Obitelji s više djece i problemi

[Bundesland]

Da,odmah na početku napomenem da znam za ovu "glavnu temu" Imati jedno ili više djece,ovdje ću malo još nešto obrazložiti,ono što me kopka,nadam se da ima ljudi koji su roditelji,a i većina nas ima brata/sestru i više njih.

U tekstu ću nastojati biti što kraći,ali možda će se vidjeti i neka ljubomora,iako koliko mogu biti objektivan ima i dosta nepravde,ali nastojati ću bez toga previše ovdje.

Temu sam mislio nazvati i dva brata tj. imati dijete nakon što je prvo muško.I ne,zaista ne mislim u stilu da su samo muška djeca bitna,dapače,ali nekako mi se čini da su žene (sestre) malo drugačijeg karaktera pri odrastanju.

Ja sam odrastao tj.još uvijek odrastam i s mlađim bratom,ali ima nas više od dvoje djece.

Ja kao najstariji,čak s malo većom razlikom gledao sam to sve odrastanje,koliko roditelji mogu,žele,imaju vremena (novca) da daju svojoj djeci. Naravno,novac je bitan aspekt,ali i samo vrijeme za napraviti od njega osobu za ovaj danas surovi svijet.

U mnogim slučajevima,i to kad su roditelji još živi i zdravi počinje neka borba za samostalan život,ali i neku pomoć-u vidu posla,financija,nekretnina.

Onaj dio da je to do nas ovdje,a vani je drugačije bi ostavio za neki drugi trenutak.

(...)

Iako sam sam na nekoj raskrsnici da li uopće imati djecu,obitelj (ne nužno zbog ovih gore razloga,ali u dobrom dijelu i to),neki argumenti u slučaju imanja djece su:

Dvoje i više djece---ne možeš previše pomoći im,što s vremenom,što s novcem dok su manji,što kada su odrasli da im pomogneš pri pronalasku boljeg posla,bolje nekretnine za stanovanje i sl.

Jedno dijete---sve se dijeli na jedan,sva imovina,vrijeme,ljubav,što može biti jako dobro,ali može biti i destruktivno da dobiješ osobu koje bi se najradije odrekao,a opet tvoj je .

Malo je loše napisano,ali slobodno pitajte-pojasniti ću.

I volio bi,tim više što ste anonimni,da se raspišete iskreno :9

hvala

[chocolatecookie]

Poslove tražim sama, vlastitim se stambenim zbrinjavanjem bavim sama (roditelji su mi znali uletjet sa 100-200 kuna mjesečno u prvoj godini nakon odseljenja kad sam bila ko crkveni miš, i zimnicom ).

Novac za brigu o djetetu dok je dijete je bitan, i vrijeme za gradnju odnosa s djetetom.

[tiluriumm]

Ne vidim baš točno što je pisac htio reći ili u tvom slučaju pitati... Čitam treći put i ne dolazi mi baš... Imam sestru i brata, roditelji su nam dok smo odrastali uvijek omogućavali podjednako svima koliko su mogli. Nikad nismo bili gladni, žedni ni pretjerano željni ičega. Nikad nam se nisu kupovale marke i tenisice od 1000kn, al ne toliko jer se ne bi moglo nego jer nas se učilo da su sasvim lijepe i jednako upotrebljive i one od 200 ili 300kn. Išli smo na izlete i ekskurzije, obiteljska ljetovanja, trenirali što smo htjeli, imali i dijelili igračke i tehniku, odrasli sasvim uredno u nekoj možda i "višoj srednjoj klasi"studirali u svom gradu, položili vozački. Svi smo učeničku iskaznicu dobili/izradili s prvim ljetom u srednjoj školi, a kasnije i onu student servisa i radili što god smo našli i kad god nam se pružila prilika jer ništa nije bilo slađe nego kupiti sebi nešto "od svoje plaće". Tako smo sebi kupili prve mobitele, platili sebi neka putovanja, knjige, naučili se raditi i prestali tražiti i očekivati "džeparac" od roditelja, a često i odvojiti neki dio i počastiti obitelj ili dati mami "za frizuru"... Nikom od nas nisu roditelji kupili ni auto ni stan niti išta takvo, jednog dana hoćemo naslijediti, ali moji su još mladi i vitalni i tada će to vjerojatno više biti unucima nego nama. Isto tako imam prijatelja gdje nikad nisu smeće iz kuće odnijeli i svima im je sve plaćeno i kupovano iako su financijski uvijek bili u lošijem stanju nego mi, i kupljeni auti i plaćaju se krediti za stanove itd... Znam i ekipe gdje je jedno dijete pa je skromno, prizemno, svjesno troškova i svega, a znam i onih sa zlatnom žlicom u ustima.
Znam onih sa 5, 6 djece gdje se međusobno ne podnose i reže od ljubomore, znam one gdje bi zadnju kap krvi dali jedno za drugo.
Nema tu uopće smisla generalizirati.

