Etika u modernom svijetu

[=Nadimak]

Problem etike u sekularnim/ateistickim drustvima.

Tko je zaduzen za etiku?
Nekada su svecenici bili zaduzeni za vecinu stvari, od znanosti do etike. Danas se znanoscu bave znanstvenici, ali ko se bavi etikom?

Etikom se i dalje bave svecenici, ali ih se u tome sprijecava. Koja je alternativa?

Pa nudi nam se materijalisticki pristup humanosti.
Kao sto znanstvenici prizvode lokomotive, i lokomotiva stvarno radi, tako "drustveni znanstvenici" proizvode socijalne grupe, koje isto stvarno rade.

Tu dolazimo do problema etike.
Odnosno dali je eticno s ljudima postupati kao sa serafima.

Prije par mjeseci sam pokrenuo slicnu temu koja je obrisana, pa necu sad opet navoditi sve citate od tamo, jer je ocito tema bila krivo podstavljena, ali cu dati sazetak opce prezrenih radnji:

Moderni socioloski eksperimenti (nacizam/komunizam) su pobili oko 100 milijuna ljudi (ne racunajuci rat).
Svi znanstveni radovi/dostignuca se koriste ili su napravljeni zbog odredene politike. To je normalno (tako je oduvijek bilo), ali nije normalno da nam se to prodaje pod normalno i napredno, jer je zapravo jako nazadno.

Problem ne bi bio toliki u zloupotrbi "znanstvenih"* ideja od strane vlasti (to je onaj normalni dio), nego je veci problem u samim "znanstvenicima" koji provode i koriste svoju pamet da bi naskodili ljudima. Odnosno u njihovoj neeticnosti.

Kao primjer mozemo uzeti Darwinizam, koji osim znanstvenog ima i "znanstveni" aspekt. "Znanstveni" aspekt je doveo indirektno do rasnih zakona (danas opet idu u krajnost pa nam tvrde da rase zapravo uopce ne postoje), takoder sterilizacije nepocudnog stanovnistva (mentalno bolesni, kriminalci) su se provodile i u demokracijama.

Kao posebni primjer bi naveo lobotomiju, za koju je dodijeljena i Nobelova nagrada. Preko 100 000 lobotomija je izvrseno u samo 50 godina, i to u slobodnim drustvima.
Jos bi za sad samo dodao eksperimente u totalitarnim rezimima, koje iako postupak svi osuduju, "znanstvenici" u slobodnom svijetu bez problema koriste.

Dakle ocito je da se odredeni "znanstvenici" ponacaju kao bijesni psi kad im se povladuje s vlasti i da su spremi na doslovno sve.
Pitanje je kako u takvom svijetu nemoralnih cudovista imati moralno uporiste?

Odnosno tko je danas moralni autoritet i po kojim osnovama?


*"znanstvenici" za razliku od znanstvenika nemaju moralne vrijednosti, stovise najbolje bi se dali opisati kao "ludi znanstvenici" iz raznih horora, to su spodobe razvijenog intelekta i znanja kao i normalni zanstvenici, ali za razliku od njih, zli, ili cesto jednostavno brzopleti, odnosno rade svoj posao bez da razmisljaju, ili potiskuju rezultate svojih djela. Dobar primjer za to bi bio Openheimer, a i sam Nobel, koji je poslje osnovao zakladu, koja evo dodjeljuje nagrade i lobotomirateljima.

[Human90]

Moral nemoze doci od autoriteta .. jer to onda nije moral.

Sto se tice ko se danas brine da se provodi nekakva etika mislim da su za to zaduzne razne organizacije za ljudska prava i slicno

[Ego]

Mislim da je svaki totalitarizam i apsolutizam osuđen da završi tragedijom, nazivao se on komunizam, fašizam, kršćanska teokracija, budistička teokracija...

Jedini način da društvo na duge staze stabilno funkcionira i napreduje je da se ne nameće jedan apsolutni i neupitni moralni autoritet, već da se poštuje pravo svakog građanina da živi u skladu s vlastitim vrijednostima dok god svojim djelovanjem ne uzrokuje mjerljivu štetu drugima.

[PAndroid2]

Ego kaže:

Mislim da je svaki totalitarizam i apsolutizam osuđen da završi tragedijom, nazivao se on komunizam, fašizam, kršćanska teokracija, budistička teokracija...

Jedini način da društvo na duge staze stabilno funkcionira i napreduje je da se ne nameće jedan apsolutni i neupitni moralni autoritet, već da se poštuje pravo svakog građanina da živi u skladu s vlastitim vrijednostima dok god svojim djelovanjem ne uzrokuje mjerljivu štetu drugima.

A demokracija? Kamo ona spada?

Etika, i nema svijet nešto previše veze s etikom, barem ne u praksi. Smatram da je dovoljno da se ljudima omogući školovanje i da se ono potiče. Svaki obrazovaniji će se bolje ponašati (što se etike tiče) od onog neobrazovanog. (naravno - čast izuzecima, al gotovo da ih nema)

[Ego]

PAndroid2 kaže:

A demokracija? Kamo ona spada?

Demokracija ima raznih vrsta. Neke (recimo ona klasična koja je postojala u staroj Grčkoj i u glavama nekih koji se danas pozivaju na argument "Ima nas 90% katolika, pa zato možemo zabraniti abortus, uvesti vjeronauk u jaslice, vješati križeve po javnim ustanovama...") nisu mnogo bolje od primjerice fašizma...

[PAndroid2]

Ego kaže:

Demokracija ima raznih vrsta. Neke (recimo ona klasična koja je postojala u staroj Grčkoj i u glavama nekih koji se danas pozivaju na argument "Ima nas 90% katolika, pa zato možemo zabraniti abortus, uvesti vjeronauk u jaslice, vješati križeve po javnim ustanovama...") nisu mnogo bolje od primjerice fašizma...

Demokracija je npr. po Platonu u vrhu najgoreg oblika 'vladavine'. Neznam da li kaže da je najgore ili skoro najgore. Ali znam da je rekao da je vrlo vrlo loše. Naravno, kao i sve svoje stvari, argumentirao je to. Pa tko hoće neka pogleda malo o tome...

ajde dosta sada OT ...


Dragan:

Za etiku su pre svega zaduzeni mama i tata.
Ako to nije dovoljno, onda se u pomoc zove Tata.

PS
Naravno odredjeni uticaj imaju i rodbina, prijatelji, skola i ono sto svako vec rodjenjem sa sobom donese.

Rekao bih da je jednako važno društvo, odnosno prijatelji kao i roditelji... Često je i važnije, odnosno utjecajnije društvo...

[Epic hero]

Etičnost čovjek koji ima soli u glavi kasnije može savladati sam, kao većinom i sve ostalo.

[(Ne)stabilni]

Ego kaže:

Mislim da je svaki totalitarizam i apsolutizam osuđen da završi tragedijom, nazivao se on komunizam, fašizam, kršćanska teokracija, budistička teokracija...

Jedini način da društvo na duge staze stabilno funkcionira i napreduje je da se ne nameće jedan apsolutni i neupitni moralni autoritet, već da se poštuje pravo svakog građanina da živi u skladu s vlastitim vrijednostima dok god svojim djelovanjem ne uzrokuje mjerljivu štetu drugima.

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

[SgtHartmann]

(Ne)stabilni kaže:

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

Zasto bi morao postojati jedinstveni i apsolutni autoritet koji propisuje sto je moralno a sto nije kad skoro svi od nas imaju zdrav razum na cijim nacelima sama etika i pociva.

Da se razumijemo ponekad eticno nije idealno ali se zato etika kao filozofska disciplina stalno razvija.

[divizija]

SgtHartmann kaže:

Zasto bi morao postojati jedinstveni i apsolutni autoritet koji propisuje sto je moralno a sto nije kad skoro svi od nas imaju zdrav razum na cijim nacelima sama etika i pociva.

Da se razumijemo ponekad eticno nije idealno ali se zato etika kao filozofska disciplina stalno razvija.

"zdrav razum" se razlikuje od prostora do prostora, od vremena do vremena, od kulture do kulture.
ne posotji nikakav opći konsenzus o tomu što je moralno, a što nije.

[Human90]

(Ne)stabilni kaže:

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

[i-s-l-a-m-i-c]

Human90 kaže:

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

Tom logikom krug samo ide, ide i ide.

Pojedinac mora naci srednji put izmedju "svojih" moralnih standarda i opceprihvacenih normi (ili u drugom slucaju - normi postavljenih od strane autoriteta). To je nesto sto je najblize apsolutnom moralu. Covjek mora zadrzati svoj udio u svemu, svoju analizu morala, svoje promisljanje i zdravu logiku ali njegova egocentricnost, samoljubljivost, osobni interes - to ne treba uci u moralni zakonik. Naravno, govorimo o utopiji.

Zaboravlja se taj dio - umijece ljudskih bica da sve moguce izmanipuliraju i sebi prilagode. Univerzalni moral ne moze biti univerzalni moral sve dok ne bude slobodan od manipulacije. Ovo ne znaci da treba smisliti sustav kojim je nemoguce manipulirat (jer je nemoguce smisliti sustav kojim se ne moze manipulirat) vec znaci da osoba koja ga primjenjuje minimalizira ili potpuno unisti manipulaciju prvog lica. Osoba koja primjenjuje taj moral mora biti iskrena u pozitivnoj namjeri - tek tada etika i moral imaju svoj pravi smisao.

Lijep pozdrav.

P.S. Temu pratim s velikim interesom, zbilja je zanimljiva.

[Human90]

i-s-l-a-m-i-c kaže:

Tom logikom krug samo ide, ide i ide.

Pojedinac mora naci srednji put izmedju "svojih" moralnih standarda i opceprihvacenih normi (ili u drugom slucaju - normi postavljenih od strane autoriteta). To je nesto sto je najblize apsolutnom moralu. Covjek mora zadrzati svoj udio u svemu, svoju analizu morala, svoje promisljanje i zdravu logiku ali njegova egocentricnost, samoljubljivost, osobni interes - to ne treba uci u moralni zakonik. Naravno, govorimo o utopiji.

Zaboravlja se taj dio - umijece ljudskih bica da sve moguce izmanipuliraju i sebi prilagode. Univerzalni moral ne moze biti univerzalni moral sve dok ne bude slobodan od manipulacije. Ovo ne znaci da treba smisliti sustav kojim je nemoguce manipulirat (jer je nemoguce smisliti sustav kojim se ne moze manipulirat) vec znaci da osoba koja ga primjenjuje minimalizira ili potpuno unisti manipulaciju prvog lica. Osoba koja primjenjuje taj moral mora biti iskrena u pozitivnoj namjeri - tek tada etika i moral imaju svoj pravi smisao.

Lijep pozdrav.

P.S. Temu pratim s velikim interesom, zbilja je zanimljiva.

Hmm mislim da se egocentricnost, samoljubljivost i osobni interes ne ubrajaju pod moral .. jer su to osobine .. moral se vise odnosi na to sta jedan pojedinac radi drugome .. a ne kakav je pojedinac.
Mislim da te opceprihvacene norme ne dolaze od autoriteta .. nego od slicnosti među ljudima .. npr jedan pojedinac misli da je nemoralno ubiti nekog .. i dode drugi pojedinac koji to isto misli i onda dode treci pojedinac koji također to misli .. i na kraju se skuzi da skoro svi misle da je ubiti covijeka nemoralno(osim u samoobrani npr) .. onda uz svo to slaganje oko određenog morala proglasimo ubijanje nemoralnim .. naravno mozda se nađe neki pojedinac ne slaze s tim .. ali mora biti doza demokracije u odrađivanju standarda morala.

[(Ne)stabilni]

Human90 kaže:

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

Kada tako i ja razmišljam onda mi se postavi pitanje od kada čovjek postaje samostalni subjekt u donošenju etičkih normi.

Dali su to godine u pitanju, početak adolescencije, kraj iste, ili što, prijateljstva, veze, brak djeca...?


Etičke norme se mogu shvatiti razumom, stoga da li je potrebno određeno znanje koje bi meni osiguralo što veću sigurnost u donošenju etičkih normi u mojoj etičkoj samostalnosti.

Ili se iste usvajaju odgojem pa mi je potreban određeni odgoj koji bi mi osigurao etičku samostalnost.

Ili je samo dovoljan razum, ali i razum griješi na stotinu načina...

Ili što?

A i što kada dvoje misle i čine o istome različito? Tko je u pravu? Oboje, ili samo jedan od njih? Po čemu se to pak određuje, ako nema autoriteta, zar nismo onda svi u pravu makar i mislili i činili različito? A kako je to moguće, moj razum se protivi tome.

[Human90]

(Ne)stabilni kaže:

Kada tako i ja razmišljam onda mi se postavi pitanje od kada čovjek postaje samostalni subjekt u donošenju etičkih normi.

Dali su to godine u pitanju, početak adolescencije, kraj iste, ili što, prijateljstva, veze, brak djeca...?

Mislim da covijek postaje samostalni subjekt u donosenju etickih normi cim se rodi .. od malena ucimo sta je moralno a sta nije .. naravno dok smo jos mali to mozda ne razumijemo .. ali nakon sto godine prolaze sve bolje i bolje razumijemo.

(Ne)stabilni kaže:

Etičke norme se mogu shvatiti razumom, stoga da li je potrebno određeno znanje koje bi meni osiguralo što veću sigurnost u donošenju etičkih normi u mojoj etičkoj samostalnosti.

Ili se iste usvajaju odgojem pa mi je potreban određeni odgoj koji bi mi osigurao etičku samostalnost.

Ili je samo dovoljan razum, ali i razum griješi na stotinu načina...

Ili što?

I odgoj naravno igra veliku ulogu .. ali nije presudan .. mislim da najvise je razum zasluzan za takve stvari

(Ne)stabilni kaže:

A i što kada dvoje misle i čine o istome različito? Tko je u pravu? Oboje, ili samo jedan od njih? Po čemu se to pak određuje, ako nema autoriteta, zar nismo onda svi u pravu makar i mislili i činili različito? A kako je to moguće, moj razum se protivi tome.

Zato sam rekao da mora postojat doza demokracije i naravno argumentacije .. a to dvoje se mogu i nemoraju iskljucivat .. npr moze 99% populacije mislit da je ubojstvo moralno ali ako nemaju dobar argument za to i ako jos ima argument protiv toga onda to necu uvazit .. naravno i obrnuto vrijedi.
Ali ako 99% populacije misli da je ubojstvo nemoralno i imaju dobre argumente za to onda me nece biti briga sta ovaj 1% populacije misli.
Ako je kao sto si ti podstavio 50-50% onda cu ici po tome ko ima valjanije argumente.
Ovo nista nemora biti istinito to je samo moje viđenje problema.

[Dragan]

Za etiku su pre svega zaduzeni mama i tata.
Ako to nije dovoljno, onda se u pomoc zove Tata.

PS
Naravno odredjeni uticaj imaju i rodbina, prijatelji, skola i ono sto svako vec rodjenjem sa sobom donese.

[i-s-l-a-m-i-c]

Ova tema ima veliki potencijal, jako je zanimljiva i trazi odgovor na kljucno pitanje danasnjice.

Znanstvenog napretka (bar onaj dio tog napretka kojim se ljudi hvale) ima napretek. Problem nedostatka etike danas svoje razloge nalazi u jednom bozanstvu: luksuz. Covjek sve cini da bi sebi zivot ucinio udobnijim, covjek je lisen altruizma, covjek je odgajan da svaku svoju ideju, misao, umijece - unovci. Covjeku je to postao nacin prezivljavanja i, zapravo, put ka luksuzu je postao objektivni cilj zivota.

Ljudsko iskustvo zivota na ovoj planeti je donijelo toliku sarolikost da su ljudi prestali vjerovati da ih jedan sustav etickih vrijednosti moze ujediniti. Neprihvatljive stvari na jednom dijelu planete na drugoj strani planete spadaju u osnovna ljudska prava. Gdje je granica te tko moze postaviti okvire u kojima se ljudska rasa moze kretati? Pitah jednog forumasa nedavno: Postoji li granica ljudskim pravima i slobodama (u djelovanju unutar zajednice)?
Upravo je aktualno dogadjanje oko Wikileaksa. Necu ulaziti u svo to dogadjanje (motive, razloge) nego cu se koncentrirati na jednu stvar: Kako tko gleda na taj cijeli slucaj? Netko gospodina Assangea smatra junakom, netko izdajicom, netko kretenom... Ljudsko poimanje stvari je podlozno manipulaciji i iz toga proizlazi da se svaki pokusaj kreiranja etike proglasi "etikom" (pod navodnicima). U kom smislu "etikom"? Kritiziranjem "etike" se u javnosti stvara slika da to nema veze s etikom. Manipulacija je proces kojim se osobu (ili drustvo) zeli navesti da misli u jednom smjeru, na jedan nacin, bez provjeravanja i ukorijenjenih principa. Jednostrano gledanje na bilo koju pojavu koju bi etika trebala ocijeniti - ne vodi nicemu. Etika nije nikako jednostran i jednostavan skup pravila. Zbog toga vjernici polazu nade u Vrhovni Autoritet koj nas je stvorio i koji nas najbolje poznaje.

No, kao sto rekoh na jednoj drugoj temi - mnogi pitaju koliko religija manipulira vjernicima... A malo ljudi postavlja pitanje: Koliko vjernika manipulira religijom?

Ukratko, ono sto zelim reci - eticnost nije nesto sto je opcepoznato i jasno definirano na svjetskoj razini pa da onda mozemo reci: Svako moze doci svojim osjecajem do te etike (ako je normalan). Ono sto je jednoj okolini normalno, druga okolina smatra uzasom. Gdje je prava istina? Kao i uvijek, negdje na sredini.
Upoznavanje, razumijevanje, cuvanje ljudske casti, zdrav odgoj, znanje, obrazovanje, pismenost, mnogo putovanja po svijetu - ovo su neki od faktora koji mogu dovesti do razvijanja etike i do pronalaska pravih "autoriteta" u etici.

Lijep pozdrav.

[=Nadimak]

Istina tema je opsirna, i svi ste se dotakli bitnog dijela, iako su pojedini djelovi medusobmo jako daleki (lokali-globalni).

Slazem se da doma dobivama osnovne vrijednosti (dobre ili lose), ali danas se sve vise odgoj institucionalizira, odnosno vise je utjecaja izvan obitelji nego prije.

Realno danas zivimo u znanstvenom svijetu, a definitivno trenutno pisemo i citamo po njemu (internet). Zato sam i naveo u uvodu primjere kako znanstvenici definitivno nisu eticko-moralni autoriteti.

To nije zato sto su znanstvenici, nego zato sto su ljudi. Najbolji primjer za to je po meni Katolicka crkava, koju iako postujem i smatram najboljom (najmanje losom) institucijom u ovome svijetu, i ciji cilj je etika i moral, i sama je u povijesti padala pod zlo.

Odnosno i niih je opila moc, tu po meni dolazimo do zajednickog naziva za vecinu neeticnosti, moc, odnosno egoizam. To je sad malo u glavu, pa bolje da rasclanimo aktualne stvari.

Svi se izgleda slazemo da diktature (bilo cije) nisu dobre niti odrzive, vidimo da ni demokracija nije dobra, stovise lagano mozemo zakljuciti da nista nije savrseno, niti da moze biti.
Niti bi nam cilj trebala biti utopija, jer je po meni ona nedostizna, ali definitvno trebamo teziti i raditi da bude bolje.

Slazem se s @i-s-l-a-m-i-c da smo otisli naprijed u podrucju znanosti, ali ne i etike (zato i ova tema).

Problem danas u globalnom svijetu (bez centra) je upravo: @i-s-l-a-m-i-c

Neprihvatljive stvari na jednom dijelu planete na drugoj strani planete spadaju u osnovna ljudska prava. Gdje je granica te tko moze postaviti okvire u kojima se ljudska rasa moze kretati?

Tu dolazimo do @Human90 koji primjecuje razno razno "razne organizacije za ljudska prava i slicno"

Tu po meni dolazimo do problema sa dobrim i losim znanstvenicima i svecenicima.

Po Platonu, a i u stvarnosti intelektualci su na vrhu i oni vode, odnosno imaju moc mijenjati stvari.
Problem je sto iako po prirodi takvi ljudi su vecinom eticni, nisu glasni. Odnosno rade mirno svoj posao i ne mjesaju se u drugo. Dok neeticni medu njima izlaze izvan svojih okvira i sire negativan utjecaj.

