Da li su Dubrovcani bili Srbi ili Hrvati?

[zozon]

WeM kaže:
WeM:
grijesis, debelo!
kasnije, nekih 200 godina, unutar granica istocne crkve osniva se srpska pravoslavna crkva, sv. savo jel, koju nije priznavao carigrad !

...he he iako lupetas gluposti pogodio si da autokefalnost srpske pravoslavne crkve nije priznavao Carigrad (1219) ali iz nekih drugih razloga!
Naime Sava je isao u Nikeju grčkom caru Todoru Laskaru i patrijarhu Manojlu, jer su u to vrijeme Latini (katolici -krstaši) bili zauzeli Carigrad i u njemu vladali. Sava im objasni da je Srbima teško da dolaze čak u Nikeju radi postavljanja episkopa, već ih zamoli da oni za Srbiju postave arhiepiskopa, a da ubuduće sami srpski episkopi biraju arhiepiskopa. Car i patrijarh prihvate ovaj Savin prijedlog, tako je Sava uspio da srpska pravoslavna crkva postane autokefalna, tj. nezavisna. Bilo je to 1219. godine.....

[starks]

ona di pise da u slucaju kad "srbin" tuzi dubrovcana jedna je instanca, a kad dubrovcanin tuzi "srbina" onda to treba pred BANOM!

pred kojim Banom...kada su Srbi imali Bana za vladara...u susjednoj Srbiji su uvijek vladali Veliki Župani kao što je bio i sam Nemanja...radi se o tzv...povelji bosanskog bana Mateja Ninoslava
za koju je dokazano da se radi o prepisci prepiske od strane Srpskih pisara.
Ni u jednoj od povelja bosanskih banova(a ima ih pun kufer) nije upotrebljen naziv Srbljin,nego uvijek bošnjan za naziv stanovnika Bosne.

A to naseljavanju Srba do Cetine oladi(ovo je upućeno onome ko je to napisao).Porfirogenet je najslabiji baš kada piše o ranom periodu doseljavanja Slavena...nađeno je jako puno nelogičnosti
u Upravljanju Imperijom..jer Neretljani koje ovaj lik trpa u Srbe
su bili čakavci....uostalom Srbi izbjegavaju citirati Porfirogeneta kada govori o Hrvatima kao o onima koji su zauzeli puno prostora a Srbima kao o Servima iliti o slugama....Istina je da su Hrvati i Srbi jedini donijeli ime u novu postojbinu ali isto tako je istina da su bili većina u mnogo manjim teritorijima od kasnijih kraljevstava...naišli su na velik broj Slavena kojima su nametali imena...postojalo je u ono doba mnogo rudimentarnih etnikuma koji se nisu uspjeli razviti u narode i u nacije...
Dubrovčani su jedan od primjera.Političke prilike su bile puno
povoljnije za uklapanje u srpski nacionalni korpus nego u hrvatski
a ipak se desilo obrnuto.To nam govori koliko su Dubrovčani ljubili okolne Srbiće....

[blablator]

[blablator]

...he he iako lupetas gluposti pogodio si da autokefalnost srpske pravoslavne crkve nije priznavao Carigrad (1219) ali iz nekih drugih razloga!

DAKLE,SPC JE PRIZNATA 1219.ALI TEK KAZNIJE KADA JE UZDIGNUTA NA RANG PATRIJARSIJE ZA VREME CARA DUSANA, ONDA JE 7 GODINA NAKON TOGA POD POLITICKIM PRITISKOM CARIGRADSKI PATRIJARH BACIO ANATEMU KOJA JE BILA NEVAZECA JER NIJE IMALA KANOSNKU OSNOVU.Politika se umjesala.Uostalom i skinuta je ubrzo.

.................

Ni u jednoj od povelja bosanskih banova(a ima ih pun kufer) nije upotrebljen naziv Srbljin,nego uvijek bošnjan za naziv stanovnika Bosne.

NIJE ISTINA,BOSANSKI BAN TVRDTKO SE KRUNISAO 26.10.1377 U MANASTIRU MILESEVI NA GROBU SVETOG SAVE I PONEO JE TITULU KRALJ SRBLJEM I BOSNI I POMORJU I ZAPADNIM STRANAMA.Tako se najcesce potpisivao na poveljama. Osim kraljevske titule uzeo je i srpsko vladarsko ime Stefan.(svi nemanjicui su imali to ime kao vladarsko) To ime nose svi aksniji bosanski kraljevi do pada pod Turke

.............

jer Neretljani koje ovaj lik trpa u Srbe
su bili čakavci...

a sto su onda danas Hrvati stokavci kada je to svojstveno srbima? vi dakle govorite srpskim jezikom, i to je Ljudevit Gaj U ILIRSKO DALMATINSKOJ DANICI napisao crno na bjelo, kao posten covjek. Da je ilirsko jezik srpski jezik, ali ga mi nazivamo ilirskim da bi ga Hrvati prihvatili. ...

................

Dubrovčani su jedan od primjera.Političke prilike su bile puno
povoljnije za uklapanje u srpski nacionalni korpus nego u hrvatski
a ipak se desilo obrnuto.

