Narječja i dijalekti - opća rasprava

[akont-ciko]

Daniel.N kaže:

Pa kako se onda zove to s vrhom bora?

to je Majpan... ali nema veze s gore navedenom raspravom

[Daniel.N]

akont-ciko kaže:

to je Majpan... ali nema veze s gore navedenom raspravom

Ali...

Emericzy kaže:

To što se stavlja na krov kao ukras pri glihi meni je nepoznatog porijekla, ali u hrvatskim i slovenskim se krajevima puno toga slavi uz borić, ili vrh velikog bora. Ako je ovo drugo, onda mu se zguli sva kora ispod tog zelenog vrha. Često se i opliće trobojnom trakom.

Pa zar ovo nije slično??

[Gilda.]

ok, mislim da smo sad sve razjasnili i da se možemo vratiti na temu. Pobogu, ja sam ono samo usput u zagradi spomenula

[colbert]

Gilda. kaže:

ok, mislim da smo sad sve razjasnili i da se možemo vratiti na temu. Pobogu, ja sam ono samo usput u zagradi spomenula

Bokte, ja se pogubila, u zadnjih par postova razumjela sam jedino srafciger.

Ali to ne znaci da mi nije bilo zanimljivo citati!

[Hannah 3]

meni se sad nekak cini da su moji govorili srafnciger.
moram pitat tatu.

[Bruh]

Daniel.N kaže:

Pa zar ovo nije slično??

Mlaj ili majpan je ovo:
http://dramlje.mojforum.si/dramlje-about643.html
Obično se stavlja za 1.maj ili za vjenčanje...

Na krov se stavlja ovako:
http://gradnjahise.blog.siol.net/2007/11/25/likof/

To je stari običaj koji je vjerojatno zamijenio žrtvovanje životinja...

[colbert]

mozak_free kaže:

Da mi rit vidi puta ja bi to ovak:
Prvo bi malo pregricnul prezvuršta iz špajze da ne bum lačen. Po štengama van, pa pulferom na kolodvor i cugom na Rijeku.

Sve su mi lađe potonule. Aktal sam iz haustora fino zrihtanu pucu kak špancira po korzu. Zacopal sam se prek glave. A onda je naišel snubitelj s halfcilindrom, zašprehal ju i otpeljal v kmicu na Zrinjevcu.

Pak ta ni za zeniti!

[Perzefona]

Proslila sam v štacunu da mi daju da si poberem lupinke od luka za pisanice. Joj, kad bi još mamu naštimala da ih z voskom napiše. Ali veli da ne bu pisala jer da nemre voska nigdi najti.

[polimer]

Voska ti ja pribavim, ima u jednoj špelunki na trnjanskom placu.

[Daniel.N]

Ja nikad ne koristim nazive mjeseci (u govoru). Uvijek su me zbunjivali lipanj i srpanj - koji je koji. I jun i jul su mi slični

Iz nekog razloga stalno brkam septembar sa sedmim mjesecom... (i oktobar s osmim...)

[Velia]

Meni je ovaj topic tak fejst super, da osjećam potrebu zahvaliti svima koji pišu na njemu.

colbert kaže:

(Zasto je moja baka govorila bažulj, ali zato grah-šalata? )

Moja baka je govorila bažulj na šalatu.

rokolina kaže:

Moji deda i baka su nosili: pincu, jaja (pisanice), sunku, hren i sol. To se onda za uskrsnji rucak serviralo kao predjelo a ono sto se od te blagoslovljene hrane nije pojelo ne bi se bacilo vec spalilo.

Nisam nikad čula za ovaj običaj spaljivanja ostataka, ali i kod nas se sve to što se blagoslovilo u crkvi, serviralo za pojesti, ali više kao neka užina prije ručka.

Emericzy kaže:

I to košarica, a ne košarica.

Bruh kaže:

Mlaj ili majpan je ovo:
http://dramlje.mojforum.si/dramlje-about643.html
Obično se stavlja za 1.maj ili za vjenčanje...

Kod nas to zovu kićenjem majuša. Radi se na 1. maj i ima značenje prizivanja proljeća i lijepog vremena.

dlap1307 kaže:

moji nikad nisu koristili te nazive.
Najčešće je bilo - v sedmom mesecu.

Također i moji. S tom razlikom što je dio familije bio iz ikavskog sela, pa su oni govorili - v sedmom misecu.

