Depresija

[AngelUnderCover]

U posljednje 2-3 godine sam upala u neko cudno stanje.Prvi simptom je bio razdrazljivost,i to pretjerana,sto se proteglo do danas(to sam zanemarivala). Nista mi nije po volji,na sve se derem,sve mi smeta. Nakon toga je pocelo gubljenje volje za svime sto me prije zanimalo,gubljenje koncentracije,nemam energije za nista,nista mi se ne da,stalno mi se spava,a ne mogu spavati,imam strasno los san,stalno se budim,nekad sam hiperaktivna,imam potrebu da postignem sto zelim i toliko me to ponese i pri kraju jednostavno odustanem,a nikad,ponavljam nikad nisam bila osoba koja odustaje od bilo cega,u zadnje vrijeme sam primjetila da se sve vise povlacim u sebe. U biti ima dana kad mogu zanemariti sve simptome osim umora,on me stalno prati,a zbog toga ne mogu normalno ziviti i stalno sam pod stresom. Lijecnica mi je preporucila da odem provjeriti stitnjacu,zeljezo i plinove u plucima,svi nalazi su bili uredni. Nakon toga je rekla da ne zna sto bi moglo biti Kasnije sam negdje procitala da se otprilike tako manifestira depresija i pricala sam o tome sa deckom i on me pitao zasto bi ja bila depresivna,i istina je,stvarno nemam razloga. Ali ovo me sve vise muci,jednostavno vise ne funkcioniram kako treba,ne mogu vise tako izdrzat. Ne moze mi biti nikakva nuspojava od tableta jer ne pijem nikakve tablete(osim pumpice za astmu,i to ponekad,kad me uhvati tesko disanje(događa se samo ako dozivim neku jacu emociju,veci stres) ). Ima li tko kakvo objasnjenje? Ili savjet? Btw. Prije 5god sam se preselila u novi stan.. Mislila sam da je mozda zbog kreveta,pa sam ga promjenila,i polozaj sam promjenila(nekoliko puta),cak sam i u drugim sobama spavala.. Nista nije pomoglo.

I da,jos jedan simptom je konstantni strah od necega. A nikad nisam ni jednu veliku tragediju dozivila,imala sam stresno djetinjstvo,ali ne vjerujem da bi to mogao biti razlog sadasnjeg stanja..

Puno bi mi znacilo kad bi mi netko dao nekakav savjet...

[Gutaperka]

"Depresivni su bolesnici slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću.

Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću.

Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se intenzivno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu."


http://www.plivazdravlje.hr/aktualno...a-i-mladi.html

[AngelUnderCover]

:O Vecina simptoma u mom slucaju... Ne svi,ali ima id gosta..

[Gutaperka]

AngelUnderCover kaže:

:O Vecina simptoma u mom slucaju... Ne svi,ali ima id gosta..

možda ne bi loše bilo da odeš na razgovor s psiholohom ili psihijatrom,oni će najbolje znat jel depra u pitanju ili nije i ako je dobićeš stručnu pomoć.

Depra je neugodna jer ti znatno ruši kvalitetu života,ono računaš nije mi ništa a u biti vegetiraš a ne živiš.

Ja sam u jednom životnom razdoblju nešto slično proživio ali se riješilo

[Azaleja]

AngelUnderCover kaže:

U posljednje 2-3 godine sam upala u neko cudno stanje.Prvi simptom je bio razdrazljivost,i to pretjerana,sto se proteglo do danas(to sam zanemarivala). Nista mi nije po volji,na sve se derem,sve mi smeta. Nakon toga je pocelo gubljenje volje za svime sto me prije zanimalo,gubljenje koncentracije,nemam energije za nista,nista mi se ne da,stalno mi se spava,a ne mogu spavati,imam strasno los san,stalno se budim,nekad sam hiperaktivna,imam potrebu da postignem sto zelim i toliko me to ponese i pri kraju jednostavno odustanem,a nikad,ponavljam nikad nisam bila osoba koja odustaje od bilo cega,u zadnje vrijeme sam primjetila da se sve vise povlacim u sebe. U biti ima dana kad mogu zanemariti sve simptome osim umora,on me stalno prati,a zbog toga ne mogu normalno ziviti i stalno sam pod stresom. Lijecnica mi je preporucila da odem provjeriti stitnjacu,zeljezo i plinove u plucima,svi nalazi su bili uredni. Nakon toga je rekla da ne zna sto bi moglo biti Kasnije sam negdje procitala da se otprilike tako manifestira depresija i pricala sam o tome sa deckom i on me pitao zasto bi ja bila depresivna,i istina je,stvarno nemam razloga. Ali ovo me sve vise muci,jednostavno vise ne funkcioniram kako treba,ne mogu vise tako izdrzat. Ne moze mi biti nikakva nuspojava od tableta jer ne pijem nikakve tablete(osim pumpice za astmu,i to ponekad,kad me uhvati tesko disanje(događa se samo ako dozivim neku jacu emociju,veci stres) ). Ima li tko kakvo objasnjenje? Ili savjet? Btw. Prije 5god sam se preselila u novi stan.. Mislila sam da je mozda zbog kreveta,pa sam ga promjenila,i polozaj sam promjenila(nekoliko puta),cak sam i u drugim sobama spavala.. Nista nije pomoglo.