I JESU BILI SRBI KAKO SE SAMI IZJASNJAVAJU,IAKO STE RADILI NA UNISTENJU STO VISE BROJEVE CASOPISA NJIHOVIH I PISAMA PAPA ITD...Obrnuto se desilo jer je Vatikan tako odlucio kada je vidjeo da nista od toga da Srbi masovno prime katolicizam.Da su ostali Srbi mozda bi jos postali i pravoslavni,pa se zato desio naisalan preokret.Opisano je i na koji nacin,brutalnim nasiljem i doseljavanjem novih :"dubrovcana" hrvata.

To nam govori koliko su Dubrovčani ljubili okolne Srbiće....

Da,nisu voljeli pravoslavlje ali sa Hrvatima nisu imali nista. SEM ISTE VJERE. SA ostalim Srbima su imali isti jezik i narodnu pripadnost,iako su odvojeno zivjeli.Cak su pokatolicavali okolne oblasti i time krsili dogovr sa srbskim vladarima,da ne pokrstavaju stanovnistvo.Ali u svemu tome nema ni H od Hrvata.

[zozon]

blablator kaže:

DAKLE,SPC JE PRIZNATA 1219.ALI TEK KAZNIJE KADA JE UZDIGNUTA NA RANG PATRIJARSIJE ZA VREME CARA DUSANA, ONDA JE 7 GODINA NAKON TOGA POD POLITICKIM PRITISKOM CARIGRADSKI PATRIJARH BACIO ANATEMU KOJA JE BILA NEVAZECA JER NIJE IMALA KANOSNKU OSNOVU.Politika se umjesala.Uostalom i skinuta je ubrzo.

U Nikeji je za arhiepiskopa samostalne srpske crkve posvećen sam Sava, jedna od najjačih ličnosti tadašnje Srbije 1219. god. Sasvim je razumljivo, da je osnivanje samostalne srpske crkve izazvalo proteste iz Ohrida, a naročito od Dimitrija Homatijana, tadašnjeg arhiepiskopa.
Car Dušan srpski kralj od 1331 a kao srpski car vladao 1346 do 1355. godine uzdigao Srpsku pravoslavnu crkvu sa arhiepiskopije na patrijaršiju.Da dokrajči neprijateljstvo koje je postojalo između srpske i grčke crkve, koje je nastalo povodom proglasa srpske patrijaršije.Knez Lazar je rešio da traži izmirenje. Grcima nije više pretila nikakva opasnost od Srba; grčke oblasti nisu više bile u srpskim rukama i pitanje njihovih crkava i crkvenih lica nije se više postavljalo. S toga se do sporazuma došlo dosta lako. Carigradski patrijarh sa sinodom priznao je srpsku patrijaršiju (dakle ne onakvu, kakva je pre bila s titulom patrijarha "Srbima i Grcima") i pristao je da skine kletvu. Dva grčka izaslanika došla su potom sa srpskim pregovaračima u Prizren, otslužili tu službu u crkvi i izvršili izmirenje. To je bilo 1375. god.

[zozon]

Da se vratimo Dubrovniku :
Taj silni car, koji je gospodario na Balkanu, bio je neobično popustljiv prema svojoj ženi Jeleni, koja je, više nego ijedna druga vladarka pre nje, uticala na državne poslove i na cara lično i o kojoj tradicija u dubrovačkom gradu nije bila nimalo laskava.
**Dušan je, po karakteru svog dela, bio osvajač. Gospodar ne samo Srba, nego i Grka i Albanaca. U njegovu oblast ušle su zemlje koje nemaju ničeg zajedničkog sa srpskom prošlošću i ušao je elemenat, grčki, koji je bio kulturno jači od srpskog, nacionalno svesniji i u državnim poslovima veštiji. Sve da car nije razbio svoju državu na oblasti i od vlastele napravio male dinaste; sve da nije, usled brzog teritorijalnog širenja a slabih prometnih veza, centralna vlast prirodno slabila prema moći lokalnih veličina, Dušanova država stalno bi bolovala od prevelikog broja tuđeg, raznorodnog i u osnovi neprijateljskog elementa, koji je bila primila u sebe.
U Humu, bio je pravoslavni episkop najpre u Stonu, posle u Petrovu Manastiru na Limu, a od XVI veka u Trebinjskom Manastiru. Od humskih i travunskih manastira, koji su danas u Hercegovini, jedina je Zavala, koja, po mom mišljenju, nije mlađa od XIV veka; trebinjski Sv. Stevan nije danas očuvan ni u ruševinama; a svi ostali: Trebinjski manastir (Tvrdoš), Žitomišljić, Duži i Dobrićevo potiču iz XVI ili iz kasnijih stoleća.
Dubrovačka Republika, čisto i strogo katolička, nije rado trpela pravoslavno sveštenstvo i pravoslavnu veru u Stonu, u kojoj je još Sv. Sava bio osnovao episkopiju sa važnom misijom u tom kraju, na granici pravoslavnog područja. Za episkopsku crkvu odredila je Republika već 22. avgusta 1335. god. katoličkog sveštenika, a 1349. dovela je franjevce u to mesto. Da ne bi izazvala Dušana dubrovačka je vlada s početka imala izvesnih obzira, ali je posle i toga nestalo. Kao sredstvo za potiskivanje pravoslavnih upotrebljena je, pored verske propagande, i agrarna reforma, koja je na stonsko zemljište dovodila dubrovačke plemiće i kao njihove radnike katoličke seljake. Zahvaljujući tim merama Republika je postigla, da već krajem XIV veka na Stonu nije bilo pravoslavnih. Jedan izveštaj iz 1394. god. kaže: "Fratri, božijom pomoću, onaj narod preobratiše i pokrstiše i sve dosad preobraćaju one što svaki dan dolaze u taj kraj iz zemalja šizmatika". Stonski dohodak od 500 perpera godišnje primao je s početka srpski dvor, a od 1350. god. ustupio ga je Dušan srpskom manastiru Sv. Arhangela u Jerusalimu.

