Faza koja nikako da prođe

[andiswa]

Znači, prije 2 i pol godine moj život je bio super, studirala, ispite na vrijeme rješavala, puna volje za životom, našla dečka, ma sve super. Baš ono najbolji period u mom životu je to bio. Onda došlo ljeto, otišla doma iz grada u kojem studiram i počeo kaos.

Prvo gazde stana di sam živjela rekli mojim roditeljima da sam ja radila orgije u tom stanu (što nisam), da su se susjedi žalili na buku (što nema smisla jer nebi se njima žalili nego meni valjda prvo pokucali na vrata), ugl moji bili uvjereni da kaos radim u tom stanu dok sam sama živjela. Naravno sve vjerovali gazdama stana, a meni ništa. Oduvijek sam bila jako mršava (na 165 cm imala 40kg) što je vjerovatno posljedica psihičkog maltretiranja u srednjoj školi jer čim sam otišla iz srednje udebljala se 13kg i konačno došla na normalne 53kile. Onda došlo to famozno ljeto i roditelji me ubili u pojam toliko da još uvijek vučem posljedice. Pala sam na 45kila i ne mogu se maknuti sa mrtve točke. Kad god se pogledam u ogledalo sjetim se svega što su mi roditelji izdjelili - npr. da se ja mogu baviti samo prostitucijom i takve stvari, nisu pričali samnom cijelo ljeto, doslovno sam 3 mjeseca provela čameći u svojoj sobi i nisam mogla ništa jesti jer kad bi došla na oči roditeljima samo bi galamili na mene i svašta mi govorili.

Moji se sada ponašaju kao da ništa nije bilo, prešli preko toga ali ja ne znam što da radim jer se već dvije godine osjećam užasno loše i izgubila sam volju i za životom i za učenjem, faks koji sam nekada voljala sada mrzim. Jednostavno kao da sam zapela na tom periodu što je bio pred dvije godine kada su se svi bili okrenuli protiv mene zato jer su gazde stana njima rekle neke gluposti što stvarno ne znam zašto im je u interesu bilo to izmisliti.

Već dvije godine mi se apetit ne vraća, mučnina me lovi nakon što pojedem 3 zalogaja.

Jeste li vi imali sličnih iskustava? Što da radim? Da tražim psihološku pomoć?

[radical change]

Što ti misliš o sebi i kakav odnos imaš s roditeljima? Vidim vrlo loš, i da te poprilično ponižavaju.. no ti živiš u drugom gradu, zar ne?

[andiswa]

Sva ta događanja su loše utjecala i na moje mišljenje o sebi. Samopouzdanje mi je jako srušeno, od svih tih događaja osjećam se bezvrijedno i jadno. Roditelji se prema meni sad super ponašaju, mislim oni su mi i priuštili ovo studiranje u drugom gradu, ali ja ne mogu prijeći preko tih izjava njihovih. Jednostavno ne mogu, sve mislim da sam i krenula dalje i onda samo jedan dan sve se sruši kad se prisjetim one izjave koja mi se najviše i ucrtala u pamćenje.Cijelu srednju sam trpila psihičko maltretiranje u školi i onda kad sam konačno preko toga prešla desi se ono.
Sve više razmišljam da si uzmem neku stručnu pomoć jer ipak je dosta vremena prošlo a ja stojim na jednom mjestu.

[Sarić]

Dali si ti ikad njima rekla kako se osjecas?dali imas skim pricati o tome osim ovdje na forum?

[andiswa]

Sarić kaže:

Dali si ti ikad njima rekla kako se osjecas?dali imas skim pricati o tome osim ovdje na forum?

