Postanak Kršćanstva i rana organizacija Crkve

[Karakala]

Evo par natuknica iz mojih skripti.
Rani postanak kršćanstva je vrlo zanimljiv i sam sebi kontradiktoran.
99% kršćana ne zna za ove podatke koji se navode u daljnjem sažetku.

POSTANAK KRŠĆANSTVA I RANA ORGANIZACIJA CRKVE
Poslanice Sv. Pavla Rimljanima, Korićanima i Galaćanima već od 50., 60. godine nemaju nikakvih podatka o historijskom Isusovu životu. Josip Flavije također ne spominje; doduše u tekstu postoji jedan odlomak ali umetak kasnijeg redaktora. Isus je zaista živio ali kao prorok neke mesijanističke sekte. Vlasti su ga u petak uoči Pashe smaknule jer je zavodio narod. Isusova smrt događaj Božje volje; uskrsnuće. Posebne zajednice helenista i zajednice dvanaestorice.
Pavao iz Tarza prvobitno neprijatelj Isusovih sljedbenika no teško je podnosio ograničenja Mojsijevih zakona, počeo propovijedati o Isusu. Božje kraljestvo neće biti na zemlji nego na nebu; to ga razlikuje od Petra i Isusovog brata Jakova pa je Pavao morao tri puta ići u Jeruzalem da opravda svoj nauk. Počeo je propovijedati samo poganima. Treći put je doživio slom, izvršio pokajanje no osuđen na smrt 62. Pavao je usvojio dva obreda; krst i lomljenje kruha. Kršćanstvo se formira konačno tek na pragu srednjeg vijeka. Judeokršćanstvo Petra i Jakova razbijeno Titovim osvojenjem Jeruzalema 70.
Stvoren mit rođenja od Djevice. Najprije organizacija kod dvanaestorice pod vodstvom Isusovih rođaka (do Tita). Kod paulina; karizmatični oblik propovjednika. Kasnije instuticionalizacijom izabrano vodstvo najuglednijih; prezbiteri. Episkopi i đakoni (vršitelji obreda). Tako se svećenstvo polako odvaja. Svećenici se čak bore protiv karizmata tj. putjućih učitelja koji nisu pod nekom institucijom. Sve važnija disciplina k Crkvi, uvjet spasenja nije samo vjera u Krista (kao kod Pavla). Polako na prijelazu u II. st. raste broj kršćana imućnih ljudi. Dva polariteta kršćanstva – na strani obespravljenih i prilagođavanje poretku svog vremena. Teritorij biskupije se poklapao s područjem provincije. Druga polovica II. st. doba afirmacije rimskoga biskupa nad ostalim biskupima u Carstvu. Viktor prvi faktični papa. Krajem II. st. organizacija spisa; četiri evanđelja, apokalipse, Djela apostolska, 21 poslanica Pavla iz Tarza i drugih autora.
Sumnje u Isusovu jednakost s Bogom-Ocem. Monarhijanska hereza – sin i duh podređeni Ocu. III. st. Sabellius – dvije Isusove naravi ljudska i božanska. IV. st. arijanska hereza; učenje aleksandrijskog svećenika Arija – osuđeno na koncilu u Nikeji 325. Preneseno kod Gota gdje je živjelo još par stoljeća.
311. car Galerije edikt o toleranciji, 314 Crkva se odužila tako da je uskratila pričest vojniku koji dezertira. Od 337. svi su carevi kršćani. 356. zakon o zabrani poganskih kultova a 380. car Teodozije edikt gdje je kršćanstvo jedina dopuštena vjera.

[Karakala]

Btw!
Stavio sam na znanost jer želim raspravu o ranom kršćanstvu s pozicije povjesničara, arheologa, antropologa, etnologa a ne "prazne" lamentacije o nepogrešivosti Crkve kao institucije.
Hvala.

Karakala kaže:
Evo par natuknica iz mojih skripti.
Rani postanak kršćanstva je vrlo zanimljiv i sam sebi kontradiktoran.
99% kršćana ne zna za ove podatke koji se navode u daljnjem sažetku.

