Plaćam tuđi servis kompa?

[Marian Oden]

I je u pitanju osjećaj obaveze, koji se želi nametnuti osobi koja je primila pomoć... Iako se potpomognuta osoba ne mora materijalno odužiti, autorici teme je dovoljno da je u poziciji u kojoj svi traže njenu pomoć. Da bi jednog dana, ako njoj za treba, ona imala nekakvo pokriće za "povrat" usluge, sve to je navika koje se vrlo lako može riješiti ako se u dubini zapitamo kakva smo osjećanja iskusili kroz misli davanja i primanja...

[mimma7]

ja mislim da ti nisi u pravu, a nisam ni ja. mogu se kladiti da autorica spada u onu kategoriju ljudi koja jako teško i nikako ne traži tuđu pomoć, pa čak ni protuusluge. dobro je netko već primijetio, ona naprosto misli da nije pristojno odbiti pomoći nekome tko joj je drag i tko vjeruje da mu ona može pomoći, samo što pritom ide u ekstreme. taj je dio i meni pomalo nejasan, moram priznati. očito se ona boji povrijediti onoga tko joj je drag, i to bi je valjda pomalo mučilo. ne znam, trebalo bi nju čuti.

[Tutankhamon]

nisi rješavatelj svih problema ovog svijeta niti je odgovornost za to na tebi.

Ja konkretno isto koji put uletim dok me netko nije pitao pomoć, a znam da mogu riješiti, ali kada me netko pita nešto što ne znam/ne mogu brzo i efikasno, kažem srry, ne znam.

Pomoć je usluga, ne obveza. I čudim se da te život dosada nije tome naučio.

Imaš kompleks Boga, blesavu ideju kojom opravdavaš praktičnu narcisoidnost, ne cijeniš sebe itd itd. Neću ti podilaziti niz dlaku s time da je stvar ispunjavanja očekivanja od roditelja jer sve do neke godine ima smisla. Nećeš biti obožavana ako svima središ problem, dapače, ekipa će te škartati kad im nećeš biti efikasna ako su se radi toga samo družili s tobom.

Počni govoriti ne za stvari koje ne znaš riješiti i točka. Ti, kao ti, ne vođena duhom svog odgoja. I ovo ti ozbiljno pišem- iznimno je bahato i nerealno misliti da itko može sve probleme riješiti. A uostalom i tražitelji pomoći nisu savršeni u procjeni tvojih sposobnosti- posebno kad ih sami nemaju, kako bi mogli znati procijeniti što ti imaš?

[Altera]

MillionMan kaže:

mozda da pocnemo od osnovnih pravila da je ona zena i da ima uroden gen sazaljevanja i dobrote

takve su skoro sve zene... pogotovo dalmatinke

one su rodene da budu zastitnik


ja tu osobnost nikad necu razumjeti ali mozda bolje da je neke osobe imaju jer bi mi egoisticari se pobili davno

Nasmijao si me ali ima nešto u tome.

I da, osjećam krivnju, defintivno. I zbog te krivnje sam uzela komp sebi doma, ma ne znam, ali fakat shvaćam da imam problem Danas sam si dala slobodno da razmislim, a sutra ću vjerojatno probati napraviti što mogu, a onda stisnut zube i vratit ga vlasniku. I ne samo to, morat ću mu ga tamo i spojit u struju jer on ne zna ništa o tome pa bi ispalo da sam samo razjebala i otišla. E,ak ovo preživim, sve ću.

[Altera]

Tutankhamon kaže:

nisi rješavatelj svih problema ovog svijeta niti je odgovornost za to na tebi.

Ja konkretno isto koji put uletim dok me netko nije pitao pomoć, a znam da mogu riješiti, ali kada me netko pita nešto što ne znam/ne mogu brzo i efikasno, kažem srry, ne znam.

Pomoć je usluga, ne obveza. I čudim se da te život dosada nije tome naučio.

Imaš kompleks Boga, blesavu ideju kojom opravdavaš praktičnu narcisoidnost, ne cijeniš sebe itd itd. Neću ti podilaziti niz dlaku s time da je stvar ispunjavanja očekivanja od roditelja jer sve do neke godine ima smisla. Nećeš biti obožavana ako svima središ problem, dapače, ekipa će te škartati kad im nećeš biti efikasna ako su se radi toga samo družili s tobom.

