Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.02.2009., 22:33   #1
Chat za prevarene vol. 2

Drage forumašice, dragi forumaši...
Ovaj topic je nastavak prethodnog topica od 193-4 stranice i brda posteva u kojima se svašta pisalo i svašta događalo. Vrijeme je da se sve skupa skupi, sabere, da se prestane s jednim oblikom komunikacije i nastavi drugim, da zaboravimo na neke davno napisane posteve, detalje privatnih života, provokacije i reakcije te krenemo iz početka.

Na topicu želim dobrodošlicu svim novim forumašima i forumašicama. Apeliram da svi prouč jasna i vidljivo istaknuta pravila podforuma Život u dvoje i da ih se pridržavate. Pripazite na detalje iz svojeg života koje želite podijeliti sa ostatkom foruma tj. javnošću jer ih netko negdje može pogrešno iskoristiti na vašu štetu. To nije moralno, nije fer i nije pristojno no to je surova realnost i to se događa. Zato, molim pripazite što pišete. Također, molim da koristite uljuđen ton komunikacije i ophodite se prema ostalim forumašima na jednom civiliziranom nivou. Iako su mnoge žene s ovog topica povrijeđene i pod visokim utjecajem emocija molim da se suzdržite od uvreda, provokacija ili reakcija na provokacije. Svi smo dovoljno odrasli i dovoljno inteligentni ljudi da bi mogli osjetiti provokaciju i suzdržati se od neadekvatne reakcije. Provokacijama i rekacijama na njih uništavate konzistenciju topica i kvarite "timeline". Ne volim kazne, ne volim kažnjavati i nastojim moderirati tako da svi budu zadovoljni i pravedno zastupljeni. Na žalost, osobe koje se oglušuju o moje moderatorske zahtjeve mjesecima moraju biti sankcionirane. Čak je i ovaj novi topic djelomična posljedica neodgovornosti i egoističkog nastupa pojedinaca.

Dakle, da rezimiramo; dobrodošli na tematski nastavak zatvorenog topica o prevarenim ženama, držite se pravila podforuma i suzdržite se od provokacija i reakcija na provokacije i tužakanja. Ovdje ćemo nastojati održati i ozbiljno i oštro sankcionirati sve koji će zbog vlastitog egoizma kvariti topic ostalih forumaša.

Moje dame, uživajte u novom topicu.

Zadnje uređivanje Veky : 22.02.2009. at 22:40.
Veky is offline  
Old 22.02.2009., 22:36   #2
super tema..dalo bi se o njoj pisat..ne znam o dakle da počnem..haha
vlajina,hahaha is offline  
Old 23.02.2009., 02:02   #3
pa ono ja ak sam i bila prevarena nisam doznala možda i bolje jer ja to sve brzo sredim, ak treba na općinski sud nema problema
eriland is offline  
Old 23.02.2009., 10:58   #4
Bok curke, posebno pozdrav Ombii!
Neznam zasto, ta me zena fascinira, ima neku posebnu energiju. Svida mi se sto je iskrena , direktna, super je to, kaze sto misli, pa tko se ljuti nek se ljuti....
Mislim da si jaka osoba, sa izgradenom licnoscu i divim ti se....Da sam bar ja takva...Zbiljam, ovo iskreno mislim...i ono sto ti pises za moj zivot, kojim si djelimicno upoznala istina je sve,....hvala ti na realnosti...ovoj mojoj situaciji sam si i sama kriva, koliko i moj muz...I da u pravu si , kriticno je, ja sam sve vise zaokupljena "istinom" koju ne mogu saznati...Zalosno da tako dugo tragam za njom, mos si misliti kakol to utjece na moju psihu, a s druge strane, vjerovatno da zelim jakooooo saznati istinu , saznala bi ju, ali intuicija mi govori da je istina losa i opet j uizbjegavam..Sjebana sam...ali jednom i tome mora doci kraj....Nisam dobro, to jedino znam...
OMBIC, ovo sto si spomenual za frendicu za orgazam, mogu te nesto pitati na pp, znam da se ljutis ako nepozvana dodem !!
katja123 is offline  
Old 23.02.2009., 12:05   #5
Bok Katja, malo sam čitala ovo što pišeš o potrebi da znaš cijelu istinu.
Mene MM nije prevario, ali smo tokom veze imali jedan veliki prekid u kojem sam ja bila s drugim čovjekom, a i on s drugim ženama, da ne kažem djevojčicama
Iako mu po svim "pravilima igre" nemam nikakva prava što zamjerati i mene izjeda potreba da saznam svaki detalj iz tih odnosa. Nažalost riječ je o mazohističkoj potrebi koju ne znam objasniti, ponekad mi zna doći iz čista mira da pričamo o tome i uvijek završi svađom, grubim riječima.. Ne znam kako pustiti.. Mislim da je ponajprije riječ o tome što je on te emocije proživio tada, a mene u to vrijeme nije to ništa pogađalo i sada me svako malo stigne potreba da o tome pričamo.. Ponajprije jer me muči moj ego.. To su klinke bile.. Jednoj bi mogao biti otac.. Kad se sjetim, tako poludim, izvrijeđam ga, gadi mi se.. Kažem mu da ga ne poštujem kako osobu.. da koliki on kvocijent inteligencija ima kada mu je za razgovore (između ostalog) mogla biti zanimljiva jedna maloljetnica..
Znam da činim krivo što to ne pustim u prošlosti, ali ne mogu..
A što je najgore, nikad prije nisam imala nikakvih ljubomornih ispada niti sam mislila da mogu postati takva.

