Što kad ljubav nestane, a kredit ostane?

[Erwena]

Sve sto je ljepo kratko traje, kaze stara poslovica. Nu, i pocinje sa sunce moje.

Pogodili ste. Brak. Ljubav.

Imate posao, kuću, kredit na 30 godina. Auto. Jedan kllinac upravo je krenuo u skolu, a drugi u vrtic.

I sunce moje postaje polako sunce ti tvoje. Komunikacija postaje zamorna, toliko zamorna da je gotovo nitko vise ne cuje. Svako jede iz svog tanjura, svako pere svoj tanjur. Svako pere svoje rublje, svako ima svoj novcanik.

Al' jebeno i prokleto jos uvijek ljezu u isti krevet. Ujutro izlaze iz njega, toplog. Do nedavno je bio i mokar, zguzvan, pun mirisa i prepun strasti. Ljubav vise ne stanuje ovdje.

Sto se dogada? Ne djele stol, glume pred djecom da je sve u redu, svi prijatelji znaju da je brak u krizi, a oni jos uvijek dijele istu postelju.

Zasto? Zbog financija? Zbog onog što će drugi reći? Što na kraju platiš skuplje u životu - kad ostaneš sa nekim koga ne voliš zbog novaca i društva ili odeš od te osobe i kreneš od nule?

[House`s Mistres]

Erwena kaže:

Zasto? Zbog financija? Zbog onog što će drugi reći? Što na kraju platiš skuplje u životu - kad ostaneš sa nekim koga ne voliš zbog novaca i društva ili odeš od te osobe i kreneš od nule?

Prva boldana rečenica je jedno, a druga boldana je drugo. Između je ponor.
Financije nisu nešto što se riješi za dva sata, pogotovo krediti, životna osiguranja i te pizdarije. To su dugoročni ulozi jbg.
A "što će drugi reći" je najgluplja izlika ikad igdje na ovom svijetu, uz bok onoj "ostajemo zajedno zbog djece". Po meni.

Prvo treba vidjeti je li brak u krizi ili je završio. Opet, nije isto. Krize su normalne, ljudske, očekivanje, neke traju danima, neke mjesecima... Neke se pokažu kao korisne, neke rezultiraju razvodom. Tek kad se determinirao RAZLOG tom nekom izostanku ljubavi, strasti, intenziteta, radosti, komunikacije tralalala, onda se kreće dalje u rješavanje. Nemreš uspješno riješit simptom ak ne znaš uzrok.

Ako je to zbilja kraj, ako se tu nema više što za reći, ako su obje strane dale maksimalno od sebe i neće za 10ak godina sa žaljenjem gledati u prošlost i osjećati da su propustili još jednu priliku, onda se s tim treba pomiriti. Krediti, financije, djeca, psi, papige.... nisu razlozi za obostranu patnju u lošem braku/vezi.

Postavila si zapravo jedno izvrsno i suštinsko pitanje - što na kraju platiš skuplje u životu?
Osim činjenice da se do tog odgovora dolazi s vremenom i da ne postoje instant-odgovori, mogu ti reći svoje mišljenje.
Najskuplje platiš laganje samome sebi. Najskuplje te koštaju one pogreške pred kojima zatvaraš oči sve dok posljedni atom snage iz tebe ne iscuri kroz neku rupicu (a hoće), a ti si svjestan da je prošlo vrijeme kad se moglo nešto promijeniti.
Mislim da su zavaravanje i propuštanje prilika za djelovanje kad se još djelovati može najgore stvari koje si čovjek može napraviti.

Što znači "krenuti od nule"? Ti ne krećeš od nule. Ti krećeš od jednog iskustva koje te nadogradilo u smislu neospornog razvoja i dalo ti jednu ogromnu perspektivu i školu. Naravno, AKO si odlučila to tako gledati. Opet, možeš i zatvoriti oči pred istinom i zavaravati se pa dokle ide. Mnogi ljudi to rade. I mnogi ljudi se nikad ne pomaknu s te točke na kojoj su zapeli i radi nekakve prividne sreće i sigurnosti koja je stravično krhka ostaju. Ali to je njihov izbor.

Nitko od nas nakon tragedija ne kreće od nule. To je pogrešno mišljenje koje izaziva strah i paralizira.

