Napad panike - što da radim?

[bigfear]

Pozdrav svima.

Imam 30 godina i sve preduvjete da budem sretan (siguran posao, financijski situiran, presretan brak, super roditelji, super prijatelji...sve za 5).

Po prirodi sam veseo i optimističan i dok sam bio mlađi volio sam bit u centu pažnje, pričat viceve i isticat se u društvu. Kasnije u 20-im sam prvi put primjetio da se lako zacrvenim što mi se prije nikad nije dešavalo.

Završio sam ekonomski fakultet, govorim engleski, njemački i španjolski, rasturam kompjutere.. imam sve preduvjete da znanjem budem siguran u sebe, ali to baš i nije tako Od uvijek sam imao problem sa nastupom pred ljudima i prezentacije su me ubijale, ali nekako sam se nosio s tim i svi su me hvalili kako imam smisla sa ljudima i kako odlično držim prezentacije ili bilo kakva predavanja.

Promijenio sam posao i dugi period nisam imao nikakav nastup pred većom grupom ljudi. Posao koji radim se razlikuje od prijašnjeg (veća odgovornost, puno toga još neznam...)

Prije godinu dana sam morao prezentirati firmu i skoro sam pao u nesvijest. Noge su mi se odsjekle, nisam mogao progovorit. Totalni napad panike. Neznam kako sam se uspio pribrati... Od tog dana sve je krenulo nizbrdo.

Primjetio sam da mi određene stvari izazivaju tjeskobu i napad panike. Npr. telefonski razgovori na stranom jeziku, ono sav se ispreznojim, mozak mi totalno blokira. Al ok, i to nekako preživim.

Ono što mi je najgore je sljedeće... Npr. imam naj normalniji dan na poslu, super funkcioniram i sve je u najboljem redu. Imamo sastanak sa direktorima i tu nastane problem. Kao da imam usađeni strah od nadređenih. Ne mogu progovorit. Srce mi užurbano lupa, znojim se i crvenim. Ako mi se uputi pitanje na koje u tom trenutku ne znam odgovor - doslovno puknem. Kao da ću se rasplakat od jada. Mozak mi blokira, pitanje kao da ne doživim i u tom trenutku ne mogu dat normalan odgovor, nego samo nešto kratko izustim. Jednom sam u takvoj situaciji rekao da mi nije dobro nakon upućenog pitanja.. nisam znao odgovor, a napad panike je bio tako jak da je bilo - ili se rasplakat od jada ili izmislit nešto, samo da me puste na miru.

Teško je opisat kako se u tom trenutku osjećam... Žena jedino zna za moje stanje i ne može vjerovat da se to meni događa.

Probao sam izbacit kavu, da malo smanjim napetost... već ne pijem kavu 2 mjeseca, al opet mi ista situacija (sastanak) izaziva taj nemir, napetost i napad panike.

Nisam bio kod doktoro, pošto normalno funkcioniram tijekom dana. Dakle, samo te određene situacije me izbace iz takta - sastanak i ne znanje određenog pitanja. Kad me pitaju nešto što neznam ili nisam siguran ja se izgubim a to kucanje srca i taj strah koji je u tom trenutku u meni onemogući da normalno velim 'ne znam, provjerit ću'.

Nekad sam sebe ohrabrim, ali čim sjednem za stol sa direktorima, odma nastupi nemir i nervoza. Ne mogu se kontrolirat nikako.

Probao sam sa persenima, nije pomoglo. Probao sam sa kapima valerijana...malo me umiri, ali napad panike je jači. Probao sam uzet lexaurin prije sastanka, al i dalje nisam bio svoj. Već dva mjeseca uzimam ayurvedske biljke (brahmi (bacopa monnieri) za bolji rad mozga i ashwagandha (winter cherry) protiv stresa. Ove biljke su me spasile i totalno preporidile. Uopće mi kava ne nedostaje, cijeli dan imam energije i super spavam. Misli su mi bistre, mirniji sam nego prije. Al napad panike se i dalje javi!

Neznam kako da si pomognem. Bojim se ić doktoru/psihijatru jer se bojim da će me nakljokat tabletama koje nisu za mene pošto je sve super i sve je normalno rijekom dana... samo određene situacije me ubiju,

Ima li neka tableta koju bi mogao uzeti tako pred stresnu situaciju, a da će mi totalno blokirat taj napad panike? Ima li još koja biljka (probat ću sa Rhodiola Rosea).