I da,jos jedan simptom je konstantni strah od necega. A nikad nisam ni jednu veliku tragediju dozivila,imala sam stresno djetinjstvo,ali ne vjerujem da bi to mogao biti razlog sadasnjeg stanja..

Puno bi mi znacilo kad bi mi netko dao nekakav savjet...

Moj savjet: neurolog, psiholog/psihijatar-obično oni traže dodatne pretrage.
Vjerojatno ti se nešto proteže od djetinjstva jer si imala stresno djetinjstvo-itekako se može pojaviti tek kasnije pogotovo ako nije rješavano i nisi nikada izražavala emocije, a ovo meni iskreno sliči anksiozno-depresivnom poremećaju.I sama sam prošla čuda u zadnjih 6 mjeseci da danas nemam postavljane dijagnoze.

[femmelatin]

Definitivno psihijatru (psiholozi nemaju ništa s tim, osim što psiholog može na traženje psihijatra obaviti testiranje). Prema opisu zvuči kao anksiozno depresivni poremećaj. Liječi se psihoterapijski i/ili psihofarmacima, ovisno o težini. Baš zanimljivo da liječnik opće prakse sliježe ramenima i "ne zna", pobogu?!

[femmelatin]

Azaleja kaže:

I sama sam prošla čuda u zadnjih 6 mjeseci da danas nemam postavljane dijagnoze.

Dijagnoza nije bitna, vjerovala ili ne. Je li ti cilj imati dijagnozu ili se osjećati bolje? Psihijatrija nije toliko egzaktna i nije toliko bitno kako se nešto zove - a bez obzira na to, dobar psihijatar zna kako te liječiti, bez obzira na službenu etiketu.
Npr. antidepresivi pokrivaju masu dijagnoza, a koji će baš tebi biti ok, procijenit će psihijatar. Psihoterapija se isto tako ne razlikuje prema dijagnozi već se provodi na isti način.

[femmelatin]

Na pdf psihologija imaš masu ljudi s istim i sličnim problemima.

[Azaleja]

femmelatin kaže:

Dijagnoza nije bitna, vjerovala ili ne. Je li ti cilj imati dijagnozu ili se osjećati bolje? Psihijatrija nije toliko egzaktna i nije toliko bitno kako se nešto zove - a bez obzira na to, dobar psihijatar zna kako te liječiti, bez obzira na službenu etiketu.
Npr. antidepresivi pokrivaju masu dijagnoza, a koji će baš tebi biti ok, procijenit će psihijatar. Psihoterapija se isto tako ne razlikuje prema dijagnozi već se provodi na isti način.

Znam da dijagnoza nije bitna, međutim kod mene ima jedna mala veza sa nečime malo organskim podrijetlom.
Uglavnom u zadnjih 6 mjeseci prošla sam : hematologiju, otorinu ( dva puta), kompletnu neurološku obradu, psihologa, psihijatra, neuropsihijatra, endokrinologiju, hormone štitnjače, endokrinologiju, hitnu hematologiju i svašta, kks, željezo, u jednoj bolnici i mogu zbilja pohvaliti dr.opće prakse-koji je odmah rekao o čemu se radi, ali da se svejedno naprave ostale pretrage.
Inače recimo u većini slučajeva psihijatri traže, neurološku obradu, a zatim psihološko testiranje ( bar u mom iskustvu).
Meni nije cilj imati dijagnozu, nego se itekako osjećati se bolje.

[Azaleja]

femmelatin kaže:

Definitivno psihijatru (psiholozi nemaju ništa s tim, osim što psiholog može na traženje psihijatra obaviti testiranje). Prema opisu zvuči kao anksiozno depresivni poremećaj. Liječi se psihoterapijski i/ili psihofarmacima, ovisno o težini. Baš zanimljivo da liječnik opće prakse sliježe ramenima i "ne zna", pobogu?!

