Opera

[Thiago]

Kako misle kad kazu da su Mozartovi likovi Shakespearovski?
Jasno mi je sta to znaci
Ali po tome ispada da ih je Mozart karakterizira
Nije ih on izmislia, a libretist je mogao mijenjat neke stvari

Moze mi neko to malo objasnit

[Lolle]

Ova tema je malo starija, no....da li je netko i dalje zainteresiran za diskusiju o operi?

[bhavatarini]

Pa, ajde, reci šta te zanima.

[Lolle]

Zanima me apsolutno sve

Najdraža opera? Režija? Glazbeni period? I zašto?

Moja je Don Giovanni od Mozarta jer je naprosto genijalno skladan, libreto je savršeno psihološki obrađen i napisan, a ima i podosta duhovitih dijelova.

Režija opere Pepeljuga koja zaista i nije najbolja režija na svijetu, ali sam djetinjstvom vezana uz baš tu verziju i nakon kojih 20 godina još uvijek mi je zabavna.

Glazbeni period barok jer me naprosto jako opušta

[manchild]

Carmina Burana ~ O Fortuna | Carl Orff

https://www.youtube.com/watch?v=GD3VsesSBsw&

[Lolle]

Dobar izbor da li je to samo zbog O fortune ili kao cjelovito djelo?

Super stvar tog djela jest to da je na latinskom i mnogi ne kuže značenje, a zapravo pjevaju o sprdnjama, moralu, kritiziraju Crkvu, a neki dijelovi su čak i podosta prosti i vrlo erotizirani

[Floverka]

Ljudi moji, Orffova CB vam nije opera, fali joj scena. To su samo uglazbljene srednjovjekovne pjesme koje ismijavaju katoličko čudoređe.

[Funny Queen]

Floverka kaže:

Ljudi moji, Orffova CB vam nije opera, fali joj scena. To su samo uglazbljene srednjovjekovne pjesme koje ismijavaju katoličko čudoređe.

Eh, eh. To je scenska kantata (jer se izvodi na sceni, ne u crkvi npr.)
Imala sam priliku pjevati Carminu, i to mi je jedan od najljepših trenutaka u mom dosadašnjem životu, što se glazbe tiče. Pjevali smo u ex hali Torpeda.
Natrag na temu: operu najmanje volim ali kada bih morala birati, onda bi to bile Verdijeve opere.

[Floverka]

Uf i meni bi bio gušt sudjelovati u projektu tog tipa.

Inače rani Verdi je meni malo dosadan, ali on je u svakoj svojoj operi uspio progurati svoju filantropiju što smatram velikom stvari. Kod njega je fascinantno to što se vidi razvoj, napredak, učenje i promišljanje. Meni je od njega najdraži Falstaf, to mu je posljedjna opera i na nju se jako dobro u kompozicijskom smislu nadovezuje opus Richarda Straussa, barem je takvo moje mišljenje, vjerujem da se neki ne bi složili sa time...

Uglavnom, ja od svega najpreferiram Monteverdija, iako je to opera u pelenama nedavno je u Intermezzu na 3 prog HRT -a išla Krunidba Popeje. Dakle, ja sam se bojala trepnuti da ne propustim nešto. Režija je radikalno moderna, a primjetila sam i neke promjene u izvedbi i jako me zanima tko je režiser toga čuda, nisam se snašla i informirala na vrijeme. Uglavnom ako itko od operoljubaca zna tu informaciju neka me usreći, ponizno

[Floverka]

bhavatarini kaže:

Pa, ajde, reci šta te zanima.

Mene uistinu fascinira tvoje poznavanje opere, sviđa mi se tvoj entuzijazm, ja sam operoljubac postala tek u zadnjih par godina, u suštini sam sinfonijski tip prije.

Gdje si naučila slušati operu, nekako slutim da se iza krije neka priča. Sry ako pitam preosobne stvari, ne osjećaj se obaveznom, ali već te dugo želim pitati to.