Kako ti i buduća odlučite tako ćete i raditi, a život što donese donese. Koliko pameti i zdravlja imaš u svojoj glavi toliko će i tvoja djeca imati.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[Bundesland]

tiluriumm kaže:

Ne vidim baš točno što je pisac htio reći ili u tvom slučaju pitati... Čitam treći put i ne dolazi mi baš... Imam sestru i brata, roditelji su nam dok smo odrastali uvijek omogućavali podjednako svima koliko su mogli. Nikad nismo bili gladni, žedni ni pretjerano željni ičega. Nikad nam se nisu kupovale marke i tenisice od 1000kn, al ne toliko jer se ne bi moglo nego jer nas se učilo da su sasvim lijepe i jednako upotrebljive i one od 200 ili 300kn. Išli smo na izlete i ekskurzije, obiteljska ljetovanja, trenirali što smo htjeli, imali i dijelili igračke i tehniku, odrasli sasvim uredno u nekoj možda i "višoj srednjoj klasi"studirali u svom gradu, položili vozački. Svi smo učeničku iskaznicu dobili/izradili s prvim ljetom u srednjoj školi, a kasnije i onu student servisa i radili što god smo našli i kad god nam se pružila prilika jer ništa nije bilo slađe nego kupiti sebi nešto "od svoje plaće". Tako smo sebi kupili prve mobitele, platili sebi neka putovanja, knjige, naučili se raditi i prestali tražiti i očekivati "džeparac" od roditelja, a često i odvojiti neki dio i počastiti obitelj ili dati mami "za frizuru"... Nikom od nas nisu roditelji kupili ni auto ni stan niti išta takvo, jednog dana hoćemo naslijediti, ali moji su još mladi i vitalni i tada će to vjerojatno više biti unucima nego nama. Isto tako imam prijatelja gdje nikad nisu smeće iz kuće odnijeli i svima im je sve plaćeno i kupovano iako su financijski uvijek bili u lošijem stanju nego mi, i kupljeni auti i plaćaju se krediti za stanove itd... Znam i ekipe gdje je jedno dijete pa je skromno, prizemno, svjesno troškova i svega, a znam i onih sa zlatnom žlicom u ustima.
Znam onih sa 5, 6 djece gdje se međusobno ne podnose i reže od ljubomore, znam one gdje bi zadnju kap krvi dali jedno za drugo.
Nema tu uopće smisla generalizirati.

Kako ti i buduća odlučite tako ćete i raditi, a život što donese donese. Koliko pameti i zdravlja imaš u svojoj glavi toliko će i tvoja djeca imati.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Znači,ti uspjeli studirati,raditi i putovati i još uštedjeti za kupiti auto,dati polog za stan....jbt odlična ova hrvatska

Jedino baš ne vidim takve primjere kamo god se okrenem.

