u slicnoj sam situaciji bila ja prije nekoliko godina.
Maleni stan, mama koja radi puno, ja koja studiram i radim svakojake poslice sa strane a izmedju nas neki stari nedovrseni razgovori i rasprave.
Koji su bili temelj mnogim naoko bezazlenim i nepotrebnim svadjama.
Odselila sam igrom slucaja tj. ne zbog naseg odnosa.
Tek tad smo smogle snage i mira porazgovarati iskreno i onako do kraja.
Nakon toga je nas odnos postao gotovo pa savrsen i tako ostao do dan danas.
Ako mislis da ti fali zraka - zdravo je odseliti.
Iz mog iskustva mogu samo preporuciti.
Moja mama danas ( nikad mi nije zamjerila selidbu) kaze da je to najbolje sto smo si mogle uciniti i da koliko god se volimo, ne bi trebale vise nikad zivjeli zajedno.
To vrijeme je proslo. Svaka zivotna faza ima svoj put. Svi mi moramo kad tad iz roditeljskog gnijezda.
Moja mama je u to vrijeme bila rastavljena tako da smo se vise manje fokusirale jedna na drugu ( ja sam bila u vezi na daljinu)
Quote:
ali ona na to kaže da je ona mislila da cu ja otici kad bum se udala...
|
tvoja mama se navikla na ideju koju je jedinu prihvatila u svojoj glavi, ako moja kcer vec mene napusta da barem imam razlog za sebe i za svijet - ide jer se udaje.
To je normalno.
Za nju. Za nju nije normalno otici samo tako. Bez razloga jel
Sto ce drugi reci ?
Kako da sebi to objasni ?
Vjerujem cak i ako ce biti ratno stanje pri selidbi da cete kad tad uspostaviti dobar odnos a vjerojatno cak i bolji nego sto ga imate sad.
Iz svog iskustva - samo mogu preporuciti.