Uglavnom, ako tko želi učiti o operi, neka uči od Bhavi, ona zna šta priča

[Floverka]

Puccini: Tosca "Te deum"

http://youtu.be/EFMucDLo5KY

Ja otkrivam moć zbora u operi

[bhavatarini]

Lolle kaže:

Zanima me apsolutno sve

Najdraža opera? Režija? Glazbeni period? I zašto?

Moja je Don Giovanni od Mozarta jer je naprosto genijalno skladan, libreto je savršeno psihološki obrađen i napisan, a ima i podosta duhovitih dijelova.

Režija opere Pepeljuga koja zaista i nije najbolja režija na svijetu, ali sam djetinjstvom vezana uz baš tu verziju i nakon kojih 20 godina još uvijek mi je zabavna.

Glazbeni period barok jer me naprosto jako opušta

Mozak mi u zadnje vrijeme nije ni za što, ispričavam se, evo me sad.

Jaaaako puno toga je meni drago, ali da baš moram birati jednu jedinu, odabrala bih Boitovog Mefista. Zašto? Zato što uopće taj mit o Faustu istražuje i dotiče se valjda svega čega se ljudski um može domisliti. A Boito je sve to uspio iskoristiti. Bio je genijalan pjesnik. I umjetnik općenito pa tako u toj glazbi ima toliko slojeva i sve ti sama govori, kao što to glazba uvijek u operi i treba. A čujem ili čitam inače od mnogih da im je dosadna. I ne razumijem.

Od režije ne mogu ništa posebno izdvojiti, ali već ćemo s vremenom iskomentirat svašta, sigurno. Može i tradicionalno i modernizirano, ali ipak bih onako općenitije rekla da regietheater ponekad (ili malo češće) bude smeće, ali nađe se i zgodnih produkcija.

Što se perioda tiče, možda mi je najbliskiji i najdraži talijanski verizam, ali, opet, stvarno svašta volim. Iako, barok koji spominješ mi je vjerojatno najmanje drag. Općenito, ne samo u operi. Naravno, ima fenomenalnih djela, ali nerijetko tu bude dosta pretjerivanja, a pretjerivanje je (meni) tek korak od kiča.



Nego - Mozarta spominješ kod kojeg se, iako zaista jest klasičar, osjeti još dosta baroka. Pa shodno tome nisam njime ludo oduševljena, ali da zna biti zabavan, zna. A Don Giovannija zaista obožavam i to je jedna od nekoliko opera koje znam posve napamet; urnebesno kad se izvede kako treba, i ne posve trivijalno.
Najdraža produkcija mi je von Karajanova za Salzburg 1987. Super ih je sve tu skupio, ali Furlanetto! Ne postoji bolji Leporello od njegovog, doslovce pišam od smijeha na početak prvog i drugog čina, dok su mi sve druge produkcije (a stvarno sam ih se naslušala) "samo" zabavne. (Ili nisu. ) Uglavnom, evo, ima na YT-u: prvi, drugi.
(E, usput, obratite tijekom uvertire pozornost na von Karajana i kako se u odnosu na neke mlađe dane jedva miče, al ih je bogme izdrilao i nema nigdje greške. Eto šta ti je kad si zmaj! )

Funny Queen kaže:

Eh, eh. To je scenska kantata (jer se izvodi na sceni, ne u crkvi npr.)

To samo hoće reć da je djelo svjetovnog, a ne duhovnog karaktera. Nije scensko na način muzičkog teatra.

[bhavatarini]

Floverka kaže:

Inače rani Verdi je meni malo dosadan, ali on je u svakoj svojoj operi uspio progurati svoju filantropiju što smatram velikom stvari. Kod njega je fascinantno to što se vidi razvoj, napredak, učenje i promišljanje. Meni je od njega najdraži Falstaf, to mu je posljedjna opera i na nju se jako dobro u kompozicijskom smislu nadovezuje opus Richarda Straussa, barem je takvo moje mišljenje, vjerujem da se neki ne bi složili sa time...