Počni govoriti ne za stvari koje ne znaš riješiti i točka. Ti, kao ti, ne vođena duhom svog odgoja. I ovo ti ozbiljno pišem- iznimno je bahato i nerealno misliti da itko može sve probleme riješiti. A uostalom i tražitelji pomoći nisu savršeni u procjeni tvojih sposobnosti- posebno kad ih sami nemaju, kako bi mogli znati procijeniti što ti imaš?

Ovo je super odgovor, hvala ti. Da, naravno da on ne može procijeniti koliko ja znam ili ne znam jer se sam ne kuži u to. Ali zato me i precjenjuje! Jer frend koji se kuži, zna koliko znam i zna koliko ne znam, i s njim normalno komuniciram.

Definitivno mislim da je kompleks neke niže vrijednosti, a ne više (narciosoidnost, bog i to), a sigurno ima veze s mojim roditeljima s kojima još nemam neki uravnotežen odnos i stalno me pecaju na to "da sam im dužna pomagati i brinuti se", iako oni realno uopće ne trebaju nikakvu pomoć jer imaju koliko im treba.

Prije nisam znala uopće govoriti ljudima ne, a sad tu i tamo uspijem pa mislim da sam kao uspjela. Ali pojavljuju se te neke sitaucije, mislim da ću i danas imati jednu, kad ne mogu. Puno puta mi je problem i s plaćanjima, čašćenjima i sl., jer na kraju ispadam dežurna budala. Valjda zato što i jesam

[Altera]

Lisabeth mi je super napisala i pokušat ću imati to njezino na umu. Ljudi bi me trebali voljeti takvu kakva jesam, a ne zato što im rješavam njihove probleme, plaćam cuge i sl. Bože, koliko je meni to teško shvatiti...da ne moram "zaraditi" to da me se voli...

[MillionMan]

Altera kaže:

Nasmijao si me ali ima nešto u tome.

I da, osjećam krivnju, defintivno. I zbog te krivnje sam uzela komp sebi doma, ma ne znam, ali fakat shvaćam da imam problem Danas sam si dala slobodno da razmislim, a sutra ću vjerojatno probati napraviti što mogu, a onda stisnut zube i vratit ga vlasniku. I ne samo to, morat ću mu ga tamo i spojit u struju jer on ne zna ništa o tome pa bi ispalo da sam samo razjebala i otišla. E,ak ovo preživim, sve ću.

kad mm nije bio u pravu. mm sve to prosao vidio i zapisao.

sto se tice tvoje zadnje recenice to moras odigrat ovako. nek on tebe zove ne ti njega. pa mu kazi da nemas vremena.. pa onda nek tako malo ceka. onda mu ga jedan dan na brzi donesi s itom forom da imas jako puno posla. o kompjuteru ne pricaj. o svemu pricaj o kopjuteru ne pricaj. staviga na stol. ustekaj ga. kad se pojavi ekran ti kazi ajme kako super radi i gibaj.

sve ostalo sto budes pokusavala je tebi gore..

ne znam sto je bila tema? imas jedan kabel s dva konektora. jedan u cd a drugi u hard disk. ili su odovjeni ne sjecam se vise. hard stavi master kao glavni a cd na slave... kao sekundarni. ako su zasebi na kablu onda je ne bitno..stavi oba mastera mozes ic pod kompjutere podforum pa pitaj.

udi u bios i i stavi first boot hard disk. second przilica... nece bas pisat hard disk vec kako ga je prepoznao... ako ne ide probaj default bios. u bios ulazis kad resetiras kompjuter klikas na f2 ili f10.

ako nesto ne valja, uvjek mozes izvadit svoju przilicu i zamjenit da vidis jel do przilice. kabele ne mozes fulat...

isto iz vindovsa mozes ic na dodaj novi harver da vidis jel pronasao przilicu

[mimma7]

Altera kaže:

Puno puta mi je problem i s plaćanjima, čašćenjima i sl., jer na kraju ispadam dežurna budala. Valjda zato što i jesam

a da promijeniš ekipu i počneš se više družiti s dečkima? u njihovoj je prirodi to da vole impresionirati ženu u društvu, pa kad se počnu nadmetati koji je galantniji, a hoće, ti si 'na konju'.

