Roditelji mi brane da imam dečka

[Izgubljeni snov]

Ovako,imam 16 i pol godina, evo, skoro 17. Imam dečka. Mama je to upravo saznala prije par dana i jako je ljuta. Nikad je nisam vidjela takvu. Jednostavno ne može i ne želi prihvatiti činjenicu da imam dečka. Ona misli da ću si ja odmah time upropastiti život i da sam gimnaziju onda upisala bezveze ako mislim imati dečka. Ona ustvari ne zna da je on ustvari taj koji me na neki način potiče na učenje i na sve ostale dobre stvari. On je predivan dečko koji jako brine o meni i dečko je kojeg bi svaka cura mogla samo poželjeti. U vezi smo već godinu i mjesec dana. Moja majka je to saznala tek sad prije par dana jer joj ja nisam htjela ništa govoriti, jer sam pretpostavljala kako će reagirati, no, kada je saznala, rekla mi je da više ne smijem nikud cijelo ljeto, ali doslovno nikud iz dvorišta, da nitko,NITKO ne smije kod mene, rekla mi je da sam "govno" i đubre, uzela mi je mobitel i promjenila broj i još te sve stvari... Hvala Bogu do sad nedavno, imala sam tatu koji je uvijek bio uz mene, no sad ga je ona na neki način također okrenula protiv mene i ovo je pakao. Stvarno ne znam šta da radim... Možda se čini da je to sad besmisleno i glupo, ali sam u ovih par dana isplakala suza kao nikad u životu jer mi je do tog dečka stvarno, STVARNO neizmjerno stalo... Ona valjda živi nekim staromodnim tipom života i smatra da ja ako ću sad imati dečka da ću se udati odmah,roditi djecu i ostaviti školu,što nikako nije istina. Planiram upisati medicinu ili stomatologiju poslije gimn. i od toga stvarno neću odustati...A također ni od njega. Makar mi ona sve to zabranila ja njega neću ostaviti ni pod koju cijenu jer nikad nisam upoznala ovako dobrog dečka koji je moj poticaj i snaga.. Molim Vas, pogotovo majke, što bi vi napravile na mom mjestu? Stvarno ne znam što da radim

[Nica]

Tvoji roditelji su izabrali krivi pristup, iako je strah posve razumljiv. Međutim, bez obzira na sve, nemaju pravo nazivati te pogrdnim riječima ni na bilo koji način te omalovažavati. Ne znam kako bi ti mogla nešto reći ili učiniti što bi ih urazumilo i natjeralo da shvate koliko je pogrešno to što ti čine, ali možda bi im neka druga starija osoba kojoj vjeruju mogla uspješnije objasniti da ovo nikako nije način i da čine nepopravljivu štetu, kako tebi - tako i vašem odnosu.

Njihovo ponašanje zapravo je zlostavljanje. Mislim da bi vam dobro došao razgovor s psihologom, s nekim stručnim u obiteljskom savjetovalištu.

Izdvojila bih ti post u zasebnu temu jer mu ovdje nije mjesto.

[curafina]

uf, teško ću ti odgovoriti kao majka jer se nadam da neću nikada biti u ovakvoj situaciji, čak ti ne mogu odgovoriti ni kao kćer jer nisam nikad bila u sličnoj situaciji, ali ti mogu odgovoriti kao osoba koja radi s mladim ljudima i koja je vrlo često morala razgovarati s roditeljima i uvjeravati ih da su njihove reakcije preburne i da je to normalno kad su nam reakcije upravljane snažnim emocijama. To bi ti prevedeno u floskulu značilo: tvoja te mama jako voli i boji se za tebe samo to, u ovoj situaciji, pokazuje na krivi način. Da nije sezona "kiselih krastavaca" preporučila bih ti da zamoliš nekoga da porazgovara s tvojom mamom u tvoje ime - možda razrednica ili neka profesorica s kojom imaš malo bolji odnos (vidim da je tvojoj mami vrlo bitno da se školuješ pa bi možda riječi nekog iz te branše imale malo veću težinu) i da pojasni tvojoj mami da si u svo ovo vrijeme zadržala ispravan odnos prema školi i svojim obvezama. Ukoliko nemaš, ili trenutno ne možeš kontaktirati nikog takvog možda bi bilo zgodno da mami napišeš pismo u kojoj ćeš joj napisati sve ovo što si nama rekla te joj ga uručiš možda navečer prije spavanja (inače bih rekla da joj ga uručiš kad te neće biti kući nekoliko sati ali pošto si pod kaznom ništa od toga) tako da ga mama može pročitati u miru i da njena reakcija slijedi nakon što je imala dovoljno vremena razmisliti o njoj. Najteže riječi uvijek padaju dok je "glava vruća" i to nisu riječi koje zaista mislimo i zaista vjerujem da tvoja majka nije mislila ništa od onoga ružnog što ti je rekla. Pokušaj problemu pristupiti mirno i sabrano i nemoj donositi nikakve ishitrene odluke, molim te!