POSTANAK KRŠĆANSTVA I RANA ORGANIZACIJA CRKVE
Poslanice Sv. Pavla Rimljanima, Korićanima i Galaćanima već od 50., 60. godine nemaju nikakvih podatka o historijskom Isusovu životu. Josip Flavije također ne spominje; doduše u tekstu postoji jedan odlomak ali umetak kasnijeg redaktora. Isus je zaista živio ali kao prorok neke mesijanističke sekte. Vlasti su ga u petak uoči Pashe smaknule jer je zavodio narod. Isusova smrt događaj Božje volje; uskrsnuće. Posebne zajednice helenista i zajednice dvanaestorice.
Pavao iz Tarza prvobitno neprijatelj Isusovih sljedbenika no teško je podnosio ograničenja Mojsijevih zakona, počeo propovijedati o Isusu. Božje kraljestvo neće biti na zemlji nego na nebu; to ga razlikuje od Petra i Isusovog brata Jakova pa je Pavao morao tri puta ići u Jeruzalem da opravda svoj nauk. Počeo je propovijedati samo poganima. Treći put je doživio slom, izvršio pokajanje no osuđen na smrt 62. Pavao je usvojio dva obreda; krst i lomljenje kruha. Kršćanstvo se formira konačno tek na pragu srednjeg vijeka. Judeokršćanstvo Petra i Jakova razbijeno Titovim osvojenjem Jeruzalema 70.
Stvoren mit rođenja od Djevice. Najprije organizacija kod dvanaestorice pod vodstvom Isusovih rođaka (do Tita). Kod paulina; karizmatični oblik propovjednika. Kasnije instuticionalizacijom izabrano vodstvo najuglednijih; prezbiteri. Episkopi i đakoni (vršitelji obreda). Tako se svećenstvo polako odvaja. Svećenici se čak bore protiv karizmata tj. putjućih učitelja koji nisu pod nekom institucijom. Sve važnija disciplina k Crkvi, uvjet spasenja nije samo vjera u Krista (kao kod Pavla). Polako na prijelazu u II. st. raste broj kršćana imućnih ljudi. Dva polariteta kršćanstva – na strani obespravljenih i prilagođavanje poretku svog vremena. Teritorij biskupije se poklapao s područjem provincije. Druga polovica II. st. doba afirmacije rimskoga biskupa nad ostalim biskupima u Carstvu. Viktor prvi faktični papa. Krajem II. st. organizacija spisa; četiri evanđelja, apokalipse, Djela apostolska, 21 poslanica Pavla iz Tarza i drugih autora.
Sumnje u Isusovu jednakost s Bogom-Ocem. Monarhijanska hereza – sin i duh podređeni Ocu. III. st. Sabellius – dvije Isusove naravi ljudska i božanska. IV. st. arijanska hereza; učenje aleksandrijskog svećenika Arija – osuđeno na koncilu u Nikeji 325. Preneseno kod Gota gdje je živjelo još par stoljeća.
311. car Galerije edikt o toleranciji, 314 Crkva se odužila tako da je uskratila pričest vojniku koji dezertira. Od 337. svi su carevi kršćani. 356. zakon o zabrani poganskih kultova a 380. car Teodozije edikt gdje je kršćanstvo jedina dopuštena vjera.

Tako je, slozio bih sa tobom.

[rambi]

Karakala kaže:
...a 380. car Teodozije edikt gdje je kršćanstvo jedina dopuštena vjera.

Krscanstvo je tada postalo drzavna, a ne jedina dopustena vjera. Istim je ediktom npr. judaizam postao religio licita.

Odnosno, Teodozijeva kodifikacija se obicno ne vezuje fiksno uz tu godinu... to je toliko pojednostavljeno da dovodi do zabuna.

rambi: Krscanstvo je tada postalo drzavna, a ne jedina dopustena vjera. Istim je ediktom npr. judaizam postao religio licita.


Krschanin: Nisi u pravu, krscanstvo jedina dopustena vjera, nema druge.

