- Dalmatinski jezik -

[Black Tattoo]

Ima li ko ovde...
a da zna što je to Dalmatinski jezik? Pritom ne mislim na narječje kojim se govori u Dalmaciji, nego pravi jezik koji je postojao u Dalmaciji davno... Zna li netko ko je njime priča? Hrvati...?
I ZAŠTO je nesta? Odakle su mu korijeni?
Oprostite ako je tema već bila...ali totalno mi je intrigantno da je na području Dalmacije postojao jedan CIJELI RAZVIJENI JEZIK koji se nije nimalo sličia hrvatskom, a onda je potpuno izumro!

[pali skakač]

Black Tattoo kaže:

Ima li ko ovde...
a da zna što je to Dalmatinski jezik? Pritom ne mislim na narječje kojim se govori u Dalmaciji, nego pravi jezik koji je postojao u Dalmaciji davno... Zna li netko ko je njime priča? Hrvati...?
I ZAŠTO je nesta? Odakle su mu korijeni?
Oprostite ako je tema već bila...ali totalno mi je intrigantno da je na području Dalmacije postojao jedan CIJELI RAZVIJENI JEZIK koji se nije nimalo sličia hrvatskom, a onda je potpuno izumro!

pa dobro ništa posebno.Dalmatinski jezik se razvio na istočnoj obali jdrana u bizantskoj dalmaciji na temelju latinskog jezika.Govorio se u dubrovniku,korčuli,lastovu,splitu,trogiru,zadru,pa šmanu,krku,cresu,lošinju i rabu.Danas ga ubrajaju medju talijanske narječja mada se neki ne slažu.Sličan je jeziku sardinije ali djelomično i jeziku J.Francuske.Polako počinje odumirat već u srednjem vijeku a od 16 stoljeća se to pojačava što zbog dolaska slavenskog stanovništva a šta zbog toga što venecijanci istiskuju njihov jezik.Koliko ja znam ima dva sačuvan pisana traga dalm.jezika.Pismo iz dubrovnika oko 1500 godine i zapisi talijanskih ligvinista oko 1900 koji na krku bilježe dalmatinski iz usta posljednjih 2-3 govornika.Posljednji poznati govornik
je Antone Udaine,tragično poginuo nagazeči na minu.

[pali skakač]

Tuota nuester, che te sante intel sil,Tuota nuester, che te sante intel sil,Vigna el raigno to.Sait fuot la voluntuot toa, coisa in sil, coisa in tiara.Duote costa dai el pun nuester E remetiaj le nuestre debete,coisa nojiltri remetiaime a i nuestri debetuar.E naun ne menur in tentatiaun miu deleberiajne dal mal.
Očenaš na vejski dalmatinski.

Ciace nostru car le şti en cer,neca se sveta nomelu teu.Neca venire craliestvo to.Neca fie volia ta, cum en cer, aşa şi pre pemânt.Pera nostre saca zi de nam astez.Odproste nam dutzan,ca şi noi odprostim a lu nostri dutznici.Neca nu na tu vezi en napastovanie,neca na zbăveşte de zvaca slabe

Očenaš na istarski

[Gluskab]

pali skakač kaže:

pa dobro ništa posebno.Dalmatinski jezik se razvio na istočnoj obali jdrana u bizantskoj dalmaciji na temelju latinskog jezika.Govorio se u dubrovniku,korčuli,lastovu,splitu,trogiru,zadru,pa šmanu,krku,cresu,lošinju i rabu.Danas ga ubrajaju medju talijanske narječja mada se neki ne slažu.Sličan je jeziku sardinije ali djelomično i jeziku J.Francuske.Polako počinje odumirat već u srednjem vijeku a od 16 stoljeća se to pojačava što zbog dolaska slavenskog stanovništva a šta zbog toga što venecijanci istiskuju njihov jezik.Koliko ja znam ima dva sačuvan pisana traga dalm.jezika.Pismo iz dubrovnika oko 1500 godine i zapisi talijanskih ligvinista oko 1900 koji na krku bilježe dalmatinski iz usta posljednjih 2-3 govornika.Posljednji poznati govornik
je Antone Udaine,tragično poginuo nagazeči na minu.