[House`s Mistres]

Ono što sam još htjela reći ali ne mogu editirati post iz nekog razloga... :O
Nisam za ostajanje skupa zbog djece. Niti zbog kredita. Niti zbog društva, sela, udobnosti i komfora, nekih tamo dobrih starih sjećanja, a ponajmanje zbog straha od neizbježne promjene u životu. Ostati zajedno vrijedi jedino ako ostajete zajedno jedno zbog drugoga. Zbog svoje ljubavi, povezanosti, želje za napretkom, voljenjem, stvaranjem itd.
Ako ta želja ne postoji, nikakva djeca ni financije neće to riješiti.

Nisam baš shvatila jel tvoj post o tebi ili nekom kog znaš ili onako hipotetski, pa i ja govorim generalno... Ako je ovo tvoja osobna situacija, na tvom bih mjestu skuhala kavu, stavila pljuge na stol, sjela s mužem i obavila jedan iskren, ljudski razgovor bez ogorčenosti i predbacivanja. Normalnim tonom i riječnikom.
Isto to sam napravila sinoć s vlastitim mužjakom i neizmjerno mi je drago da jesam. Na tome se grade odnosi i krpaju rupe.
A onda smišljajte rješenja za kredite, financije itd. Razgovarajte prvo o sebi, neizmjerno ste važniji od svih para i svih kredita.

[poison.Ivy]

House`s Mistres kaže:

Nisam za ostajanje skupa zbog djece.

pa djeca su zapravo sasvim legitiman razlog za ostanak u braku, pogotovo djeca vrtićke dobi. treba biti realan i računati na to da će razvod braka klincima izazvati ogroman stres (mnogo veći nego što bi to izazvao roommies tip braka, primjerice) + roditelj koji s djetetom ne živi ovisi isključivo o dobroj volji bivšeg supružnika... i po pitanju odgoja, viđanja i svega ostalog. ista stvar s financijama - lijepo je brijati na prave ljubavi i vrijednosti onda kad si to možeš priuštiti.

[House`s Mistres]

poison.Ivy kaže:

pa djeca su zapravo sasvim legitiman razlog za ostanak u braku, pogotovo djeca vrtićke dobi. treba biti realan i računati na to da će razvod braka klincima izazvati ogroman stres (mnogo veći nego što bi to izazvao roommies tip braka, primjerice) + roditelj koji s djetetom ne živi ovisi isključivo o dobroj volji bivšeg supružnika... i po pitanju odgoja, viđanja i svega ostalog. ista stvar s financijama - lijepo je brijati na prave ljubavi i vrijednosti onda kad si to možeš priuštiti.

Ja sam dijete razvedenih roditelja, kad je razvod finaliziran imala sam 5 godina i bila vrtićko dijete. Apsolutno ne mogu zamisliti kako bi mi život izgledao da sam gledala roditelje koji se svađaju, ne podnose i živjela u atmosferi u kojoj nema ljubavi.

Rekoh svoje mišljenje.... Financije i djeca za MENE nisu legitiman razlog za ostanak u lošoj vezi/braku. I oko financija i oko djece se sasvim ljudski može dogovoriti i shendlati (što su učinili moji roditelji), osim ako nisi u situaciji gdje ima nasilja pa bježiš glavom bez obzira.
Loš brak je loša svakodnevica u kući, pred djetetom. Energija koju dijete osjeti i koju na njega prenosiš, svjesno i podsvjesno. Radiš mu štetu, dugoročno.

A financije su danas ovakve sutra onakve. Nisu uklesane u kamen. Kredit se i dalje može otplaćivati ili se na drugi način dogovoriti njegovo rješavanje (to je na paru da sam riješi).
No ni kredit ni dijete neće spasiti loš brak, ergo to što sam rekla nije brijanje na prave ljubavi i vrijednosti nego životna situacija koja nije lagana ali je riješiva. I svatko će je riješiti onako kako misli da treba.

[jocajocic]

Zbog straha od nepoznatog. Jer svakodnevica i rutina se uvuku pod kožu i ajmo tako reći "lakše je ići nizvodno" sve je poznato, nema stresa, iznenađenja.
Razvod je strahovito stresan ( barem mi se čini ) kako za partnere, tako i za djecu. Zato u želji da zaštitimo djecu, a prvenstveno sebe od stresa ne poduzimamo ništa.
Pogotovo ako u braku nema nasilja, solidna je komunikacija, ali eto - nema više ljubavi.

[Leteća]

To je neizbježno ako se na ljubav gleda kao potrošnu robu, proizvod koji treba, čim zaškripi, zamijeniti novim modelom. Konzumerizam FTW!

