Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 29.10.2015., 09:56   #3801
@dianavz:

Probaj ako ikako mozes modificirati svoje ponasanje, ne njihovo. Oni se ponasaju skroz u skladu s godinama. Petogodisnjaci su lukavi, mudri, isprobavaju i ispipavaju granice da vide do kud mogu ic. A ti granica nemas i oni su to jako dobro skuzili. Na primjer u njihovim glavicama je ovo - ako dovoljno jako placemo mama ce se vratiti u vrtic po nas i necemo morati ici. Ili, ako dovoljno jako placemo kad smo u kazni - kazna ce nestati. Moras biti dosljedna, to je kao sto su ti vec rekli kljucni dio problema - nema "predomislila sam se". Isto tako sto se kazni tice - one moraju biti logicna posljedica djela, a ne nesto totalno nevezano. Na primjer u parkicu ste i klinci ne slusaju i bacaju kamenje... upozoris ih i kazes im sto je kazna, ako ponove kazna se izvrsava. Nema rasprave, nema predomisljavanja. Ali kazna ne smije biti "nema crtica navecer prije spavanja" jer to je em toliko vremenski daleko da se navecer vise toga uopce nece sjecati, nit ima ikakve logicne veze s ponasanjem u parku. Dobra kazna bi bila "istog trena idemo doma, nema parkica".

Super knjiga na tu temu je "Disciplina" (http://mozaik-knjiga.hr/knjige/disciplina/), u njoj ima bas fora primjera. Na primjer ovo u vezi logicnih kazni - kcer od autora je uporno u ljutnji lupala vratima od sobe. Tata ju je upozorio da se to ne smije raditi i ako ne zna lijepo zatvarat vrata da ce ostati bez njih. Na prvo iduce lupanje je fino odsarafio vrata i odnio ih u podrum Znaci kazna mora biti odmah sad (ne sa odgodom) i logicna posljedica ponasanja, jedino tako klinci mogu shvatiti uzrocno-posljedicnu vezu. One fore "vidjet ces ti kad tata dodje doma" su promasaj - dijete do tad zaboravi, taman se lijepo i pristojno s necim zaigra i onda neka kazna doleti iz vedra neba bez da uopce kuzi sto, kako i zasto.

I da, ja se isto slazem, vrati ih obavezno u vrtic.

Sto se tice "jezika" to je sasvim normalno za tu dob. Sve u vezi kakca, prdeza, guzica... sve im je to urnebesno smijesno. Moj (isto 5 godina) u sve pjesmice ubacuje obavezno "prdi smrdi". Psovke njima nis ne znace, negdje su culi i sad misle da su si vazni kad to govore. Najbolje je ignorirati jer sto ih vise ispravljas to su oni uvjereniji da tako moraju govoriti jer - dobili su paznju. Negativna paznja je isto - paznja, a paznja (kakva god ona bila) je ono sto sva djeca prizeljkuju.

Jednom kad uspijes uspostaviti dosljednost i granice onda probaj okrenuti vise na pozitivu. Probaj prebrojati koliko puta dnevno im kazes "ne", a koliko puta dnevno "da". Radje im reci umjesto "nemoj to raditi", "ajde probaj to napraviti ovako". Pozitivne recenice puno jace i bolje djeluju nego konstantno kvocanje - vjerojatno to uopce ni ne dozivljavaju. Nemoj ucjenjivati sa "ako" (Ako to ne pojedes nema crtica!", nego sa "kad" (Kad pojedes veceru onda cemo gledati crtic).

Da sad ne pisem previse toga, ako mozes nekako do ove gore knjige vjerujem da ce ti pomoci. Ali moras prvo sama sa sobom rascistiti sve.
Lei is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2015., 10:14   #3802
ja imam dva klinca nevelike dobne razlike (6g i 4.5g) i znam kako se stvari lako otmu kontroli.
jbg, dvojica su, tim, i kad krenu haračiti, ne vide me i ne čuju.
to se događa kad moram puno stvari obavljati po doma, pa se oni sami igraju.
kad ne moram ništa ili gotovo ništa raditi, kad im se ful aktivno posvetim i igram se s njima, onda su anđelčići.
kad je ovaj prvi scenarij u igri, nastojim ih što više uključiti u poslove koje ja radim ili im aktivno sugeriram svako malo što da rade (plastelin, crtanje, legići...) i svako toliko se uključim u njihovu igru.
tlaka je svako malo prekidati posao, ali je zato atmosfera u kući znatno bolja.