Razgovarala sam s psihologinjom i rekla mi je da je to moje hvatanje za prošlost i te detalje pokazatelj iznimno niskog samopouzdanja. Jedan od razloga što se nikako ne mogu otresti tih sjećanja je i činjenica da su to osbe iz naše relativno bliske sredine i često smo izloženi njihovim prijateljima i obitelji, štoviše, dio naše obitelji je jako blizak s jednom od tih žena.
utopia is offline  
Old 23.02.2009., 12:39   #6
katija.....

neću ti ništa pisat jer su ti cure sve rekle. ali nekad je fakat bolje en znati istinu, jer će te onda ona mučiti još godinu dana, a možda i više. znaš dovoljno, i već se s tim boriš.

moraš krenuti dalje. a onda kad to ostaviš, kad vidiš da život ide, da si bolje, možda se on i sam spontano otvori, možda sve bude bolje...
ja ti to stvarno od srca želim, da budeš bolje, da vas 2 krenete dalje. moraš katija. ostavi bol, ostavi taj bijes, lijepo se oprosti od toga i okreni novu stranicu. vidiš kako to Veky lijepo radi

tako i ti. Katijin život vol.2. ne spominji ovo više. meni su najbolji dani kad to ne spomenemo. u mene je friško, i takvih dana je malo, ali kad vidim da nam je dobro, i makar me sjeti nešto na njih, kažem si-šuti, ne spominji, reci nešto drugo. on zna da me je nešto podsjetilo, zna da mi je teško, i zne koliko se borim da šutim, i ja to vidim ne njemu on to cijeni. on će danas cijeli dan biti s njom na poslu. misliš da me to ne boli? uhhhhhh, teško je.
ali moram izdržati, zar ne? idemo dalje....
Verdana is offline  
Old 23.02.2009., 13:14   #7
[
Razgovarala sam s psihologinjom i rekla mi je da je to moje hvatanje za prošlost i te detalje pokazatelj iznimno niskog samopouzdanja. Jedan od razloga što se nikako ne mogu otresti tih sjećanja je i činjenica da su to osbe iz naše relativno bliske sredine i često smo izloženi njihovim prijateljima i obitelji, štoviše, dio naše obitelji je jako blizak s jednom od tih žena. [/QUOTE]

Hvala ti na podrsci..
Sve se u biti svodi kod mene, na to da ja zelim istinu, ovako ili onako, pa cu dobiti natrag svoj mir...A dalje cu se nositi s istinom.Probala sam samo s ignoriranjem, ali ne, to niej rjesenje. Svi smo razliciti, meni je potrebna istina, da mogu dalje, s muzem ili bez njega. I gotovo!!
katja123 is offline  
Old 23.02.2009., 13:24   #8
QU

moraš krenuti dalje. a onda kad to ostaviš, kad vidiš da život ide, da si bolje, možda se on i sam spontano otvori, možda sve bude bolje...
ja ti to stvarno od srca želim, da budeš bolje, da vas 2 krenete dalje. moraš katija. ostavi bol, ostavi taj bijes, lijepo se oprosti od toga i okreni novu stranicu. vidiš kako to Veky lijepo radi