Već sam razmišljao i o hipnozi...al neznam jel to ima smisla....

Molim pomoć! Kako da se kontroliram i kako da si pomognem...

[devedesetdevet]

Gotovo potpuno ista stvar kod mene...

[krafna]

Evo za utjehu, meni se to ne čini tako strašnim problemom koji se ne bi dao riješiti. Možda za početak da odeš kod nekoh psihologa i iskreno popričaš o tom svom strahu.

Možda imaš osjećaj preveklike odgovornosti prema poslu i bojiš se da ne zabrljaš nešto ili ne ispuniš njihova očekivanja, pa zato blokiraš.

Meni ti se recimo uvijek desi kad sam s nekim na višem položaju od mene da bubnem neku glupost, jer ne znam što bih pričala, znam da moram ostaviti dobar dojam, pa od silne uzbuđenosti bubnem baš što ne treba. To je još gore.

Nadji lijepo nekog psihologakoji ćete voditi i s kojim ćeš probati razne tehnike opuštanja i koji će ući u srž tet voje treme pred nadređenima. Neće te zbog toga nakljukati tabletama sigurno.

[bigfear]

krafna kaže:

...
Možda imaš osjećaj preveklike odgovornosti prema poslu i bojiš se da ne zabrljaš nešto ili ne ispuniš njihova očekivanja, pa zato blokiraš...

Upravo to.

[bigfear]

Pretpostavljam da je bolje ić privatnom psihologu... ima li tko kakvu preporuku?

[devedesetdevet]

bigfear kaže:

Prije godinu dana sam morao prezentirati firmu i skoro sam pao u nesvijest. Noge su mi se odsjekle, nisam mogao progovorit. Totalni napad panike. Neznam kako sam se uspio pribrati... Od tog dana sve je krenulo nizbrdo.

Ali si odradio prezentaciju... I na tome ti svaka cast...

Nevezano za moj prethodni mail zelim ti reci da je strah od javnih nastupa relativno cesta pojava. Nesto sam citao i o postojanju nekih tehnike kako si mozes pomoci, recimo predlazu da dodjes prije svih i ranije na mjesto gdje ces drzati prezentaciju da se "udomaćiš" sa svojom pozicijom.

Sto se tice ostalih strahova (razgovora na stranom jeziku), ne znam sto bih ti rekao, da nemas manjak samopouzdanja?

[bigfear]

devedesetdevet kaže:

Sto se tice ostalih strahova (razgovora na stranom jeziku), ne znam sto bih ti rekao, da nemas manjak samopouzdanja?

Da, imam. Nasljeđeno od majke (koja je btw. liječena od bipolarnog poremećaja i već je godinama na litiju. Sad je super i već godinama kao da nikad nije bila bolesna. Imala je grozne faze depresije i manije). I ja kao da imam lakše faze koje nitko ne primjeti. Nekad sam depresivan, a nekad pucam od samopozdanja i mogo bi vozit avion (više volim tu fazu, makar i u toj fazi imam napad panike. Izgleda da je kod mene problem veći nego što se čini, upravo zbog te genetike...

[krafna]

Ja idem u Centar za kliničku psihologiju, ukucaj u google pa ćeš naći čime se sve bave. Zadovoljn asam, ali ponekad mi fali malo psihijatrijskog kontakta budući ja pijem lijekove i imam OKP a to je već dijagnoza. Ali Centar je za preporučit.

[devedesetdevet]

bigfear kaže:

Da, imam. Nasljeđeno od majke (koja je btw. liječena od bipolarnog poremećaja i već je godinama na litiju. Sad je super i već godinama kao da nikad nije bila bolesna. Imala je grozne faze depresije i manije). I ja kao da imam lakše faze koje nitko ne primjeti. Nekad sam depresivan, a nekad pucam od samopozdanja i mogo bi vozit avion (više volim tu fazu, makar i u toj fazi imam napad panike. Izgleda da je kod mene problem veći nego što se čini, upravo zbog te genetike...

Možda se upravo u toj genetskoj predispoziciji krije uzrok tvojih problema?

[ray of light]

1. One of the most effective methods used is deep breathing. The following exercise will physically, and mentally calm you.

-Start out by breathing through your nose for a slow 3 count
-Then hold your breath for a slow 3 count
-And then exhale for a slow 3 count. You can do this as long as you want. It really helps.

2. The next thing you can do is something called stop and replace. The purpose of this is to stop the anxious thought and replace it with a more calming thought.

