Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Glazba > Play liste

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.12.2013., 17:53   #61
The Fugs

The Fugs, jedna od najneobičnijih, najživopisnijih i najdivljijih grupa, zapravo prva underground rock grupa, osnovana je 1964. u New Yorku. Ed Sanders, veteran marševa u borbi za građanska prava, vodio je knjižaru "Peace Eye" te objavljivao fanzin prigodnog imana - "Fuck You" jednom prilikom upoznaje Tulija Kupferberga, još jednog borca za garađanska prava, koji je slavu stekao preživjevši skok s brooklynskog mosta!. Njima se pridružuju Steve Weber i Peter Stamfel, članovi jednako anarhične skupine "Holy Modal Rounders" a "First Album", mješavinu folka, protestnih pjesama, američke rane garage, proto-punka i rane psihodelije, snimaju tijekom dva sessiona, u proljeća i ljeto 1965. Izrazito amaterski ali zato puno energije i ideja, album je sadržavao glazbene adaptacije ulomaka poema Williama Blakea i Algernona Swinburnea ali i ono što će definitivno obilježiti njihovo postojanje: anarhičnost, energija, satira, cinizam i lirska opscenost. Koncerti su im bili ozloglašeni ali uspješni. Tijekom turneje po SAD-u jedan koncert im je bio prekinut tijekom LSD-om potpomognutom 45-minutonm tumačenju poeme "River of Shit". Naravno, establishment nije sve to mirno gledao (stalno sui bili pod budnom paskom FBI-a i Odjela za suzbijanje droga!) pa se Sanders jedva živ izvukao (18-mjesečni sudski proces da ne ode u zatvor zbog opscenosti objavljenih u svojem magazinu). Drugi album bio je više rock orijentiran i vjerojatno je njihov najbolji uradak (""Kill for Peace", "Virgin Forest, "Group Grope") i dospijeva na američke top-liste! Treći album, "Virgin Fugs" sastojao se mahom od restlova pjesama sa drugog albuma. Bend je imao problema i sa izdavačkom kućom ESP (jer ih je ona nemilosrdno derala davši im samo 3% glazbenih prava!) pa 1966. potpisuju ugovor s Atlanticom, koji im obećava sve i svašta: od kompletne autorske slobode do profesionalnih glazbenika. Atlantic 1967. iznenada sve otkazuje. Nakon godinu dana ipak potpisuju ugovor sa Repriseom a većina članova sastava odlazi (jer je Sanders tražio veću razinu profesionalnosti, koju oni nisu mogli pružiti). Trojac Sanders- Kupfberg-Weaver, uz još trojicu glazbenika, snima "izgubljeni Atlanticov album" "Tenderness Junction" ("Fugsi" istjeruju Vraga iz Pentagona!) - ludu, uvrnutu ali nadahnutu parodiju svih glazbenih stilova od countryja, gospela, jazza, klasike, broadwayskih mjuzikala, gregorijanskih pjevanja...

Albumi:
The Village Fugs (1965.); The Fugs First Album (1966.); The Fugs (1966.); Virgin Fugs (1966.); Tenderness Junction (1968.); It Crawled Into My Hand, Honest (1968.), Belle of Avenue (1969.), Golden Filth (1970.)

Nothing

Summer of Love

Exorcising the Evil Spirits from the Pentagon

I Want to Know

Svi albumi objavljeni su i na CD-ima.






Zadnje uređivanje KingCrimson : 10.12.2013. at 17:59.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2013., 13:38   #62
Silver Apples

Elektronska glazba s kraja 60-ih godina?... i bez ritam mašina?... i sintisajzera...?
Da,
Simeon (elektronika, vokali) i Dan Taylor (vokali, udaraljke) bili su dio njujorškog kvinteta "Overland Stage Electric Band" kojima se više nije sviđalo Simeonova zaluđenost elektronikom pa su bili prisiljeni napustiti bend. Uzimaju ime prema poemi W.B. Yatesa a Simeon dobija prostora za svoje igračke - imao je preko 12 oscilatora od kojih je šest sviralo primitivne bas dionice! I posrećilo im se: prvi javni nastup imaju na cjelodnevnom koncertu u Central parku, s bendovima "Mothers of Invention", "The Fugs" i "Steve Miller Band", dobijaju pozitivne kritike u tisku i potpisuju ugovor sa izdavačkom kućom Kapp. Bili su jedna od prvih grupa koja je eksperimentirala s elektronikom (uz "The United States of America") a prvi, istoimeni album objavljuju 1968. Glazba apsolutno odudara od vremena u kojem je nastala: više zvuče kao neki rudimentarni synth-pop ili poput kasnijih grupa "Ultravox", "Orchestral Manoeuvres in the Dark" ili čak "Kraftwerk" (sve u ranim fazama) nego bendom flower-power hippy ere. Glazba repetitivnih ritmova, očito pod utjecajem droga, često je disonantna a lirika iritantno nemaštovita ali je sve (koncept, ideja, izvedba...) očito bila inovativno i bolje zvuči i prijemčivije je danas nego (vjerojatno) kad je nastala. Oba albuma bila izrazito nekomercijalna. Drugi album, "Contact", snimili su 1969. i po sudu brojnih kritičara, je bolji. Utjecajan bend, vrijedan istraživanja, posebno za ljubitelje elektronike.







