Branko Copic

[Herostrat]

Vojky kaže:
Dobro da nismo bez melodije himne ostali, Josip(f) Runjanin je bio Srbin...

Nego, kada smo kod nepoćudnih stvari - je li znate da u prvom izdanju Nazorovih "Pjesmi partizanki" iz 1944. stoji "Titov napried!", tj. piše se korienski?

A da? Dizastr.
Jel' to ona "Drug Tito jaše na čeu kolone..."? :-)) Svršavao sam na taj pjesmuljak :-)

[Antonio cimavica]

Tip je mogao biti i Mongol ali ostaje jedan od najboljih djecijih pisaca i pisaca o ratu. Imam doma njegova sabrana djela i dok sam bio djete bio mi je zakon, a poslje rata sam skuzio da rat i sve ono sto on nosi do sada nitko nije bolje opisao na prostoru bivse yu.Mogu protiv njega srat sto god hoce ali svi danasnji veleumni hrvatski knjizevnici zajedno nebi slozili ni jednu Jezevu kucicu ,a kamoli sto drugo.
U svakom slucaju talentiran , jednostavan i posten covjek .
Pokazite mi danas takvog.

[diadora]

Jalnuški Diletant kaže:
Daj, Pes, ne seri!

Kakva pobogu zabrana...

Pa ja vjerujem da si ti u pravu - nigdje na postoji sluzbena zabrana. Uvjerena sa da niti u jednom od hrvatskih zakona ili uredbi izrijekom ne pise da su srpski pisci i njihova djela zabranjeni, da ce se zakonski goniti nastavnici i knjiznicari koji ih obraduju, nigdje se ne nalaze knjiznicarima da se takva djela uklone sa polica ili da ih se nedajboze pali.
ALI
Zabrane su u glavama knjiznicara, ucitelja i profesora, teta koje rade u knjizarama. Sto radi straha sto radi vlastitih uvjerenja koje nalaze za shodno neprofesionalno "gurati" na radnom mjestu.

[diadora]

Zgembo Adislich kaže:
Jel' ko cit'o Farenheit 451?

Mislim da bi ova knjiga trebala biti dio srednjoskolske lektire. Izvanredna za diskusije...

[Jalnuški Diletant]

Nevjerojatno koliko priče oko jedne laži.

Branko Ćopić, niti itko drugi u HR nije zabranjen.

Toliko.

[lala]

Ja sam nedavno kupila u Getroa "Ježevu kućicu", onu mekih korica, velika ilustracija na naslovnici, baš onakvu kakvu sam imala kao dijete. I poklonim ja to malom od 5 godina, on otvara i razočarano:" Ah, opet Ježeva kućica!"
Ima je već, zna je napamet i mislim da ju je učio u vrtiću, kod teta časnih sestara.

Toliko o zabrani. Znam da su devedesetih neke knjige bile u skladištu (a bit će se i palile negdi) (Momo Kapor) i sad se vratile.
A sad da bi vratili sve prijeratne srpske pisce u lektiru, zašto?

Oni koji su stvarno dobri, naći će mjesta u sklopu strane lektire.

Pa ti su programi ograničeni. Zašto nikome ne padaju na pamet razni strani autori za djecu za koje u moje vrijeme nije bilo mjesta pored pustih priča i pričica o Titovom djetinjstvu?
Na već spomenutoj kroatistici, studenti itekako imaju priliku upoznati srpsku književnost, i to više nego druge susjedne. Vjerojatno zbog većeg broja stručnjaka.
Svi narodi preferiraju u školstvu svoju književnost, povijest, kulturu. (bez obzira na veličinu) I ne vidim da je to u opreci s kvalitetnom naobrazbom.
Ostali dolaze isključivo po kriteriju kvalitete i svjetskog značaja.

[Bagremov med]

Bashta sljezove boje je jedno od najboljih djela sa ovih prostora ...

A to shto su uradili u kjizharama, ako su uradili, ima samo jedno ime : SKRNAVLJENJE ...

[go2slep]

Jalnuški Diletant kaže:
Nevjerojatno koliko priče oko jedne laži.

Branko Ćopić, niti itko drugi u HR nije zabranjen.

