Edge of Universe

[Roodonja]

Zanima me nesto, nadam se da nije blesavo pitanje...
Poznato mi je da se svemir siri i ovo nije pitanje “u sta se siri”, jer imamo analogiju sa sferom i nekakvim dvodimenzionalnim bicima koje zive na njenoj povrsini.
Mene zanima, sta bi se desilo da ja (ili bilo ko), dodjem do “kraja” univerzuma.
Pretpostavimo da je universe reda velicine do Marsa, i da se siri, ali jako sporo, tako da bih ja mogao u nekakvoj raketi da ga “stignem”.
Sta bi se dogodilo da dodjem do “kraja”?
Vratio bih se u istu tacku, odakle sam krenuo, samo s druge strane? Nasto kao kad hodam po Zemlji, dodjem do sjevernog pola, i nastavim dalje? Ili nesto drugo?

P.S.
Ako je odgovor ocigledan i prelagan, molim za razumijevanje.

Edit: Ovdje nisam mislio na edge of universe u smislu proteklog vremena. To je jasno. Nego, u smislu prostora, mada sad nisam siguran ima li pitanje smisla

Edit 2: Ako pretpostavimo da se ne siri nikako, i da je velicine do Marsa samo, ima li onda smisla govoriti sta bi bilo kad bih dosao “do kraja”?

[sali]

tu je interesantno pozadinsko mikrotalasno zračenje temperature 2,7K, jeli to ostatak primordijalnog praska (fotoni) koje kruži svemirom ukrug, obiđe ga čitavog i sa druge strane se vrati nama

[komna]

Imaš na Quori puno takvih zanimljivih pitanja i odgovora (npr. guglaj: If you were able to reach the edge of the universe, what would happen to you if you traversed its outer limit?). Ali nitko ne može reći sa sigurnošću što bi se dogodilo jer je i samo pitanje nemoguće provjeriti niti teorijski niti praktično. Neki kažu da kada bi došao do ruba, da bi onda ti samom svojom pojavom povećavao svemir u smjeru u kojemu se krećeš. To ima smisla jer sva materija, pa tako i čovjek zrači pa bi tvoje zračenje širilo svemir ispred tebe. Neki kažu da bi prestao postojati kada pređeš rub svemira. Neki kažu da kada bi došao do ruba, ti ne bi znao da je to rub i čak što više, možda smo i mi sad na rubu svemira.

[Kok Pit]

Roodonja kaže:

Mene zanima, sta bi se desilo da ja (ili bilo ko), dodjem do “kraja” univerzuma.
Pretpostavimo da je universe reda velicine do Marsa, i da se siri, ali jako sporo, tako da bih ja mogao u nekakvoj raketi da ga “stignem”.
Sta bi se dogodilo da dodjem do “kraja”?

Vjeruješ u okruglu Zemlju? Šta kad dođeš do kraja te Zemlje, ili je kriv kompas pa te vodio u krug?

Dođeš do kraja i onda skužiš da je to početak, tako nekako i u krug, hiperkrug

[Grupa Queen]

Moderna znanost ne pretpostavlja postojanje nikakvog kraja ili granice svemira, ne u smislu trodimenzionalnog prostora koji ima XYZ koordinate po kojima se ide gore-dolje lijevo-desno. Ovisno o tome koliko ima materije i energije u svemiru postoje nekakve teorije o svemiru koji može biti otvoren, ravan ili toliko zakrivljen da je zatvoren (po analogiji dvodimenzionalnog globusa gdje obiđeš Zemlju i dođe opet u stu točku bez da si igre vidio ikakvu granicu). Ali da to maksimalno skratimo - nitko ne zna kakav je svemir niti da li ima granica. Po onome što je zabilježeno granica nema i van onoga što se vidi unutar radijusa od kuda je svjetlost mogla doći u vremenu nakon velikog praska (vidljivi svemir) mi nemamo pojma ni što je tamo ni što je bilo tamo. Niti možemo ikada znati. Više o tome na: https://en.wikipedia.org/wiki/Shape_of_the_universe

[220volt]

Roodonja kaže:

Zanima me nesto, nadam se da nije blesavo pitanje...
Poznato mi je da se svemir siri i ovo nije pitanje “u sta se siri”, jer imamo analogiju sa sferom i nekakvim dvodimenzionalnim bicima koje zive na njenoj povrsini.
Mene zanima, sta bi se desilo da ja (ili bilo ko), dodjem do “kraja” univerzuma.
Pretpostavimo da je universe reda velicine do Marsa, i da se siri, ali jako sporo, tako da bih ja mogao u nekakvoj raketi da ga “stignem”.
Sta bi se dogodilo da dodjem do “kraja”?
Vratio bih se u istu tacku, odakle sam krenuo, samo s druge strane? Nasto kao kad hodam po Zemlji, dodjem do sjevernog pola, i nastavim dalje? Ili nesto drugo?

P.S.
Ako je odgovor ocigledan i prelagan, molim za razumijevanje.

Edit: Ovdje nisam mislio na edge of universe u smislu proteklog vremena. To je jasno. Nego, u smislu prostora, mada sad nisam siguran ima li pitanje smisla

Edit 2: Ako pretpostavimo da se ne siri nikako, i da je velicine do Marsa samo, ima li onda smisla govoriti sta bi bilo kad bih dosao “do kraja”?

Tu je i problem. Vrijeme i prostor su povezani i jedno nemoze bez drugog. To je Einstein nazvo spacetime.

Kao sto je Grupa Queen napiso iznad, mi mozemo da vidimo samo ono podrucje svemira od koga nam dopire svjetlost. Ali sto vise vremena prolazi sve manje i manje mozemo da vidimo post se sam spacetime sve brze i brze siri i tako da sve manje svjetlosti dopire do nasih teleskoma. Za par biliona godina uspijet cemo da vidimo samo nasu lokalno grupu galaksija. Sve ostalo ce biti tama.

Ali znam ti pitas "a sta kad bi" dosli do kraja. Recimo da mozem dosta brze od svjetlosti putovati. Nema kraja. Gdje god da se nadjes u svemiru sve galaksije (osim lokanih grupa) se od tebe udaljavaju, tako da nikad nemozes do kraja da dodjes. Prostor se bukvalno siri i radja i jednostavno prostor na kojem bi bila granica jos nije napravljen da bi stigo do njega. Tesko je to za zamislit posto mi sve gledamo ko neku exploziju u 3D, ili kao balon u 2D ali zapravo te analogije te samo zbune.

[sal_mirabilis]

Zamislimo li si barem jednu dodatnu dimenziju, eto nas na rubu Svemira ovdje i sada. I sad si možemo pokušati zamisliti kako bi izgledalo to naše kretanje okomito na sve prostorne dimenzije.

[Roodonja]

sal_mirabilis kaže:

Zamislimo li si barem jednu dodatnu dimenziju, eto nas na rubu Svemira ovdje i sada. I sad si možemo pokušati zamisliti kako bi izgledalo to naše kretanje okomito na sve prostorne dimenzije.

Ovo mogu da pojmim...
Kao kad se dvodimenzionalno bice krece po sferi...

[Roodonja]

Deleted

[UrchinStar47]

Svemir se razdvaja. Efektivno postoji rub koji ograđuje nedohvatljive djelove svemira:
https://www.youtube.com/watch?v=uzkD5SeuwzM

Rub djeluje obrnuto od onog što zamišljaš.