[zozon]

Pravoslavlje sve do pojave Sv. Save nije bilo čvrsto i u samoj Srbiji a kamli u Bosni,Humu i krajevima kojima kroz čitavo vrijeme od XII–XIV vijeka nema pravoslavnog episkopa, da pođe Savinim primjerom, pa nije, bilo ni posljedica kao u Srbiji . Tako su "Bogumili "ni čisti katolici, i čisti šizmatici” u dubrovačkim knjigama dosta su česti pominjani kao patarenima sa mnogo elemenata prve kulture koju su primili iz Makedonije i Srbije; radi toga mozda bili bliže pravoslavlju; koji su sevremenom se,u njemu i izgubili, prevladali u Bosni.
Kod bogumila se osjetno razvila nacionalna crta. Gonjeni od papske kurije i Mađara, oni su osećali da je mađarsko zavojevanje, s katoličanstvom zajedno, ne samo ugrožavanje njihove vjere, nego i njihove državne samostalnosti. S toga grčevito brane i jedno i drugo i svoju crkvu nazivaju „narodnom” i „bosanskom”, a sebe same „pravim” ili „dobrim Bošnjacima”.
Kasnije su lako presli na islam...

[krazykat]

blablator kaže:


a sto su onda danas Hrvati stokavci kada je to svojstveno srbima? vi dakle govorite srpskim jezikom, i to je Ljudevit Gaj U ILIRSKO DALMATINSKOJ DANICI napisao crno na bjelo, kao posten covjek. Da je ilirsko jezik srpski jezik, ali ga mi nazivamo ilirskim da bi ga Hrvati prihvatili. I JESU BILI SRBI KAKO SE SAMI IZJASNJAVAJU.

And so on...
E lijepo si ti to nama sve predocio, vratio si nam nacionalnu svijest, Dubrovcani su Srbi, Hrvati su Srbi, sad fino nacini lipov caj, kap meda, kap lemuna pa se odmori.

[WeM]

zozon kaže:
...he he iako lupetas gluposti pogodio si da autokefalnost srpske pravoslavne crkve nije priznavao Carigrad (1219) ali iz nekih drugih razloga!
Naime Sava je isao u Nikeju grčkom caru Todoru Laskaru i patrijarhu Manojlu, jer su u to vrijeme Latini (katolici -krstaši) bili zauzeli Carigrad i u njemu vladali. Sava im objasni da je Srbima teško da dolaze čak u Nikeju radi postavljanja episkopa, već ih zamoli da oni za Srbiju postave arhiepiskopa, a da ubuduće sami srpski episkopi biraju arhiepiskopa. Car i patrijarh prihvate ovaj Savin prijedlog, tako je Sava uspio da srpska pravoslavna crkva postane autokefalna, tj. nezavisna. Bilo je to 1219. godine.....

dislokacija carigrada! no biti ce da nam je sv.savo igro na kartu ili rimski papa il me priznajte!

no, dobro su i prosli sa svim tim priznanjima carigrada! bugarska crkvu je priznao tek 1945. !


dubrovnik!

koliko puta su nemanjici napadali dubrovnik? pet?

[Zavelim]

Malo o Crljenoj Rvatskoj


Ljetopis popa Dukaljanina u kom fino kaže da se cijelo područje od Neretve do Drača naziva Crvena Hrvatska (Croatia Rubea), i jasno je odvaja od Srbije razvodnim planinama:
"(secundum cursum aquarum, quae a montanis fluunt et intrant in mare contra meridianam plagam, Maritima vocavit; aquas vero, quae a montanis fluunt contra septentrionalem plagam et intrant in magnum flumen Donavi, vocavit Sumbra. Kod Orbinija - Surbia)."

Posljednja četvrtina XI st., bizantski pisac Skilica piše kako su vođe bugarskog ustanka pozvale u pomoć:
"Mihajla tadašnjeg vladara spomenutih Hrvata, koji je stolovao u Kotoru i Papratni i imao mnogo zemlje pod sobom".
Mada Sikilica nekad brka Srbe i Hrvate kasniji izvori nedvosmislenu kažu da su Srbi osvajali hrvatska i dotad katolička područja:

Historija Nikite Honijata (umro poslije 1210), opisujući Nemanjina osvajanja, kaže: "... poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom". Isto kaže i Teodor Skutariota (XIII - XIV st.). Treći bizantski pisac Nikola Akominat (1150-1210), govoreći o Stefanu Nemanji i njegovu djelovanju između 1160. i 1173. god., također veli: "Ne znajući pravu mjeru, poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom".