Toliko.

ako nešto nisi čuo to ne znači da je laž
Njemu je njegovu najbolju knjigu koja se zvala "General na odmoru" zabranio Tito osobno, čak je i govor održao:
" Mi nikom nećemo da branimo da piše, mi to nećemo da tiskamo"

ili tako nekako

[werner_herzog]

'Vratimo se ipak detalju s početka ove priče. Zašto sam svojim američkim znancima rekla da je moja omiljena knjiga bio Winnie The Pooh? Možda zbog trenutne osamljenosti, možda zbog želje da se i ja ogrijem na kolektivnoj pari nostalgična zazivanja djetinjstva, a možda, što će najprije biti, i zbog svijesti da bi moj pravi odgovor zahtijevao i suviše pojašnjavajućih fusnota i na kraju ipak ostao neprevodiv.

Moja omiljena dječja knjiga bila je, naime, "Ježeva kućica". Mala, topla, bezazlena knjiga postala je svojinom generacija djece koja su se rađala u Jugoslaviji. Njezin autor je Branko Ćopić. Znala sam krug zagrebačkih studenata, koji su marljivo studirali Lacana, Foucaulta i Derridu, ali su "glupu" i dragu "Ježevu kućicu" proglasili svojom kultnom knjigom i zabavljali se recitirajući stihove napamet. Bila je to slobodna nostalgična gesta, mali test iz generacijskog pamćenja. Branko Ćopić, inače bosanski Srbin, prije dvadesetak godina izvršio je samoubojstvo, prethodno predvidjevši u mračnu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve što će se kasnije izdogađati. Danas je Branko Ćopić zaboravljen pisac*. Svoje će mjesto, jednoga dana kada se uklone ruševine, već prema svojoj krvnoj grupi, naći u povijesti srpske književnosti. Možda i bosanske, zavisi od velikodušnosti trenutka. U Hrvatskoj Branko Ćopić više ne postoji. Iz trostruka, čini se, razloga. Prvi leži u samom ratu koji je sam po sebi amnestička ljudska aktivnost. Drugi u činjenici da je Ćopić bio Srbin. Treći pak razlog leži u činjenici da Ćopić pripada bivšoj, jugoslavenskoj kulturi. Da postoji, za njegovom knjigom mogla bi posegnuti ruka nostalgična čitaoca. A svaka i najbezazlenija nostalgija u vremenu brisanja jednog pamćenja i konstruiranja novoga (ili vremenu prisilne amnezije i prisilna pamćenja) smatra se, s pravom, opasnom.

* U jednom zapisu sarajevskog novinara Branka Vukovića opisana je potresna epizoda razgovora s mladim sarajevskim snajperistom muslimanske nacionalnosti. Vojnik koji je "prolupao" u bunilu govori kako se, zacudo, "fura" na samo jednu stvar, na knjigu "Orlovi rano lete". Dječja knjiga, čiji je autor Branko Copic, spada u visoko-afektivni topos kulturnog pamcenja nekoliko generacija Jugoslavena. Epizoda je, dakako, gotovo neprevodiva, njezinu potresnost, tezinu i simboliku mogu u ovom casu razumjeti samo bivsi Jugoslaveni, oni rezistentniji na nacionalisticku mrznju, ti malobrojniji, uostalom.'

(Dubravka Ugrešić, Zabranjeno čitanje)


'Ježeva kućica' i 'Orlovi rano lete' sjajne su knjige, pogotovo bi ova današnja djeca mogla iz njih puno naučiti. Svatko tko je čitao ovu drugu razumjet će zašto je epizoda sa sarajevskim snajperistom toliko potresna i neprevodiva, jer uključuje toliko slojeva svjesne i nesvjesne memorije ljudi s ovih prostora, kao i sama knjiga autora koji nipošto nije bio niskokalorični pisac trivijalnih heripoterijada.

[adriatic]

werner_herzog kaže:
'Ježeva kućica' i 'Orlovi rano lete' sjajne su knjige, ...

Od mnogobrojnih njegovih knjiga (skoro) sve su sjajne. On mi je jedan od najomiljenijih naših književnika, a u čiju će ga (nacionalnu) književnost netko svrstati uopće me ne zanima.

