Neugodno crvenilo - eritrofobija - opća tema

[brainiac1988]

sad vidim kolko ovdje ima crvendača, a u stvarnom životu ih uopće ne viđam, možda je to zato kaj vi crvendači zbog tog crvenila izbjegavate društava, e pa nemojte. I ja sam crvendač(možda zbog sramežljivosti) al ne izbjegavam ljude. Oni koji me poznaju znaju za to i dobro ga prihvaćaju, a kad me crvenilo uhvati u nekom novom društvu jednostavno se nasmijem(samo da netko ne bi pomislio kak sam jadan il tak nekaj)

[*masha*]

zvončica22 kaže:

ja se ne bi složila sa tvojom izjavom da znaš da taj problem nikad neće nestat!naravno da hoće, budeš li tako razmišljala, stvarno ni neće!samo moramo puuuuno,puuuno radit na tome nažalost..evo npr. ja imam dogovor za večears za cugu i kratki izlaščić, a taaako mi se ne da jer cu srest ljude koje odavno nisam i skojim ću zamislite morat i popričat i već mi sve to stvara unaprijed nelagodu i mislim se hoću li se crvenit ili neću i da li ću im imat šta pametno za ispričat,!

ne, nije problem u tome. nisam nesto osobito drustvena, ali mi nije problem izaci van na kavu, kino... dapace volim izlaziti i kad se izlazi, glavni sam zabavljac (neka brija da se nocu ne crvenim, nocu sam druga licnost )
ali, postoje razdoblja u kojima nisam previse sigurna u sebe pa mi se cesce dogadja da se zacrvenim. imam krug ljudi s kojima se druzim i s njima mi nije problem, stvar je u novim ljudima i najveci - prezentacije pred grupom ljudi. eh, nocna mora

[skochimish]

a da je bar meni s nepoznatima, meni je bas s ljudima s kojima sam prije bila stalno zajdeno, skojima sam se druzila non-stop, sad mi je pred njima nocna mora.mozda zato sto stalno mislim da ce skuziti da samnom nesto nije u redu i da ce onda....ne znam sta.tu lezi problem ja uopce neznam cega se bojim u toj situaciji, i sta da skuze, ja kazem crvenim se stalno,malo sam popizdila i gotova pricha.ma ne znam uopce, pokusavam sebi stalno u zadnje vrijeme utuviti neke stvari u glavu i jedan dan je sve super drugi dan opet ista pricha...

[zvončica22]

i meni se da,najčešće događa to u društvu sa osobama koje najbolje poznam i baš to što si ti gore napisala, čak više nego u društvu nepoznatih ljudi jer me oni ne znaju u dušu pa neće primjetiti koliko sam nenormalna!uglavnom, gemini je gore rekla da joga pomaže, ja se definitvno sa tim slažem.ali to ne ne mora biti joga, to može biti i tai bo, ples, pilates, bilo koja vrsta rekreacije koja ti pomaže da izbaciš negativnu nakupljenu energiju i samim time pročistiš um i napuniš baterije.evo npr. ja sam cijelu prošlu godinu išla na ples, ajde dobro 8 mjeseci,i uživala sam!svaki put nakon plesa kad bi išla doma,osjećala sam se kao da lebdim, puna energije, opuštena, sretna i spremna za dalje, uvijek bi pošla na piće ili vani ili bi negdje nakon toga odskakutala i fakat se nakon nekog vremena navučeš na to i ne moš bez toga,živa istina i istvarno pomaže!čak sam imala i javni nastup, zamislite te panike i tog straha moji dragi crvenomrzci, da imate javni nastup ispred ne znam ni ja koliko stotina ljudi!ako taj dan nisam umrla od infarkta, nikada neću!izašla sam na tribinu, srce mi je lupalo,noge su mi se tresle, ruke letile na sve strane,užas živi!ali preživjela sam i napravila to kako treba, bil sam usrana ali rekle su mi prijateljice da se to nije vidjelo i čak niti jednom nisam pogriješila! no ipak.. ni to mi čak nije baš podiglo samopouzdanje,jest na kratko vrijeme. taj dan sam letjele ponosno i sutra i prekosutra ali opet je sve bilo po starome...zamislite samo na šta sam ja sebe natjerala, na javni nastup od kojieg se mi svi najviše doslovno užasavamo, i odradim to kako treba i opet isto..ali ajde priznat ću,opet maaalo bolje ja mislilm da samo treba biti konstantan i ne dat se upast u neko crnilo, stajanje doma i očajavanje,idemo dalje!!!