Zadnje uređivanje KingCrimson : 14.12.2013. at 13:44.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.12.2013., 20:34   #63
Music Emporium

West-coast pop-psihodelija.

Kvartet "Music Emporium" nastao je 1969. godine, u naponu flower-powera, hippija i ljeta ljubavi. Činili su ga (osnivači) Casey Cosby (klavijature, vokali) i Dave Padwin (solo gitara, vokali) kojima se pridružuju Carolyn Lee (basistica, vokali) i bubnjarica Dora Wahl. Za etiketu Sentinel te godine objavljuju jedini, istoimeni album, koji je danas izuzetna rijetkost pa na e-bayju postiže vrtoglave iznose (preko 3.000 dolara). Bend se ubrzo raspao jer je Cosby morao otići u Vijetnamski rat. Budući da su svi članovi bili glazbeno obrazovani ili su već imalo dosta sviračkog iskustva, sve pjesme na albumi napisali su sami, što je rezultiralo vedrim, zaraznim i lepršavim pjesmama u duhu vremena, uvjerljivih melodija i harmonija, "posuđujući" od klasike, jazza ili pop-psihodelije. Glazbom dominiraju Farfisa orgulje, sjajni muško/ženski vokali, nešto teži gitarski rifovi, te uvjerljiv, nježan i taman glas Carolyn Lee.
Omot je die-cut (s prozorčićima) a objavljena su i reizdanja na etiketi Sundazed,. kojeg imam i ja.



KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.12.2013., 18:05   #64
Spirits and Worm

Premda su snimili album za veliku izdavačku kuću (A&M), opskurni američki kvintet "Spirits and Worm" snimio je 1969. istoimeni album u maloj nakladi, koji se nije prodavao, pa nije čudo što je postao jednom od izuzetno skupih ploča. Glazba je posve i nepogrešivo u duhu vremena: vokalne harmonije, štih kasnih 60-ih, malo psihodelije, aranžmani i moćan vokal Adrianne Maurici u duhu Jefferson Airplane/Grace Slick, odlična gitara Carlosa Hernandeza... Naravno, objavljeno je i reizdanje, na talijanskoj Akarmi. Preporučljivo za sve ljubitelje rane psihodelije.

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2013., 21:07   #65
Strawberry Alarm Clock

Kalifornijski surf-sekstet "Irridescents" snimio je već par singlica ali je za vrijeme snimanja albuma prvijenca "Incense And Peppermints" bio prisiljen promijeniti ime (jer je, kao, već postojao bend sličnog imena). Album snimaju 1967. a sama grupa tipičan je produkt vremena: nešto "umiveniji" i komercijalniji produkt pop-psihodelije (djeca cvijeća...), izvrsnih harmonija, pun veselja i optimizma, krasnog višeglasnog pjevanja, odličnih aranžmana... kojeg su svi lako mogli slušati a i medijima je bio lako prijemčiv. Cover njihova najboljeg albuma, "Incense and Peppermints" izvrstan je primjer psihodeličnog imidža. Na stranu ultra-komercijalna naslovna pjesma, cijeli album je pun brojnih instrumentalnih kvazi-psihodeličnih jammova te izvrsnih orgulja Marka Weitza. Drugi album, "Wake Up It's... Tomorrow" snimaju 1968. a iste godine i treći "World in a Seashell". Promjenom glazbenog ukusa, došlo je i do pada zanimanja za bend pa su ti albumi već snimljeni s drugom postavom.

Ako volite to razdoblje, album prvijenac, "Incense and Peppermints" je preporučljiv.





KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.12.2013., 21:08   #66
Savage Resurrection

Jedan od (nepravedno) davno zaboravljenih west-coast bendova. Bend "Savage Resurrection" nastao je 1967. u Richmondu, Kalifornija, spajanjem po dva člana iz dva lokalna benda: (16-godišnji! Randy Hammon (gitara, vokali) i Steve Lage (bas, vokali) iz "Button Willowa" te Jeff Myer (bubnjevi) i Bill Harper (vokali, harfa) iz "Whatever's Right" kojima se priključuje John Palmer (gitara). Njihov istoimeni i jedini album "Savage Resurrection", snimljen 1968. tijekom samo tri dana! za "Mercury Records", sasvim je kompetentan uradak a pjesme "Every Little Song" te "Talking To You" sadrže odličnu gitaru u duhu rane psihodelije. John Palmer napisao je (ili supotpisao) sve (osim jedne) pjesme na albumu. Zadnja pjesma, "Expectations" sadrži gitarski jamming u istočnjačkom (acid) duhu.



KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2014., 18:38   #67
The Master's Apprentices