EX: I am anxious about going in front of the class to present my project. (so I keep thinking about it and it just makes me more anxious)
STOP!! that thought and replace it with a thought such as thinking of something exciting you are going to do this weekend like go on a family trip, and just really lose yourself in the thought and take your mind away from the current anxious thought.

3. As a panic attack often fuels itself by unintentionally focusing on the cause of panic, it can help to divert your attention by focusing on something else, such as doing mental puzzles: word games, numerical problems or noting the features of different objects within sight. Try counting backwards from 100 by 3's, or saying the alphabet backwards, etc. It's even better if you can fully avoid focusing, do not focus on not focusing. (practicing meditation helps learning how to do this).

4. If possible, have someone you know/trust talk to you and comfort you. Ask him/her to massage your palm while talking to you.

5. Tense the various muscles in your body for a few seconds and then release, allowing yourself to relax.

6. If you are able to stand, get up and walk around slowly, while "slowly" deep breathing (change of focus).

7. Do not lock your jaws together; this will make the nausea in your panic attack twice as bad. People are often tempted to do this, but it does not make it any better. Relaxing your face will help.

8. If at all possible, physically do something like cleaning up. (ovo meni pomaže, provjereno milijon puta, nažalost)

Your body has produced a lot of adrenaline, it's keyed for "fight or flight." Sitting or standing still causes toxins to build up in your muscles for later cramps and aches, while it also increases anxiety because you're forcing yourself to stand still. Cleaning or organizing something also gives a sense of control - you were able to control something. It also stimulates your left brain (logical side) so you can approach the situation rapidly. The more vigorous and organizational the activity, the better. Unless it's immediately before a performance or something, this is a good time to organize your closet or sort everything on your workbench.
This is especially good for killing time before a stressful emotional event like proposing to your significant other or facing an exam when it's scheduled later.

Tips- trikovi

1. Experiment with different aspects of calming your anxiety.
Breathing 8 or fewer times per minute is less likely to trigger the "fight or flight" response, which is the source of adrenaline during a panic attack. Breathe in slowly for 4-5 seconds and exhale slowly for 4-5 seconds as best you can.

If you are hyperventilating, use a paper bag or envelope, to breathe into. Within a few breaths, the CO2 levels are restored and the breathing restores to a slower pace. If you don't have a paper bag, HOLD your breath for short times. Note, in this case, do not take very deep breath, but hold your breath. Again, this can restore CO2 levels and the attack immediately subsides.

Listen to hard rock music. Keep headphones on, when you go out, or are in any situation which is likely to trigger an event.

Anxiety/panic attack may have no link to a real immediate threat since most of the time it fuels itself, as if your mind was running in circles. One way to break the circle is to ask yourself (or the person suffering from the anxiety attack), "How is panicking gonna help you?" Wait for a response like: "It's not!"

So now let's try (tensing/relaxing, talk, massage hand (change of focus), paper bag, holding breath) this.
Breathe in for 2 seconds, and out for 4.


ovo su praktični savjeti pri PA

još info:

http://www.wikihow.com/Help-Someone-...a-Panic-Attack

[SamoZaTebe]

bigfear kaže:

Da, imam. Nasljeđeno od majke (koja je btw. liječena od bipolarnog poremećaja i već je godinama na litiju. Sad je super i već godinama kao da nikad nije bila bolesna. Imala je grozne faze depresije i manije). I ja kao da imam lakše faze koje nitko ne primjeti. Nekad sam depresivan, a nekad pucam od samopozdanja i mogo bi vozit avion (više volim tu fazu, makar i u toj fazi imam napad panike. Izgleda da je kod mene problem veći nego što se čini, upravo zbog te genetike...

Nisam strucnjak, ali imam na zalost puno iskustva na tom polju (bipolar i litij i citav niz drugih dijagnoza).

Vec samo zbog majke koja ima bipolar i nekih tvojih simptoma, mislim da bi trebao porazgovarati s psihijatrom. Ako nista drugo, da potvrdi da nemas bipolar (mislim da je nasljednost s roditelja na djecu vrlo velika, oko 50%).

Drugo panicni poremecaj, moze biti dio drugih bolesti. U tvom slucaju, ne znam zadovoljava li tvoj slucaj klinicki opis panicnog poremecaja. Ja sam imao izmedu ostalog i panicni poremecaj kao dio drugih bolesti. Kod mene je bilo tako da sam trebao izaci iz prostorije ili se fizicki maknuti od necega (naprosto sam se osjecao zivotno ugrozen ako recimo ne izadem iz neke prostorije, ako ostanem ispod neke zice, itd.).