[poison.Ivy]

House`s Mistres kaže:

I oko financija i oko djece se sasvim ljudski može dogovoriti...

pa rekla bih da se većina ipak ne može dogovoriti; naime, ljudi koji su u stanju normalno & kvalitetno komunicirati i dogovarati se... takvi se, u pravilu, ne razvode.

Radiš mu štetu, dugoročno.

i razvodom djetetu radiš ogromnu štetu. dugoročno. pretpostavka da loš brak nužno znači lošu atmosferu za dijete uopće nije točna. pitanje je zapravo čime djetetu više štetiš - ostankom u roommies braku ili razvodom tog istog braka? imaj na umu da razvod neće magično riješiti probleme i ako ste bili u katastrofalnim odnosima za vrijeme braka i stalno se svađali... taj će se trend nastaviti i nakon razvoda braka.

No ni kredit ni dijete neće spasiti loš brak...

mislim da se ne raspravlja o spašavanju braka - brak je gotov. umro, završen. postavlja se pitanje - što ljude motivira za ostanak u takvom braku? pa je autorica nabrojala sve moguće razloge, od kredita do mišljenja sela... osim onog najočitijeg - djece.

[ekho]

Erwena kaže:

Sve sto je ljepo kratko traje, kaze stara poslovica. Nu, i pocinje sa sunce moje.

Pogodili ste. Brak. Ljubav.

Imate posao, kuću, kredit na 30 godina. Auto. Jedan kllinac upravo je krenuo u skolu, a drugi u vrtic.

I sunce moje postaje polako sunce ti tvoje. Komunikacija postaje zamorna, toliko zamorna da je gotovo nitko vise ne cuje. Svako jede iz svog tanjura, svako pere svoj tanjur. Svako pere svoje rublje, svako ima svoj novcanik.

Al' jebeno i prokleto jos uvijek ljezu u isti krevet. Ujutro izlaze iz njega, toplog. Do nedavno je bio i mokar, zguzvan, pun mirisa i prepun strasti. Ljubav vise ne stanuje ovdje.

Sto se dogada? Ne djele stol, glume pred djecom da je sve u redu, svi prijatelji znaju da je brak u krizi, a oni jos uvijek dijele istu postelju.

Zasto? Zbog financija? Zbog onog što će drugi reći? Što na kraju platiš skuplje u životu - kad ostaneš sa nekim koga ne voliš zbog novaca i društva ili odeš od te osobe i kreneš od nule?

Pa zato ste u braku, zar ne? da biste lakse delali sa financijama. ne ulazi se u brak sigurno zbog ljubavi, vec financija. od kad je isusa, to je tako.

[House`s Mistres]

poison.Ivy kaže:

pa rekla bih da se većina ipak ne može dogovoriti; naime, ljudi koji su u stanju normalno & kvalitetno komunicirati i dogovarati se... takvi se, u pravilu, ne razvode.

i razvodom djetetu radiš ogromnu štetu. dugoročno. pretpostavka da loš brak nužno znači lošu atmosferu za dijete uopće nije točna. pitanje je zapravo čime djetetu više štetiš - ostankom u roommies braku ili razvodom tog istog braka? imaj na umu da razvod neće magično riješiti probleme i ako ste bili u katastrofalnim odnosima za vrijeme braka i stalno se svađali... taj će se trend nastaviti i nakon razvoda braka.

mislim da se ne raspravlja o spašavanju braka - brak je gotov. umro, završen. postavlja se pitanje - što ljude motivira za ostanak u braku? pa je autorica nabrojala sve moguće razloge, od kredita do mišljenja sela... osim onog najočitijeg - djece.

Sad udaraš kontru baš svugdje.
Naravno da se nerijetko većina ne može dogovoriti, ali mi ne znamo spada li autorica u tu većinu ili ne. Moji su se mogli dogovoriti. Možda se može i ona/oni. Nije spomenula nasilje, varanje, razbijanje itd., nije ničim dala do znanja da nisu normalni ljudi, jedino da je nestalo radosti i ljubavi. Dakle, pristupit ću temi s pretpostavkom da oni još uvijek mogu razgovarati, sve dok autorica ne demantira.

Govorim iz iskustva i mišljenja koje sam stekla kroz godine rasta sa samohranim roditeljem. Moji su se razveli jer s jedne strane više nije bilo ljubavi. Nije bilo divljanja, svađanja i mržnje ali BI BILO da su ostali zajedno jer ogorčenje i frustracija s vremenom raste, a ja sam izuzetno sretna što su bili dovoljno odgovorni da to riješe bez takvih idiotarija. Nesumnjivo u takvoj situaciji nitko od nas troje ne bi uživao, zar ne?