[rambi]

The third selection, a law of Theodosius II (408-410), prohibits Jews from holding any advantageous office of honor in the Roman state. They were compelled, however, to assume those public offices which entailed huge financial losses and almost certain ruin, and they were not even granted the hope of an ultimate exemption. This Novella (New Law) III of Theodosius II also makes a direct attack on the Jewish religion by reenacting a law which forbade the building of new Jewish synagogues. This prohibition was known a generation before this. It was reenacted now, probably to pacify the aroused Christian mob in the Eastern Empire which desired to crush the religious spirit of the Jews who were massing at Jerusalem and confidently looking forward to the coming of a Messianic redeemer in 440. This disability, later taken over by some Muslim states, was reenunciated by the Church which sought to arrest the progress of Judaism, its old rival.

[rambi]

III. A Law of Theodosius 11, January 31, 439: Novella III: Concerning Jews, Samaritans, Heretics, And Pagans

Wherefore, although according to an old saying [of the Greek Hippocrates, the "father" of medicine] "no cure is to be applied in desperate sicknesses," nevertheless, in order that these dangerous sects which are unmindful of our times may not spread into life the more freely, in indiscriminate disorder as it were, we ordain by this law to be valid for all time:

No Jew - or no Samaritan who subscribes to neither [the Jewish nor the Christian] religion - shall obtain offices and dignities; to none shall the administration of city service be permitted; nor shall any one exercise the office of a defender [that is, overseer] of the city. Indeed, we believe it sinful that the enemies of the heavenly majesty and of the Roman laws should become the executors of our laws - the administration of which they have slyly obtained and that they, fortified by the authority of the acquired rank, should have the power to judge or decide as they wish against Christians, yes, frequently even over bishops of our holy religion themselves, and thus, as it were, insult our faith.

Moreover, for the same reason, we forbid that any synagogue shall rise as a new building. [Fewer synagogues meant less chance of Christians becoming Jews.] However, the propping up of old synagogues which are now threatened with imminent ruin is permitted. To these things we add that he who misleads a slave or a freeman against his will or by punishable advice, from the service of the Christian religion to that of an abominable sect and ritual, is to be punished by loss of property and life. [That is, the Jew who converts any one to Judaism loses life and property.]

On the one hand, whoever has built a synagogue must realize that he has worked to the advantage of the Catholic church [which will confiscate the building]; on the other hand, whoever has already secured the badge of office shall not hold the dignities he has acquired. On the contrary, he who worms himself into office must remain, as before, in the lowest rank even though he will have already earned an honorary office. And as for him who begins the building of a synagogue and is not moved by the desire of repairing it, he shall be punished by a fine of fifty pounds gold for his daring. Moreover, if he will have prevailed with his evil teachings over the faith of another, he shall see his wealth confiscated and himself soon subjected to a death sentence.

And since it behooves the imperial majesty to consider everything with such foresight that the general welfare does not suffer in the least, we ordain that the tax-paying officeholders of all towns as well as the provincial civil servants - who are obligated to employ ,heir wealth and to make public gifts as part of their burdensome and diverse official and military duties hall remain in their own classes, no matter what sect they belong to. Let it not appear as if we have accorded the benefit of exemption to those men, detestable in their insolent maneuvering, whom we wish to condemn by the authority of this law. [Jews have to accept financially ruinous public offices without hope of exemption.]

This further limitation is to be observed, namely, that these public servants from these above mentioned sects shall never, as far as private affairs are concerned, carry out judicial sentences, nor be wardens of the jail. This is done in order that Christians, as it sometimes happens, may not be hidden away and suffer a double imprisonment through the hatred of the guards- [imprisonment is bad enough without having a Jewish jailer.] And furthermore it may be doubted that they have been justly imprisoned.

[Karakala]

Ovako, ovo su neke moje natuknice iz kojih učim jedan kolegij. Kopirao sam iz Worda ovamo u nadi de će nekome poslužiti za razvitak neke diskusije, da ga zaintrigira ili sl.