mi se još borimo i s objedovanjem, kad je jelo onda polude skroz, blesiraju se, pričaju ko minioni, viču, ustaju se od stola (to ih sad pokušavam naučiti da sjede dok ne pojedu do kraja).
mali napredak sam postigla s fizičkim odvajanjem, više ne sjede jedan do drugoga, nego svaki na čelu stola

oko zahodskog rječnika se ne bih previše uzrujavala, samo bih im rekla da takve stvari nije lijepo govoriti drugima.
moj mali je jednom susjedu na stubištu odzdravio s "bok pišo!", ugušila sam se od smijeha, naravno ne tamo, nego u stanu.
on se uvrijedio, nedajbože da se njemu netko smije, a onda sam mu rekla da je ok s bratom razgovarati o piši i drekecu i zafrkavati se tako, ali da nije lijepo to govoriti drugim ljudima.


uglavnom, mogu si zamisliti kako je teško s dva petogodišnjaka i još malom bebom usto, treba ti puno strpljenja i snage, ali uvijek je bolje pokušati ići s davanjem pozitivne pažnje nego negativne, jer tada stvari koje im govorimo ne samo njima, nego i nama zvuče kao dosadna telefonska sekretarica, kako je rekao Juul.
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2015., 13:09   #3803
@dianavz:
prva stvar: vrati ih u vrtić! vrtić je dobar za njih.
mi smo na jednoj temi dugo raspravljali o tome kad vrtić postaje dobar i koristan za dijete i njegov razvoj: s godinu, 2 ili 3. nitko nije dvojio oko toga je li vrtić dobar i potreban petogodišnjem djetetu! u vrtiću će savladati socijalne vještine, naučit će se strpljenju, redu i pravilima. bez obzira na to što te obrasce ponašanja možda neće primjenjivati kod kuće, bitno je da ih usvoje. nadalje, u vrtiću rade educitani odgajatelji koji će im organizirati vrijeme i osmisliti aktivnosti sukladne njihovu psiho-fizičkom razvoju.
ako čvrsto vjeruješ da je vrtić dobar za tvoju djecu, neće te gristi savjest što ih ostavljaš u suzama. jer što je razlog tih suza? postoji li stvarno neki ozbiljan razlog? ili je razlog možda činjenica da se tamo moraju pokoravati pravilima i zakonu skupine i što ne mogu raditi sve po svojoj volji?

s druge strane, vrtić je dobar i za tebe, a i vaš međusobni odnos. dok su oni u vrtiću, ti se možeš posvetiti bebi, obaviti što trebaš, čak se i odmoriti. i onda, kad ti se blizanci vrate iz vrtića, posvetiti im vrijeme i strpljenje koje sad ne možeš/ne stižeš. i vjerujem da bi tada kuhača postala samo ružna uspomena.

EDIT: ako ih odlučiš vratiti u vrtić, daj im par dana da se priviknu na tu ideju ("od ponedjeljka krećemo u vrtić") i ni slučajno ne prikazuj to kao nekakvu kaznu (nadam se da im odlaskom u vrtić inače ne prijetiš), nego o vrtiću - samo dobro i pozitivno.
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.

Zadnje uređivanje Kakadu : 29.10.2015. at 13:27.
Kakadu is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2015., 10:48   #3804
Quote:
dianavz kaže: Pogledaj post
sto se tice dosljednosti u pravu si...dam im neku kaznu i za ppar minuta je ukinem jer razmisljam o tome dal su tuzni i stvarno ne mogu podnijet njihovu tugu ui to me jako muci..npr.kad znaju navecer zezati vec jako kasno otjeram ih u krevet ali kad ih vidim uplakane u krevetu srce mi se slama i zovem ih natrag k sebi
i eto odgovora: zbog ovakvog tvog ponašanja + udaranja i vikanja na njih kad te izlude oni su neodgojeni, prosti, destruktivni i sve što si napisala.


pretpostavljam da priča ide ovako: oni rade neku pizdariju ali ti se baviš nečime ili si ekstra dobre volje jer su se hormoni i zvijezde tako posložili, pa ih puštaš da rade što god rade jer su "slatki dečkići koji rade dječačke nepodopštine".
a onda ti drugi put za istu pizdariju dignu tlak jer si preumorna ili u pms-u i ona udaraš i vrijeđaš i plačeš na balkonu.