Turski putopisac Evlija Čelebija godine 1664. u svom “Putopisu” (ili: “Kronika putnika”) piše: “Veliku većinu stanovnika u Herceg-Novome čine “Arnauti, Bošnjaci i Hrvati” (za Bošnjake na drugom mjestu kaže, da govore hrvatski: “Jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda”); Bošnjaci u Sigetu “ispravno lijepo govore mađarski i hrvatski”; a u nahiji Pivi (Crna Gora) su sve “čisti, pravi Hrvati”.

Rus P. A. Tolstoj godine 1698. u južnom dijelu južne Hrvatske (Dubrovačka Republika i Boka Kotorska) nalazi Hrvate: “V Dalmacii….Raguzane... nazivajutsja Hervati”; od Herceg-Novoga do Perasta primorski brjegovi su “zaselenni Horvatami” (naseljeni Hrvatima).

Ivan Franjo Jukić u svom opisu puta u Carigrad godine 1852. dopunjuje Tolstojeve podatke o Hrvatima u Crnoj Gori: “Parobrod je bio pun putnika. . . Bilo je dosta Hrvata iz Bara i Spiča, koji su išli na radnju u Carigrad.” Neki Crnogorci u Carigradu odgovorili su dopisniku zagrebačkoga “Srbobrana”: “Mi govorimo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci... poglavica nam se zove Hrvat-baša” (M. Vego, Povijest Humske zemlje I, Samobor 1937.)

[zozon]

WeM kaže:

no, dobro su i prosli sa svim tim priznanjima carigrada! bugarska crkvu je priznao tek 1945. !

Ovet lupetas...papa je vec bio poslao krunu Stefanu Prvovencanom -(bratu od Svetog Save)
A sto se Bugarske tice pa Sveti Sva je umro u 1235godine u Trnovu -Bugarska vracajuci se iz Nikeje nakon sto je Bugarima htio licno da donese vijest da je i Bugarska pravoslavna crkva dobila autokefalnost za koju se i on zalagao!

[zozon]

Za vlade silnog bugarskog cara Simeona, Zahumlje bolje prolazi od Raške, koja biva pokorena i opustošena. Ali, iza Simeonove smrti (927. godine), dolazi ustanak i uspeh Časlavov i obnova raške prevlasti. Časlav je uspeo da pod svoju vlast skupi celu današnju Bosnu do Plive, Lijevna i Cetine; na istoku granica mu je išla sve do Rasa; na severu do Rudnika i Save; a na jugu do mora. Prvi put se tada za ovu čitavu državnu tvorevinu upotrebljava skupno ime Srbija, Σερβλία. Srpsko ime od tada postaje sira oznaka za plemena istog porekla i osobina. U Srbe tadašnji vizantiski car, savremenik događaja, Konstantin Porfirogenit jasno vrsta: Bosance, Rašane, Trebinjce, Konavljane, Dukljane, Zahumce i Neretljane, iako ovi poslednji nisu bili u Časlavljevoj državi.

Jedan arapski pisac kazuje o Slovenima Balkanskog Poluostrva, u ovo doba, da su njihova zapadna plemena, Srbi i Hrvati, najhrabrija i da stanovnici onih krajeva zaziru od njih i traže njihovu zaštitu. Da nije njihove plemenske rascepkanosti i surevnjivosti, – veli on malo preterano – kako su smeli i odvažni, „ne bi se s njima mogao meriti po sili ni jedan narod na svetu”.

Od Časlavljeve pogibije u borbi s Mađarima (oko 960.), u Bosni se gospodari naglo menjaju i nastaje vreme unutrašnjih sukoba. Njom za kratko vladaju, sem domaćih gospodara, Hrvati, Vizantinci, Slaveni iz Makedonije, pa najposle Srbi iz Zete. Za vreme kralja Bodina (1081–1102) Bosna je poslednji put u sastavu srpske države, dok južne pokrajine, Hum, Trebinje, Konavlje i Ston s neretvanskom krajinom, ostaju u zajednici sa Srbijom i nekoliko vekova posle toga.....

[zozon]

WeM kaže:
dubrovnik!

koliko puta su nemanjici napadali dubrovnik? pet?

Neznam da je Dusan napadao Dubrovnik koji kao takav je uvijek priznavao odnosno placao za svoju slobodu ili mlecima,madjarima ili turcima a sa Bosnom i Srbijom su trgovali sto je bilo iz obostranog interesa !
Ali evo ti opisa jednog posjeta cara Dusana Dubrovniku !!