O KRŠĆANSTVU SE MOŽE ITEKAKO ZNANSTVENO RASPRAVLJATI! POVIJEST RELIGIJA JE VRLO INTERESANTAN KOLEGIJ NA PRESTIŽNIM SVEUČILIŠTIMA HISTORIOGRAFIJE.


Želio sam ovim postom malo potaknuti ljude na razmišljanje i to na način da sam u jednom gotovo natuknica tonu želio uzrokovat domino efekt tj. da ljudi konstruktivnim i sadržajnim postovima još više makar fragmentirano objasne povijest jedne goleme institucije.

[adriatic]

Karakala kaže:... 356. zakon o zabrani poganskih kultova a 380. car Teodozije edikt gdje je kršćanstvo jedina dopuštena vjera.

Evo što piše Miroslav Brandt (SREDNJOVJEKOVNO DOBA POVIJESNOG RAZVITKA - ZG. 1980. -str. 39.):

"...Teodozije objavio edikt kojim je kršćanstvo priznato jedinom dopuštenom, državnom vjerom."

Mislim da je ključna riječ "državna" jer iz toga proizlaze privilegije državnih službi, a druge se vjere toleriraju, ali bez prava na privilegije. Tu je izgleda Rambi u pravu.

No s ovim priča o legalizaciji, odnosno supremaciji kršćanstva ne prestaje. Snažno su se sukobile različite svećeničke struje koje su imale suprotne doktrine.

Naime na str. 75. iste knjige stoji:
"Nakon osude arijanstva na nikejskom koncilu 325. došlo je ipak do njegovog obnavljanja, pa je car Konstancije 359. arijanstvo proglasio i državnom vjerom; a za kratkotrajna carevanja Julijana Apostate kršćanstvo je u cijelosti čak zabranjeno oi obnovljeno je poganstvo u obliku vjersko-filozofske koncepcije zasnovanena neoplatonizmu. Ali 378. je pogibija cara Valensa, koji je bio arijanac, značila i konačni slom arijanstva u carstvu. Godine 381. on je ponovo osuđeno na II sveopćem crkvenom saboru u Carigradu, a nikejska je formula jedino priznate prave vjere nadopunjena i usavršena."

Stalni su bili sukobi između tri teološka središta: Aleksandrije, Carigrada i Rima:
"Na novom koncilu u Efezu (449.) , pod strahovitim državnim pritiskom državne vlasti, nezadovoljne papinskim diktatom, pobijedili su monofiziti, pa je s patrijaršijske stolice u Carigradu zbačen pristalica papinskog učenja, a postavljen monfizitski predstavnik. Činilo se da je sada najmoćnijom snagom u cijelom kršćanskom svijetu postaka aleksandrijska teološka škola.
U suparničkom trokutu Carigrad - Rim - Aleksandrija nitko nije bio dovoljno snažan da konačnu pobjedu postigne sam. Stoga su se protiv prevlasti Aleksandrije ponovo udružili Rim i Carigrad. ..."

[Karakala]

I moj se post uglavnom temelji na Brandtu.

Zaista kapitalna knjiga, no tako prepuna informacijama... Prelazi u isključivu gotovo samo faktičnu povijest?!

Vi studirate isto ili? Jeste li je uspjeli skriptirati? Eto ja radim isto, ali čini se poput borbe s vjetrenjačama.

[Karakala]

Što se tiče mono i duo fizitizma kod Brandta moramo biti prilično oprezni.
Čini mi se da je ipak malo prikazao isti problem preuveličano.
Kod drugih autora se tim koncilima ne pridaje tolika pažnja.

[adriatic]

Karakala kaže:
I moj se post uglavnom temelji na Brandtu.

Knjigu sam kupio jako povoljno i zapamtio je kao odličan izvor podataka o povijesti kršćansta. Od ostalog sam pročitao nešto malo.
Kako sam ja svoj studij (sociologiju) završio davno, davno i ne moram ništa polagati, knjiga mi se čini izvrsnom. Vjerojatno za pripremanje ispita postoji i prikladnija literatura, ali to, nažalost, ne znam.

