nisu htjeli. Tatina krva slika dva dana prije prijema u dom je bila potpuno u redu, nije bilo nikakvih znakova upale. Tata je bio na drugom katu u dvokrevetnoj sobi. Mislim da se zaraza proširila sa četvrtog kata gdje je i pet ljudi u stacionaru u jednoj dosta maloj sobi. Iako jučer kada sam došla u dom vidjela sam druge štićenike u kolicima i na hodniku. Nije mi se činilo da je neka epidemija tamo. I ovaj čovjek iz tatine sobe je dobro i nije bolestan.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[prilika]

Hrana u domu u Petrovoj je jako loša. Za ručak je bila recimo piletina jako stara i suha i mlinci bez jaja. Jedan dan je bio samo ričet bez graha sa nekoliko komadića hrenovke i uz to salata. Deserta nema, već oko 15 h je kao užina i tada su dobivali kuhani puding, voćnu salatu ili tako nešto. Jedan dan je za ručak bila tvrda svinjetina, a za večeru samo gusta krem juha sa komadićima kruha. Fizioterapeutkinja je samo jedna koja vodi grupne vježbe. U 5. mjesecu kada sam išla prvi puta vidjeti dom su bila dva fizioterapeuta ali oni su otišli i došla je ova nova. Tako da su sada ukinuli individualne vježbe.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[Querencia]

girly-girl kaže:

pozdrav svima počinjemo tražiti dom za baku jer više ne može toliko sama se brinuti za sebe i veliku kuću. pokretna je, zdravlje je osrednje, ali više se to sve manifestira fizičkom slabošću nakon prošlogodišnje ozljede. gledamo privatne domove u Zagrebu i okolici. Može li se naći nešto dobro za 3,500-4,000kn? Bila bih zahvala na preporuke. Pročitala sam zadnjih desetak stranica, ali mi je nova tematika. Bitno nam je da je dobro smještena, da ima kakvu zanimaciju, da je hrana dobra kao i osoblje.

Državni domovi u Zagrebu imaju otprilike tu cijenu, tako da sumnjam da će se naći privatni za istu

[prilika]

Za oko 3500 kn ili 4000 kn može se naći privatni dom u Lici, zatim u Slavoniji. Što je privatni dom dalje od Zagreba to je jeftiniji. Jedino mislim da su skuplji domovi na otocima. Recimo dom na Krku je skuplji nego dom u Salvoniji ili Lici.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini