Film je osrednji, Uvodi nas klišej da je svaki nadareni matematičar ujedno i savant tj. osoba koja ne mora nužno znati integrale ali nonšlantno izrecitira korijen umnoška bilo koja dva n-znamenkasta broja iz skupa N gdje je n veće od 3 i manje od beskonačno. Vau. Moguće da je ideja za film nastala kad je onaj blesavi rus odbio Fieldsovu medalju kao i nagradu za Milenijski problem. Ni kinte nije uzeo što je protivno religiji SAD-a. Valjda je zato svako malo u kadru američka zastava okačena o trijem obiteljske barake s eknomskog dna.
Ali poanta je jasna. Svako nadareno djete može i imati djetinjstvo i iskoristiti talenat istovremeno. Samo ta poanta nije dovoljno i precizno u filmu naglašena.
Film prikazuje dvije krajnosti. U jednoj nadareno dijete živi "normalan" život, u drugoj je dijete odgojeno bez djetinjstva te knjigama i profesorima oko sebe.
SLIJEDE SPOJLERI.
Nadarena majka ove djevojčice je odrasla u drugoj krajnosti i rješila je milenijski problem i tajila je to, ali kako joj je majka tj. ona plavokosa baba oduzela djetinjstvo, tako je ona željela oduzeti majci priznanje da se njen trud i to što je forsirala kćer isplatio i ujedno poslati poruku da se život ne svodi na slavu i na ono što ti je "sudbina".
Baba je mislila ako maloj da edukaciju da će joj dati sve. Babina kćer je shvatila da nije dobila ništa jer život bez djetinjstva je život bez smisla. Žao mi je što je baba saznala da je njen ružičasti teror urodio plodom. Otac djevojčice nije imao izlaza a i želio je istresti iz sebe pa je to rekao majci kao kompromis i da je se usput okane. Budućnost djevojčice je ostala otvorena ali baba neće vršiti pritisak na nju kao što je to radila kćerci.
Nema ništa gore za roditelja nego kada ti dijete jednog dana kaže da si bio tiranin, ali ni to nije dovoljno naglašeno u filmu. Čak je bakica od sreće skoro pa zaplakala dok je čitala draft s rješenjem i dokazom. Jbg, nisu te stvari za američku publiku i film s glumcima s A liste. Blagajne pune sladunjavi završeci.
Pogledati film i ne odgajati karijeriste