Mislim da se sam panicni poremecaj lako lijeci lijekovima (xanax?). I ne vidim sto je lose u lijekovima. Sigurno i ti vidis da ti je mami dobro otkako uzima litij.

[Keva]

Molite krunicu...

[Psih]

bigfear kaže:

Već sam razmišljao i o hipnozi...al neznam jel to ima smisla....

Molim pomoć! Kako da se kontroliram i kako da si pomognem...

Košarka 2 sata dnevno (pod obvezno) s prijateljima i za mjesec dana bit ćeš kao nov.

Bez ikakvih tableta tenks :P

Problem je biološko-instiktivne prirode i tu tablete samo pogoršavaju stvari.. ukratko trebaš (psiho-fizičku) rehabilitaciju, a ne antidepresive i sedative.

Hbte otkud ti Lexaurin uopće za takve probleme da mi je znat..

[Nilang]

Psih kaže:

Problem je biološko-instiktivne prirode i tu tablete samo pogoršavaju stvari..

Ajde, pojasni malo tu rečenicu, molim te. Kako to misliš?

[bigfear]

Psih kaže:

Košarka 2 sata dnevno (pod obvezno) s prijateljima i za mjesec dana bit ćeš kao nov.

Bez ikakvih tableta tenks :P

Problem je biološko-instiktivne prirode i tu tablete samo pogoršavaju stvari.. ukratko trebaš (psiho-fizičku) rehabilitaciju, a ne antidepresive i sedative.

Hbte otkud ti Lexaurin uopće za takve probleme da mi je znat..

Lexaurin nabavio preko veze Znam da ga ljudi uzimaju kad su pod velikim stresom. Ne uzimam ga često, jednom u 2 mjeseca (kad fakat zagusti i kad se nemogu nosti sa stresom).

Vikendom trčim, prek tjedna teretana. Fizički sam u top formi. Hranim se zdravo, pazim na prehanu, ne pijem i ne pušim... sve 5. Možda se zato i bojim lijekova i silnih nuspojava.

[zeusxl]

bigfear kaže:

Pozdrav svima.

Imam 30 godina i sve preduvjete da budem sretan (siguran posao, financijski situiran, presretan brak, super roditelji, super prijatelji...sve za 5).

Po prirodi sam veseo i optimističan i dok sam bio mlađi volio sam bit u centu pažnje, pričat viceve i isticat se u društvu. Kasnije u 20-im sam prvi put primjetio da se lako zacrvenim što mi se prije nikad nije dešavalo.

Završio sam ekonomski fakultet, govorim engleski, njemački i španjolski, rasturam kompjutere.. imam sve preduvjete da znanjem budem siguran u sebe, ali to baš i nije tako Od uvijek sam imao problem sa nastupom pred ljudima i prezentacije su me ubijale, ali nekako sam se nosio s tim i svi su me hvalili kako imam smisla sa ljudima i kako odlično držim prezentacije ili bilo kakva predavanja.

Promijenio sam posao i dugi period nisam imao nikakav nastup pred većom grupom ljudi. Posao koji radim se razlikuje od prijašnjeg (veća odgovornost, puno toga još neznam...)

Prije godinu dana sam morao prezentirati firmu i skoro sam pao u nesvijest. Noge su mi se odsjekle, nisam mogao progovorit. Totalni napad panike. Neznam kako sam se uspio pribrati... Od tog dana sve je krenulo nizbrdo.

Primjetio sam da mi određene stvari izazivaju tjeskobu i napad panike. Npr. telefonski razgovori na stranom jeziku, ono sav se ispreznojim, mozak mi totalno blokira. Al ok, i to nekako preživim.

Ono što mi je najgore je sljedeće... Npr. imam naj normalniji dan na poslu, super funkcioniram i sve je u najboljem redu. Imamo sastanak sa direktorima i tu nastane problem. Kao da imam usađeni strah od nadređenih. Ne mogu progovorit. Srce mi užurbano lupa, znojim se i crvenim. Ako mi se uputi pitanje na koje u tom trenutku ne znam odgovor - doslovno puknem. Kao da ću se rasplakat od jada. Mozak mi blokira, pitanje kao da ne doživim i u tom trenutku ne mogu dat normalan odgovor, nego samo nešto kratko izustim. Jednom sam u takvoj situaciji rekao da mi nije dobro nakon upućenog pitanja.. nisam znao odgovor, a napad panike je bio tako jak da je bilo - ili se rasplakat od jada ili izmislit nešto, samo da me puste na miru.