"Sam car Dušan, praćen caricom i mladim kraljem Urošem, krenuo je protiv bana, oktobra 1350. god., sa jakom vojskom i sa četiri lađe. Možda mu je došlo nešto pomoćnih četa i od njegove sestre, udovice Mladena Šubića. Dušanova vojska osvoji čitav kraj na ušću Neretve i pođe prema Cetini. Trogir i Šibenik pozdraviše cara i odlikovaše ga svojim poklonima. Upada u oči, da Dušan osvajanje Huma nije preduzeo iz Trebinjske oblasti, i da napad na Bosnu nije izvršio neposredno iz Raške, nego tim zaobilaznim putem. Nameće se s toga misao, da je taj Dušanov pohod imao i nekih drugih ciljeva. Možda je car hteo da davno izgubljene zapadne delove Huma svojim prisustvom opomene na staru pripadnost; ili je možda hteo da preduzme štogod i u korist oblasti Šubića i svoje sestre, što nam izgleda manje verovatno; ili je akcijom na toj strani hteo da življe zainteresuje Mlečiće za savez s njim. Dubrovački pisci kazuju, da se ban Stjepan povukao u planine, a Dušan da je "ognjem i mačem" prodro do Bobovca. Srpski letopisi imaju o tom pogrešnu hronologiju, a beleže da je car "svu (Bosnu) povinuo poda se". Uz cara je, u ovoj borbi, pristao i izvestan broj bosanske vlastele, nesumnjivo pravoslavne i bogumilske, koja je bila protivnik verske politike banove. Usred opsade tvrdog bosanskog grada stigoše Dušanu nepovoljni glasovi iz Makedonije i on, s toga, prekide dalje bavljenje u Bosni, svrati u Dubrovnik (oko 13. novembra) i odatle požuri da čas pre stigne na južno bojište.

Kad je car napustio Bosnu, vratiše se banovi ljudi opet u svoje stare oblasti. 20. avgusta 1351. naredila je Mletačka Republika Šibeničanima, da vrate banu roblje, a ovaj njima da naknadi štete, da bi unapred mogli živeti u ljubavi; a 22. novembra pročitana je u dubrovačkom Velikom Veću banova poruka, da mogu njihovi trgovci dolaziti u njegove zemlje bez ikakva straha i tu trgovati kao u samom Dubrovniku....

[krazykat]

Ratovali smo, i kako, zato sam rekla da su stvari malo kompliciranije nego binarni odgovori da-ne koji traze ideologije...
Opet ta ideja da su Dubravcani samo trgovali i placali za slobodnu trgovinu, sto mislite da smo bili Duty Free Shop ?! Napraviti Republiku je bio malo veci posao nego dijeliti kese zlata.
A cemu ste mislili da su nam sluzile zidine ? Da pokazemo turistima kao Disneyland ? (to je ono sto sad vlast pravi od Grada)


Samo malo :
"Sa Srbijom Nemanjica Dubrovcani su zivahno trgovali ali je cesto dolazilo do ratova; za Nemanju u XII i Stefana Urosa I u XIII st. pouzdano znamo da su namjeravali osvojiti D ali im nije uspjelo. I u ova dva slucaja kao i u sukobima sa skoro svim ostalim vladarima, uzrokom sukoba bijahu i pogranicni sporovi u Astareji, koju Dubrovcani smatrahu svojom starom djedinom. (...) Uzrok sukoba, medutim u prvo doba bijase teznja dubrovacke crkve za metropolitanskom vlasti nad katollickom crkvom u srpskoj drzavi, koju Nemanjici nisu htejeli priznati. (...)
Potrebno ce biti u bitnim crtama slijediti te odnose, izmjenu prijateljstava i neprijateljstava , dobivanje trgovackih povlastica, ali i teznju Dubrovnika za teritorijalnim sirenjem u sjeverozapadnom primorskom smjeru."
(Foretic, Povijest D., knjiga1 p.83 passim)

Ali zna se da ratovi spajaju narode jace od prijateljskih ugovora, ovaj forum je samo jedan mali dokaz...

[Rick23]

He he, interesantno da su Srbi izabrali bas Dubrovnik, da dokazu njegovo srpstvo. Sto nisu Osijek, Tuzlu ili Mostar ? Mozda slucajno zato, sto je daleko najlijepsi grad jugoistocne Europe i grad najvecom povijestu svih danas slavenskih gradova na svijetu ? Boli jelda.

Idi bre u Split, pa u Nis ili Budvu, onda se navrati u Dubrovnik i reci mi cijoj je kulturi blizi.

A najbolje mi je ono "do prvih decenija 20og veka sebe sami smatrali Srbima". Moja baka meni pricala o svojoj baki i roditeljima, kako su zivjeli i prezivljavali ili stradali u ratovima. Tako je svugdje, zar ne ? Te price se vrte od 1890 do drugog svijetskog, pa tako stari valjda i u Dubrovniku pricaju svojim unucima. Dakle, idi u Dubrovnik, pitaj stare ljude tamo, kome su se smatrali njihovi preci. Pa gledaj budalo - odakle bi Dubrovcanima palo na pamet danas reci da su ponosni Hrvati kad im bi u slucaju tvojeg lupetanja Djede i Bake rekli "ali morate znati da su mie Djeda i Baka, stime i otac bili Srbi". Pa nisu to doba za koje mozes naci informacije samo u knjigama u muzejima !? Idi na ulice, ima ti tisuce i tisuce ljude, koji su sami poznali ljude iz tog doba i snjima zivjeli decenije pa ih pitaj jadnik jedan. Smatrali se Srbima...boze nas sacuvaj vase gluposti.