[skochimish]

slazem se skroz sa zvoncicom, ja sam evo par dana za redom kod kuche, ne radi fobije vec jednostavno nemam kuda ni sta, praznici, obiteljski rucak bla bla bla...i danas krenem u shoping s mamom i dodem u shoping centar a ono milijun ljudi, prva pomisao, ja to ne mogu izdrzati, bolje da nisam ni isla....a onda sam se malo pomalo opustala sama sebe nagovarala da se ne obazirem,da gledam svoja posla i nakon nekog vremena sam bila potpuno o pustena i mirno setkala okolo i gledala izloge.hm da, inache ja iamam problema i stim shopingiranjima, kad je puno ljudi na jednom mjestu, neonska svjetla itd... koje smo mi mimozice od ljudi.

[brainiac1988]

skochimish kaže:

inache ja iamam problema i stim shopingiranjima, kad je puno ljudi na jednom mjestu, neonska svjetla itd... koje smo mi mimozice od ljudi.

joj da onak puno ljudi oko tebe, još kad nekaj pričaš u društvu pa te svi počnu slušat, joj.
Moj zaključak: ljudi se crvene zato kaj se boje da se ne zbrukaju il tak nekaj, znaci nesigurni su u sebe

[zvončica22]

SRETNA NOVA DRAGI MOJI!!!

[gemini]

Zvoncice22, bas mi je jaaaaaako drago zbog tvog uspjesnog nastupa. Ja sam isto primjetila da kad se zabijem duze vrijeme doma, tj. kad neko vrijeme ne komuniciram s nikim drugim osim sa clanovima obitelji, onda mi je neka tjeskoba i lagani strah kad izadem van u grad ili neki shopping centar. Stalno mi je u glavi da cu nekog sresti i zacrveniti. Ali, gle cuda, kad kazem sebi ma sta je ta osoba bolja od mene, ma mozda je i njoj bed nekog sresti, pa nemam samo ja te glupe strahove, ma od cega strah, ma sto mi se moze tako grozno dogoditi, tj. kad pocnem taj strah prebacivati na nesto pozitivno, onda se fino opustim i ne dogodi mi se crvenjenje.
Sto se tice joge, ma dobro kazes Zvoncice, moze bilo sto fizickog aktivnog, pa da vidite dragi moji kako vam se mozak fino opusti, nema sanse da se sjeti crvenjenja.
Inace, zelim vam svima SRETNU I OPUSTENU NOU GODINU!!!

[san_majske_noci]

Sve do jece sam mislila da sam jedina s ovim problemom.Tek sad vidim da nas ima vise.Svaka cast onome ko je postavio ovu temu,jer ni na jednom drugom forumu nisam nasla nista slicno.
Moja situacija je takva(kao sto je vec neko rekao ranije) da je dovoljno da samo pomislim na to i puf,vec sam crvena kao rak...uopste nisam osoba kojoj nedostaje samopouzdanje,samo eto jednostavno(ni sama ne znam zasto)vise puta u toku dana planem i da naravno da to drugi primjecuju,neki su mi cak i skretali paznju na to.K'o da ja volim da se crvenim,ali sta cu takva sam.


Pozdrav svima i javicu se opet

[san_majske_noci]

Mislim da mi koji se crvenimo previse znacaja pridajemo tome sta ce drugi misliti u tom trenutku o nama.Zar nam je to toliko bitno?Sami sebi trujemo zivot razmisljajuci o tome sta ce drugi reci.Ja sad zvucim kao da malo tjesim sebe a malo sve vas.Salu na stranu,meni se to desava u drustvu osoba koje bolje poznajem,sa nepoznatima nemam problema.U dosta vasih postova sam se pronasla,jer neki od vas kao da su opisivali bas mene.Neko rece da se protiv toga treba boriti molitvom,e pa ja sam se znala i jos uvijek znam i u crkvi zacrveniti...zamislite to...Sta mi se jos desava u poslednje vrijeme,crvenim se u prodavnici kad dodjem do kase i dok prodavacica kuca i pakuje,a ja kljucam li kljucam i kad me na kraju pogleda a ja kao rak...jos kad je red iza mene,ne samo da se zbunim i ne znam sta cu,nego bih najradije pobjegla sto dalje to bolje.Sa crvenilom muku mucim jos od srednje skole(sada mi je 23).Znam da je sve u glavi i nadam se da cu i ja i svi vi jedan dan to prevazici.Vidim da se ne javljate tako cesto u poslednje vrijeme,ali se nadam da cete nastaviti pisati jer mi je drago da sam vas pronasla.