[Lisbeth]

Just say no!
Osjećat ćeš se bolje. Ako se netko naljuti, njegov problem.
Ako ode - falabogu riješila si se krvopije.
Tko ostane, znaš da je prijatelj.
A ti nisi otirač za cipele, svačija mama, katica za sve, servis kompjutora ni bilo što slično.

Meni su iz života nestali neki kad sam uskratila vječne usluge. Kakvog li olakšanja! prvo, više se ne osjećam kao budala koju svatko može iskorištavati, a drugo - riješila sam se pijavica.

[Dijaa]

možda se bojiš da će te osoba napustit (ili da će imat loše mišljenje o tebi) ako joj ne učiniš uslugu, tj. ako ne daš sve od sebe? samo nagađam...

[Lisbeth]

Ja sam jednom služila kao besplatni prijevoz na posao kolegici koja mi nije čak ni simpatična bila. Ali skužila je da živimo u istom kvartu. Pa jel bi mogla sutra sa mnom? Pa bi. Ali sutra se počelo ponavljati, pa na kraju više nije ni pitala jel može, nego se samo najavljivala i pojavljivala.
E sad.
Da je ona meni bila neka frendica - nije.
Da mi je samo ponudila dat za benzin - nije.
Ali mene su najviše smetale dvije stvari - prvo, ja nikad ne krećem u isto vrijeme, nekad se spremam kraće, nekad duže - i ne želim mijenjati svoje navike zato jer me dolje netko čeka, postao mi je pritisak da moram krenuti kad sam rekla da ću krenuti (nismo morali dolaziti točno, pola sata plus minus klizno).
A drugo, opterećenje mi je voziti se pola sata s osobom koja mi nije bliska ni zanimljiva i stalno voditi usiljene razgovore, pored toga meni je tih pola sata vožnje bilo vrijeme za ufuravanje u posao tog dana, planiranje što ću raditi, smišljanje rješenja za projekte - a to sam mogla samo sama.

Isto sam imala taj problem kako ju otpiliti, pogotovo jer ako radimo skupa, mogla bi mi početi zabadati noževe u leđa. I na kraju sam joj to mailom saopćila. Prvo sam par puta izmislila zakaj ju ne mogu voziti, u nadi da će shvatiti, ali kako nije - na kraju sam joj baš to u mailu rekla, da mi treba mir tih pola sata jer je meni to rad.

I još nešto - u nekom trenutku (prije nego sam ju otpilila) njen muž je nabavio auto. Pa sam si mislila, fora - sad bi on nju mogao voziti, štoviše - mogli bi sad oni ponuditi da povezu mene.
Malo morgen.

E sad, je li ona mene voljela zato što ju vozim? Ne, samo je imala besplatan prijevoz, a tramvajem bi joj trebalo više od sat vremena. Nisam ja nju zanimala, ni prije, ni poslije, ni za vrijeme naših vožnji - zanimao ju je auto. Fina i pristojna kakva jesam, naivno sam pristala na tu prvu vožnju, a kasnije je se više nisam znala riješiti i to mi je bila noćna mora. Danas puno lakšem govorim ne, i iskrenp me zaboli što će tko misliti. Pomoći ću prijateljima, učinit ću uslugu nekom kad mislim da je to potrebno, ali granice moraju postojati.

[Altera]

Hvala na iskustvu, dobar primjer. Kako je kolegica tada reagirala? Na tvoj mail? A onda i kad ste se počele sretati?

Ma dobro, meni je zahvaljujući i forumu malo čišća situacija u glavi. Odlučila sam sutra pokušati napraviti što mogu, a onda ću jednostavno spakirati komp, odnijeti ga tamo, uključiti u struju i reći - evo - pa ti sad dalje što znaš Na kraju krajeva, imaš još puno prijatelja, pa možda da pitaš nekoga od njih, jer ja ne znam :-)

Još skupljam hrabrost za to, ali osjećam puno manji stres, valjda zato što sam to istresla tu na forumu. Na kraju nekako uvijek ispada da se više bavim tudjim problemima nego svojim. Možda na taj način bježim od sebe, nemam pojma, ali definitvno mislim prestati Imam ja i drugog posla

I da, moram shvatiti da će me ljudi voljeti ili nevoljeti, bez obzira na to. Imam neke za koje se pitam čak zašto me vole, a nikakve usluge im ne radim?