[tiluriumm]

Nisam napisala nigdje da smo dali polog za stan niti ga kupili, bar ne još... Igrom slučaja mm živi u obiteljskoj kući i ima kat koji smo sami dogradili i uredili pomalo, tj. još uređujemo i opremamo jer je to stalni proces, tko god ima stan zna... Hoćemo li nekad u budućnosti se odvažiti ulagati u odvojenu nekretninu sada ne znam. Auto sam kupila još dok sam studirala, ne od 10000 €, al meni je dovoljno bilo i ono od 3000, za što sam odvajala 2g, slično i on. Putovanja jesu investicija, ali ne pušimo, ne pijemo nešto alkohol, tu i tamo čašu vina ili aperitiv, ne patimo na marke, radije ću kupiti haljinu u Lidlu nego u Zari isl., što mi daje slobodu da svako toliko isplaniramo i odemo na izlet ili putovanje. Je investicija, ali ne moram putovati prvom klasom, meni dobar i Wizz ili Ryan, ili auto, ne moram jesti oboritu ribu, dobra mi je i tortilja ili neka ponuda dana... Tijekom cijelog školovanja smo putovali i istrenirala sam trikove za putovanja u okviru budžeta... I ne moram na Tajland, New York ili u Dubai, meni dobar i Zadar, Ljubljana, Graz, Bruges...
Sestra je isto kupila auto još dok je studirala, kao i ja, štednjom. Već dvije godine živi s dečkom, prvo su se par puta selili, a onda su našli stan koji im se svidio sa dobrom gazdaricom i potpisali ugovor na 2 godine, nisu u svom, ali je ipak stabilno. Oboje također radi i imaju pristojne poslove, svatko svoj auto i vespu, ali i dalje kombiniraju, štede, odvajaju i planiraju što će dalje. Brat je nešto mlađi, on još studira i također radi. Još nije kupio auto jer mu još ne treba, ali u planu je i štedi za kad se odluči. Svi smo ispod 30 i svi imamo neko zajedničko mišljenje da si najsretniji i najslobodniji kad ono što imaš imaš jer si sam zaradio. Ako razbijem auto razbila sam ga sebi, ako hoću kričave crvene zavjese stavljam ih na svoj zid... karikiram, ali osjećaj da nikom ništa ne dugujem i da za sve svoje odgovaram sama i samo sebi (dobro za nešto i dragom) ne bi mijenjala ni za milijune ne znam kojeg roditelja.

I definitivno nismo mi jedini primjeri. Dosta mojih kolega je također radilo dok je studiralo, i isto već ima nešto stečeno i ok poslove.
S druge strane nismo svi u istoj situaciji. Naglasila sam da smo odabrali studirati doma i to nije problem kad si u Splitu i ako želiš možeš naći sebi fakultet koji ti odgovara. Mogli smo ići u ZG ili Rijeku pa roditelje opteretiti tisućama kn za troškove i još i svoje plaće trošiti samo na troškove života. Ovako kad si doma ipak imaš krevet i hranu i iako kad zarađuješ imaš moralnu obvezu (bar smo je mi imali) daš mami nešto za troškove to nije ni blizu kao kad si podstanar, i veliki dio ti zarade ostaje za ono što želiš, trebaš i štednju.
Pitati se želim li imati djecu i imam li dovoljno para da ih pretvorim u razmažene megalomane meni nema smisla. Pitati se želim li djecu i imam li dovoljno ljubavi, skromnosti i razuma da ih pretvorim u samostalne ljude svjesne života, mogućnosti, troškova i svijeta oko sebe je nešto drugo.
Chocolatecookie je odlično napisala. Važno je raspolagati stabilnim prihodom i određenim budžetom da djetetu ništa ne nedostaje dok odrasta, ali još važnije je s njim izgraditi odnos roditelja, a ne sponzora i kasice prasice. Daleko od toga da djetetu ne treba pomoći u okviru svojih mogućnosti, ali isključivo zato što to ti kao roditelj možeš i želiš, a ne da se na to gleda kao na tvoju odgovornost i moranje nakon što je dijete punoljetno, fizički i psihički sposobno za rad i zarađivanje.

I da, imam prijatelja sa 30+ koji još studiraju, na tipa 3. fakultetu (jer se nisu našli), a mama i tata financiraju gorivo, kavu i cigare... I mama pere gaće itd... Ako smatraš da ćeš spadati u tu kategoriju roditelja, onda sebi postavljaš dobro pitanje...

Ufff jesam se raspisala 🙈 nisam ni shvatila dok nisam postala... Ispričavam se, al eto... zanimljiva mi tema...