Hvala cure, puno mi ovo znaci!
katja123 is offline  
Old 23.02.2009., 14:48   #9
Quote:
katja123 kaže: Pogledaj post
Bok curke, posebno pozdrav Ombii!
Neznam zasto, ta me zena fascinira, ima neku posebnu energiju. Svida mi se sto je iskrena , direktna, super je to, kaze sto misli, pa tko se ljuti nek se ljuti....
Mislim da si jaka osoba, sa izgradenom licnoscu i divim ti se....Da sam bar ja takva...Zbiljam, ovo iskreno mislim...i ono sto ti pises za moj zivot, kojim si djelimicno upoznala istina je sve,....hvala ti na realnosti...ovoj mojoj situaciji sam si i sama kriva, koliko i moj muz...I da u pravu si , kriticno je, ja sam sve vise zaokupljena "istinom" koju ne mogu saznati...Zalosno da tako dugo tragam za njom, mos si misliti kakol to utjece na moju psihu, a s druge strane, vjerovatno da zelim jakooooo saznati istinu , saznala bi ju, ali intuicija mi govori da je istina losa i opet j uizbjegavam..Sjebana sam...ali jednom i tome mora doci kraj....Nisam dobro, to jedino znam...
OMBIC, ovo sto si spomenual za frendicu za orgazam, mogu te nesto pitati na pp, znam da se ljutis ako nepozvana dodem !!
Mozes pitati Katja, nisam se ja ljutila sto me kontaktiras na pp nego sto smo tamo vrtile teme na koje ni ovdje nemam odgovor pa nisam znala sto jos i tamo napisati. Osim da ponavljam kao pokvarena ploca da je meni terapija pomogla.

Ja tebi posve vjerujem da ti je tesko. Sigurno je. Nazalost sto si duze u tom stanju sve teze ti je povjerovati da ima zivota i bez grca i oblaka iznad.
Hvala na pohvalama, iako nisam ja bas takva, to ti sad sve druge vidis malo boljima nego jesu, jer si u depresiji, tako je i meni bilo, u svakome sam vidjela mnogo vece vrijednosti nego u sebi.

Ujedno ne znam koji dio istine ti jos nedostaje? Koji konkretni odgovori? Jer ako ih muz do sad nije izrekao, sumnjam da ce uopce.

utopia - super sto ides na terapiju no neke stvari treba i sam rijesiti, terapija daje pomoc i olaksa sve, ali recimo bi li vi mogli odseliti u drugi dio grada, drugo mjesto, cak i ako je to povezano sa financijskim izdacima ali ako zato dobivas svoj mir...
ombia is offline  
Old 23.02.2009., 16:31   #10
Hvala ti Ombia na podršci.. nažalost, ne idem na terapiju. MM i ja smo otišli jednom kod te psihologinje i htjela sam da krenemo na terapiju redovito, ali je sat toliko skup da si jednostavno ne možemo priuštiti. iako smo i u toj jednoj seansi čuli super stvari od nje. Ona kaže da ako se tu netko treba osjećati kao pobjednik, onda sam to ja. Jer, na kraju krajeva, ja sam ga "dobila". Ali nije to tako jednostavno.
MM kaže da ne bi mogao obnoviti našu vezu da se još susrećemo s muškarcem u kojim sam ja bila u vezi. Kako se isti odselio, taj problem je riješen. Ali mi smo u malom mjestašcu, gdje su sve moje prijateljice dobre i s tim curama, što obiteljskom linijom, što ovako. Tako da ih je nemoguće izbjeći. čak smo jednoj bili prisiljeni ići na svadbu.

Ma u biti, svi su se maknuli naprijed i mislim da se nitko, pa ni te cure ne opterećuju s nekim flingom iz prošlosti. Samo mene to kopa i kopa. Pa zaboravim, pa ju sretnem, pa se sjetim kako sad hrpa srednjoškolki zna da je moj vrli MM bio s njom, ma povraća mi se.