[Marian Oden]

Nica kaže:

Njihovo ponašanje zapravo je zlostavljanje.

Samo ti to vidiš kao zlostavljanje, oni to trebaju rješiti među sobom. Curi bi vjerojatno bilo još gore da se umješa netko izvan i da drugi saznaju za to. Smiješno je za takve "probleme" zvati psihologa.

[Nica]

Marian Oden kaže:

Samo ti to vidiš kao zlostavljanje, oni to trebaju rješiti među sobom. Curi bi vjerojatno bilo još gore da se umješa netko izvan i da drugi saznaju za to. Smiješno je za takve "probleme" zvati psihologa.

Pa meni je to zlostavljanje. Vrijeđanje i omalovažanje je verbalno zlostavljanje, a koliko vidim ona nju nije jednom tako nazvala već komunicira na taj način. Uskraćuje joj druženja, razgovore s drugim ljudima, drži je zatvorenu u kući... Može to pravdati afektom, brigom, strahom, čime god želi, ali ne mijenja činjenicu da čini veliku štetu vlastitom djetetu.

Psiholog nije netko kome se obraćaš samo u krajnjim situacijama, on može pomoći da se veliki problemi spriječe. Ne znam zašto ljudi imaju predrasude prema njima. Evo, ja planiram obiteljskom savjetniku iz jednostavnog razloga što želim čuti stručno mišljenje i dobiti nekoliko savjeta s obzirom da sam samohrani roditelj, djeca mi ulaze u pubertet, u svojoj okolini i nemam nekog uzoritog s kim bih pričala o tome.... Čitam, informiram se, ali svejedno mislim da mi ovo može samo koristiti. Nemam problema s djecom i sasvim lijepo komuniciramo i želim da tako i ostane.

[shtefy]

Roditelji djecu ne posjeduju. Roditelji su tu da djecu usmjeravaju, savjetuju, razgovaraju s njima, argumentiraju svoje stavove... A ne da ih tretiraju kao neznalice nesposobne za donošenje odluka i procjenjivanje situacije.

Ako djete od 16-17 godina zbog dečka (cure) ili društva zanemari školu, onda je to najmanje greška dečka (cure) ili društva, a znatno više roditelja koji ili nisu djete od početka odgajali kako treba ili svojim ponašanjem toliko vrše pritisak i opterećuju djete da ono nije u stanju normalno funkcionirati.

Moje osobno iskustvo je da kad god sam u školi upala u neku krizu (a bila sam dobar učenik), to je bilo zbog raznih "situacija" doma. Društvo i ev.dečko bi me prije držali na površini da ne potonem, nego što bi mi štetili za školu. Naravno, ne kažem da je to pravilo, ne kažem ni da roditelji postupaju tako iz zloće, ali uvijek se sjetim one: put u pakao popločan je dobrim namjerama.

[Lord Byron]

Nica kaže:

Psiholog nije netko kome se obraćaš samo u krajnjim situacijama, on može pomoći da se veliki problemi spriječe.

Upadaš u Kvaku 22: roditelji kojima je ovo što pišeš jasno, nisu roditelji koji će reagirati poput onih iz uvodnog posta . Zamišljam reakciju ovih (ovakvih) roditelja na prijedlog da odu psihologu - i slika nije najljepša.

Što dijete može učiniti u ovakvoj situaciji? Zapravo, ništa. U jednom malom postotku, možda se nekako i može roditeljima preseliti iz guzice u glavu spoznaja da govorenje djetetu da je govno baš i neće pomoći "dobrom odrastanju" tog djeteta - ali, uobičajena reakcija na svako uplitanje sa strane je "nitko ne zna bolje od mene što je dobro za moje dijete".

Srećom, čovjeku ostane dovoljan dio života bez patronata takvih roditelja, pa ima vremena za normalno življenje.

[curafina]

iako je LordByronov post za potpisati to i nije nešto što bih ja rekla teenageru u problemu. Oni ne žive za onaj kus života koji će odživiti po svome već žive za ovdje i sada i reći im da su u trenutno bezizlaznoj situaciji je isto što i reći im da su u bezizlaznoj situaciji..a nikad ne podcjenjuj glupost odluke teenagera koji misli da je u bezizlaznoj situaciji. Ali, opet, ja sam nešto posebno oprezna ovih dana..