Rani Verdi je valjda svima malo dosadan. Iako nije loš i vide se već tu naznake one veličine koju nešto kasnije doseže.
Da, a to za Straussa smo već jednom komentirale. Ja se i dalje slažem s tobom. Stilski su on i zadnja Verdijeva faza jako slični.

Spomenuh tad da je bio nenadmašan genije za melodiju (i da se jedino možda Glinka može s njime po tome mjeriti), stvarno ga volim (i cijenim jako filantropiju koju spominješ), ali istovremeno mi je tu toliko preporoda, i sve mora biti grandiozno i bombastično pa mi je ponekad mrvicu tu mač.
Zadnja faza najmanje pati od toga (ili praktički uopće ne?), a tu je i stilski konačni prekid s romantizmom i samim time, ako se mogu tako izraziti, veća posebnost u djelima. Upravo odatle je meni najdraža njegova opera - Don Carlo. Predivno nešto. I sigurno najintimnije njegovo djelo i najviše usmjereno na čovjeka kao pojedinca. Nakon toga, iz sličnih razloga, vjerojatno ide Otello.

Floverka kaže:

Uglavnom, ja od svega najpreferiram Monteverdija, iako je to opera u pelenama nedavno je u Intermezzu na 3 prog HRT -a išla Krunidba Popeje. Dakle, ja sam se bojala trepnuti da ne propustim nešto. Režija je radikalno moderna, a primjetila sam i neke promjene u izvedbi i jako me zanima tko je režiser toga čuda, nisam se snašla i informirala na vrijeme. Uglavnom ako itko od operoljubaca zna tu informaciju neka me usreći, ponizno

Jel se možeš sjetit u koje doba dana je to bilo?

Floverka kaže:

Mene uistinu fascinira tvoje poznavanje opere, sviđa mi se tvoj entuzijazm, ja sam operoljubac postala tek u zadnjih par godina, u suštini sam sinfonijski tip prije.

Gdje si naučila slušati operu, nekako slutim da se iza krije neka priča. Sry ako pitam preosobne stvari, ne osjećaj se obaveznom, ali već te dugo želim pitati to.

Uglavnom, ako tko želi učiti o operi, neka uči od Bhavi, ona zna šta priča

Hvala, Flović! Priču ću morat nekom drugom prilikom.

Floverka kaže:

Puccini: Tosca "Te deum"

http://youtu.be/EFMucDLo5KY

Ja otkrivam moć zbora u operi

Da, predivno! Toliko toga ima što je nezamislivo bez zbor(ov)a.

[mimma7]

curke, svaka vam čast na znanju! odlična tema, predbilježavam se za praćenje.

[pirata]

Finale opere Medeje
Firenza, 1953

https://www.youtube.com/watch?v=9fG8JeMkSa0

Podosta atipična opera, možda mi se zato i toliko sviđa.

[bhavatarini]

pirata kaže:

Podosta atipična opera

Po čemu?

mimma7 kaže:

odlična tema, predbilježavam se za praćenje.

To nam kažeš samo zato što si prika.

[Floverka]

Bhavi, ne merem sad do kompa nego tipkam po tabletu, a tu mi je tlaka kvotat, pa ćem ovako, vulgaris post.

U međuvremenu sam pronašla o čemu se radi, sigurno bi to upamtila da si vidjela jer je vrlo upečatljivo, radi se zapravo o filmu, nu za degustaciju:

https://youtu.be/Zl26xiyq0Ns

Što se tiče baroka, nomen est omen, odnosno biser raskošnih, nepravilnih oblika, meni je barok drag, ali imam dojam da sam ga prerasla. Ipak, Monteverdija nikako da prerastem, a zašto ga volim? Zbog polifonije, kratko i jasno, za mene polifonija ima posebnu draž posebno u vokalnoj glazbi i komornoj instrumentalnoj, ne zaboravimo da je u crkvi sv. Marka u Veneciji postavljena ideja surround sistema, ali to je neka druga priča, da ne brkamo kruške i jabuke, zato polifoničare izuzetno cijenim, a barokni kompozitori su bili majstori, ali tu preferiram čistoću ranijeg razdoblja.