A ovo da razvodom braka djetetu radiš ogromnu štetu nisi trebala niti spominjati. Mislim da je to svakoj razumnoj odrasloj osobi itekako jasno i neupitno i da se podrazumijeva. Pitanje je koja će šteta u konačnici biti veća i štetnija za dijete - razvod koji boli relativno kratko u odnosu na ostatak života i bol djeteta pri svojevrsnom gubitku jednog roditelja, ili činjenica da si ga izložila lošoj i nezdravoj obiteljskoj atmosferi i energiji, koje će dijete često projicirati i u vlastitom (ljubavnom) životu kasnije jer je na to naučilo? Jer nemojmo se zavaravati da se loš brak pod istim krovom može sakriti pred djecom. Klinci nisu blesavi. Ako govorimo dugoročno, definitvno sam sigurna što djetetu u toj situaciji NE BIH priuštila i zakaj. Naravno da je najbolje da do razvoda ni ne dođe ali takva idila je danas upravo to - idila. Inače statistike ne bi bile takve kakve jesu.

U krajnjoj liniji, ovdje ne postoje potpuno točni ili potpuno netočni odgovori - radi se o mišljenju i stavu. Ja ne bih ostala u lošem braku zbog djece, ti (ili netko drugi) bi. Ok, ljudi rade ono kaj im odgovara i za njih je njihov odabir najbolje što su mogli učiniti. Kao što sam navela i prije, brak ne spašavaju ni financije ni djeca.

Djetetu možeš biti jednako savršen roditelj i ako si razveden. Ali supružniku nemreš biti dobar i zadovoljavajuć supružnik ako se više ne volite.

[Daphne Doo]

Osobno sam stava da je djeci bolje kada se roditelji rastanu dok su jos mali nego kada porastu. Malo dijete se nauci na situaciju i prihvati, a kada je malo starije, odraslije, to bude nekako sok jer su nauceni da starci nisu u savrsenoj harmoniji, ali je to bila obitelj. I onda ti sa npr. 20ak godina ode tlo pod nogama, sve sto "dijete" zna o odnosima i obitelji na neki nacin pada u vodu, nakon tih postavljenih 20ak godina odjednom neki drugi sistem.

Iz okoline vidim kako su mala djeca puno bolje nekako prihvatila tu situaciju, pa i kasnije nove partnere svojih roditelja. Naravno, idealno je da roditelji rade na svom odnosu pa da do razlaza i ne dolazi, ali tesko je u danasnje vrijeme kada su ljudi sve vise okrenuti sebi, svojim zeljama i potrebama. Ne kazem da je to nuzno lose, ali prvenstveno treba jako dobro razmisliti s kime se uopce ulazi u brak, a kasnije biti svjestan svake promjene u odnosu i reagirati dok vec nije prekasno.

[House`s Mistres]

Al' jebeno i prokleto jos uvijek ljezu u isti krevet. Ujutro izlaze iz njega, toplog. Do nedavno je bio i mokar, zguzvan, pun mirisa i prepun strasti. Ljubav vise ne stanuje ovdje.

Sto se dogada? Ne djele stol, glume pred djecom da je sve u redu, svi prijatelji znaju da je brak u krizi, a oni jos uvijek dijele istu postelju.

Opet pitam, je li to brak koji je u krizi ili brak koji je gotov? Ovo što autorica opisuje su prošli mnogi, mnogi koji su se na kraju izvukli iz te monotonije i loše komunikacije, lupeći šakom o stol i rekli: gle, brak nam je na propasti, ili bumo to riješili ili ne bumo.
Osobno znam par koji je imao ovakvu (i goru) situaciju, danas su 35 godina u braku. Moji divni kumovi. A mogli su svatko na svoju stranu, jer "do nedavno" je sve bilo ok. Ljudi se iz svakakvih pizdarija zajednički izvuku, i iz totalne propasti komunikacije, i ne seksanja po 6 mjeseci itd itd... AKO za to imaju volju i temelj.

Isto tako, mnogi su zaključili da je ta kriza neprolazna i da tu nema kruha. Možemo mi tu debatirati do preksutra ali meni ovo više izgleda kao vorteks rutine i loše svakodnevice nego kao definitivan kraj i raspad sistema gdje ništa više nema smisla spašavati. Ali to sam ja, bitno je što autorica misli (a i njen suprug). Ovo "ljubav više ne stanuje ovdje".... to me intrigira. O toj rečenici treba još dvjesto puta razmisliti. Ako je stvarno iskrena i točna, onda nema smisla tražiti razlog za ostanak u braku.