[Morticia Addams]

Stvarno ne znam što bih ti savjetovala.

U ovoj situaciji mi se čini da je tvoja najveća šansa tata.
Pokušaj s njime otvoreno i smireno razgovarati, kad mama nije u blizini. Pokušaj mu objasniti, utjecati na njega.
On bi te mogao i trebao zaštititi.

["friška mama"]

da se tvoji roditelji možda nisu ponjeli tako zato što si ipak lagala godinu i nešto i tajila to od njih??

pitam ovo jer nikako ne mogu razumjeti te postupke u nekoj drugoj situaciji osim povrijeđenosti od nepovjerenja i laganja vlastite kćeri...jer se tako odmah dobiva slika da ipak nešto ne štima ili da se kuju neki veći planovi iza njihovih leđa i da si sposobna tajiti i neke veće stvari od običnog dečka...

to bi mi nekako bilo logičnije s roditeljske strane...
probaj razgovarat s njima,dogovorit upoznavanje s dečkom da i oni vide da je on ipak ok...i za početak,ne više ništa skrivat ni lagat..da si mamu u ovih godinu i nešto pripremala na to da imaš ozbiljnog dečka,već bi sad i ona bila naviknuta na tu pomisao...

[shtefy]

"friška mama" kaže:

..da si mamu u ovih godinu i nešto pripremala na to da imaš ozbiljnog dečka,već bi sad i ona bila naviknuta na tu pomisao...

A zašto bi cura od 16-17 godina morala imati ozbiljnog dečka?

Isustibog, ja bih pukla da mi djete ima "ozbiljnu" vezu u tim godinama! (No dobro, klinkama u toj dobi je svaka veza koja preživi duže od tjedan-dva ozbiljna i svemirska, pa onda... )

["friška mama"]

shtefy kaže:

A zašto bi cura od 16-17 godina morala imati ozbiljnog dečka?

Isustibog, ja bih pukla da mi djete ima "ozbiljnu" vezu u tim godinama! (No dobro, klinkama u toj dobi je svaka veza koja preživi duže od tjedan-dva ozbiljna i svemirska, pa onda... )

a gle,ona misli da je "ozbiljan",pošto kaže da se misli boriti za njega,da ga misli zadržati,znači da misli dalje biti s njime,inače se ne bi svađala zbog njega s roditeljima...nisam mislila doslovno...ja sam isto u tim godinama mislila da je veza dulja od 6 mj ozbiljna...

[shtefy]

"friška mama" kaže:

a gle,ona misli da je "ozbiljan",pošto kaže da se misli boriti za njega,da ga misli zadržati,znači da misli dalje biti s njime,inače se ne bi svađala zbog njega s roditeljima...nisam mislila doslovno...ja sam isto u tim godinama mislila da je veza dulja od 6 mj ozbiljna...

Ma znam, sve pet... Samo bi mi bilo čudno da majka očekuje da cura u tim godinama ima ozbiljnog dečka i da takvu vezu kao dozvoli, a kao drugačije ne. Iako, ima svakakvih stavova...

[Morticia Addams]

"friška mama" kaže:

...

Slažem se da bi bilo super da dijete ne mora nikad lagati roditeljima.
Ali neki roditelji jednostavno prisile djecu na takav način (ne)komunikacije.

[Pandorah]

Policija, Plavi telefon, psihijatar, socijalna služba...?

Prestrašno.

[Absolutely*]

Roditelji ti definitivno nisu u pravu. Pretjerano su reagirali i takvo ponašanje (čak i ne spominjući odvratan način komunikacije,ne mogu zamisliti da svom djetetu ikad kažem da je govno,pa sram bi me sebe bilo) nije prihvatljivo.

Sasvim je očekivano i logično da djevojka od skoro 17 godina ima dečka. (ili curu,hehehe)
Ja sam imala "dečke" od 12-e Jasno,tek sa 16 mogu reći da sam zbilja imala dečka, i to prvu dužu vezu koja je trajala 3 godine. (Iako ne kažem da svaka treba)

Takvi romantični interesi normalan su dio sazrijevanja i prije bih se zabrinula da mi kćer napuni 17, a nikad nije imala dečka ili bila zaljubljena.
Nadalje, da mi kćer ima dečka godinu dana a ne kaže mi..ne bih se zapitala zašto mi nije rekla, nego što to sa mnom i mojim ponašanjem ne valja,pa mi nije rekla. Djeca stvari govore roditeljima ako znaju da su oni tu za njih i da će ih podržati, i da ne postoji stvar zbog koje će ih nazvati govnom. U suprotnom...jasno je tko je tu kriv.