[Lisbeth]

A nikak, rekla je ok, razumijem, nema problema. I nakon toga me nije doživljavala, baš kao ni prije nego sam ju počela voziti. Njoj je samo trebao prijevoz, kad to više nije dobivala, nije imala ni razloga družiti se sa mnom. A meni bilo drago što sam je se riješila, jer mi ionako nije bila simpatična, a te vožnje su mi postale tlaka i noćna mora.

A tebi bi samo rekla - nek si gospodin sam dođe po komp, pa kaj si ti još i fizički radnik? Skužila sam da je muško u pitanju, pa kaj ga nije sram da prijateljica tegli njegov komp, osim što ga pokušava popraviti. Jel mu moraš i stan počistiti, košulje popeglati - on ne zna, a ti znaš sigurno. I kad si već tamo, skuhaj mu i ručak, jer ni to on ne zna, a ti sigurno znaš.
Ako sama sebe ne poštuješ, nitko te neće poštivati.

[Lisbeth]

A nikak, rekla je ok, razumijem, nema problema. I nakon toga me nije doživljavala, baš kao ni prije nego sam ju počela voziti. Njoj je samo trebao prijevoz, kad to više nije dobivala, nije imala ni razloga družiti se sa mnom. A meni bilo drago što sam je se riješila, jer mi ionako nije bila simpatična, a te vožnje su mi postale tlaka i noćna mora.

A tebi bi samo rekla - nek si gospodin sam dođe po komp, pa kaj si ti još i fizički radnik? Skužila sam da je muško u pitanju, pa kaj ga nije sram da prijateljica tegli njegov komp, osim što ga pokušava popraviti. Jel mu moraš i stan počistiti, košulje popeglati - on ne zna, a ti znaš sigurno. I kad si već tamo, skuhaj mu i ručak, jer ni to on ne zna, a ti sigurno znaš.

[Pennelopa]

I meni se čini, Altera, da je kod tebe problem reći "ne". Mislim da to imamo negdje u sebi, sigurno od prijašnjih očekivanja roditelja koji nas nisu voljeli bezuvjetno, nego smo uvijek morali zadovoljiti ta očekivanja da bi "zaslužile" ljubav. Ali što je tu je sada, treba to prepoznati i ispraviti. Ja sam isto to radila, nije mi ni sada uvijek lako reći "ne", ali prije mi je to bio baš veliki problem. Čak sam se znala sama ponuditi pomoći nekome, a onda sam se pitala što mi je to trebalo. A sve zato jer sam mislila da će me netko više voljeti i da će mi isto tako onda pomoći kad meni bude trebalo (naravno da ja jako rijetko nešto tražim). Niš od toga, ljudi se naviknu na to i postane im normalno da stalno daješ. Zapravo čak mislim da postoje dvije vrste ljudi: oni koji stalno slušaju probleme, pomažu i daju puno od sebe. I drugi koji uzimaju, stalno traže pomoć, malo daju od sebe i misle da je to sasvim normalno.

Evo i moj primjer ako će ti kaj pomoći: Ja sam imala frendicu, bile smo jako dobre nekad davno, ona je jako prorijedila kontakte kad se udala, potpuno smo se prestale družiti, samo smo se nekad čule telefonom. Godinama mi je to bilo žao, i dalje sam je smatrala prijateljicom i samo čekala kad ćemo se opet družiti kad se njoj malo poslože stvari u životu. A ona me stalno tražila da joj posudim novce koje nikad na vrijeme nije vraćala. Kad sam je tražila da mi vrati, postajala je bezobrazna. I opet je ponovno tražila, a ja nikad nisam mogla reći "ne", jer je uvijek bila neka hitna situacija, jer su im isključili struju, jer djeca nemaju za kruh... puno kasnije sam saznala da su živjeli puno preko svojih mogućnosti i da je zato bilo tako. Na kraju me zvala samo i isključivo kad joj je trebao novac. Kad sam se našla u jako teškoj situaciji (smrtni slučaj), zvala sam je da odemo na kavu (stanujemo u istom kvartu). Izmislila je neki izgovor, rekla da će se javiti sutra i nije me više nazvala, nego tek za par mjeseci kad joj je trebao novac. Onda sam joj rekla sve: da mi je odvratno to što radi, kako me može zvati samo kad joj novci trebaju... nije me više tražila, ali sad se gotovo nikad ni ne čujemo.