Bilo bi mi milijun puta lakše da je to netko koga ne poznajemo i netko punoljetan i netko inteligentiji od sedamnaestodišnjakinje. No, ja nemam nikakvo pravo osjećati se prevarenom jer mi tada nismo bili skupa

Moram raditi na samopouzdanju a i na tome da njega više poštujem a to mi ne polazi za rukom.
utopia is offline  
Old 23.02.2009., 16:55   #11
Quote:
čak smo jednoj bili prisiljeni ići na svadbu.
O.k. bas iskreno, bi sjekire padale da niste otisli na tu svadbu? Previse toga uzimas pod "moras".

Samo se umrijeti mora.

Tako malo mjesto, a nije mu bio bed onda casanovu bas u takvom mjestu igrati?

Nisam sigurna bi li ti bilo lakse da je umjesto maoljetnice iamo zenu od 27, poslovno uspjesnu, dotjeranu sa bijesnim autom. I inteligentnu. Jer ovako barem (kako pises) ne kuzis o cemu je razgovarao sa tako mladom osobom...

Pokusajte srednjerocno traziti stan negdje izvan te sredine. Tako bih ja. Ili otici na terapiju, makar digla kredit, ljudi za svasta dizu kredite pa sto ne bi za svoje mentalno zdravlje i mir.
ombia is offline  
Old 23.02.2009., 17:02   #12
Utopia, čitajući što si napisala, mogu samo reći da se osjećam slično kao ti, premda se meni sve to skupa dogodilo u braku, znači dok smo bili zajedno. Ne kažem da je kod mene situacija time gora, jer na kraju krajeva osjećaj je isti.
Mene sad sve to skupa izjeda, čini mi se više nego kad se sve događalo. Premda smo bili u braku, tada mi je na neki način bilo svejedno, jer nam brak ionako ništa nije valjao. Odlučila sam se razvesti i staviti točku na i. A onda se dogodio taj preokret da smo se dogovorili pokušati ispočetka. Malo pomalo, shvatila sam da ga ipak volim i oboje smo se promijenili tako da naš odnos danas funkcionira poprilično dobro. Ja sam doslovno "prešla preko svega", premda mi je sam priznao dosta detalja za koje ga nisam ni pitala, ali tada se nisam zamarala s tim. A sad me to kopa i kopa, možda ne toliko detalji vezani za njegove avanture, koliko grižnja savjesti kako sam mogla dozvoliti da mi se to dogodi i što se uopće dogodilo...Ne, nije mi žao što sam ostala s njim, ali jednostavno bih htjela zaboraviti, ali ne mogu. Možda bi mi bilo lakše da mogu s njim o tome razgovarati, al ne znam kako sad nakon toliko vremena načeti tu temu. I što bih dobila s tim?
hauswife is offline  
Old 23.02.2009., 17:04   #13
Ovo o selidbi je super idea.Kada sam bila u starom kvartu,osjećala sam se jadno,tu sam odrasla svi me poznaju,gledaju znaju za njega(znali su i prije mene).U očima sam vidjela sučut a to me jakoooooooooo smetalo.Kad sam rasčistila sa njime odselila se u nov kvart.Tu me nitko ne poznaje i godi mi krenuti ispoičetka.Možda zvući glupo ali mi je ovdje sada lakše.U stari kvart ne volim ići ali moram tamo su mi roditelji i ostatak obitelji.Kad odem tamo,mjesto i ljudi me podsjete na sve,uf tada mi je teško i kako kažeš povraća mi se,neka ćudna mučnina.Ovdje me malo njih zna i to su sve nova poznanstva preko djece i škole.Za njih sam samo još jedna u nizu razvedenih majki sa djecom i to je to.
Eva74 is offline  
Old 23.02.2009., 17:08   #14
Quote:
hauswife kaže: Pogledaj post
Utopia, čitajući što si napisala, mogu samo reći da se osjećam slično kao ti, premda se meni sve to skupa dogodilo u braku, znači dok smo bili zajedno. Ne kažem da je kod mene situacija time gora, jer na kraju krajeva osjećaj je isti.
Mene sad sve to skupa izjeda, čini mi se više nego kad se sve događalo. Premda smo bili u braku, tada mi je na neki način bilo svejedno, jer nam brak ionako ništa nije valjao. Odlučila sam se razvesti i staviti točku na i. A onda se dogodio taj preokret da smo se dogovorili pokušati ispočetka. Malo pomalo, shvatila sam da ga ipak volim i oboje smo se promijenili tako da naš odnos danas funkcionira poprilično dobro. Ja sam doslovno "prešla preko svega", premda mi je sam priznao dosta detalja za koje ga nisam ni pitala, ali tada se nisam zamarala s tim. A sad me to kopa i kopa, možda ne toliko detalji vezani za njegove avanture, koliko grižnja savjesti kako sam mogla dozvoliti da mi se to dogodi i što se uopće dogodilo...Ne, nije mi žao što sam ostala s njim, ali jednostavno bih htjela zaboraviti, ali ne mogu. Možda bi mi bilo lakše da mogu s njim o tome razgovarati, al ne znam kako sad nakon toliko vremena načeti tu temu. I što bih dobila s tim?