"The Master's Apprentices" su bili izuzetno popularan bend u Australiji; imali su niz hitova i bili slavljeni kao jedan od najboljih australskih live bendova (uz "Missing Links"). Zbog stalnih promjena članova benda, njihova karijera se može promatrati i kao "studija o sposobnosti brzog oporavljanja i promjena" - počeli su kao instrumental bend, izrasli u značajan bend tijekom beat booma, nastavili se razvijati kroz psihodeliju i postali jednim od ponajboljih australskih progresivnih hard-rock grupa (ne samo) ranih 70-ih. Počeli su kao jedan od australskih top R'n'B bendova 60-ih (nizom singlica) a prešli na pop-psihodeliju početkom 70-ih. Kvintet "Master's Apprentice" (Jim Keays, vokal; Mick Bower, gitara; Rick Morrison, gitara; Brian Vaughton, bubnjevi; Gavin Webb, bas) nastao je krajem 1966. kada je instrumental bend "The Mustangs" počeo svirati bučan i razuzdan R'n'B pa gitarist Mick Bower u bend poziva vokalista - Jima Keaysa. Tijekom cijele karijere i silnih promjena, Keays ostaje jedinim stalnim članom benda! Početkom 1967. bend se iz Adelaide seli u Melbourne. Bubnjar Vaughton pak odluči ostati voditi obiteljski pub a njega zamjenjuje Steve Hopgood. Njihov istoimeni album prvijenac, objavljen 1967. za malu etiketu "Astor", sadrži kako pjesme s njihovih singlova tako i obrade npr. "I Feel Fine", "Johnny B. Goode", i "My Girl". Tijekom 1967. postaju dijelom bujajuće australske psihodelične scene. Treći singl (Mick Bower) "Living in a Child's Dream" postaje jednom od najboljih australskih pop pjesama. Gitarist Rick Morrison, koji je imao samo jedan bubreg, prisiljen je napustiti bend jer je kolabirao tijekom jednog nastupa (zamjenjuje ga Tommy Summers) a sljedeća žrtva kaotičnog života postaje nježni Mick Bower koji je hospitaliziran zbog živčanog sloma. Grupa je dezorijentirana (kritičari tumače da je taj gubitak bio ekvivalentan gubitku "Pink Floyda" zbog odlaska Syda Barretta!). Bend se pregrupira a vodstvo preuzima - Jim Keays. Objavljuju singl "Elevator Driver" a Keays iz benda izbacuje stalno nezadovoljne Summersa i Hopgooda. U bend dolaze izvrstan mladi i inovativni gitarist Doug Ford te bubnjar Colin Burgess. U ožujku 1968. bend mora napustiti basist Gavin Webb - zbog čira na želucu! pa u bend stiže Glenn Wheatley. Objavljuju niz singlova ("Brigette", Linda Linda", "5:10 Man") i prelaze u veliku kuću -Columbiu. U Brisbaneu održavaju koncert pred 7.000 ljudi (čime ruše rekord "Beatlesa" iz 1964.). U veljači 1970. napokon objavljuju drugi album, "Masterpiece", koji je malo zbrkan (ali ne loš). Slijede singlovi i turneja koju prekidaju jer žele otići na izvor svega - Englesku. Tijekom 1971. etabliraju se kao jedan od australskih najboljih progresivnih bendova i očito je da im je pomogao boravak u Engleskoj (treći album "Choice Cuts", objavljen 1971. za Columbiju, i singl "Because I Love You" su snimani u Abbey Road studiju (broj 2). Singl, snažna pjesma izvrsnih aranžmana, postaje hit a album je hard progressiv rock. Godine 1972. u Abbey Road studiju snimaju izvrstan album "A Toast To Panama Red": raznoliki hard-rock album s povremenom freaky gitarom ("Southern Cross", "Melodies of St. Kilda"). "Games We Play" teško je orkestrirana pjesma u duhu "Moody Bluesa" a "Thyme to Rhyme" je refleksivna folky pjesma. Nakon toga albuma bend se (napokon) raspao. Ipak, tijekom 1987. okupljaju se za snimanje specijalne emisije i ohrabreni pozitivnim odjekom, 1988. imaju "povratničku" turneju na kojoj sviraju kako nove pjesme tako i stare pjesme u novim aranžmanima. Uvršeni su u australski "Hall of Fame" i svi njihovi albumu dostupni su i na CD-ima.

Master's Apprentice









KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2014., 18:45   #68
Trevor McNamara - Yeah Captain

Još malo Australaca. Klavijaturist Trevor McNamara je bio član grupe "Musick Express" iz Adelaida od 1970-73. a napisao je i rock-operu "Piano". Godine 1971. za malu producentsku kuću "Nationwide" snima jedinu solo ploču "Yeah Captain" i ona je pravi "sam-svoj-majstor-ego-trip" - naime, McNamara je napisao, aranžirao i otpjevao sve na albumu, istovremeno odsviravši i sve instrumenta od basa, čela, bubnjeva, flaute, gitare, mooga, klavira i saksofona! Glazbeno, čudna je to ali zanimljiva mješavina hard i pop-psihodelije ("Yeah Captain", "Silver") i acid folky country rocka ("Cavalier", "Paradise", "Black Girl"...) Na reizdanom CD-u ima 19 pjesama! Nakon toga albuma, McNamara je nestao s glazbene scene. Šteta, jer snimio je zanimljiv album. Danas je gotovo nemoguće pronaći original ali objavljeno je i reizdanje (na CD).



KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2014., 17:40   #69
Yesterday's Children

Još jedan opskurni američki bend.
Kvintet "Yesterday's Children" (Dennis Croce, vokali; Richard Croce, gitara; Reggie Wright, solo gitara; Chuck Maher, bas, Ralph Muscatelli, udaraljke) osnovan je u saveznoj američkoj državi Connecticut krajem 60-ih godina a jedini, istoimeni album "Yesterday's Children" snimili su 1969. za malu, nezavisnu etiketu Map City. (Originalni album danas se na e-bayu prodaje za preko 200 dolara). Zvuk im je garage hard-rock (s ponešto psihodelije), snažnih vokala i sjajnih gitara ("Sailing", "Hunter's Moon"). Objavljeno je i reizdanje, na talijanskj Akarmi.