Dali znas da danas jos zive ljudi koji su svojim ocima vidjeli i sami upoznali ljude, koji su se borili u americkom gradjanskom ratu i sudjelovali na bitki u Gettysburghu ? Dali si to mozes zamislit ?

[Ber]

zozon kaže:
Za vlade silnog bugarskog cara Simeona, Zahumlje bolje prolazi od Raške, koja biva pokorena i opustošena. Ali, iza Simeonove smrti (927. godine), dolazi ustanak i uspeh Časlavov i obnova raške prevlasti. Časlav je uspeo da pod svoju vlast skupi celu današnju Bosnu do Plive, Lijevna i Cetine; na istoku granica mu je išla sve do Rasa; na severu do Rudnika i Save; a na jugu do mora. Prvi put se tada za ovu čitavu državnu tvorevinu upotrebljava skupno ime Srbija, Σερβλία. Srpsko ime od tada postaje sira oznaka za plemena istog porekla i osobina. U Srbe tadašnji vizantiski car, savremenik događaja, Konstantin Porfirogenit jasno vrsta: Bosance, Rašane, Trebinjce, Konavljane, Dukljane, Zahumce i Neretljane, iako ovi poslednji nisu bili u Časlavljevoj državi.

Jedan arapski pisac kazuje o Slovenima Balkanskog Poluostrva, u ovo doba, da su njihova zapadna plemena, Srbi i Hrvati, najhrabrija i da stanovnici onih krajeva zaziru od njih i traže njihovu zaštitu. Da nije njihove plemenske rascepkanosti i surevnjivosti, – veli on malo preterano – kako su smeli i odvažni, „ne bi se s njima mogao meriti po sili ni jedan narod na svetu”.

Od Časlavljeve pogibije u borbi s Mađarima (oko 960.), u Bosni se gospodari naglo menjaju i nastaje vreme unutrašnjih sukoba. Njom za kratko vladaju, sem domaćih gospodara, Hrvati, Vizantinci, Slaveni iz Makedonije, pa najposle Srbi iz Zete. Za vreme kralja Bodina (1081–1102) Bosna je poslednji put u sastavu srpske države, dok južne pokrajine, Hum, Trebinje, Konavlje i Ston s neretvanskom krajinom, ostaju u zajednici sa Srbijom i nekoliko vekova posle toga.....

Vrlo subjektivno i nerealno.
U rangu Tomislavove Srbije.

[zozon]

Da tu nisu bas stvari tako crno bijele ni strancima moze se vidjeti
iz jednog putopisa Nijemca Johanna Georga Kohla iz 1850 godine!

Neki zanimljivi detalji:
Prevod ukratko :
*
Crnogorci su slavensko pleme,kao sto je poznato kao i Dubrovcani (Rraguser) Vlasi ??(Morlachen) koji pripadaju velikoj srpskoj familji.Njihov jezik,obicaji vrlo malo se razlikuju od onih u srpskih Bosanaca,Hercegovaca i ostalih Srba..
*
Na kraju zadnjeg stoljeca (XVIII.stoljece op.) nije bilo osim Crnogoraca srpskog plemena koje bi se moglo nazvati slobodnim i samostalnim osim ako u njih ne zelimo ubrojati i Dubrovacku Republiku koja je ubrzo izgubila slobodu i samostalnost.
*
Slaveni hrvatskog plemena kao sto se to u Dalmaciji tvrdi ne pokazuju veliki nagon za slobodom .Hrvati na pod Venecijom okupiranim otocima su mnogo povijeniji i pokorniji.
*
Slavenski element u Dubrovniku je srpski.Srpsko pleme koje je kasnije upalo u Dalmaciju nego hrvatsko,s time je i kasnije bilo pokoreno od Venecije .
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Reise nach Dalmatien und Montenegro 1850
von Johann Georg Kohl (1808-1878)

**
Montenegriner sind ein Slawenstamm,der bekanntlich ebenso wie Morlachen und Raguser,zu der großen serbischen Slawenfamilie gehört.Ihre Sprache ihre Sitten unterscheiden sich nur in Kleinigkeiten von denen der serbischen Bosnier,Herzegowiner und der übrigen Serben.

**
Am ende des vorigen Jarhundert (XVIII st.) gab es außer Montenegriner keine Serben,welche sich selbständig und frei nennen konnten,wenn man nicht etwa Republik Ragusa,die indes auch sehr bald ihre Selbständigkeit verlor,zu den serbichen Staaten rechnen will.
**
Den Slawen kroatischen Stammes zeichnet der edle Freicheitstrieb,wie man allgemein in Dalmatien behauptet,nicht in so hohen Grade aus.Die Kroaten auf den lange Venezianern unterworfenen Inseln sind viel gelenksamer und unterwürfiger.
**
Das slawische Element in der Republik Ragusa ist serbisch.Der serbische Stamm,der
später in Dalmatien einrückte als der kroatische,wurde dann auch erst spät von der Venezianern unterjocht .