jesam blizu?
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2015., 22:43   #3805
Quote:
miss daisy kaže: Pogledaj post
i eto odgovora: zbog ovakvog tvog ponašanja + udaranja i vikanja na njih kad te izlude oni su neodgojeni, prosti, destruktivni i sve što si napisala.


pretpostavljam da priča ide ovako: oni rade neku pizdariju ali ti se baviš nečime ili si ekstra dobre volje jer su se hormoni i zvijezde tako posložili, pa ih puštaš da rade što god rade jer su "slatki dečkići koji rade dječačke nepodopštine".
a onda ti drugi put za istu pizdariju dignu tlak jer si preumorna ili u pms-u i ona udaraš i vrijeđaš i plačeš na balkonu.

jesam blizu?
Ma sve to stoji miss daisy, ali zena ima bebu a biti sam doma s bebom je samo po sebi dovoljno da si pomalo rastrojen.

Slazem se sa svime sto si navela ali cini mi se da je tu vec puno stete ucinjeno i da su dianivz potrebne hitne mjere (fizicko udaljavanje od blizanaca dobar dio dana) da bi se uopce mogla sabrati i razabrati stvar iz druge perspektive. I onda razraditi plan preodgoja.
rokolina is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2015., 13:05   #3806
Prvo, ajvar nije junk food. A ni šunka ne mora biti junk food, zavisi što tko pod šunkom podrazumijeva.

A ovo za za dianin problem... Očito je da žena sama sebi pravi najveći problem. Tko još dijete pita hoće li ili neće u vrtić? Plače, neka plače. Bolje da plače u vrtiću, nego da po ulici viče ljudima da su debele pičke i pimpeki.

Moja cura ima 2g i 8 mjeseci. Cijelu subotu je provela s mamom i tatom na dječjem sajmu, uživala je neviđeno. U nedjelju je otišla s tatom na predstavu,a potm smo opet sprašili na sajam. Crtali su joj po licu, skakali smo zajedno po trampolinu, družila se s Linom i Ledo medom, šarala je, plesala je na pozornici... A onda je došao ponedjeljak i rekli smo joj da idemo na posao, a ona u vrtić. Naravno da me je preklinjala da ostanemo zajedno (realno sam je i mogla povesti sa sobom na posao), naravno da je plakala, naravno da je baš pred polazak morala jesti, kakati, piti... Ali je otišla. Jer je to dobro za nju. Mora znati da život nije vikend i dječji sajam.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2016., 17:35   #3807
eto i nas u petoj godini. puno sam pisala prije, puno se poboljala situacija ali ona je a dalje teško dijete I puno se pitam "da li je normalno da..."

po čemu je teško? jako osjetljiva, lako se "izludi" a teško iz tog stanja dolazi u normalu. raspoloženje je prilično nestabilno. često navečer ne može zaspati (sama ne zaspiva), bude nemirna, koprca se dugo, zijeva pa nikako. Ni češkanje po leđima ni sugestije o teškim kapcima, umornim nogama, tijelu.. I što je potrebno? A ful umorna. Ne zaspi (pričam o tome da je to nekad, na faze, na mahove, cijeli prošli tjedan npr) sve dok ne popucaju živci svima pa opali u velik plač- to joj dođe ko neko pražnjenje nakon čeg zaspe.

Po naravi je svadljiva, ništa ne pušta, zakači se na neku glupost (ružnim tonom je netko nešto rekao) I nastavlja svađalački (bilotko, prijatelji, mi, bake..) i onda je dugo u svađi. I voli odnosno želi da se ja i muž svađamo, udara kontru i želi da jedno od nas stane na njenu stranu i da ne priča sa onim drugim i te fore. MI uporno ponavljamo da moramo pričati i grliti se i ljubiti se i da se to ne mjeri (pita kog više volimo), da je to ljubav...

I da, jako puno zapravo stalno nam upada u riječ i plačljivo prosvjedno mjeri koliko tko s kim priča (više sa mamom nego samnom, zašto samo vi..) bezobzira koliko puuuta joj rekli da nije lijepo, da ne prekida, da pričeka da završimo rečenicu ne pomaže.