Djeca će ti jednog dana otići, kredit ćete otplatiti, a što onda? Onda ćeš, kako ti kažeš, "kretati od nule"?

[Soul sister]

Daphne Doo kaže:

Osobno sam stava da je djeci bolje kada se roditelji rastanu dok su jos mali nego kada porastu.

Generalno se slažem s tobom, ali to važi za djecu do neke dvije-tri godine. Već nakon toga pitanje je kako će dijete prihvatiti razvod i kako će se to odraziti na njega. I mislim da je poprilično individualno. Poznajem djecu na koju se razvod njihovih roditelja odrazio u mnogim segmentima života i kad su bila mala (oko pet-šest godina starosti), a poznajem i neke koji su bili u pubertetu i adolescenciji, ali na njih to nije utjecalo u tolikoj mjeri. Također, poznajem čak i odrasle ljude kojima je jako teško pao razvod roditelja iako su u trenutku razvoda imali svoje porodice. Iz svih iskustava može se samo okvirno, statistički zaključiti o posljedicama razvoda u određenoj dobi, ali sama mislim da se svaka situacija mora posebno razmotriti, kao i svako dijete.

[poison.Ivy]

House`s Mistres kaže:

Sad udaraš kontru baš svugdje.

ne udaram, samo tvrdim da se većina ipak ne može dogovoriti na obostrano zadovoljstvo. pa tako jedan od supružnika ostaje nezadovoljan, nesretan i eto ti prilike za prepucavanje i konflikt kod prvog problema.

Nije spomenula nasilje, varanje, razbijanje itd., nije ničim dala do znanja da nisu normalni ljudi, jedino da je nestalo radosti i ljubavi.

a kakve to veze ima...? pa i normalni ljudi ulaze u konflikt tijekom razvoda, to što nije prisutno šamaranje i slično - ne znači da konflikta nema ili da ga neće biti. mislim, široka je paleta emocija od "dogovorili smo sve" do "dobit ćeš šakom u oko" - nije li tako?

...razvod koji boli relativno kratko u odnosu na ostatak života i bol djeteta pri svojevrsnom gubitku jednog roditelja...

stvar je u tome da ti ne znaš - kad se odlučiš razvesti - kakve će posljedice razvod imati na tvoje dijete i koliko će to kratko ili dugo trajati. tvoje osobno iskustvo nije nikakvo mjerilo. mnogo ljudi jednostavno ne želi riskirati. zato bih rekla da je grubo reći da je ostanak zbog djece jedna od glupljih izlika koje si čula - nije uopće izlika.

Jer nemojmo se zavaravati da se loš brak pod istim krovom može sakriti pred djecom.

naravno da može - pogotovo ukoliko su odnosi među roditeljima friendly; mene brak mojih staraca nije ni najmanje zanimao, kamoli da bih razmišljala o tome koliko je još strasti i prave ljubavi ostalo među njima.

Djetetu možeš biti jednako savršen roditelj i ako si razveden.

ne možeš jer razvod - za jednog od roditelja - znači viđanje djeteta pet dana mjesečno. i treba to imati na umu.

p.s. nemam djecu tako da ne mogu reći kako bih postupila da sam na mjestu autorice ili čiju već je autorica situaciju opisala - samo držim da razvod skupo košta i da zaista ima mnogo ljudi koji si to jednostavno ne mogu priuštiti.

[House`s Mistres]

I da si ga ne može priuštiti sad, moći će kroz neko vrijeme. Pitanje je samo da li to želi ili ne, u konačnici.
Što se tiče mog osobnog iskustva, ono nije nikakvo mjerilo za sve ali svakako jest za MOJ stav i mišljenje na ovu temu.
Vidim da ti nisi odrastala uz razvod pa rezoniraš drugačije od mene, naravno. Tako da ovo tvoje "ne možeš" biti savršen roditelj........ Možeš. Bez brige. Znam. Ne znam jesi li u braku ili nisi i koliko želiš ili ne želiš imati djecu, ali stavovi se mijenjaju u skladu s učenjima i iskustvima...