Taj jezik se u Dubrovniku,Splitu i Zadru govorio u srednjem vijeku,tj. u tim gradovima je nestao još prije 700 godina. Duže se održao na Kvarneru,kao što već rečeno,do kraja 19. stoljeća,kad je poginio zadnji govornik tog jezika na Krku. Inače,jezik je u biti jednak Istriotskom,romanskom jeziku koji je u 20. stoljeću preživio u selima u zaleđu Rovinja.

[TIGR]

pali skakač kaže:

Tuota nuester, che te sante intel sil,Tuota nuester, che te sante intel sil,Vigna el raigno to.Sait fuot la voluntuot toa, coisa in sil, coisa in tiara.Duote costa dai el pun nuester E remetiaj le nuestre debete,coisa nojiltri remetiaime a i nuestri debetuar.E naun ne menur in tentatiaun miu deleberiajne dal mal.
Očenaš na vejski dalmatinski.

Ciace nostru car le şti en cer,neca se sveta nomelu teu.Neca venire craliestvo to.Neca fie volia ta, cum en cer, aşa şi pre pemânt.Pera nostre saca zi de nam astez.Odproste nam dutzan,ca şi noi odprostim a lu nostri dutznici.Neca nu na tu vezi en napastovanie,neca na zbăveşte de zvaca slabe

Očenaš na istarski

Nije li to na istro-romanski, dakle jezikom Cica? Ali to su doseljenici u Istru tek tamo iz 16. stoljeca i ne govore autohtonim romanskim jezikom Istre. Staroistarski romanski dijalekt je istriotski.

Ova stranica izgleda da je sve pomijesala:
http://istro-romanian.com/

[Liburn]

To je romanski jezik, karika koja nedostaje između talijanskog i rumunjskog, nastao kao i svi drugi romanski jezici iz vulgarnog latinskog, latinskog prilagođenog autohtonim jezicima, u ovom slučaju liburnskom, ilirskom itd. Očuvao se u srednjem vijeku u dalmatinskim gradovima i nestajao kako gdje. Smatra se da je najprije nestao u Zadru, pod snažnim naletom hrvatskog, imena Zadrana iz notarskih zapisa u 13. i 14. st. to najbolje govore, tada je već bio pod utjecajem venecijanskog odnosno praktički izumro je. U to vrijeme ipak ima veliku važnost, ali u Dubrovniku gdje se koristi kao službeni jezik. Od najranijih dana slavizacije miješa se s hrvatskim odnosno ćakavicom, pa su većina ljudi koji ga govore u srednjovjekovnoj Dalmaciji ustvari bilingualni. Zadnji govornik je navodno Tuone Udaina iz Krka u 18. st. Ćakavica je sačuvala oko 4.000 riječi iz dalmatinskog, ljudi u neznanju najčešće misle da su te riječi talijanske. Ima i takvih, ali ne prevladavaju. Ove dalmatinske riječi najvjerojatnije potječu iz starijih jezika koji su se govorili na istom mjestu, a latinski ih je pojeo odnosno preuzeo. Naime latinski prije 2.000 godine nije bio nikakav superjezik, baš obratno, smatrali su ga prljavim i nedostojnim, za razliku od grčkog, hebrejskog i arapskog - koji su tada smatrani svetim jezicima. Latinski je bio oportunistički u svojoj genezi, sakupljao je i latinizirao, nije stvarao. Ukratko riječi kao što je "kapula" treba shavaćati kao liburnsko nasljeđe u našem jeziku, ne kao romansko.

[TIGR]

Liburn kaže:

To je romanski jezik, karika koja nedostaje između talijanskog i rumunjskog,

Pored rumunjskog ima i drugih balkanskih romanskih jezika koji i dandanas postoje i zive ... To su vlaski i cincarski dijalekti ...

Nego, koliko je moguce da su bas romanski dijalekti u Dalmaciji/Istri prouzrokovali razvoj cakavskog?

[Liburn]

TIGR kaže:

Pored rumunjskog ima i drugih balkanskih romanskih jezika koji i dandanas postoje i zive ... To su vlaski i cincarski dijalekti ...

Nego, koliko je moguce da su bas romanski dijalekti u Dalmaciji/Istri prouzrokovali razvoj cakavskog?