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.01.2014., 20:09   #70
(The) Outsiders

Jedan od najboljih nizozemskih rock-albuma svih vremena.
Ako volite "The Yardbirdse" onda trebate provjeriti i "The Outsiderse". Uz bend "Q 65", "The Outsiders" su bili jedan od "najprljavijih" i najboljih ritam i blues bendova Starog kontinenta. Osnovani su daleke 1965. u Amsterdamu i ubrzo postali vrhunskom ritam i blues grupom, natjecajući se s grupom "Q 65" (iz Haaga) za primat. Možda "The Outsidersi" nisu bili tako "sirovi" i "prljavi" ali su bili izuzetno efektni, pogotovo zbog vokala Wallyja Taxa te izvrsne fuzz gitare glavnog kompozitora Ronnyja Splintera. Pola istoimenog prvog albuima, objavljenog 1967. za kuću "Relax", je snimka koncerta i tu možete osjetiti atmosferu benda u punoj snazi! (mahnito otkačena "Afraid of the Dark"). I koncert i mnoge pjesme usporedive su s glazbom grupe "The Yardbirds" (usna harmonika, vokali, brzi gitarski breakovi). Godine 1967. upali su na Top 10 pjesmom "Summer Is Here" što je prouzročilo rasprave o daljnjem glazbenom usmjerenju grupe. Da bi dobili na vremenu, objavljuju kolekciju single hitova "Songbook", a Wally Tax pokušava solo karijeru. Ipak, sve se vraća na staro: svi se odluče nastaviti zajedno kao bend i snimaju album "CQ", koji je prava eksplozija psihodelije - gotovo svaka pjesma je čisti "winner". Na žalost, komercijalni uspjeh je izostao i bend se razišao...

Upozorenje: link ima preko 6 sati glazbe!!!






Zadnje uređivanje KingCrimson : 23.01.2014. at 20:21.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.01.2014., 12:59   #71
The Sonics

Američki garage rock, punk and soul.

Garage punk kvintet iz Tacome (Washington) bio je jedan od najboljih punk bendova 60-ih godina s američkog Sjeverozapada. Na žalost, nikada nisu uspjeli postići veliki proboj - "nacionalni" uspjeh, ostavši lokalnog značaja ali to ne umanjuje dugi niz grupa koje su priznavale njihov utjecaj ("Mudhoney", "White Stripes", "The Hives", "Flaming Lips, "The Fall"...) , izvodivši njihove pjesme.
Već njihova prva pjesma "The Witch" bile je ogroman hit, a kasnije su slijedili i ostali ("Psycho...). Pjesme je uglavnom skladao orguljaš i pjevač Gerry Roslie (za kojega kažu da je bio bijeli Little Richard!) ali su snimali i obrade ("I'm a Man"). Njihov album prvijenac "Here Are the Sonics!", snimljen 1964. za label "Etiquette" (jer ih je "pokupio" Buck Ormsby, basist lokalne grupe "The Wailers" čiji su bili vlasnici) bio je moćan i sirov album, beskompromisan i pun energije - Rosliejevo vrištanje i moćna ritam sekcija (Bob Bennett, bubnjevi; Andy Parypa, bas) izuzetno je efektno ("Strychnine", "Boss Hoss", "Psycho"...) i rijetko tako iskreno uhvaćeno na nekom albumu 60-ih godina ("Yardbirdsi", "Animalsi"). Album je pak snimljen primitivnom tehnikom: dvokanalni magnetofon i samo jedan mikrofon za bubnjeve!. U glazbi se osjete i utjecaji "The Kinksa". Rock and soul.
Drugi album "Boom", snimljen 1965. još je "opakiji" i siroviji (frenetična verzija "Louie Louie").
Treći album, nazvan "Introducing the Sonics", snimljen u Hollywoodu 1966., nazvan tako jer je bio prvi snimljen za veliki label ("Jerden") nije uspio na nacionalnoj razini (zbog bijedne prodaje a niti bend njime nije bio zadovoljan nazvavši ga "najgorim smećem"!) pa se bend raspada.
Ako želite na jedom mjestu prva dva albuma, koncertne snimke, alternativne verzije... Here Are the Ultimate Sonics (1991.)







KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.02.2014., 19:43   #72
Electric Prunes

Američka garage (pop) psihodelija.