[*masha*]

imam krizu u zadnje vrijeme. totalno sam nesigurna i cesce mi se dogadja
neki dan sam izasla s deckom i sreli smo nekog njegovog frenda. neverojatno kakva me panika uhvatila. ne razumijem. mislim, halo, nesh ti neugodne situacije

[brainiac1988]

*masha* kaže:

neki dan sam izasla s deckom i sreli smo nekog njegovog frenda. neverojatno kakva me panika uhvatila.

možda te podsjetio na nekog il nešto pa si se zato , možda ti se svidio(sorry, al ja se znam zacrvenit ak mi se neka cura svidi).
PS:Mislim da nema tomu lijeka, pa ljudi smo, i svakakvih nas ima, nitko nije savršen,... I moguće je da ima veze sa sramežljivošću

[zvončica22]

brainiac1988 kaže:

možda te podsjetio na nekog il nešto pa si se zato , možda ti se svidio(sorry, al ja se znam zacrvenit ak mi se neka cura svidi).
PS:Mislim da nema tomu lijeka, pa ljudi smo, i svakakvih nas ima, nitko nije savršen,... I moguće je da ima veze sa sramežljivošću

evo čitajući tvoje postove zaključih da ti baš i ne boluješ od pravih,ali baš pravih simptoma nas ostalih eritrofobičara...ti se vjerojatno povremeno zacrveniš i to u nekim situacijama koje su normalne i uobičajene za takvo nešto.tako da tvoj savjet i nije baš koristan mada znam da želiš pomoć!

[brainiac1988]

zvončica22 kaže:

evo čitajući tvoje postove zaključih da ti baš i ne boluješ od pravih,ali baš pravih simptoma nas ostalih eritrofobičara...ti se vjerojatno povremeno zacrveniš i to u nekim situacijama koje su normalne i uobičajene za takvo nešto.tako da tvoj savjet i nije baš koristan mada znam da želiš pomoć!

e sad si me malo utješila s tim kaj si rekla da nisam pravi eritrofobičar. Zacrvenio sam se u većini situacija koje su bile u postovima, ugl. nekad da a za par dan u istoj situaciji ne, pa opet da, čudno. Danas sam se npr. na faksu pred cca15 ljudi(neke poznam bolje a neke manje) kad sam pričao sa frendom a odjedanput svi počnu slušat moj govor, a ja i svi vele "pogle kak se zacrvenio", al su dobro to primili jer sam odma ubacio nekaj njima smiješno i nasmijo se, i tada se ja namjerno isključih iz razgovora i postao manje .

[san_majske_noci]

Meni je recimo bas tesko kada treba da idem nekome u goste,nije vazno da li je u pitanju moja familija ili prijatelji.Sama ta pomisao da cu morati da sjedim bar pola sata ili sat u tudjoj kuci mi stvara nervozu.Nekako mi je lakse kad sam u svojoj kuci,pa i kad mi neko dodje mogu da iskuliram(kada osjetim da me hvata crvenilo)i da se izgubim za trenutak.
Eto i danas sam se crvenila bez razloga pred dvoje ljudi sa posla.Tacno se bojim sresti ih sutra opet.Ne znam,ponekad se osjecam jadno radi toga a nekad ni je totalno svejedno.