Teško je opisat kako se u tom trenutku osjećam... Žena jedino zna za moje stanje i ne može vjerovat da se to meni događa.

Probao sam izbacit kavu, da malo smanjim napetost... već ne pijem kavu 2 mjeseca, al opet mi ista situacija (sastanak) izaziva taj nemir, napetost i napad panike.

Nisam bio kod doktoro, pošto normalno funkcioniram tijekom dana. Dakle, samo te određene situacije me izbace iz takta - sastanak i ne znanje određenog pitanja. Kad me pitaju nešto što neznam ili nisam siguran ja se izgubim a to kucanje srca i taj strah koji je u tom trenutku u meni onemogući da normalno velim 'ne znam, provjerit ću'.

Nekad sam sebe ohrabrim, ali čim sjednem za stol sa direktorima, odma nastupi nemir i nervoza. Ne mogu se kontrolirat nikako.

Probao sam sa persenima, nije pomoglo. Probao sam sa kapima valerijana...malo me umiri, ali napad panike je jači. Probao sam uzet lexaurin prije sastanka, al i dalje nisam bio svoj. Već dva mjeseca uzimam ayurvedske biljke (brahmi (bacopa monnieri) za bolji rad mozga i ashwagandha (winter cherry) protiv stresa. Ove biljke su me spasile i totalno preporidile. Uopće mi kava ne nedostaje, cijeli dan imam energije i super spavam. Misli su mi bistre, mirniji sam nego prije. Al napad panike se i dalje javi!

Neznam kako da si pomognem. Bojim se ić doktoru/psihijatru jer se bojim da će me nakljokat tabletama koje nisu za mene pošto je sve super i sve je normalno rijekom dana... samo određene situacije me ubiju,

Ima li neka tableta koju bi mogao uzeti tako pred stresnu situaciju, a da će mi totalno blokirat taj napad panike? Ima li još koja biljka (probat ću sa Rhodiola Rosea).

Već sam razmišljao i o hipnozi...al neznam jel to ima smisla....

Molim pomoć! Kako da se kontroliram i kako da si pomognem...

Ti imaš dvije vrste fobije.
1. Socijalna fobija
2. Strah od autoriteta
Koliko sam shvatiom samo u tim situacijama dobiješ napad panike.
Za prvu pomoć dobro bi ti došao anksiolitik (helex,xanax). Jedan uzmeš sat vremena prije situacije u kojem bi mogao dobiti napad panike,a drugi neposredno prije.
Mogao bi probati sa KBT(kognitivno-bihevioralnom terapijom). Rade ju neki psiholozi i psihijatri.

[ray of light]

fizička aktivnost je poželjna, ali to neće odagnati pa i tjeskobu, nego kvalitetna pt i ako je potrebno,lijekovi...

[wild--angel]

Ja mislim da ne postoji čovjek koji se nije upoznao s panikom i koji ne zna kako ona izgleda.Možda imaš neke
neriješene probleme iz prošlosti ili emocije s kojima se bojiš suočiti.Ne nastojim biti otrovna niti išta takvo. Ne znam
što ti reći osim polako,takav problem se sigurno ne može riješiti preko noći.Ako ti preparati pomažu,nastavi ih uzimati.Možda bi
mogao samo porazgovarati s nekom stručnom osobom,ako je to moguće.Mene je strah neuspjeha i sramoćenja u javnosti.Mislim da se sa svime čovjek nauči nositi.S vremenom...

[zoki89]

Čitaj i uči o javnom nastupu. To je jedan od največih strahova kod ljudi. Postoje brojne tehnike kako ga nadvladati, te ih samo moraš pronači i isprobati.

[Hasimir Fenring]

prije lijekova probaj si podići samopouzdanje. meni se čini da tu leži problem. imaš osjećaj da si zapravo prevarant i da svi drugi bolje sve znaju od tebe, svaki čas će te razotkriti, i to pred svima? pokušaj samoanalizom doći do uzroka problema - možeš lagati svima ali sebi nesmiješ! postavljaj si neugodna pitanja i priznaj si neugodne istine o sebi. vjeruj mi, oslobađa.