Američki kvintet "Electric Prunes" bio je jedan od komercijalno uspješnijih garage/punk bendova kasnijih 60-ih godina. Osnovani su u dolini San Fernando, Los Angeles, premda su prvi promotivni koncert imali u Seattleu. Već prvi album, "Electric Prunes/(I Had Too Much To Dream Last Night"), snimljen 1967. za etiketu "Reprise", izbacio je dva američka hit singla: "I Had Too Much..." i "Get Me to the World On Time". Album je stigao do 113. mjesta američke top-liste.
Drugi album, "Undeground", snimljen iste godine za "Reprise", još je više pokazao smjer njihova psihodeličnog iskustva i konzistentniji je album od prvijenca (fina acid gitara i efektno bubnjanje - iako su za vrijeme snimanja albuma već na pet pjesama zamijenili originalnog bubnjara!)). Na žalost, singlovi s toga albuma nisu postali hitovi (psihodelični "The Great Banana Hoax", "Long Da's Flight") te neobična "Wind Up Toys". "Underground" je fini album i šteta je što grupa nije nastavila u tom glazbenom smjeru. Krajem 1967. grupa odlazi na turneju po Europi. Simon Edwards, obožavatelj "Prunesa," uspio je pronaći mastere (slabe kvalitete i kratkog trajanja) sa njihova koncerta na Švedskom radiju, otkupiti prava, te 1997. objaviti album "Stockholm '67" - bogato opremljen (gatefold, knjižica...) i odlično remasteriran album, s 20-ak minuta dužim trajanjem! koji prikazuje bend u punoj snazi.
Treći album, "Mass in F Minor", snimljen isto 1967. za "Reprise", označavao je kraj benda, zapravo osipanje originalnih članova: i tako su glavne kritičarske zamjerke bendu bile nedostatak pravog autorstva jer je bend zapravo više bio poligon za plasiranje glazbenih ideja autorica pjesama Annette Tucker/Nancie Mantz, čije tekstove je u studiju aranžirao i dorađivao Dave Hassinger (snimatelj nekih sessiona "Rolling Stonesa" tijekom 60-ih). Identitet benda je bio silno potiskivan i podređen producentskim idejama. "Mass in F Minor" je zapravo bio grandiozan religiozni projekt Davea Hassingera i Davida Axelroda, koji je posve ugušio bend (takvi projekti koji su (gotovo) upropastili bend, nisu izuzetak, npr. "Spooky Tooth", "Deep Purple"...). Taj album se smatra jednom od prvih rock-opera, mješavina gregorijanskih korala i psihodeličnog popa (u pomoć su bili dovedeni glazbenici grupe "The Collectors") s latino pjevanjem a sve je napisao, aranžirao i dirigirao - David Axelrod, neoklasičarski glazbenik! Ipak, prva pjesma albuma - "Kyrie Eleison" opće je poznata jer je upotrebljena kao glazbena pozadina u kultnom filmu "Goli u sedlu" (acid trip na groblju). Objavljena su još dva albuma, ali već posve izmijenjene postave ("Releas of an Oath" (1968.) te "Just Good Old Rock and Roll (1968.)

"Electric Prunes" bez sumnje su bili pioniri u eksperimentiranju sa psihodelijom i kvazi-religioznom glazbom i imaju zasluženo visoko mjesto na glazbenoj sceni Los Angelesa (šteta je što su zasjenjeni psihodeličnim bendovima iz San Francisca). Oba prva albuma su jako preporučljiva. Klasici 60' psihodelije.







[SLIKA OBRISANA]


Zadnje uređivanje KingCrimson : 03.02.2014. at 19:55.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.02.2014., 23:02   #73
Omega Plus

"Omega Plus"kultni je francuski power-trio (Claude Engel, gitara, vokali, flauta; Marcel - često Celmar - Engel, bubnjevi, vokali te Gerard Levy, bas) koji su 1969. snimili samo jedan album - "How the Kiss the Sky", i to u nakladi od oko 1000 primjeraka. To i nije tako puno za Francusku, pa je taj album danas prilično skup. Na svu sreću da je 2002. objavljeno južnokorejsko (Shagadelic) reizdanje na CD.
Prva strana ploče im pet nešto kraćih pjesama, u rasponu od heavy progresivnog blues-rocka, folka i psihodelije (u duhu Hendrixa i "Blind Faitha") do akustičnih. Druga strana ploča rezervirana je za uglazbljenu poemu "Voyaless" slavnoga Arthura Rimbauda.
Nakon toga albuma Claude Engel je otišao u slavnu "Magmu" te jazz-rock grupu "Dayde".
(Paperback Writer; Can I Live My Life)

Na žalost, našao sam samo ova dva linka...

Unfaithful Woman

Wild Cut

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 19:10   #74
Fusion

Blues-rock kvintet iz Los Angelesa, s utjecajima jazza i countryja (komplicirane biografije) koji je uglavnom ostao nepoznat širokoj publici, unatoč izrazitoj potpori slavnoga Rya Coodera.

Bend iskusnih glazbenika snimio je 1969., za producentsku kuću Atco, samo jedan album, "Border Town".

(Basist Gary Marker bio je član benda "The Rising Sons" (zajedno s Ryom Cooderom i Taj Mahalom), te surađivao s "Captain Beefheart and the Magic Band", a zajedno s gitaristom Billom Wolffom je bio član grupe "The Sound Machine". (Wolff je bio kasni član benda "The Peanut Butter Conspiracy"). Zajedno s gitaristom Ryom Cooderom, puhačem Harveyjem Laneom, pjevačem i multi-instrumentalistom Rickom Lutherom, basist Gary Marker i bubnjar Richard Matzkin su bili članovi kratkoživućeg L.A. benda "The Jazz Folk". Budući da bend nije pošteno zaživio Lane, Luther i Marker regrutiraju gitarista Randyja Californiu, bubnjara Eda Cassidyja i basista Johna Lockea za bend "The New World Jazz Company". Ipak, California, Cassidy i Locke ubrzo odlaze za slavom jer formiraju svoj vlastiti bend, "Spirit". Konačno, Lane, Luther i Marker osnivaju "Fusion", pozvavši u sastav gitarista Billa Wolffa i bubnjara Kevina Kellyja. Kelly ubrzo odlazi pridruživši se - "The Byrdsima" a Matzkin postaje novi bubnjar. Uf, jedva sam ovo prepisao))
Album je producirao Gary Merker, a on je s Rickom Lutherom i supotpisao devet od deset pjesama. Albumom dominira Lutherov tamniji,hrapavi glas ali i odlična slide gitara - što i nije čudo jer ju je na sedam pjesama (nepotpisano) svirao Ry Cooder ("Struttin' Down Main Street") stvarajući jednu pomalo neobičnu mješavinu bluesa i roots rocka/Americane ("Goin' Up To Clarksdale", "Somebody's Callin' My Name", "Another Man").
Album sadrži i neke pjesme u kojima se očituju snažni utjecaji jazz korijena ("What Magic?", "Time Of The Ostrich Head", te najzanimljiviji, završni jazz-rock fusion instrumental "Erebus") ali i countryja (uspavani jam "One More Hand", "Cajun Two Step").