Bok svima, nova sam na forumu, učlanila sam se danas kako bi mogla sudjelovati prvenstveno u ovoj temi. Imam čitavu povijest manjih ili većih problema koje se tiču socijalnih situacija, ponekad i to crvenilo, no tu je još i čitav spektar posljedica. Čitajući vaše postove došla sam do zaključka da problem leži u vašem i mom niskom samopoštovanju i nakupljenom bijesu prema drugim ljudima. Toga nismo ni svjesni. Trebali smo ljudima malo češće govoriti što ih spada, kritizirati ih u nekim situacijama a ne samo davati komplimente, trebali smo reći svoje mišljenje kad je bila prilika a nismo jer smo imali kao klinci i pubertetlije puno gorih problema. Dotle su nas drugi zaje....li, i izgradili sebe. I eto nažalost sad smo odrasli nezreli i bojimo se vlastite sjene. Mislim da tome mora doći kraj. ja osobno pronalazim izlaz i doživim katarzu kad spucam nekome šta ga ide, malo bahatosti ne škodi, a mislim da zaslužujem priliku kao što i vi svi zaslužujete priliku da budete samosvjesni i samopouzdani ljudi. A druga stvar krenula sam na terapije pa ćemo vidjeti nakon nekoliko mjeseci kakvi su pomaci. Vidim da se neki ljudi boje ići na terapije, nemaju zašto, jer kao prvo svako od nas zaslužuje da mu bude bolje u životu, pa to nisu tabu stvari, da ekstremno kažem u nekim dijelovima svijeta psihoterapija je trend. Čovjek nije sam i treba dopustiti da mu se pomogne kad su teže stvari u pitanju.

Pusa velika svima!!!!!!!!!!

[swimmer1982]

hej....

u hebote, nikad nisam u zivotu procitao 11 stranica nekog threada do sada... tuzno, ali istinito .... nije tesko pogoditi zasto ehhh..

znaci, i kod mene se eritrofobija javlja ufff, iako mi se gadi da je tako nazivam. uglavnom, mislim da cemo se svi sloziti da smo mi vrlo samosvjesne osobe, kako svojih kvaliteta, tako i svojih mana, koje , kako je zvoncica rekla, preuvelicavamo do slonovskih razmjera. odnosno, pridajemo previse znacaja tome i bas radi toga se to crvenilo iznova javlja.

nadalje, zajebi neku laznu skromnost, ali izgledam prilicno dobro (imao pristojan broj cura), komunikativan sam, pametan, nedavno i diplomirah.... no to se crvenilo javlja od banalnih situacija do onih vaznijih, kojima ja zapravo pridajem taj prilog te se radi istog dovedem u situaciju da pocnem misliti kako cu biti crven.

inace, ne patim od neke fobije nastupa pred ljudima, do sad sam imao niz uspjesnih prezentacija i nastupa na faksu, tako da u principu normalno govorim, bez zamuckivanja, ne blokiram itd., vec jednostavno pocrvenim ko paprika.... ali doista ko paprika. po faci, usima, vratu....

moguce je izvesti zakljucak da sam malo nesigurna osoba, sto valjda i jesam, ali bez pravih razloga. ovo zadnje napisah zato jer sam ja u stanju pocrveniti kad god zelim/ne zelim zapravo, odnosno kad god se sjetim na to. od obicnih druzenja uz kavu s frendovima, s kojima se znam preko 10 godina, do upoznavanja novih osoba, primanja komplimenata, odlaska u crkvu (kao sto je netko spomenuo) ili pak u goste. i ful me to smeta, bas mi ide na k.... tako da nekad, kao sto je i sara rekla, znam obuci jebenu dolcevitu preko zime, samo da uklonim bar jedan dio crvenila...

ne znam kako se toga rijesiti, iako nekad uopce nisam crven, a nekad svako malo i to prilicnooooo (inace sam mozda cak i blijed ili normalno bijel). u svakom slucaju, rijec je o nasoj prevelikoj samokriticnosti i nekom bezrazloznom strahu od crvenjenja.

inace, nasmijao sam se ko lud, dok sam ovo citao, zato jer sam jednostavno u nekim situacijama prepoznao sebe i cinilo mi se skroz smijesno, cak i simpaticno. no, kad sam ja u pitanju onda mi i nije tako smijesno/simpaticno.

malo je zamro ovaj thread, steta kaj se sara vise ne javlja, cinila se bas ko super cura, sto ste, medjuostalim, i svi vi ovdje, koji priznate da se borite s tim jebenim crvenjenjem

nemamo razloga za tako necime, a eto ipak se dogadja. fuck. siguran sam da se moze rijesiti, ali kako vrijeme ce valjda pokazati...