Draga to je problem u cijeloj priči,sjećanje i koliko si snažna nositi se sa time.Neki muškarci imaju petlje o tome razgovarati dok se drugi pokušavaju izvući sa to je prošlost,gotova priča i ne žele ni da se spomene.Jer ako spomeneš munje i gromovi,opet im se nabija na nos i sl.Sad ovisi kakav je tvoj?Od našeg pada prošlo je više od 2godine pa skoro i tri,nažalost sjećanja su još strašno živaSvi dobro znamo da ružne uspomene dugo osjećamo,nažalost
Eva74 is offline  
Old 23.02.2009., 17:12   #15
Skoro pa zaboravih,Veky hvala za novi topic
Eva74 is offline  
Old 23.02.2009., 17:20   #16
Quote:
Eva74 kaže: Pogledaj post
Draga to je problem u cijeloj priči,sjećanje i koliko si snažna nositi se sa time.Neki muškarci imaju petlje o tome razgovarati dok se drugi pokušavaju izvući sa to je prošlost,gotova priča i ne žele ni da se spomene.Jer ako spomeneš munje i gromovi,opet im se nabija na nos i sl.Sad ovisi kakav je tvoj?
Nije problem u tome kakav je on, ja sam ta koja se ustručava načeti temu. Ne mislim da bi bilo munja i gromova, da znam da bi mi od toga bilo lakše, prežvakala bih s njim svaki događaj i svaki osjećaj u detalje, ali bojim se da će mi od toga samo biti gore. Jer i ovo što sam do sad znala ne da mi mira, ne prođe dan da se ne sjetim kako sam jadna bila tad. Često mi pada na pamet i da se rastanem, samo zbog tih događaja iz prošlosti koje sam oprostila (barem mislim da jesam), a onda pogledam njega kako se iz petnih žila trudi iskupiti se i biti što bolji prema meni, pogledam ovu dječicu koja o svemu tome pojma nemaju...i što bih im onda rekla da na kraju i odlučim tako...ponekad poželim da opet napravi grešku, samo da imam razlog za otići. Možda se po ovome što pišem može zaključiti da nisam zadovoljna sadašnjim odnosom s njim, ali realno gledajući, jedini problem trenutno sam ja i moja hebena psiha koja mi ne da mira i ne pušta me da se opustim i uživam u životu...Kao i Utopia, mislim da imam ogroman nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja!
hauswife is offline  
Old 23.02.2009., 17:28   #17
Quote:
hauswife kaže: Pogledaj post
Nije problem u tome kakav je on, ja sam ta koja se ustručava načeti temu. Ne mislim da bi bilo munja i gromova, da znam da bi mi od toga bilo lakše, prežvakala bih s njim svaki događaj i svaki osjećaj u detalje, ali bojim se da će mi od toga samo biti gore. Jer i ovo što sam do sad znala ne da mi mira, ne prođe dan da se ne sjetim kako sam jadna bila tad. Često mi pada na pamet i da se rastanem, samo zbog tih događaja iz prošlosti koje sam oprostila (barem mislim da jesam), a onda pogledam njega kako se iz petnih žila trudi iskupiti se i biti što bolji prema meni, pogledam ovu dječicu koja o svemu tome pojma nemaju...i što bih im onda rekla da na kraju i odlučim tako...ponekad poželim da opet napravi grešku, samo da imam razlog za otići. Možda se po ovome što pišem može zaključiti da nisam zadovoljna sadašnjim odnosom s njim, ali realno gledajući, jedini problem trenutno sam ja i moja hebena psiha koja mi ne da mira i ne pušta me da se opustim i uživam u životu...Kao i Utopia, mislim da imam ogroman nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja!
Moraš naučiti gedati unaprijed,ti si ostala negdje u prošlosti koju moraš ostaviti tamo.Čemu razmišljš o tome?probaj skrenuti misli.Zašto ne popričaš sa njime?Kažeš mu da te još boli i smeta?
Eva74 is offline  
Old 23.02.2009., 17:56   #18
Quote:
hauswife kaže: Pogledaj post
Nije problem u tome kakav je on, ja sam ta koja se ustručava načeti temu. Ne mislim da bi bilo munja i gromova, da znam da bi mi od toga bilo lakše, prežvakala bih s njim svaki događaj i svaki osjećaj u detalje,
Slažem se s tobom. Dok mi ne odlučimo ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto, kopanje iznova i iznova škodi jedino nama samima.