Eto bila sam u pravu, na anksiozno-depresivni poremećaj.

[femmelatin]

Joj, joj, ne smijemo postavljati dijagnoze preko foruma (i da smo liječnici, a ja to sigurno nisam)! Ja sam samo rekla da to po opisu tome sliči. Autorica bi svakako trebala pitati stručnjaka!

[Azaleja]

femmelatin kaže:

Joj, joj, ne smijemo postavljati dijagnoze preko foruma (i da smo liječnici, a ja to sigurno nisam)! Ja sam samo rekla da to po opisu tome sliči. Autorica bi svakako trebala pitati stručnjaka!

To sigurno, ali bi i doktorica opće prakse trebala znati o čemu se radi. Ako nije sigurna, slati dalje specijalistu.

[AngelUnderCover]

Ja sam doktorici objasnila sve,kako se osjecam,sto mi se događa...sve,sve,ali ona ni u jednom trenutku nije spomenila psihijatra...

Naravno da cu otici,i to sto prije jer zelim ponovno poceti normalno funkcionirati. Ali u svakom slucaju mislim da cu ako se dogodi da mi ponudi neke tablete odbiti.

[Ona007]

Slicno sam se osjecala prije par godina.

Meni se cini da su ovo fizicki a ne psihicki poremecaji.

Nisi napisala koliko ti je godina?

Provjeri jos jednom zeljezo, i jos jednom!


Jer ovakva malaksalost i razdrazljivost je uglavnom znak malokrvnosti.

To sto se deres i nemas snage razgovarat, nestrpljivost da zavrsis konverzaciju, to je upravo to, znak malokrvnosti

Meni je stitnjaca isto u redu, ne patim od depresije itd ali sam se slicno ponasala kad sam bila malokrvna i par dodataka u hrani mi je pomoglo

Evo par savjeta za savladat to stanje :

Uzimala sam zeljezo i jela hranu bogatu zeljezom, doktor mi je rekao da zeljezo koje se uzima u tabletama ce se realizirat tek nakon 6 mjeseci, u medjuvremenu jesti hranu bogatu zeljezom
Uzimala sam vitamin B complex (super za razdrazljivost a bezopasan inace)
Ginsing !!!! Pod obavezno uzimat, bezopasan a daje ogromnu energiju
Smanjit pastu, zitarice i kruh a jest vise povrca i voca i prirodnih sokova
Jesti dosta ribe

[Azaleja]

Ona007 kaže:

Slicno sam se osjecala prije par godina.

Meni se cini da su ovo fizicki a ne psihicki poremecaji.

Nisi napisala koliko ti je godina?

Provjeri jos jednom zeljezo, i jos jednom!


Jer ovakva malaksalost i razdrazljivost je uglavnom znak malokrvnosti.

To sto se deres i nemas snage razgovarat, nestrpljivost da zavrsis konverzaciju, to je upravo to, znak malokrvnosti

Meni je stitnjaca isto u redu, ne patim od depresije itd ali sam se slicno ponasala kad sam bila malokrvna i par dodataka u hrani mi je pomoglo

Evo par savjeta za savladat to stanje :

Uzimala sam zeljezo i jela hranu bogatu zeljezom, doktor mi je rekao da zeljezo koje se uzima u tabletama ce se realizirat tek nakon 6 mjeseci, u medjuvremenu jesti hranu bogatu zeljezom
Uzimala sam vitamin B complex (super za razdrazljivost a bezopasan inace)
Ginsing !!!! Pod obavezno uzimat, bezopasan a daje ogromnu energiju
Smanjit pastu, zitarice i kruh a jest vise povrca i voca i prirodnih sokova
Jesti dosta ribe

Nije da se baš slažem sa tobom, ali gubi volju za stvari koje su prije zanimale.
Nista mi nije po volji,na sve se derem,sve mi smeta. Nakon toga je pocelo gubljenje volje za svime sto me prije zanimalo,gubljenje koncentracije,nemam energije za nista,nista mi se ne da,stalno mi se spava,a ne mogu spavati,imam strasno los san,stalno se budim,nekad sam hiperaktivna,imam potrebu da postignem sto zelim i toliko me to ponese i pri kraju jednostavno odustanem,a nikad,ponavljam nikad nisam bila osoba koja odustaje od bilo cega,u zadnje vrijeme sam primjetila da se sve vise povlacim u sebe.