Kažnjavati ovakvo osjetljivo dijete je teško. Pogoditi pravu mjeru u općenito je teško. a sve što nije dobro pogođeno u ophođenju sa njom rezultira burnom reakcijom.
Njeno lose raspoloženje (koje se često i lako prouzroči) rezultira ružnim ponašanjem i ružnim riječima i u tom stanju teško je stati na kraj. Teško je definirati granicu između zločestoće i "nisam svoja" stanja. A nepoželjno je jedno i drugo, samo što jedno može kontrolirati a drugo malo teže.

Na tu temu, postoji li nešto za roditelje u vidu igre ili ciljanog razgovora sa djetetom u svrhu razvijanja emocionalne inteligencije.
Mi pokušavamo, ali amaterski (što te uznemirilo, vidiš da neko mlađe dijete zabavlja kad se ti ljutiš. probaj biti pametnija i pomisli "baš me briga").

U vrtiću kažu da je puno uznapredovala, puno rade s njom na tom podnošenju ljutnje, da je prevelik perfekcionist i ne podnosi kritiku, kažu rade.
Spomula sam da teško zaspivanje traje cijeli tjedan. Poklapa se da je cijeli tjedan u svađi sa djecom (odnosno najfrendicom iz grupe). Posvađala se, zezali su je. Žali se na neke nepravde koje su joj učinjene. Tetine verzije su da je ona nešto napravila što nije bilo ok a onda je slijedila djetetova reakcija. Njena verzija počinje reakcijom djeteta (rekla mi je da sam glupa).
Vjerujem da mi ne laze namjerno nego je to njeno viđenje situacije (jer je ista stvar i kad doma se mi posvađamo, pa poslije o tom pričamo - ima selektivno pamćenje )

Ja se stalno pitam da li je to u okvirima normalnog ili je ipak malo otklon? Tete ni psiholog tvrde da nije potrebno privatno ići nikome.
Neam pojma, samo znam da je nekada zbilja teško s njom. Ponavljam, na faze. Sve je lakše i sve su rjeđe (kad se samo sjetim kako je nekada to izgledalo... ). no ipak mislim da imamo neki blagi issue. I pribojavam se da ne bi to u pubertetu ili sa godinama završilo sa dijagnozama

Uf, puno sam napisala same kuknjave... jbg takav tjedan
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2016., 11:05   #3808
Obzirom na sumnje koje imas, mozda ne bi bilo lose da ipak odes psihologu, sama...porazgovaras, opises sto te muci, pa vidis sto ce ti reci. (mozda mozes nekako i snimiti kucne situacije, da dobije bolji uvid)
__________________
"Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih." © svinja Napoleon
kajpa is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2016., 11:42   #3809
Katjes, kao da čitam o o mom bratu kad je bio mali. Samo, moji starci se nisu znali postaviti, već su mu samo udovoljavali, uplitali se u sve njegove silne svađe s vršnjacima na način da bi uvijek stajali uz njega jer njihov sin je uvijek u pravu, sva djeca u ulici su komentrilala kako on svakm loncu mora biti poklopac, uvijek je tražio da sve bude po njegovom i provocirao svađe. Često sam imala osjećaj da bih rasla u idiličnoj obiteljskoj atmosferi da nema njega jer je 90 posto svađa (koje su bile svakodnevne i više puta dnevno) mojih staraca bilo zbog njega.

E sad, da, on je poslije dobio dijagnozu, najtežu... Ali nama je to nasljedno pa to ništa ne znač za tvoju klinkicu. Ono što je njega činilo takvim je njegova izuzetno vsoka inteligencija, rano je shvatio da može manipulirati svima i uživao je u tome. Kod psihologa nije išao, ali je pedijatar mamu više puta upozorio da bude oprezna jer je mala granica između genijalnosti i ludosti.

Tvoja malecka je očito veoma inteligentna. Sjećam se da si negdje pisala da nema neke posebne zanimacije i da nema nešto u čemu je iznimno dobra, no to može biti upravo posljedica njezine visoke inteligencije, a ne njezine nesposobnosti. Osobno bih je odvela psihologu, ne zbog straha od neke dijagnoze u budućnosti, već da dobijem savjet kako se najbolje postaviti s tako "teškim" djetetom, da spriječim da jednog dana postane omražena, nesocijalizirana i razmažena tinejdžerka. Dakle, čisto da je netko stručan pogleda kako bi tebi mogao dati savjet, ništa više.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2016., 17:20   #3810
Katjes, trebala bi vjerovati svojim tetama, ipak one imaju puno vise iskustva s djecom i uputile bi te dalje da je potrebno.
Nisu sva djeca ista, neka su zahtjevna i trebas se pomiriti s cinjenicom da imas posla s jednom takvom