Ne daj bože nikome da bude u ovakvoj situaciji ali ako ti se desi da ti budeš, možda shvatiš da ostanak eto ipak nije najbolje rješenje za ikoga. A možda i ne shvatiš. Možda pristaneš biti žrtva nesnosnog braka i odnosa koji te ne ispunjava i ne zadovoljava, a zbogradi djece. Možda te to ne izjede do kraja, ne znam.
Ja sam 5 god u čvrstoj vezi/braku i trudna i nezaposlena, i bila sam pred skoro-razvodnom situacijom. Puno ovoga što sam rekla, rekla sam iz iskustva. I ostali smo skupa jer to oboje želimo premda smo imali sranja, a ne zato kaj ja nemam posao i novce. To si ne bih nikada oprostila niti bih ikada tako postupila, ako ništa onda zbog svoje pokojne matere koja sebi to isto nije dozvolila i bila je savršen roditelj unatoč neubračenosti. Isto kao i moj stari, premda je on malo drugačije priča... Eto, iskustvo čuda čini.

[Nausikaja]

Ivy, ono sto sam ja primjetila je da pri razvodu obicno jedna strana bude jako odlucna i trazi rastavu dok je druga strana cesto u nekakvom pasivnom otporu pa zapravo bude 'prisiljena' na razvod.
To je tako bar u inicijalnoj fazi razvodjenja.
I zapravo, ta druga strana kao da nije imala vremena u glavi si poslozit strategiju post razvodne egzistencije.
Ljudi se onda osjecaju uplaseno, u shoku, boje se i siromastva i za djecu i za stambeni prostor.
I ta anksioznost se moze onda preslikati na djecu pa im shodno tome razvod predstavlja veliki stres.
To du one situacije kad djeca naglo odrastu i postanu roditelj roditelju koji je vise ugrozen.
Nije to pravilo, price su individualne, ali mislim da mogu bez problema zakljuciti da najvise na djecu utjece kako se roditelji ponasaju nakon razvoda.
Jer ako se neko od roditelja raspada od tjeskobe, tuge, ljutnje - naravno da ce to utjecati na djecu.

[House`s Mistres]

Mi tu čekamo razvoj situacije, a Erwena švrlja po drugim temama i neće nam niš reć

[poison.Ivy]

House`s Mistres kaže:

Mi tu čekamo razvoj situacije, a Erwena švrlja po drugim temama i neće nam niš reć

bacila mamac i odjebala nas.

nausikaja123 kaže:

I ta anksioznost se moze onda preslikati na djecu pa im shodno tome razvod predstavlja veliki stres.

slažem se, totalno. samo ja mislim da se to ne može izbjeći. možda griješim, ne znam. mislim da su rijetke situacije kad oba roditelja žele razvod i pomirena su sa situacijom - uvijek je netko ostavljen, povrijeđen i ljut. ma zapravo sam željela reći da shvaćam sve one koji se zadržavaju u lošijem braku s djecom ili ako će zbog razvoda na prosjački štap. jebiga.

[Nausikaja]

Ja samo ne znam koliko dugo ljudi mogu opstati svjesni da im brak ne valja. Jako je to tesko i zapravo podrazumjeva mogucnost dogovora - u smislu, ostajemo zajedno dok dijete malo ne stasa, dok ne otplatimo bar veci dio kredita, itd.
A jedna od glavnih karakteristika loseg braka je da se ljudi ne znaju niti ne zele dogovarati, vec zele da bude po njihovom.

Ja nekak mislim da se treba rastati sto prije - ne zivjeti u toksicnom okruzenju ili da treba poceti raditi na tom braku, krenuti na bracnu terapiju, krenuti na radionice zdravih komunikacijskih tehnika, itd.

Ugl, nikako nisam za status q koliko god on nekad bio potreban.

[plavi-safir]

Život je splet sretnih i nesretnih okolnosti..
Tako i gubitka ljubavi i smisla braka,koji poteže pitanja kredita, imovine i skrbi za djeteta..

Nekako je tesko u danasnje vrijeme biti ziheraš,sve je planirano a opet tako uputno..
Za nista se baš ne mote staviti ruka u vatru,tako da mislim ne mozemo biti vidovitu sto ce biti za 5,10,15god..

Možemo samo raditi sto bolje mozemo za sebe i partnera,djecu.
Kada već dodje pitanje razvoda,koliko tko može ostati trezvene glave i realan,manje je vjerojatno bolan,stresan,ružan razvod nego u situacijama s puno zamjeranja,mržnje,osvete i ružnih tuznih scena..

Zivot poslije razvoda je kao oporavak poslije vrlo teške bolesti..
Treba-puno vremena,strpljenja energije,volje..