Po mome neka inzistira na jednoj kks, sa željezom, obavezno štitnjača-ako tamo nema ništa-onda je psihički. Iskreno ovo zvuči na opis mene prije pola godine-slabokrvnost, hashimoto, viroza +psiha.
Kod svakog se drukčije očituje.

[AngelUnderCover]

Evo danas mi je jedan od najlosijih dana u ne pamtim kojem vremenskom razdoblju
Isla sam danas opet po sve uputnice i kad sam rekla doktorici da mi treba i za psihijatra,ona me je pitala zasto i rekla da moji simptomi nemaju nikakve veze sa psihom
Nadam se da cu bar nesto uspjet rijesit

[Azaleja]

AngelUnderCover kaže:

Evo danas mi je jedan od najlosijih dana u ne pamtim kojem vremenskom razdoblju
Isla sam danas opet po sve uputnice i kad sam rekla doktorici da mi treba i za psihijatra,ona me je pitala zasto i rekla da moji simptomi nemaju nikakve veze sa psihom
Nadam se da cu bar nesto uspjet rijesit

Ajde molim ti se javi mi se na p.m. Odnosno ja ću ti se javiti p.m.

[Azaleja]

AngelUnderCover kaže:

Evo danas mi je jedan od najlosijih dana u ne pamtim kojem vremenskom razdoblju
Isla sam danas opet po sve uputnice i kad sam rekla doktorici da mi treba i za psihijatra,ona me je pitala zasto i rekla da moji simptomi nemaju nikakve veze sa psihom
Nadam se da cu bar nesto uspjet rijesit

Po mome ima, detaljno objašnjenje na p.m. I sama si odgovorila u prvom postu na pitanje.

[ZarOpet]

POzdravček svima vama...prvi put sam ovdje i došla sam jer sam osoba kojoj mnogo pomaže razgovor. Inače,prije dvije godine,oboljela sam od paničnog poremećaja i depresije. Godinu i pol,pila sam Helexe i Zoloft. Prije jedno 4 mjeseca,odlučila sam prestati. Sve se činilo dobro,terapiju sam postepeno prekidala i nije bilo nikakvih nuspojava. Međutim,kako sam inače osjetljiva osoba (pretjerano emotivna),a kroz terapiju ovim ljekovima sam postala dosta hladna, počela sam nakon mjesec dana osjećati ponovno nekakve nervozice...prvo sam ih zanemarivala,a i prolazle su...no prije mjesec dana, jednostavno se stanje počelo pogoršavati...ne znam jeli uzrok tome sitni stres koji se pojavio u mom životu,ili prekratko vrijeme liječenja. Uglavnom,ponovno sam pala na dno...najgore od sveg je,što sam osoba kojoj sve ide kroz želudac...a inače sam slabašna,i ne podnosim dobro kad ne jedem kao što sam navikla... najviše od svega je što sam ponovno počela negativno razmišljat...u svemu vidim nešto loše...imam pregršt slobodnog vremena,i znam da je moj problem što to vrijeme provodim razmišljajući o stvarima kojima treba i kojima ne treba. Danas je vrhunac svega...pa sam odlučila ovjde sa svima vama podijeliti sve ovo. (i inače,već sam malo manje od mjesec dana ponovno na Zoloftu) Nemam nekih velikih problema u životu,ali ih sama stvaram...ne znam kao da prestanem razmišljat. Poslije posla znam biti umorna,što i stres dodatno uzrokuje,i najčešće spavam popodne...Molim nekog sa sličnim iskustvom da ga podijeli samnom! Postala sam "zarobljenik vlastitih misli"...

[ZarOpet]

Bokić curo! Sve ovo što si napisala...ma to se i meni počelo događat...ali ja vjerujem da iz jednog jedinog razloga...što sam previše emotivna,sekirljiva kako bi ja to rekla,....ja sam na žalost dobro platila svoju mladost...depresija,panični poremećaj...i nedavno prekinula s terapijom,te ponovno evo proživaljavam sve...meni je osim lijekova,koji tebi neće ni trebat možda,puno pomogao razgovor sa psihologicom...a i općenito razgovori...je da sam se povukla u sebe,ali to prema ljudima koji nisu znali što se zbiva samnom....potraži pomoć psihijatra pa će on vidjeti dalje...tablete,kažeš da bi odbila,ja ne...u situaciji u kakvoj sam bila,bila sam spremna na sve...