Sad kad smo riješili taj dio da se nikako i nikad ne smiješ osjećati kao da si učinila nešto loše...
Pokušaj razgovarati s njima. Kaži im da si pametna djevojka koja izvršava svoje obaveze uvijek, a tako si i činila zadnjih godinu dana. Budi uporna,pokušaj im dokazati i urazumiti ih.Neće to od prve,daj im malo vremena.

Ako ne uspiješ... Sad ću reći nešto zbog čega će me na nož dočekati cjelokupna kompanija, ali bear with me.
Ako ne uspiješ smiriti situaciju u ovih 2-3 mjeseca ljeta...
Kad počne škola,reci im da ste prekinuli. Vidjeli se u školi i ne volite se više. Predugo je trajala razdvojenost. Plači ako treba. Pa kad opet budeš mogla van,bar ćeš se vidjeti s njim jednom tjedno kad te puste u kino.

Nije dobro lagati roditeljima. Nije dobro skrivati se. Ali nije dobro ni ostaviti dečka kojeg voliš jer je mama tako rekla. Ne kažem ja da ćeš se udati za njega. Ali je sasvim logično i prirodno da želiš biti s njim,i dopusti si to.

I pazi da u školi ne popustiš,tek to im je argument protiv dečka.

A sad,svekolika RiDovska kompanijo... nek pljuvanje počne

[curafina]

ja sam svojima lagala o dečkima..i ona je..i ti si..i the guy next door je..ne vidim neki razlog za pljuvanje, ali mislim da joj nisi dala neko rješenje za koje nije i sama znala (i koje čuva u rukavu za just in case)

[Ribež]

Ma svi smo svašta prošli s roditeljima - ah divne li mladosti!!
Naravno da ti roditelji ne smiju tako nešto izgovarati - nema opravdanja.
Ja sam sa svojih 17 imala prvu ozbiljnu vezu koja je potrajala 2 godine.
Naravno da su moji bili protiv.
Nikada neću zaboraviti kako mi je mama pretraživala sobu i našla njegovo pismo..
A u pismu.........
Bilo je to doba kada smo taman trebali na maturalno putovanje a ja izgubila lovu za jednu ratu negdje putem do škole.
Bila sam ljuta na cijeli svijet.
On mi je ponudio novac da moji ne saznaju ali sam ljutito odbila pa je sročio pismo u kojem mi objašnjava da je to njegov novac što je skupio..
Naravno da je moja mama kopačica iz toga izvukla da sam trudna i da mi nudi novac za abortus........
Mislim danas da joj je dobro došao taj šok koji ju je skoro šlagirao..
Što je kopala...
Prespavala sam kod "prijateljica" bezbroj puta.
Mi smo bili stvarno odgovorni klinci koji bez zaštite nismo ni pokušavali ništa.
Mada me moji starci nisu nikada o tome podučavali što je velika greška ali imali smo tu neku svijest i učili sami o svemu..
Kada sam prekinula s njim - mora biti da su moji bili najsretniji na svijetu
No, onda je došao drugi dečko
Shvatili su da ne mogu protiv vjetrenjača tako da su rado pozivali čak i mog prvog dečka na ručak - čisto da znaju s kim sam i bilo je lakše..

[shtefy]

Absolutely* kaže:

A sad,svekolika RiDovska kompanijo... nek pljuvanje počne

A dašta nego si zaslužila pljuvačinu!

Sa 16 imati istog dečka 3 godine!

Pa gđe ti bila mladost-ludost?




A sad ozbiljno: kako je netko već rekao, žalosno je do bola, ali neki roditelji sami doslovno postavljaju odnos sa djecom tako da su laži i neiskrenost jedini način. Ako će djete tako preživjeti, proživjeti ono što je u tim godinama normalno i sačuvati zdravu pamet, zašto ne?

[Alisah]

Marian Oden kaže:

Samo ti to vidiš kao zlostavljanje, oni to trebaju rješiti među sobom. Curi bi vjerojatno bilo još gore da se umješa netko izvan i da drugi saznaju za to. Smiješno je za takve "probleme" zvati psihologa.

mene je takvo ponašanje roditelja dovelo do pokušaja samoubojstva,samo da bi im dokazala da nemogu preko mene živjeti svoj život, i naravno kada smo se svi morali odazvat kod psihologa po nalogu socijalne, sve se promjenilo, tamo smo lijepo prvi puta kao obitelj razgovarali, i od onda je sve krenulo na bolje

Ne predlažem ovako drastične mjere, ali ragovor u nazočnosti stručne osobe svakako pomaže. I nikako nije smiješno