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2014., 19:28   #75
The Monks

U izuzetno živopisnoj i šarolikoj povijesti rock'n'rolla, garage band "The Monks" jedan je od najbizarnijih bendova koji je, u žestokoj konkurenciji, ikada postojao.

Kvintet (Gary Burger; glavni vokal, gitara; Larry Clarke, orgulje; Dave Day, električni bendžo; Roger Johnston, bubnjevi; Eddie Shaw, bas) su činili američki vojnici koji su služili vojni rok (stariji će svakako znati što se krije iza eufemizma "služiti vojni rok") u američkoj vojnoj bazi u Frankfurtu, negdje 1964. Nakon odsluženja vojnog roka, ostaju u Njemačkoj kao grupa "The Torquays" i izvode uglavnom beat standarde. Tada, odjednom, ne samo da mijenjaju ime - "The Monks" - već radikalno i glazbeni izričaj (glazbu, tekstove, nastup, izgled...) anticipiravši dolazak punka (garage glazba sa snažnim utjecajima nezaobilaznog beata može se svidjeti ne samo ljubiteljima "Velvet Undergrounda" već i "Dead Kennedy'sa", "Black Flaga", "The Minutemana"...). Umjesto da pjevaju oldie coverse/vesele pjesmice o ljubavi i automobilima, počinju pjevati žestoke, minimalističke, anarhične pjesme o (vijetnamskom) ratu, frustracijama, zbunjenosti, dehumaniziranom društvu, ljubav/mržnja (muško-ženskim) odnosima... Uz sve to, kvintet je poradio i na imidžu - svi članovi obrijali su vrhove glava i odjenuli crna mantije! Bilo je to previše za tadašnju njemačku publiku (a kako bi to izgledalo u čudorednoj Hrvatskoj danas, isto je pitanje za sebe) koja je isprva bila - uglavnom zbunjena: niti ih je voljela niti mrzila. Idu na turneju s grupom "The Easybeats" i 1966. za izdavačku kuću "Polydor" snimaju jedini album, "Black Monk Time", danas jako rijedak i skup kolekcionarski primjerak. Nastupaju na njemačkoj televiziji (većina materijala je iz TV-showa "Beat Club") promovirajući album koji se, naravno - ne prodaje. Publika nije znala kako reagirati na (anti-bitlsovski) garage-punkerski album koji je bio ispred svoga vremena! Niti jedan album u to vrijeme im nije bio sličan: distorzirane gitare, električni bendžo po kojem su bubnjali, vrišteći vokali, nekontrolirao bubnjanje, tekstovi ("I hate you with a passion, baby yeah I do")! (Objavljeno je reizdanje i CD s dodatnim single pjesmama, koje nisu bile na albumu). Bend se tada, pomalo konfuzno, raspada. Ironično, taj album, jedan od najneobičnijih u rock'n'rollu, učinio ih je danas međunarodno popularnim.
Budući da je vremenom raslo zanimanje za taj bend, "The Monks" se obnovio u originalnoj postavi i od 5-7. studenoga 1999. nastupio na njujorškom "Cavestomp" festivalu (zajedno s legendarnim "Chocolate Watchbend" i "The Standells") - prvi put u životu su nastupali u SAD-u iako su svi bili Amerikanci!
Eddie Shaw je objavio i knjigu "Black Monk Time".

Slušati bez predrasuda: godina je 1966!

Monk Chant

Boys Are Boys and Girls Are Choice

Complication (glazba počinje na 0.52)

Cuckoo





KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2014., 21:26   #76
Zoo - Presents Chocolate Moose

Gitarist Murphy "Chocolate Moose" Carfagna osnovao je bend "Zoo" 1968. godine u Kaliforniji. U sastavu su još bili Ira Welsley (vokal), Howard Leese (gitara), Mike Flicker (bubnjar) i Terry Gottlieb (bas). Jedini album, "Present Chocolate Moose" snimili su te godine za malu izdavačku kuću "Sunburst" vlasnika Eda Cobba, koji im je bio i producent i aranžer. Album je zanimljiv, energičan spoj rocka s tragovima garažnog punka 60-ih godina i nešto malo psihodelije. Najzanimljivije su svakako "Love Machine" i "Have You Been Sleepin".
Nakon tog albuma bend se raspao: Howard Leese je otišao u bend "Heart", čiji producent je bio (bubnjar) Mike Flicker.