Ono što ti pokušavam reći: nije tu ni bilo prijateljstva, postojalo je samo u mojoj glavi. Za takve ljude nije šteta, netko će te voljeti i pomoći ti jer je to normalno i jer tako osjeća, ne zato što si ti napravila sve za njega. Ne kažem da je tvoj prijatelj takav i da te iskorištava, nego samo da ti razmisliš i složiš stvari u svojoj glavi, ovako samo pijavice skupljaš oko sebe.

[nikey]

Lisbeth kaže:

Da mi je samo ponudila dat za benzin - nije.

trebala si ju tražiti za benzin, ili bi ti davala pa bi si još i zaradila ili bi sama odustala od vožnje s tobom

[Altera]

Da, ja sam definitivno magnet za pijavice. Danas sam srela susjedu koja se požalila na neke zdravstvene probleme i ne zna da li smije ići na fitness, a ja kao idem, pa pita mene što mislim o tome. I ja kažem ne znam, tamo dolaze i ljudi sa zdravstvenim problemima, zavisi kojim. I kažem...mogla bi nazvati tamo ima jedna trenerica koju možeš pitati...a ona očito čuje nešto drugo i kaže...e super, evo ti moj broj mobitela,nek me ta tvoja frendica nazove da joj točno kažem što mi je ...Nit sam spominjala frendicu, nit da će ju ona nazvat....ali sam shvatila i na tome primjeru da su ljudi egocentrici (što ja nisam) i samo gledaju kako riješiti svoj problem (pod svaku cijenu) i čuju ono što žele čuti.

Uglavnom, nisam reagirala do kraja, ali na pola jesam, pa sam joj objasnila da nemam frendicu nego da je ta žena trener tamo i da ću joj nabaviti broj na koji ona može nazvati tu trenericu i pitati ju za mišljenje.

Idealno bi bilo da sam joj rekla da neka nazove fitness centar i nek se tamo konzultira i bok, a do tog zaključka je mogla i sama doći. Mislim da počinjem shaćati da je moj problem to što moju ZAINTERESIRANOST za razgovor i SLUŠANJE ljudi odmah shvate kao mkoju spremnost da riješim njihov problem. Većina ljudi uopće ne sluša druge, ne daje savjete, ne komunicira, nit ih je briga što tko ima za reći, pa kad se pojavi netko kao ja da stvarno aktivno sluša i sudjeluje, onda to ljudi pogrešno protumače kao moju želju da im pomognem...pa to onda i prihvate...

Što se tiče kompa, frend je rekao da ga nazovem i da mi ne pada na pamet da sama teglim komp. Nije problem u njemu. Više je problem u tome ZAŠTO JA TO RADIM, a frend, susjed, frendica...njih će uvijek biti...

Definitivno imam problem reći NE. A što se tiče ove poučne priče o tome da si ti nju pozvala na kavu kad si imala smrtni slučaj a ona se nije ni javila, to sam osvijestila. Imala sam jako puno takvih ljudi oko sebe i uspjela sam ih dosta otjerati, a ove koji se ne daju ću tjerati ubuduće

[Stella1]

Altera kaže:

Da, ja sam definitivno magnet za pijavice. Danas sam srela susjedu koja se požalila na neke zdravstvene probleme i ne zna da li smije ići na fitness, a ja kao idem, pa pita mene što mislim o tome. I ja kažem ne znam, tamo dolaze i ljudi sa zdravstvenim problemima, zavisi kojim. I kažem...mogla bi nazvati tamo ima jedna trenerica koju možeš pitati...a ona očito čuje nešto drugo i kaže...e super, evo ti moj broj mobitela,nek me ta tvoja frendica nazove da joj točno kažem što mi je ...Nit sam spominjala frendicu, nit da će ju ona nazvat....ali sam shvatila i na tome primjeru da su ljudi egocentrici (što ja nisam) i samo gledaju kako riješiti svoj problem (pod svaku cijenu) i čuju ono što žele čuti.