[majka zmajica]

Perzefon@ kaže:

Znam, naravno.

Blanka Dovjak Matković: Zagrebačka priča

Uspon i propast jedne zagrebačke obitelji između dva rata. Mene je ta knjiga osupnula i zadivila svojom vrsnoćom kao malo koja. Čudi me da nije među klasicima hrvatske književnosti. Uvrštena je, doduše, u lektiru za 6. razred samo zahvaljujući činjenici da je ispričana iz persprektive lucidne dvanaestogodišnje djevojčice, ali je po mome sudu neprimjerena tome uzrastu. Premda, vjerujem da dobra knjiga može obogatiti svakoga, pa i učenike 6. razreda koji uopće ne poznaju društvene i povijesne prilike toga doba, a koje su važne za razumijevanje djela u cjelini i sjajno ocrtane.

Krasna, upečatljiva, dirljiva, potresna i topla priča, divnim jezikom i s puno stila napisana. Vrvi zagrebačkim govorom i ovom topicu zanimljivim i dragim izrazima. Pisana je na standardu, ali likovi govore zagrebačkom kajkavštinom, osim dadilje Zagorke. Nekajkavac neće ni primijetiti tu razliku u govoru likova.

Uostalom, već sam ti rekla da ju pročitaš, kraflin moj zbigecani, maček z mustaček, metuljček cifrasti. (te sam izraze popamtila, tako dadilja Zagorka tepa pripovjedačici).

edit: moj je mlađi sin uživao u knjizi. Svako malo bi dotrčao iz svoje sobe i čitao mi ulomke, smijao se glasno i komentirao. Naročito lik pradjeda koji je, kao i svi likovi, vrlo živopisan. Moj bi sin gušeći se od smijeha ili zgražanja govorio: "Čuj, mama, čuj ovo, on je ista naša baka Demetra, ista..."

Doduše, ja sam njemu objasnila ekonomske i političke prilike toga doba da mu bude lakše.

ćao perzefona
vidjela sam tvoj komentar za zagrebačku priču i na temi najtužnija knjiga. ja sam tu knjigu pročitala prije dva mjeseca jer ju je moja curica zaboravila vratiti u knjižnicu i strašno me se dojmila. Nekako sam se poistovjetila sa likovima i to ne Kečkicom za nju se ne brinem jer ona ima Milku i one će uspjeti u životu nimalo ne sumnjam. Ljuti me tatek koji je toliko volio mamicu pa zašto ju je onda godinama varao. Ona Volga se nigdje uopće ne spominje među likovima očigledno nebitna, a meni ne izlazi iz glave. Valjda mrzim taj tip žena. Što bi voljela nastavak u kojem bi ova zagrebačka priča imala happy and, a Volgi da bude naplaćeno sve. Što misliš koliko je autobiografskog u ovoj priči?

[Perzefona]

majka zmajica kaže:

Nekako sam se poistovjetila sa likovima i to ne Kečkicom za nju se ne brinem jer ona ima Milku i one će uspjeti u životu nimalo ne sumnjam.

Da, to ja naglašavam učenicima i pokušavam im objesniti da knjiga zapravo ima happy end: ako Milka nešto odluči i obeća, onda nema nikakve sumnje u to. Milka je jedan od najsnažnijih književnih likova koje sam srela.

Ona Volga se nigdje uopće ne spominje među likovima očigledno nebitna

Zaboravljaš da nam Kečkica priča priču. Ona je dijete i sigurno nema informacija o Volgi niti ju je susretala i nije bila posve svjesna njezine uloge u svom životu i obitelji. A vrlo je očito da čitatelj može sve to shvatiti i povezati.

Što bi voljela nastavak u kojem bi ova zagrebačka priča imala happy and, a Volgi da bude naplaćeno sve.

Pa sama si rekla: uz Milku nema straha za Kečkicu. Milka sve može, sve hoće, sve zna, Milka voli Kečkicu, Kečkica iima budućnost jer ima Milku.

Ne vidim kako bi Volgina nesreća Kečkicu mogla usrećiti.

[Kladi]

zaboravila sam na ovaj topic! :bruica:

Kladi kaže:

inače....kaj štulite?

Gilda. kaže:

To ne znam kaj je. Zvuči slovenski
Al sad sam prijateljici ponudila šircl da se ne zmaže dok mi pomaže pa je umrla od smijeha na taj izraz
Jel ga vi koristite?