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2014., 20:26   #77
(American) Amboy Dukes

Automobilski grad Detroit iznjedrio je neke značajne bendove (ovdje samo da spomenemo "The Stooges" i "MC5") a jedan od poznatijih bio je i "Amboy Dukes" (za englesko tržište dodavali su prefiks "American" kako bi se razlikovali od istoimene britanske grupe). Osnovani su sredinom 1960-ih a ime im je dao Ted Nugent prema knjizi o istoimenoj uličnoj bandi iz New Jerseya sredinom 50-ih godina. Prvi, istoimeni album, snimili su 1967. za producentsku kuću Mainstream. Grupa je uglavnom postala poznata jer je najviše pažnje u njoj privlačio mladi i divlji gitarist Ted Nugent, čovjek enormnog ega i gitarske pirotehnike koji je, nakon tri albuma i mnogobrojnih promjena članova benda, jednostavno postao diktator i bespogovorni vođa te promijenio ime benda u "Ted Nugent and Amboy Dukes". Sve to nije ga spriječilo da sredinom 70-ih godina postane (bogata) superzvijezda (i jedan od podcijenjenijih rock gitarista). Najatraktivnija pjesma na albumu svakako je nadahnuta obrada acid garažnog klasika "Baby, Please Don't Go" slavne britanske grupe "Them". Zapravo, cijeli je album izvrsna mješavina garage rocka, punka, psihodelije, bluesa, hard rocka, heavy rocka i folka, kombinacija britanskog popa i hendrixovskih rifova, a Ted Nugent bio je (samo) gitarist u jednakopravnom bendu. Album završava još jednim klasikom, coverom "Gimme Love" ali svakako treba još istaći bluzersku "Let's Go Get Stoned" te hrabru obradu pjesme "It's Not True" grupe "The Who".
I drugi album, "Journey to the Center of the Mind", snimljen je za "Mainstream". Unatoč drogeraškim konotacijama naslovne pjesme (stihove je napisao ritam gitarist Steve Farmer), Ted Nugent se kleo da nikada nije popušio niti joint! I to je vjerojatno bila nit razdora između njega i ostatka, psihodeliji i drogama, naklonjenim članovima benda. Osim naslovne, još treba izdvojiti pjesmu "Dr. Slingshot", "I'll Prove I'm Right" (krasan "picking" uz izvrsnu vokalnu izvedbu Johna Drakea) te "Conclusion".
Treći album, "Migration", snimljen 1969. za "Mainstream", naišao je na hladan prijem i označavao je daljnju silaznu putanju u karijeri jednog benda. Nugent je sve više preuzimao bend a Drake je otjeran (umjesto njega pjevač je postao Rusty Day, koji je kasnije otišao u bend "Cactus").
I tako je bend zapravo trebao odumrijeti. Međutim Nugentova upornost i stalna koncertna aktivnost (gotovo dvije godine su bili bez ugovora!) uspjela ga je održati. Sredinom 1970-ih godina promijenio je izdavačku kuću ("Epic") i počeo izdavati ponovno albume koji su se prilično dobro prodavali (kvaliteta je bila sve slabija a on je sve više postajao vlastitom karikaturom). Sjećam se da sam negdje 1977. kupio Suzyjevo licencno izdanje albuma "Cat Scratch Fever". Ali to je već neka druga priča.
Uglavnom, ako vas zanima, preporučljiva su svakako prva dva albuma "Amboy Dukesa" a za radoznale možda nisu loši niti "Call of the Wild" (1977.) te "Survival of the Fittest Live" - Prodigal Man (1971.)









KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2014., 19:45   #78
Dekada koja je imala veeeliki utjecaj na glazbu i na svijet uopšte, u kojoj je cijela jedna generacija srastala na rock 'n' roll-u, generacija koja je izmislila slobodnu ljubav, živjela protestne marševe, krvlju platila pacifizam i nosila cvijeće u kosi.. generaciji koja je kroz svoje sazrijevanje pomijenila svijet da bi se utopila u sivilu sustava ili nestala na marginama današnjeg društva.

Moj top 10:

1. Jefferson Airplane - Somebody To Love
2. Jimi Hendrix - Voodoo Child
3. Janis Joplin - Piece Of My Heart
4. The Beatles - Here Comes The Sun
5. Grateful Dead - Ripple
6. The Doors - People Are Strange
7. Santana - Evil Ways
8. Cream - Strange Brew
9. The Yardbirds - For Your Love
10. Mungo Jerry - In the summertime
__________________
i wanted the whole world or nothing.
Psychedelik is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2014., 18:28   #79
Index

Ranija američka garage psihodelija.

Grupu "Index" činili su (16-godišnjaci) John Ford IV. (solo gitara, vokal), Gary Francis (bas) i Jim Valice (bubnjevi). Oni su 1967. i 1968. za malu i nazavisnu producentsku kuću DC Records snimili dva istoimena albuma (ne baš maštovitog naziva) "Index" (black label) i "Index" (red label). (Što reći, bend se isprva čak zvao "Chicken Every Sunday"!) Ne treba ni reći da su ti originalni albumi danas izuzetno skupi i rijetki. Godine 1995. objavljeno je CD reizdanje "Anthology", koje se sastoji od prvog i drugog albuma te bonusa od 9 nikada prije objavljenih pjesama, snimljenih 1969. godine.
Prvi album "Index" (black label) prilično je neskladna ali ipak moćna mješavina acida (psihodelije) i folka koja je jako preporučljiva za istraživanje. Album otvara zanimljiva obrada slavne pjesme "The Byrdsa" "Eight High Miles", slijede njihov aranžman tradicionalne pjesme "John Riley" te obrada "You Keep Me Hangin' On" pa tri fuzzirana instrumentala ("Shock Wave", "Feedback" i "Israeli Blues").
Drugi album "Index" (red label) se dosta razlikuje od prvijenca - očito su bili i pre-disco groznici i pod utjecajem "Bee Geesa" ali se ipak na albumu našlo još obrada: kako ponovno iščitavanje "Eight Miles High" i "Turquoise Feline" tako i "Spoonful" grupe "Cream".