pozdrav

[antisha]

pozdrav svima

imam isti problem kao i svi vi tako da ne moram objasnjavati sto mi se dogadja u glavi i van nje,sve to svako od vas vec predobro zna.Eritrofobija nije bila dio mog zivota nakon srednje skole pa sve do prije dvije godine kad sam se zaposlio.E tu su poceli problemi...a i ona je polako napredovala pa se sa posla preselila i na privatan plan tako da sada imam sve simptome prave pravcate fobije.Poslije malo googlanja zakljucio sam da postoje razni nacini da se ovo stanje kod covjeka $d$obrom mjerom ublazi ako ne i sasvim izlijeci,samo treba biti uporan.
nesto cime se ja zanimam u zadnje vrijeme je kongitivnobihevioralna terapija iliti KBT.
Ideja je da su svi oblici ponasanja kod covjeka nauceni i da se kao takvi daju mijenjati.Treba prepoznati ponasanje i nauciti tehnike mijenjanja ovakvog ponasanja.Malo sa ga uprostio ali u sustini to je to,citam jednu knjigu o KBT,zove se "faktor uspjeha" ,to je u stvari terapija koju bi vodio psihijatar samo sto je objasnjena tako da je svako na sebi moze primjeniti.
takodje sam procitao neki clanak o treninzima socijalnih vjestina,akd bi neko znao nesto vise o tome cini mi se da bi bilo interesantno.
u svakom slucaju moje misljenje je da se treba boriti protiv ovakvog stanja i da treba mnoooogooo raditi na sebi.

toliko za sad
pozdrav


e nemoj da je neko pokusao sa operacijom nerava da vas zmija ne ujede...

[exterior]

[QUOTE=nemo_00;6794841]Gemini, jako mi je drago da si se uspjela toga riješiti.i nekako mi pada kamen sa srca i u meni raste neka nada ta to zapravo i nije neizlječiva bolest kao što kaže exterior.
Ponekada duboko u sebi znam da mogu preko toga i da sam jača od toga.I čak sam neki dan uspjela stajati pred ljudima dulje vrijeme i mislila sam na to (fobiju) ali nije me previše diralo i sve bi bilo prošlo u redu da netko nije dao neki komentar.Tad sam se malo zacrvenila, ali sam i dalje ostala stajati na svome mjestu, rekla sam samoj sebi da si neću dozvoliti da me tako nešto izbaci iz takta i nastavila sam dalje.nakon nekog vremena ponovno sam prestala biti crvena i sve je bilo ok.

Gemini keže da joj je pomogla joga, meni se čini da mi pomaže to što sam zaokupljena nekim stvarima (školom,drugim problemima....) i ne stignem toliko razmišljati o tome.. Drugima će pomoći nešto drugo,
-----------
Ma naravno da nemislim o neizlječivosti,mislim da bi mi to bio kraj,nada me drži i daje snagu da ću se jednog dana probuditi normalan ako uopće postoji definicija toga.Želio sam reći da sam imao to prekrasno razdoblje od nekih pola godina kad nije bilo tračka bolesti,kad sam rezimirao shvatio sam da je jedini razlog za to posao ,u biti sasvim nebitno no ono je postalo broj jedan a eritrofobija broj dva,konačno sam više vremena poklanjao nečem drugom a nusprodukt je bila faca bez crvenila,jer nevidim nikakvog drugog razloga zaš je to odjednom prestalo,nadalje gemini dobro govori mislim da nekome joga drugom vjera doista može puno pomoći,npr. meni dosta olakšava,nadalje i ti si poput mene vidim došla do istog zaključka,ubacimo školu il posao na prvo i mjesto i čekajmo...čekajmo tu svjetliju budućnost..

[antisha]

Ma *ebem ti ja ovu fobiju,danas se citav dan crvenim kao debil i to sve pred poznatim i dragim ljudima,moracu da pocnem sa nekim sedativima ako ovo ovako nastavi...
da li je neko od vas potrazio pomoc od psihijatra,razmisljam o tome vec duze vrijeme pa mi mi znacila tudja iskustva