Bruh kaže:

Štuliti ili slovenski još vriniti, vsiliti, podtakniti itd., bilo bi nametnuti, ubaciti, ugurati....

'kaj štulite'? znači čime se bavite, kaj 'prčkate'... možda, možda je slovenski i tamo ima neko drugo značenje, ali nema veze s ovim...

šircl, šircl...neko kak drugač?

[Kladi]

hannah3 kaže:

da, ni moji nisu nikad govorili nazive mjeseci.
nazivali smo ih rednim brojevima.
meni su narocito zbunjujuci deveti, deseti i jedanaesti- nikad nisam sigurna koji je koji, dok si ih u glavi ne poredam.
rujan, listopad, studeni...a jos vise mi se mijesaju internacionalni nazivi za iste.

samo si ih moraš "prevesti" u svojoj glavi i onda je lako, čak lakše od bilo čega!

rujan - mjesec kada je u prirodi sve zrelo i rujno
listopad - tada pada lišće, jel
studeni - kreće zima i studeno je...

baš se ne može zamijeniti ni s jednim mjesecom u godini, ke ne?

[fsdance]

Daniel.N kaže:

Iz nekog razloga stalno brkam septembar sa sedmim mjesecom... (i oktobar s osmim...)

Također… isto tako i novembar i decembar… 'bemti latinski

[majka zmajica]

Perzefon@ kaže:

Da, to ja naglašavam učenicima i pokušavam im objesniti da knjiga zapravo ima happy end: ako Milka nešto odluči i obeća, onda nema nikakve sumnje u to. Milka je jedan od najsnažnijih književnih likova koje sam srela. Zaboravljaš da nam Kečkica priča priču. Ona je dijete i sigurno nema informacija o Volgi niti ju je susretala i nije bila posve svjesna njezine uloge u svom životu i obitelji. A vrlo je očito da čitatelj može sve to shvatiti i povezati.

Pa sama si rekla: uz Milku nema straha za Kečkicu. Milka sve može, sve hoće, sve zna, Milka voli Kečkicu, Kečkica iima budućnost jer ima Milku.

Ne vidim kako bi Volgina nesreća Kečkicu mogla usrećiti.

Imaš pravo. Način na koji ja razmišljam očigledno dokazuje da ovaj roman prelazi granice dječje književnosti. Ja se kao žena poistovjećujem sa mamicom i njenom tugom. Znam da je spisateljica pisala scenarij za film. Šteta što film nije nikad snimljen.

[tupavi]

štokavski u zagrebu je jednostavno (odvratna) politika

a najgluplje je kad ljudi kažu da pričaju štokavski kak bi djeci bilo lakše naučiti službeni pravilni hrvatski -.-'

p.s. nije mi jasno po čemu taj trenutni jezik u Hrvatskoj zaslužuje zvati se hrvatskim...

[Emericzy]

tupavi kaže:

štokavski u zagrebu je jednostavno (odvratna) politika

Kako to misliš? Kakva politika? Čija? Tko ju provodi i zašto? Misliš li da HDZ ili SDP ili Ministarstvo kulture idu uokolo i sile ljude da govore štokavski?

a najgluplje je kad ljudi kažu da pričaju štokavski kak bi djeci bilo lakše naučiti službeni pravilni hrvatski -.-'

Što misliš koliko stanovnika Zagreba -- u broju ili postotku -- ima kajkavski kao materinji? Sto-dvjesta tisuća? Ne vjerujem da je taj broj veći. Znači, manjina. Misliš li da bi se oni trebali siliti učiti zagrebačkom govoru -- koji nije ni službeni i nigdje se ne upotrebljava osim u privatnom razgovoru?

p.s. nije mi jasno po čemu taj trenutni jezik u Hrvatskoj zaslužuje zvati se hrvatskim...

Po tome što je službeni. Kao njemački u Austriji. Ako Austrijanci mogu službeno govoriti njemački, a doma nešto sasvim drugo, zašto je Zagrepčanima to problem?

[cosanostra]

Ni ja ne volim štokavštinu, ali kad se sjetim da Hrvati do prije 200-tinjak godina nisu imali svoj vlastiti, jedinstveni jezik koji su smjeli slobodno koristiti, možda ipak i nije tako loš taj naš standard.
Barem nas nitko ne tjera govoriti tuđi jezik.