[Ber]

zozon kaže:
Da tu nisu bas stvari tako crno bijele ni strancima moze se vidjeti
iz jednog putopisa Nijemca Johanna Georga Kohla iz 1850 godine!

Neki zanimljivi detalji:
Prevod ukratko :
*
Crnogorci su slavensko pleme,kao sto je poznato kao i Dubrovcani (Rraguser) Vlasi ??(Morlachen) koji pripadaju velikoj srpskoj familji.Njihov jezik,obicaji vrlo malo se razlikuju od onih u srpskih Bosanaca,Hercegovaca i ostalih Srba..
*
Na kraju zadnjeg stoljeca (XVIII.stoljece op.) nije bilo osim Crnogoraca srpskog plemena koje bi se moglo nazvati slobodnim i samostalnim osim ako u njih ne zelimo ubrojati i Dubrovacku Republiku koja je ubrzo izgubila slobodu i samostalnost.
*
Slaveni hrvatskog plemena kao sto se to u Dalmaciji tvrdi ne pokazuju veliki nagon za slobodom .Hrvati na pod Venecijom okupiranim otocima su mnogo povijeniji i pokorniji.
*
Slavenski element u Dubrovniku je srpski.Srpsko pleme koje je kasnije upalo u Dalmaciju nego hrvatsko,s time je i kasnije bilo pokoreno od Venecije .
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Reise nach Dalmatien und Montenegro 1850
von Johann Georg Kohl (1808-1878)

**
Montenegriner sind ein Slawenstamm,der bekanntlich ebenso wie Morlachen und Raguser,zu der großen serbischen Slawenfamilie gehört.Ihre Sprache ihre Sitten unterscheiden sich nur in Kleinigkeiten von denen der serbischen Bosnier,Herzegowiner und der übrigen Serben.

**
Am ende des vorigen Jarhundert (XVIII st.) gab es außer Montenegriner keine Serben,welche sich selbständig und frei nennen konnten,wenn man nicht etwa Republik Ragusa,die indes auch sehr bald ihre Selbständigkeit verlor,zu den serbichen Staaten rechnen will.
**
Den Slawen kroatischen Stammes zeichnet der edle Freicheitstrieb,wie man allgemein in Dalmatien behauptet,nicht in so hohen Grade aus.Die Kroaten auf den lange Venezianern unterworfenen Inseln sind viel gelenksamer und unterwürfiger.
**
Das slawische Element in der Republik Ragusa ist serbisch.Der serbische Stamm,der
später in Dalmatien einrückte als der kroatische,wurde dann auch erst spät von der Venezianern unterjocht .

Što reći o ovim gore glupostima.
Srpska akademija je potrošila 50 godina u kolekcioniranju raznih promašenih zapisa iz bliže ili daljne povjesti da bi mogla to amaterski fabricirati kao dokaz "Srbi svi i svugdje".

I sda bi trebalo napisati jednu knjigu i navesti tisuću raspoloživih argumenata da u slušaju da ovo nije falsifikat, radi se o potpuno krivoj interpretaciji zalutalog Njemca.

Srbi, ubitačni ste.
Čiji je u stvari Beograd i kakve vi imate veze u stvari sa Kalemegdanom?

[WeM]

zozon kaže:
Ovet lupetas...papa je vec bio poslao krunu Stefanu Prvovencanom -(bratu od Svetog Save)
A sto se Bugarske tice pa Sveti Sva je umro u 1235godine u Trnovu -Bugarska vracajuci se iz Nikeje nakon sto je Bugarima htio licno da donese vijest da je i Bugarska pravoslavna crkva dobila autokefalnost za koju se i on zalagao!

"Tek 1945. god. je skinuta šizma Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, a 1953. godine dignuta na rang patriaršije."

nudim izvadak teksta da mozes korigirati svoje... osvrte, te malo o pravoslavnim crkvama :




"U početku je Srpska crkva sklopila uniju sa papom, ali je 1219. god. dobila samostalnost od carigradskog patrijarha u rangu arhiepiskopije.

Tokom XII vijeka za vrijeme Stefana Dušana Srpska crkva se izdiže na rag patrijaršije (1346. god.).

Kako je to učinjeno bez saglasnosti carigradske patrijaršije, patrijarh proglašava Srpsku crkvu šizmatičkom i to traje sve do 1375. god.

Posle pada Srbije pod turko ropstvo, Srpska patrijaršija biva potčinjena Ohridskoj arhieposkopiji, a 1557. god. sultanovim fermanom se ustanovljava pod imenom Pećka arhiepiskopija i do 1766. god Carigradska patrijaršija potčinjava sve eparhije.

Tokom 1831. god. Carigradska patrijaršija je priznala Srpsku pravoslavnu crkvu za autonomnu, a posle sticanja nezavisnosti Srbije (1879. god) priznaje i njenu autokefalnost.

Stvaranjem Kraljevine SHS (1920. god), do tada pet postojećih pravoslavnih crkava koje su postojale na toj teritoriji – Beogradska mitropolija, Karlovačka mitropolija-patriaršija, Crnogorska mitropolija, Dalmatinska crkva i Bosansko-Hercegovačka crkva, obrazuju jednu patrijaršiju.