Ja ne bih ni znala koliko mi je mala teska da nemam mladje
Drukcija je od tvoje, hiperaktivna je i dosta neposlusna, ali poanta je ista, teska je, tj. upornija od druge djece.
S njom trebam uloziti peterostruko veci napor nego s njenim bratom.
Emocionalna inteligencija joj je dosta dobra, a ne mogu bas reci da smo puno nju petljali u osjecaje. Vise sam ju poticala da prepozna tuđe osjecaje. Objasnjavala bi joj zasto se sad netko ljuti/place i sl. Kako paziti na druge.
Mozda bi i kod tvoje upalio taj pristup, da malo vise razmislja o drugima, a manje o sebi npr. zasto joj je prijateljica rekla da je glupa.
Imas i puno prica na temu emocija, pitaj u knjiznici da ti daju nesto za njenu dob.
__________________
hello how low
bambix is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2016., 11:03   #3811
Slazem se i s kajperinjom i s nukleom. Ako ti mislis da postoji problem, i tako mislis vec godinama, onda se trebas posavjetovati. Pa i ako je njezino ponasanje 'normalno' a ti se ne znas nositi s time.
__________________
I firmly reserve the right to contradict myself
puffko is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2016., 09:08   #3812
Katjes - žao mi je da prolaziš kroz to. Mogu misliti kako je mučno gledati svoje dijete i ne znati kako postupiti odnosno kako mu pomoći. Ako si zabrinuta ja bi potražila pomoć, čisto jedan razgovor samo.

Moja curka nije još baš u fazi kao tvoja, ali je isto po prilično emotivna, lako plane, voli da je po njenom, interese neke i nema, najdražu igračku nema, jer ni za što nije vezana.
U vrtiću je tete hvale kako je dobra, da se lijepo igra, ne udara drugu djecu niti im vraća nego kaže tetama, crta, boji, pravi.... Jedino što nam često znaju reći kada dođemo po nju : A jel se ona umori ikada...? A kući je to sasvim drugačije dijete. Skoro sve su kompromisi, pregovori, njen inat, pa na kraju često završava sa kaznom ˝hlađenje˝ u sobi. Kad nije po njenom govori da nas ne voli, da će nam zovnuti policiju.... Uglavnom very very handfull a količina energije je nenormalna, spavanje je skoro kao i kod Katjes bilo, bez obzira na umor bilo bi vrćenje, namještanje...., ali od kada sama ide spavati i toga nema više.
Dosta mi je čitanja da je sve to samo faza, jer mi je faza preko glave. U fazama smo od rođenja. A još je jedna beba na putu koja će vjerovatno imati svoje faze pa to je to, biti ću spremna za ludnicu.
__________________
Bogatstvo se ne može kupiti ali se može roditi. 💓💓💓
Ex Wannabe mama is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2016., 11:47   #3813
Moj za koji dan puni tri godine.
Kad vas citam, vidim neke slicnosti.
Jaaako je emotivan i dodje sam od sebe i kaze a mama kako si mi dobra i zagrli me. A onda za dvije sekunde nije on izgasio tv ili je brat izgovorio rijeci crtica koje je on mislio reci i odma ulazi u sobu, i dok zatvara vrata govori ne volim te vise, samo tatu/seku/ovisno ko ga tada nije naljutio.
Tesko ga se dok place moze nagovorit da se smiri i nesto pokusa drukcije. On se zatvara i kad je ljut i kad on nekoga naljuti...
Ali Ex, ako te mogu utjesit, nakon ovakvih dolazi skroz nezahtjevna beba
Ja s mojim pokusavam u trenucima kad vidim da je mazljiv i raspolozen uzeti ga na sebe i dok ga mazim govorit mu sta i kako je ili nije uredu i zasto. Dosta cesto upali jer ga cujem kako poslje i brata opominje za te neke stvari.