Ne mogu o tome pričati s njima jer bi se potpuno slomila i nezz kako bi reagirali. Moguće da se ni ne sjećaju te izjave i da bi mi rekli da izmišljam. Mislim da sam svojim rođenjem osuđena da budem u njihovim očima neka drolja jer fizički sličim na rođakinju koju oni ne vole i koja se ponašala problematično u moje doba. Doslovno dečka nisam imala prije nego sam napunila 21 godinu i onda oni polude i kažu mi da se ja samo prostitucijom mogu baviti. Pričala sam o tome sa frendicom baš opet nedavno i rekla mi je da tražim stručnu pomoć pa sam sad postala tu na forumu da vidim ako netko ima slična iskustva i kako da se izvučem iz toga.

[Puky Lee]

to je definitivno problem u načinu razmišljanja roditelja. mislim samo da se treba distancirati od toga što oni misle jer se to ionako puno teže mijenja od same situacije u kojoj si se našla...

dobro, vjerojatno vrijede pravila "dok si pod mojim krovom bla bla..."... al recimo dok mene moji krivo optuže za nešto, ja se bez problema posvađam s njima... neko vrijeme je neugodna tišina al ono, prođe ko i sve ostalo... a i da pomisle da održavam orgije tak po stanovima u gradu gdje studiram, reko bi šta onda, bar nek misle da sam aktivan xD

dobro, tebe je ta situacija grdo potresla, isto kako bi mene vjerojatno nešto što je tebi banalno... al koji onda savjet dat? ili komunikacijom zaobići taj strah koji imaš kako bi reagirali (mislim ipak se radi o tvom zdravlju) i reći im što ti je na duši... ili s vremenom ne razmišljati o tome što se dogodilo ili što općenito oni misle... možda sve to preživjet s humorom i nać sebi neki komičan efekt s kojim bi zaobišla tu patnju koju proživljavaš...

[andiswa]

pukylly kaže:

dobro, tebe je ta situacija grdo potresla, isto kako bi mene vjerojatno nešto što je tebi banalno... al koji onda savjet dat? ili komunikacijom zaobići taj strah koji imaš kako bi reagirali (mislim ipak se radi o tvom zdravlju) i reći im što ti je na duši... ili s vremenom ne razmišljati o tome što se dogodilo ili što općenito oni misle... možda sve to preživjet s humorom i nać sebi neki komičan efekt s kojim bi zaobišla tu patnju koju proživljavaš...

Eto meni je bilo komično kad mi je stara u sobu ušla i pitala me jesam li ja u ovisničkoj krizi (jer sam taj dan bila bez energije i sva nikakva s podočnjacima do poda). Onak da, drogiram se sve u 16 pa došla doma i fali mi droga. -.-
A ono je ipak bilo malo previše. Jbt vjeruju tamo nekim potpunim strancima više nego meni. I to je ono šta me pogađa ful.

[Sarić]

andiswa kaže:

Eto meni je bilo komično kad mi je stara u sobu ušla i pitala me jesam li ja u ovisničkoj krizi (jer sam taj dan bila bez energije i sva nikakva s podočnjacima do poda). Onak da, drogiram se sve u 16 pa došla doma i fali mi droga. -.-
A ono je ipak bilo malo previše. Jbt vjeruju tamo nekim potpunim strancima više nego meni. I to je ono šta me pogađa ful.

Moji su rastavljeni vec 15 godina i majka je otisla ca i pustila mene i sestru,ostale smo s ocem i hvala bogu podigao nas je kako je god znao.zahvaljujem mu se na to.al majka je tada se dala alhokolu i totalno zanemrivala nas je.prekinula sam ko takte s njom i iskreno se radit toga osjecam milion puta bolje

[zoki89]

Roditelji su se veoma loše ponijeli prema tebi. Ipak, takvi su kakvi jesu i tu ne možeš ništa. Možeš im reći koliko su te i čime povrijedili, no moguće je da umjesto razumijevanja opet doživiš njihov ispad. Čim prije se osamostališ, bolje za tebe.

Do tada ne vjeruj njihovim riječima ako opet počnu s tak nečime, te napravi distancu u komunikaciji ako to tebi treba. Zaslužuješ biti sretna, zdrava, imati dečka, te sve ostalo što poželiš