[Khan]

joooj, orlovi rano lete OBOŽAVAO sam tu knjigu. tako je skinuo sve ono što smo svi kao klinci željeli, a tek magareće godine.

Imam još svoju staru 'Doživljaji mačka Toše/u svijetu medvjeda i leptirova', i jedva čekam da mi sin malkice poraste pa da mu čitam iz toga I btw, one kratke pjesmice koje je gore netko napisao, kod mene su na ijekavici. No offense.

[cabon]

akademiki valjda znaju

[Pklat]

go2slep kaže:
Tito osobno, čak je i govor održao:
" Mi nikom nećemo da branimo da piše, mi to nećemo da tiskamo"

ili tako nekako

[rompepe]

cabon kaže:
akademiki valjda znaju

tuzna li epiloga...

jedino me tjesi pomisao da ni ja nisam ucio citati u skoli, nego od mame, pa ce valjda tako i moja djeca imati prilike sticati znanja izvan programa odredjenog nacionalnom vizijom nekog matorog polutalenta...

[lilla]

Nedavno je frend kupio stan i poželjela sam mu kupiti Ježevu kućicu za useljenje. I pronašlka sam ju. Na polici u Kauflandu, poznata zelena slikovnica Dakle, može se kupiti, ali teško. Nije popularan u nas.
Meni se osobno u djetinjstvu najviše svidjela Mjesec i njegova baka
U šumi staroj oganj gori
blista u mraku, na kraju svijeta.
Kad bliže priđeš od srebra dvori
po njima mudra starica šeta
nad krovom, plavi vije se dim
tu živi Mjesec i baka s njim.....

[Natch]

panon youth kaže:
mi danas u 4. razredu moramo čitati aralicu a npr. kiša niti ne spominjemo/općenito se srpske književnike potpuno ignorira/
od njih imamo jedino andrića(hehe )

a što se tiče ježeve kućice nekad sam imao slikovnicu, ali mama ju je dala nekoj prijateljici, sad bi ju baš volio pročitat

isusa ti...sta od aralice?

[Natch]

kisha kaže:
Mislim da Kiš i nije baš za širu adolescensku populaciju i da bi ga 99% srednjoškolaca smatralo dosadnim i nerazumljivim!!!

Pa nekako mi je normalno/ logika prošlosti/ da se srpska književnost u okvirima školskih lektira ignorira!!!! I nemam ništa protiv toga ,iako maltretiranje Aralicom spada isto u jedan od apsurada,no dobro....

da, imamo srece sto je andric bio i hrvatski pjesnik, prije nego sto je postao srpski pisac

koja nebuloza

[kachunchica]

kisha kaže:
Mislim da Kiš i nije baš za širu adolescensku populaciju i da bi ga 99% srednjoškolaca smatralo dosadnim i nerazumljivim!!!

Pa nekako mi je normalno/ logika prošlosti/ da se srpska književnost u okvirima školskih lektira ignorira!!!! I nemam ništa protiv toga ,iako maltretiranje Aralicom spada isto u jedan od apsurada,no dobro....

ja sam ga citala u srednjoj i nije mi bio dosadan i nerazumljiv. Niti ikom od mojih kolega.
radi se o sirini duha koja se gradi i u skolama...i sirini obrazovanja. zasto se onda ne ignorira njemacka knjizevnost s obzirom na proslost...ako ides tom logikom. Bezveze
Ne mislim da trebaju biti sad nasilno ubaceni srp. pisci...ali ignorirati nesto nikako nije bas normalno...vise ograniceno.
Ravnateljica moje knjiznice je prosle godine htjela baciti cjelokupnu srp. knjizevnost....sva sreca neko je odreagirao blagovremeno...mislim, nema zabrane, ali ima bolesnih i nekompetentnih ljudi na mjestima na kojima bi ipak trebao raditi strucnjak.
Doduse ista zena je bacila i stara sabrana Matoseva djela(super ocuvana) jer je izaslo novo izdanje. Agronom na funkciji ravnateljice knjiznice. Eh....Za nju je Majakovski srbin Nije cula ni za Ivana Gundulica I josh uvijek radi