Poslano sa mog SM-G800F koristeći Tapatalk
__________________
It would be a crime to ever let you go...
slavica_05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2016., 17:06   #3814
jel vaši trogodišnjaci spavaju po danu? po sat i pol ležanja u sobi gdje ja zaspem, a ona me onda maltretira je skroz demotivirajuće
__________________
Pakao, to su drugi.
JustForFun is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2016., 17:22   #3815
Quote:
JustForFun kaže: Pogledaj post
jel vaši trogodišnjaci spavaju po danu? po sat i pol ležanja u sobi gdje ja zaspem, a ona me onda maltretira je skroz demotivirajuće
Ne, već pola godine ne spava po danu, osim u iznimnim situacijama. Posljednjih par mjeseci nikako.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2016., 21:19   #3816
DA spava jer je još premala da ne spava po danu s obzirom da po noći spava samo cca 10 sati. Jedino ako odspava 12 sati i kasno ujutro ustane ne dam joj da spava jer više volim da ranije ide leći. Uglavnom spava 21.30 - 08,00 , pa od 13.30-15. I ne mislim joj ubrzo to ukidati.
__________________
Bogatstvo se ne može kupiti ali se može roditi. 💓💓💓
Ex Wannabe mama is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2016., 21:53   #3817
JFF, a bude li nervozna ako ne spava preko dana? Mojoj to dnevno spavanje baš ne treba više jer nema nikakvih "kriza", ne trlja okice, ne živčani, može ležati u krevetu poslijepodne i pogledati dugometražni crtić, a da ne zaspi... Evenutalno joj se može dogoditi u autu da zaspi i tad je kaos uvečer. Ne ide spavati do ponoći, 1 ujutro.
Ovako zaspi oko 21h i spava do 9-10 ujutro i to joj je potpuno dovoljno.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2016., 22:57   #3818
Nema kriza po danu ako ne spava, ali navečer joj se ranije prispava ako nije spavala po danu
ide spavat oko 20,30, a ustaje se obično oko 6 kad se ja ustanem, a ako ne radim do 8 najkasnije
ali meni izvodi bjesne gliste, igrokaze neke s ponijima, tati zaspe normalno, a mene testira, hoće ona ležat, al bi pričala, izvodila
__________________
Pakao, to su drugi.
JustForFun is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2016., 01:01   #3819
Ako se previše buni oko dnevnog spavanja i nije joj problem izdražati dan budnom, ja bih je pustila nekoliko dana bez tog spavanjca da vidim kako će stvari funkcionirati. Postoji velika mogućnost da će malo produžiti noćno spavanje, a postoji i mogućost da će samo biti nervozna i premorena pa ćete ipak morati još malo zadržati dnevno spavanje.

Nedavno sam naišla na članak kako prepoznati da djetetu više nije potreban dnevni san i upamtila sam ono što je kod mog djeteta posebno izraženo, a to je da ta djeca iznimno teško po danu zaspu, a nakon što imaju dnevni spavanac, uvečer, čak i ako je dnevni san bio veoma kratak, ne mogu do kasno zaspati. I, naravno, prvo i osnovno da ne pokazuju znakove pospanosti. Mala kriza je normalna, imaju je i odrasli, ali puno trljanja okica i nervoza su znak da djetetu ipak treba još spavanja.
Moja ima krizu od 17 do 18h, ali samo u vidu pada energije. Tad joj je potrebno da se zavali u krevet, pokrije dekicom i pogleda crtić. To je odmori i opet nastavi biti aktivna do kupanja oko 20 - 20 i 30. Kupa se oko pola sata - 40 minuta i poslije toga u trenu zaspi. Doduše, ima i faza kad ništa od ovog ne vrijedi, baš sam nedavno pisala o jednoj.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
nuklea500 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2016., 15:15   #3820
moj sin ne spava po danu od 2,5g
prestala sam ga stavljati spavati kad sam ga morala sat vremena nagovarati da uopće ode u sobu, pa još toliko da zaspi a onda bi se dignuo gori nego prije spavanja - nervozan, čangrizav i plačljiv

jedno mjesec dana je imao krizu oko 16, 17 pa bi se smirili na kauču čitajući knjige, znao je ponekad i šiznuti od umora naravno. Tad je spavao 12-13 sati po noći.

Sad ima 3,5g i spava cca 11h, zaspi oko 20 i ustaje u 07. Krize nema uopće niti mu se spava danju,al zaspao bi sigurno da se kasno popodne duže vozimo u autu pa to izbjegavamo.
Desilo se nekoliko puta da je po danu kratko odspavao u autu (cca 15-30min) pa bi popodne bio nervozniji i navečer zaspao puuno kasnije.

njemu dnevno spavanje ne treba
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:53.