Što se tiče Verdija (moj prof def je promatranje iz orkestralne stolice, a ne ispod reflektora pozornice) radije ga sviram nego slušam, za Puccinija vrijedi obratno. Verdijeva orkestracija je masivna, teška i velika podrška pjevačima jer u najvećem broju slučajeva više skupina instrumentalista svira dionice koje pjevaju pjevači, Puccinijeva orkestracija je filigranska u dijelovima koje pjevaju solisti, zato nije toliko zabavna za sviranje ali je veći gušt za slušanje jer ljepota vokala više dolazi do izražaja. To je pitanje stila i ukusa.

A sad Don Giovanni, pored velike ljubavi moje prema Mozartu, spomenuto djelo mi je jedno od najdosadnijih i volim ga gledati samo ukoliko se radi o zanimljivoj režiji, sceni i kostimima.

A šta je sa Poulencom, završna scena Razgovora Karmelićanki mi je jedna od najpotresnijih koju sam vidjela na opernoj sceni?

https://youtu.be/e2ubBODy4N0

Ovaj zvuk giljotine ledi krv u žilama.

Mimma zdravo

[mimma7]

bhavatarini kaže:

To nam kažeš samo zato što si prika.

ma obrnuto! zato vam jesam prika. između ostalog.

Floverka kaže:

Mimma zdravo

bok, flo!

[bhavatarini]

Floverka kaže:

U međuvremenu sam pronašla o čemu se radi, sigurno bi to upamtila da si vidjela jer je vrlo upečatljivo, radi se zapravo o filmu, nu za degustaciju:

https://youtu.be/Zl26xiyq0Ns

Aha! Ja sam te krivo shvatila pa sam mislila da je radio bio u pitanju. Ajme, djeluje ko totalna ludnica. Baš ću jednom probat nać nekakvu snimku da vidim.

Floverka kaže:

Što se tiče Verdija (moj prof def je promatranje iz orkestralne stolice, a ne ispod reflektora pozornice) radije ga sviram nego slušam, za Puccinija vrijedi obratno.

Da, tebi treba grand opera, Nijemci, Rusi, romantizam.

Floverka kaže:

Verdijeva orkestracija je masivna, teška i velika podrška pjevačima jer u najvećem broju slučajeva više skupina instrumentalista svira dionice koje pjevaju pjevači, Puccinijeva orkestracija je filigranska u dijelovima koje pjevaju solisti, zato nije toliko zabavna za sviranje ali je veći gušt za slušanje jer ljepota vokala više dolazi do izražaja. To je pitanje stila i ukusa.

Nisam sigurna da se posve slažem. Ali svakako, kad smo kod masivnosti orkestracije, kod Verdija se kojekakvi osrednjakovići daleko lakše sakriju i provlače. Iznimka je kod Puccinija Turandot, naravno, ali i to do određene mjere.
Stoji donekle to za podršku, ali Puccini je na svoj način zapravo jako melodičan pa mislim da i nije to toliki problem. Daleko je to od jednog Stravinskog ili tako nekog. Recimo, Slavuj je u tom smislu baš smrt.



Za polifoniju se svakako slažemo. To je jedna pre-div-na pojava.

Poulenc također. Taj kraj je prestravičan. Ne pada mi na pamet nijedan takav trenutak u operi, a da je jednako snažan, jel. Iako meni ima još nekolicina možda i jednako potresnih trenutaka, samo ipak na drugačiji način.

I naravno - neeee. Zašto ti je dosadan Don Giovanni? Baš si me iznenadila jer si spominjala da si nešto kao "pomahnitali obožavatelj Mozarta".



***

mimma7 kaže:

ma obrnuto! zato vam jesam prika. između ostalog.

Ajde, sad mi je srčka na mestu.

[gtwzagreb]

Znam da se o ukusima ne raspravlja, ali finale Bergovog Wozzecka mi je i dalje potresnije. I Lulu mi ima potresniji završetak od Karmelićanki.

Finale Wozzecka:

https://www.youtube.com/watch?v=m9jEzG3xT9M