[rambi]

adriatic kaže:
Knjigu sam kupio jako povoljno i zapamtio je kao odličan izvor podataka o povijesti kršćansta. Od ostalog sam pročitao nešto malo.
Kako sam ja svoj studij (sociologiju) završio davno, davno i ne moram ništa polagati, knjiga mi se čini izvrsnom. Vjerojatno za pripremanje ispita postoji i prikladnija literatura, ali to, nažalost, ne znam.

Nema. Brandt je najbolje sto imamo na hrvatskom. Mene zanima sto vam sada daju za razvijeni srednji vijek. Mi smo ucii iz ruske knjige prevedene na srpski (+ cirilica). Naucili smo apsolutno sve seljacke ustanke, a imali smo cats iza svake lekcije procitati i sto o tome misli tovaris Staljin. Tamo sam doznala da je i "Jovanka Orleanka" bila zapravo mlada SKOJ-evka.

Znam da iz njega nije lako uciti, ali kad ga, na kraju, osvojis, nece ti biti zao .

[Karakala]

Za razvijeni iz Povijesti Svijeta. Boljeg nema.

A Brandt je težak zaista. Prepun informacija. Nema onaj istančan stil kao Gross, Klajić i sl.

[adriatic]

rambi kaže:
Tamo sam doznala da je i "Jovanka Orleanka" bila zapravo mlada SKOJ-evka.

Ej, pa to je sjajno! Jest da se to onda drukčije zvalo, ali se opet svodi na isto: tvoji te spale, tvoji te beatificiraju i onda uživaš u raju.
Ma ne vjerujem da bi se Joan d'Arc žalila što su je upisali u SKOJ.

[svastikuti]

mnogo zanimljiviji ako se "mijesa" sa Opcim religijskim leksikonom !

Jest da je skup ali je vrijedan svake lipe .

[Karakala]

Aha.
Religijski leksikon i zemljovidi srednjeg vijeka su abeceda uz Brandta.

[adriatic]

Kao glavna osvajačka snaga među francima razvili su se Salijci. Oni su već oko 357. od Carstva izvojištili pravo da se nasele u pokrajini Toksandriji kao federati. ... ... ...

Klodovikova dalekovidna politika očitovala se veoma jasno u vezi s njegovim brakom s kćerkom Burgundskog kralja Hilperika, Klotildom koja je bila katolikinja. Njenim posredstvom Klodovik se povezao s katoličkom grupacijom među burgundima, a kada je i sam kasnije prihvatio tu vjeru, postao je nadom katoličkih galorimskih veleposjednika u Burgundiji i tamošnjeg svećenstva protiv arijanske vlasti Burgunda. ... ... ...

Važnost Klodovikova katolicizma bila je u tome što je on time stekao položaj istovjernika i zaštitnika vjere galorimskog stanovništa, za razliku od Vizigota, Burgunda, Ostrogota i Vandala, koje je, uz ostale faktore i njihovo arijanstvo dovodilo u sukobe sa starosjedilačkim stanovništvo i, prvenstveno, sa zemljoposjedničkom aristokracijom i crkvom.

Uz ovih navoda vidi se koliko je religija i crkva tijesno vezana sa svjetovnom politikom. Mnogo važnije od vjerskih dogmi i crkvenog nauka uopće, jest koliko vojnu moć ima pojedini vladar i s kim sklapa saveze.
Ovo je već razdoblje kada kršćanstvo više nije religija robova i drugih obespravljenih slojeva već je religija vladara i moćnika. Robovima, kolonima i kasnije kmetovima ostaje samo da prihvate religiju svojih gospodara.

[svastikuti]

adriatic kaže:
...
Ovo je već razdoblje kada kršćanstvo više nije religija robova i drugih obespravljenih slojeva već je religija vladara i moćnika. Robovima, kolonima i kasnije kmetovima ostaje samo da prihvate religiju svojih gospodara.

Erich Fromm je tu transformaciju kvalitetno "secirao".

[Karakala]

Dovoljna ilustracija jest da su vojnicima dezerterima uskraćivali pravo pričesti.