Tokom X vijeka se pokraštavaju Rusi za vrijeme vladavine kijevskog kneza Vladimira. Tek u XV vijeku (1448. god.) Ruska crkva na svom saboru proglašava nezavisnost, skinuvši sa crkvenog trona poslatog iz Carigrada mitropolita Isidora. Od 1589. god. patrijarh Ruske pravoslavne crkve dobija titulu Patrijarh Moskovski i cjele Rusije.

Grčka crkva se proglašava nezavisnom posle proglašenja Grčke za nezavisno kraljevstvo 1830. god., a od Carigradske patraršije je priznata 1850.god.

Posle nastanka Rumunije (1862. god), objedinjavanjm Vlaške i Moldavije, formira se i Rumunska pravoslavna crkva (1864. god.), a 1885. godine je od strane Carigradske patijaršije priznata za autokefalnu. Tokom 1925. god. Rumunska pravoslavna crkva dobija partijaršiju.

Odmah posle obrazovanja Albanske države (1917.god.) obrazovana je i Albanska pravoslavna crkva (1922. god.). Tek 1950. god joj je priznata atokefalnost.

Makedonska pravoslavna crkva se objavljue nezavisnom 1951. god, ali joj taj akt do dans nije priznat od ostalih pravoslavnoh crkava.

Godine 1917. proglašena je i autokefalnost Gruzijske pravoslavne crkve, koja je 1943. godine priznata od Ruske pravoslavne crkve.

Tokom 1948. god. je objavljana nezavisnost Poljske pravoslavne crkve, koja je 1925. god. priznata od Carigrada, ali je do objave nazavisnosti od Ruske pravoslavne crkve računata kao njena autonomija.

U SAD je tokom 1971. god. ponikla i Autokefalna pravoslavna crkva, koja je priznata samo od Ruske i Bugarske pravoslavne crkve.

Od 1970. godine Japanska pravoslavna crkva je potčinjena ruskoj pravoslavnoj crkvi. "


Dragan Kolev

Narodna biblioteka, Dimitrovgrad



L i t e r a t u r a

Ahgelov Dimitъr, Iz srednovekovnoto ni minaslo – dъržava, narodnost, kultura, Izdatelstvo na otečestveniя front, Sofiя,1990.god.

Murgov Ivan: Nie Bъlgarite ot iskonnite koreni kъm bъdnoto, Agropres, Sofiя,1995.god.

Mutafžiev Petъr i Vera, Istoriя na bъlgarskiя narod (ot načenkite na čobeški život po našite zemi do bъlgarskoto vъzraždane), AI “Marin Drinov”, Sofiя, 1995.god.

Palešutski Konstandin i dr.: Iz istoriя na bъlgarskata narodnost i dъžava- – isledvaniя, analizi, preocenki, Pelikan, Sofiя, 1993.god.

Purković Miodrag: Istorija Srba – Politička i kulturna istorija Srednjeg veka (do pada Zete 1499), EVRO, Beograd, 1997.god.

Sakъzov Яnko, Bъlgarite b svoяta istoriя, “Heraklit” – A&H, Sofiя, 1993.god.

Stanoev Bončo: Pravoslavieto i Bъlgariя, IK”Pravoslavie”, Sofiя,1992.god.



________________________________________________


da ponovimo o autonomnosti, autokefalnosti i nazivu SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE :

Tokom 1831. god. Carigradska patrijaršija je priznala Srpsku pravoslavnu crkvu za autonomnu, a posle sticanja nezavisnosti Srbije (1879. god) priznaje i njenu autokefalnost.

ili jednostavnim rjecnikom:

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA POSTOJI TEK od

1 8 3 1. godine!!!

[zozon]

Ber kaže:

I sda bi trebalo napisati jednu knjigu i navesti tisuću raspoloživih argumenata da u slušaju da ovo nije falsifikat, radi se o potpuno krivoj interpretaciji zalutalog Njemca.
Srbi, ubitačni ste.
Čiji je u stvari Beograd i kakve vi imate veze u stvari sa Kalemegdanom?

...ha ha ha
pa tvojom reakcijom na jedan bezazleni tekst putopisca bez politickih namjera i koji nema veze ni sa srbima niti srpskom akademijom ti ustvari dokazujes da nisi nista bolji od pisaca koje vidis u svakom tekstu koji se ne slaze sa tvojim predodzbama o povijesti....
INemoj plakati "Ber"
ovo djetinjasto prepucavanje baa ... mama mene srbi diraju
pa dobro sine pitaj ti njih ciji je Beograd

Evo ma ovaj cika svaba je zlocest on se salio zna se da je u Dubrovniku je od pamtivijeka vladao HDZ i da su mahali sa zidina hrvatskim trobojnicama

P.S.
Beograd i tvrdjava Kalemegdan je bio keltski,rimski, madjarski , pa turski a odnedavno
1878 ako se ne varam srpski,pa jugoslovenski pa izgleda opet srpski ako nisam siguran moram da pitam ovog strucnjaka za srpsku pravoslavnu crkvu .............