Quote:
hauswife kaže: Pogledaj post
ponekad poželim da opet napravi grešku, samo da imam razlog za otići. Možda se po ovome što pišem može zaključiti da nisam zadovoljna sadašnjim odnosom s njim, ali realno gledajući, jedini problem trenutno sam ja i moja hebena psiha koja mi ne da mira i ne pušta me da se opustim i uživam u životu...
Draga, ovo shvaćam savršeno. I sama imam na trenutke tu želju, da ga ozlijedim, ranim na identičan način. Iako, odradila sam i to, pa zapravo imam manje pravo od ikog na ovom topicu pričati tako. I zbog toga me i sram, jer ovdje vidim žene koje su u braku, našle se u lažima, nevjeri svojih muževa, i bore se svakoga dana, sa sobom, sa osjećajima, s tim da nekog i voliš i mrziš u isto vrijeme. Zapravo, pomalo sam nezasluženo drama queen i zato se ispričavam. Draga Hauswife, voljela bih ti dati neki pametan savjet, ali ga nemam. Mogu samo reći da potpuno shvaćam o kojoj vrsti osjećaja pričaš.

Quote:
hauswife kaže: Pogledaj post
Kao i Utopia, mislim da imam ogroman nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja!
Jaka si, predivna si, sposobna si On to već misli, uz tebe je. Sada je na nama da same sebe uvjerimo u isto.

Meni ide dobar dio vremena ostati pozitivna. Mlada sam, obrazovana, držim do sebe i smatram da sam ja njegov dar. A i on moj. Prema okolini nikad ne bih pokazala tu svoju slabost. (Dobro, posrnula sam i ja pred drugima par puta i zato mi je žao). Ali najgore je ovo, kad te uhvati taj osjećaj, vruće-hladno emotivni ispadi i oscilacije.. U jednom trenutku, mi je sve - on, beba, dom. A onda bih ga poslala tim klinkama, neka ide njema s tim svojim jadnim spikama
utopia is offline  
Old 23.02.2009., 18:03   #19
Quote:
Eva74 kaže: Pogledaj post
Ovo o selidbi je super idea.Kada sam bila u starom kvartu,osjećala sam se jadno,tu sam odrasla svi me poznaju,gledaju znaju za njega(znali su i prije mene).U očima sam vidjela sučut a to me jakoooooooooo smetalo.Kad sam rasčistila sa njime odselila se u nov kvart.Tu me nitko ne poznaje i godi mi krenuti ispoičetka.Možda zvući glupo ali mi je ovdje sada lakše.U stari kvart ne volim ići ali moram tamo su mi roditelji i ostatak obitelji.Kad odem tamo,mjesto i ljudi me podsjete na sve,uf tada mi je teško i kako kažeš povraća mi se,neka ćudna mučnina.Ovdje me malo njih zna i to su sve nova poznanstva preko djece i škole.Za njih sam samo još jedna u nizu razvedenih majki sa djecom i to je to.
Ok. Ovo shvaćam, ali kaj se ne osjećaš nimalo kao da si prognana sa "vlastitog teritorija"? Tu su i tvoje uspomene, tvoja obitelj i tvoj kvart.

Iako znam kakvo olakšanje nosi ta anonimnost, fresh start, ali neki inat u meni ne da mi da si dopustim bježanje.
utopia is offline  
Old 23.02.2009., 18:41   #20
To se moze mozda promatrati i kao bjezanje. Ili kao odlazak u nesto bolje.

Korak dalje.

Novi pocetak. Jer sto ima netko od ostajanja u kvartu koji ga svako malo cini nesretnim? Da dokaze kome tocno i sto?
ombia is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:51.