Dojma sam da bi stvari bile dobre 100 000 ljudi mora biti dobro, a da bi stvari bile lose, dovoljan je 1. Al opet nebi ni taj jedan dosao sam od sebe, da ga ovih 100 000 u jednom trenu ne pusti

Kako svijetom ipak vlada moc, tako i vecinu organizacija, pogotovo onih glasnih, nedozivljavam kao "borce za prava", nego kao "borce za interese".
Pogledajte samo kolko u medijima vidite "borce za prava", a koliko one koji stvarno nesto i rade (hrane gladne, pomazu djeci, pomazu hendikepiranima....)

[i-s-l-a-m-i-c]

=Nadimak kaže:

Slazem se s @i-s-l-a-m-i-c da smo otisli naprijed u podrucju znanosti, ali ne i etike (zato i ova tema).

Problem danas u globalnom svijetu (bez centra) je upravo: @i-s-l-a-m-i-c:
"Neprihvatljive stvari na jednom dijelu planete na drugoj strani planete spadaju u osnovna ljudska prava. Gdje je granica te tko moze postaviti okvire u kojima se ljudska rasa moze kretati?"

Slozili smo se oko jedne tvrdnje, a na moje pitanje je odgovor prilicno tezak.

Trazi se "autoritet" ili ako je nekome autoritet kao takav neprihvatljiv jer smatra da ponasanje diktirano autoritetom nije iskreno, onda mora ponuditi neku alternativu - neku elitu koja ce donijeti univerzalne eticke vrijednosti.

Pojam nesebicnost je postao dio manipulacije. Kao sto rekoh, danas se sve prodaje, danas se svime manipulira,... Iskrenost je ono sto je nestalo, osnovna namjera je danas postala najnejasnija stvar na svijetu - nitko ne moze doci do nje. U velikom dijelu zbirki govora Poslanika Muhammeda a.s. prva recenica koja se navodi glasi: "Svako djelo se vrednuje prema iskrenim namjerama" - odatle sve pocinje.

Do etike se moze doci samo iskrenom namjerom poboljsanja. Manipulacijom, iskoristavanjem, lobotomijom koja se vrsi nad propisima, pravilima, zakonima - NE MOZE SE POVECATI RAZINA ETIKE.

I opet kazem, vjernici tu vide jedan izlaz - Bozje propise. Ali problem naravno nastaje kada ti Bozji propisi dospiju u ruke ne tako savrsenih ljudi koji nad njima vrse redom : manipulaciju, iskoristavanje, lobotomiju i do cega to vodi? Vodi do niske razine etike.

No, i necija zelja za poboljsanjem moze biti pogresna, sto opet vodi natrag u krug - potreban je veci "autoritet" ili nesto njemu slicno sto bi odredilo sto je to zbilja pravo i istinsko poboljsanje.

Ovom temom su se jako lijepo "razgolitile" dvije tocke:
1. ljudska zelja za drustvom koje ce biti odlikovano etikom - sto je pozitivno.

2. zamucenost ljudskog bica njegovom okolinom (Ono sto je jednima zakon, drugima je besmisao) - sto je negativno do neke mjere. Covjek zakone svoje okoline nosi svugdje sa sobom, sto je dobro ako su ti "zakoni etike" pozitivni. A ako su negativni, on i druge vodi ka toj propasti.

Ili kako kaze Parni valjak: "Moje ime nije vazno jer je namjera to sto cini razliku od covjeka do covjeka. Nemam nikog da me vodi, to mi ne treba jer jos uvijek moja glava meni pripada. Moras prvo puzati da bi znao hodati".

Upravo ova pjesma je pjevusila dok sam pisao ovaj post. Ovi stihovi su nesto kao ideal modernog covjeka a i sam taj covjek postaje svjestan da njegova glava jako malo njemu pripada. Ehhh, sto sve manipulacija nece uraditi...

Lijep pozdrav.

[Iai]

Prije je bilo "moralnih autoriteta", a danas ih nema. I svejedno zivimo u "najmoralnijem" dobu ikada. Zanimljivo.