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[chocolatecookie]

Bundesland kaže:

Znači,ti uspjeli studirati,raditi i putovati i još uštedjeti za kupiti auto,dati polog za stan....jbt odlična ova hrvatska

Jedino baš ne vidim takve primjere kamo god se okrenem.

Ma da, svi sve to naprave do dvadeset treće.

Imaš nerealna očekivanja.

[ostoppbar]

Ja imam stariju sestru. Roditelji imaju samo nas dvije, s tim da mama nikad nije radila i živjeli smo samo na tatinoj plaći.

Oni su isto tako kad su se uzeli sami izgradili kuću, živjeli kao podstanari, prali veš na ruke i to u vrijeme rata. Danas imaju lijepu kuću, dobar auto i još uvijek štede za crne dane. Nikad im nitko nije pomogao. I ono najbitnije, uvijek su davali meni i sestri. Moja mama je nekad znala nositi čizmice za zimu nekoliko godina, bile su u raspadu, ali je meni kupila nove i platila mi školsku ekskurziju. Poslali su i mene i sestru na faks, plaćali nam stan i režije, a mi smo radile sebi za hranu i džeparac.

Ja sam za vrijeme oba faksa radila, jer nekako mi je uvijek bilo draže sama zaraditi nego da moram žicati starce lovu jer mi se ide s ekipom negdje na vikend roadtrip.



Danas imam muža i malo dijete. Oboje radimo kod privatnika, niti jedno u struci, ali smo oboje izgradili karijere i danas imamo dobru plaću. Imamo stan i jedan auto (auto je na kredit jer nam je prošli koji je bio star skoro 20 godina riknuo i nismo imali love, a u vrtić malu mroamo voziti jer je na drugom kraju grada).

Stan nam nije novogradnja i kad smo se uselili u dnevnom boravku smo imali doslovno parket i dvosjed. Malo po malo smo sređivali. Imamo još stvari koje želimo promijeniti (tipa nova kuhinja i nova kupaonica) ali to su veliki izdatci i trenutno si to ne možemo priuštiti i to planiramo kad isplatimo kredit za auto cca 5 godina.


Ne idemo na skupa i luksuzna putovanja, ne jedemo 3 puta tjedno po restoranima niti naručujemo klopu doma. Volimo otići jednom mjesečno negdje van na klopu i kino, ali to je uglavnom to. Štedimo da možemo otići dva tjedna na more, a ne da se zbog toga zakucamo u minus. Volimo vikend putovanja do bližih gradova, a jednom godišnje osim mora si priuštimo i neko putovanje u neku dalju zemlju (tipa Španjolska, Grčka, Švedska - nismo toliko luksuzni da si priuštimo San Francisco i Tokyo).


I moji i njegovi su mladi i vitalni tako da će te nekretnine vjerojatnije pripasti našoj djeci (+ moje sestre djece + njegovog brata), ali niti to me ne brine. Učit ću svoju djecu kako su i mene moje. Ne očekuj da će ti netko nešto pokloniti. Radi i štedi.


Nadalje, prvi smo u obitelji koji su dobili dijete. Nije nam nitko imao dati robicu, krevetić, kolica i sl. Sami smo sve kupili i vjeruj da se osjećam puno bolje nego da znam da moram ili nekome vratiti ili se osjećati dužna. Od male kolica sam isplatila točno na njezin prvi rođendan.


Svojoj maloj ću napraviti i ono što su meni moji. Omogućit ću joj školovanje najbolje što mogu i pomoći koliko god budem mogla, ali ostalo je na njoj.

[Điđe T.]

Neki s jednim djetetom useru stvar, a neki s vise djece (i ne nuzno u materijalnom izobilju) odgoje super ljude.

[tiluriumm]

@ostoppbar ajde pa nisam pala s Marsa i nisu moji roditelji i svekići jedini normalni primjeri 😊

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[ostoppbar]

tiluriumm kaže:

@ostoppbar ajde pa nisam pala s Marsa i nisu moji roditelji i svekići jedini normalni primjeri 😊

Sent from my SM-G930F using Tapatalk