Uglavnom, nisam reagirala do kraja, ali na pola jesam, pa sam joj objasnila da nemam frendicu nego da je ta žena trener tamo i da ću joj nabaviti broj na koji ona može nazvati tu trenericu i pitati ju za mišljenje.

Idealno bi bilo da sam joj rekla da neka nazove fitness centar i nek se tamo konzultira i bok, a do tog zaključka je mogla i sama doći. Mislim da počinjem shaćati da je moj problem to što moju ZAINTERESIRANOST za razgovor i SLUŠANJE ljudi odmah shvate kao mkoju spremnost da riješim njihov problem. Većina ljudi uopće ne sluša druge, ne daje savjete, ne komunicira, nit ih je briga što tko ima za reći, pa kad se pojavi netko kao ja da stvarno aktivno sluša i sudjeluje, onda to ljudi pogrešno protumače kao moju želju da im pomognem...pa to onda i prihvate...

Što se tiče kompa, frend je rekao da ga nazovem i da mi ne pada na pamet da sama teglim komp. Nije problem u njemu. Više je problem u tome ZAŠTO JA TO RADIM, a frend, susjed, frendica...njih će uvijek biti...

Definitivno imam problem reći NE. A što se tiče ove poučne priče o tome da si ti nju pozvala na kavu kad si imala smrtni slučaj a ona se nije ni javila, to sam osvijestila. Imala sam jako puno takvih ljudi oko sebe i uspjela sam ih dosta otjerati, a ove koji se ne daju ću tjerati ubuduće

To radiš jer si ljubazna osoba. Želiš biti susretljiva. Želiš da ljudi dobro misle o tebi. Ne želiš biti bezosjećajna gadura. Što je sve o.k., ali treba imat granicu. Naime, ako ne možeš i ne znaš pomoć, nije o.k. ni prema kome preuzimat na sebe obavezu. Tu moraš reći ne, ne mogu , ne znam pomoći i ne želim te zavlačiti, pitaj nekog drugog. Otkrit će se tvoje " ne znanje", ali nitko ne zna sve i ne mora znati sve. Otkrit će se da si i ti običan čovjek koji ne zna ono što ne zna i onaj koji moli pomoć. Dakle da ste isti, da ti nisi veća. Neš ' ti.
Znači valja se suočiti sa svojom nesavršenošću i time da nisi sveznalica, i onda to i javno objaviti.

A susida je bezobrazna do boli.

[Lisbeth]

nikey kaže:

trebala si ju tražiti za benzin, ili bi ti davala pa bi si još i zaradila ili bi sama odustala od vožnje s tobom

Ma nije mi bilo do love, samo sam htjela sama na miru voziti se na posao.

[Lisbeth]

Altera kaže:

Da, ja sam definitivno magnet za pijavice.

(...)pa sam joj objasnila da nemam frendicu nego da je ta žena trener tamo i da ću joj nabaviti broj na koji ona može nazvati tu trenericu i pitati ju za mišljenje.

Nisi ti magnet, nego sama od sebe radiš magnet. Evo, čak i u ovom slučaju, kad si joj samo trebala glatko odrezati da je krivo shvatila i da nazove sama - ti si joj PONUDILA nabaviti broj.

A to da će netko nju nazvati - pa ta je luda, skroz naskroz - zakaj bi itko nju zvao? Mislim, nije Severina ili tak nešto?

A uostalom, nek si pita doktora, kaj treneri fitnessa znaju o medicini i njenim boleščinama. Ah, da, zaboravila sam - valjda ju doktor nije nazvao sam od sebe... A ostavila mu je broj da ju nazove kad god mu kristalna kugla kaže da joj nekaj treba. Neki ljudi su fakat nevjerojatni.