(Priča kaže da je drugi album snimljen za tri dana ali je objavljen čak četiri mjeseca poslije jer nisu imali aktualnu fotografiju za omot ploče (članovi su već studirali na različitim sveučilištima pa su morali primiti novoga basistu Toma Ballewa a Gary Francis je prešao s basa na gitaru). Nakon snimanja, održali su zabavu u kući Johna Forda (dok su mu roditelji bili na putu) na koju su došli detroitski "punkeri" "The Underdogs", SRC, Alice Cooper, Suzie Quatro - i sljedećeg jutra kuća je bila bukvalno uništena. U pravo vrijeme za dolazak Johnovih roditelja...)

KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2014., 15:10   #80
Pearls Before Swine

Američki nadrealni, psihodelični acid folk - i odgovor Istočne obale (East Coast) na acid-folk grupe "Jefferson Airplane" (Zapad).

Njujorški kvintet "Pearls Before Swine" (ime je derivirani citat iz Biblije - Evanđelje po Mateju) započeo je s radom 1965. u mjestu Melbourne na Floridi, a činili su ga Tom Rapp (gitara, vokal), Lane Lederer (bas, gitara, rog), Roger Crissinger (orgulje), Wayne Harley (bendžo, mandolina) te Warren Smith (bubnjevi) premda je vrijeme pokazalo da je prvotna, originalna postava trajala samo prva dva albuma a da je kasnije jedina konstanta i jedina pokretačka snaga benda ostao - Tom Rapp - koji je jednom prilikom čak bio bolji od Boba Dylana na nekom lokalnom njujorškom natjecanju mladih talenata. (To ga nije smetalo da se na prvom albumu ne "čuju" utjecaji Dylana ali i Leonarda Cohena).
Debitantski album, "One Nation Underground" snimili su 1967. za opaku ali avangardnu njujoršku izdavačku kuću ESP ("The Fugs") a zvuk grupe je bio gotovo očito inspiriran halucinogenima, što je rezultiralo mističnom, introspektivnom ali i inovativnom psihodeličnom folk glazbom uz nježan Rappov vokal. Dvije najbolje pjesme su "Morning Song" te "The Surrealist Waltz" premda cijeli album stalno zapravo ima visoke standarde muziciranja (pjesma "I Shall Not Care" ima snažan istočnjački zvuk a "Uncle John" je jedna od najranijih "protestnih" pjesama o Vijetnamskom ratu). Ipak, tri najbolje minuta Toma Rappa nalaze se u otvarajućoj pjesmi "Another Time".
Tekstovi pjesama su kriptični (svi hipiji bili su oduševljeni pjesmom "(Oh Dear) Miss Morse" jer je Morseovom abecedom u pjesmi bilo otkucano "F-U-C-K"), introspektivni i filozofski. Album se prodao u preko 250.000 primjeraka. Za omot ploče uzet je motiv "Hell Panel" sa slike Hieronymusa Boscha "Garden of Earthly Delights".
Drugi album, "Balaklava", snimljen 1968. isto za ESP, općenito se smatra njihovim najboljim, gotovo briljantnim albumom i koji izbjegava kategorizacije: nabijen je nadrealnom poezijom, ironijom i povijesnim referencama i paralelama sa Vijetnamskim ratom (Balaklava je mjesto na Krimu gdje su Britanci žestoko potučeni u ratu 1854. a Alfred Lord Tennyson je napisao slavnu poemu "Juriš lake konjice", a snimljen je i film). Album je pun mističnog ugođaja, s povremenom naracijom i odličnih aranžmana, kombinirajući stvarno i nadrealno. "Suzanne" je izvrsna obrada pjesme Leonarda Cohena, dok je "There Was a Man" možda malo previše dylanovska. Najneobičnija pjesma je završna, "Ring Thing", morbidna pjesma koja se referira na Tolkienov "Gospodara prstenova". Za omot ploče uzet je motiv slike flamanskog renesansnog slikara Pietera Brueghela. "Balaklava" je album kojeg bi trebali imati u svojoj kolekciji - premda ga nećete bjesomučno slušati.
Treći album, "These Things Too", snimljen je 1969. za izdavačku kuću "Reprise" i od tada je Rapp napustio apstraktne teme pa su svi sljedeći albumi mnogo konvencionalniji. (I meni ne posebno zanimljivi). I sve su snimljeno sa drugim glazbenicima.
Premda su, u usporedbi s prva dva, svi ostali albumi inferiorniji, ipak su preporučljivi za daljnja istraživanja i proučavanja.
Albumi "The Use of Ashes" i "City of Gold" snimljeni su 1970. (u Nashvilleu) a "Beautifull Lies You Could Live In" 1971.










Zadnje uređivanje KingCrimson : 15.04.2014. at 15:32.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:16.