Očito je, Slaveni i Romani su se mješali u Dalmaciji. U zadarskom arhipelagu postoji otok (mislim da je riječ o Premudi, ako me sjećanje ne vara) čije današnje ime je romansko ali izvedeno iz slavenskog imena, dok je starije ime nestalo. U ogromnoj većini slučaja ipak, hrvatska imena otoka su direktno izvedena iz latinskih odnosno romanskih.

[-EXCALIBUR-]

Black Tattoo kaže:

Ima li ko ovde...
a da zna što je to Dalmatinski jezik? Pritom ne mislim na narječje kojim se govori u Dalmaciji, nego pravi jezik koji je postojao u Dalmaciji davno... Zna li netko ko je njime priča? Hrvati...?
I ZAŠTO je nesta? Odakle su mu korijeni?
Oprostite ako je tema već bila...ali totalno mi je intrigantno da je na području Dalmacije postojao jedan CIJELI RAZVIJENI JEZIK koji se nije nimalo sličia hrvatskom, a onda je potpuno izumro!

Prvo, nije DALMATINSKI JEZIK nego DALMATSKI JEZIK, to je pravilna terminologija tog jezika. Jezik je zanimljiv i specifičan po tome što se zna točan trenutak njegova nestanka, a to je 10. lipnja 1898. kada je poginuo zadnji govornik ovog jezika Tuone Udaina.

Pripadao je skupini italo-dalmatskih jezika, šire zapadnoitalske skupine.

Dalmatski jezik nastao je u srednjem vijeku u izravnom nastavljanju govornoga latinskoga u tadašnjoj romaniziranoj Dalmaciji, a nastao je spontano kao i ostali romanski jezici. Ovaj jezik nije bio korišten u službene svrhe, osim ponekad u Dubrovniku gdje se koristio u bilježničkim ispravama. U to vrijeme književni i najviše korišteni jezik bio je latinski. Najstariji tekstovi na ovom jeziku su iz 13. stoljeća, a pisani su raguškim (dubrovačkim) dijalektom.

Prodiranjem slavenskog hrvatskog jezika, a kasnije i venecijanskog te talijanskog, dalmatski se govorni jezik postupno gasi. Smatra se da je prvo nestala zadarska inačica ovog govora.

Govornici dalmatskog jezika živjeli su u obalnim gradovima današnje Hrvatske (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik) i Crne Gore (Kotor), te na današnjim hrvatskim otocima Krku, Cresu i Rabu. Najpoznatiji dijalekti dalmatskog jezika bili su veljotski (viklasun) s otoka Krka (Veglia), raguški koji se nekoć govorio u Dubrovniku (Ragusa) i dijalekt koji se govorio u Zadru (Zara).

Zadnji govornik dalmatskog jezika (veljotskog dijalekta) bio je Tuone Udaina koji je 1898. poginuo od mine. Na temelju njegovog poznavanja tog jezika, austrougarski jezikoslovac Matteo Bartoli koji ga je posjetio 1897. napisao je rad o dalmatskom jeziku u kojem je zabilježeno oko 2800 riječi, te priče i događaji iz Udainovog života. Ovo djelo izvorno je napisano na talijanskom jeziku, a objavljeno je na njemačkom 1906. godine.

Raguški dijalekt koji se koristio u Dubrovačkoj Republici bio je već u 14. stoljeću pod velikim venecijanskim utjecajem, da bi još i nakon većeg širenja hrvatskog jezika ovaj dijalekt izumro u 16. stoljeću.

Ovaj jezik treba biti kulturno nasljedje danasnje Dalmacije, jer je jezik nastao i formirao se na ovome područiju, uz to, nije nestao prije 1000 godina niti 2000 nego prije 100 godina!

Neznam uopće koliko se danas vodi računa o ovome jeziku kao kulturnoj vrednoti Dalmacije a i Hrvatske, ali mišljenja sam da i ne puno.

Ovaj jezik zasluzuje punu pozornost kao jedno Dalmatinsko nasljedje ovih prostora pa i ne samo Dalmacije nego i sjevernijeg i južnijeg obalnog podrucija oko Dalmacije.