Bitka za Vukovar (nastavak rasprave)

[Šaban Nonda]

Prema knjizi (*spoiler alarm za one koji nisu, a namjeravaju čitati knjigu*), sa Ovčare ga je spasio taj "Štuka" za kojeg je kasnije doznao da je na glasu kao jedan od glavnih sadista i da su ga njegovi zvali "Štuka Monstrum". Tvrdi da ga je spasio samo zato jer poznaje nekog "Štukinog" susjeda (iz Rume je). Sa Ovčare je odveden na Velepromet odakle ga je odveo "Belgija" u neku od kuća na Sajmištu gdje su ga mučili i gdje su ga od likvidacije spasili "Mare" i "Kinez".
Njih dva su optuženi u Beogradu na sudu, a ne u Haagu. "Mare" je oslobođen (Karlović je svjedočio u njegovu korist), a "Kinez" je osuđen. Karlović je uvjeren u nevinost obojice, misli da nisu ubijali nenaoružane ljude. Teretilo ih je svjedočenje svjedoka-pokajnika, "Štuke". Na kraju knjige autor daje svoje viđenje tog suda i suđenja za zločine na Ovčari.
Ako se ne varam, u toj knjizi se još spominju "Bulidža" i "Kuštro" kao egzekutori (ne nužno i ne samo na Ovčari).

Jedna od potresnijih knjiga koje sam pročitao i ne bih je preporučio (pre)mladima i onima tanjih živaca.

Osobno mi je fascinantna i dio u knjizi u kojem opisuje dolazak u VU, ušli su taman prije pada Marinaca, krajem rujna. Bili su smješteni na silosu Dunav i ispočetka služili su kao interventni vod. Kaže da im je bilo "dosadno" i da su razmišljali čak i da izađu, ali kad im je jedna od obitelji iz obližnjih kuća donijela platu suhomesnatih proizvoda, nije više bilo ikakve dileme. Ovako je meni ostalo u glavi, tako da nije nužno svaki detalj priče točan

[jeffy]

Da, Predrag Spasojević, zvani Štuka. Davno sam je čitao pa sam neke detalje zaboravio. Kako je na kraju prošao taj gad, znam da je bio svjedok-pokajnik.
I još jedan detalj, jel taj Kuštro, mislim da mu prezime bilo Mugoša, imao brata hrvatskog policajca u Vukovaru? I jel netko zna pravo ime četniku Belgiji?

[zulualpha]

jeffy kaže:

Da, Predrag Spasojević, zvani Štuka. Davno sam je čitao pa sam neke detalje zaboravio. Kako je na kraju prošao taj gad, znam da je bio svjedok-pokajnik.
I još jedan detalj, jel taj Kuštro, mislim da mu prezime bilo Mugoša, imao brata hrvatskog policajca u Vukovaru? I jel netko zna pravo ime četniku Belgiji?

Da Mugosa je imao brata koji je bio na nasoj strani.

[žaccko]

Da,hebo ga ja, Štuka se lik zvao,koji je imao ovlasti ,da te spasi od Ovčare,nakon slučajnog banalnog razgovora, i kad je spasio Vilima zbog te sitnice, rekel je da ima mnogo posla večeras s ubijanjem Ustaša na Ovčari.
Za njega se u knjizi tvrdi,kako se igrao Boga, a koji je to čin bio,oli nekaka faca ili sin od generalčiča nekakoga.
Na kraju se ŠTuka izvuče iz svih procesa, a najebe Kinez koji je Vilima spasio od daljnjega mučenja,kod druge skupine čejena nalokanih brljom,i tu su po opisu ,njih dvojica opako riskirali i čak bili spremni zapucati na Belgijine momke,jer ih ovi Belgijini,nisu samo tako htjeli predati njima dvojici. (čak je neka četnikuša navaljivala da ga svi grupno siluju,sječam se da su mu za početak sviječom palili bradavice,bojao se silovanja,te im je rekao dali mu dozvoljavaju da se pomoli prije nego ga ubiju, što su mu dozvolili,i tu je dobio na vremenu,taman ovo dvoje upada....).
Čak i sam Vilim ,Šešeljevce radikale opisuje,kao fer-play igrače što me izuzetno začudilo.Od Kineza frend je toliki fanatik bio,da je poslije rata upisao SRpsku povijest na fakultetu, i sada ju predaje.

[quadzilla]

Mislim da je spasavanje Vilima od strane cetnika bio jedinstven slucaj- cista sreca netko se rodi s njom,netko bez nje,a tada je u Vukovaru i nije bilo bas previse... Okrivljavanje cetnika je u knjizi opisano kao da je drzavno vodstvo Srbije, htjelo ocistiti ruke od zlocina JNA u Vukovaru i Ovcari,tj. svaliti krivicu na samo i iskljucivo cetnike. Štuka se igrao Boga u tim danima padanja Vukovara, ubijao je civile i tijekom borbi za Vukovar, tamo gdje bi civili ostalo a linija padala,tj. pomjerila se prema centru

Ono sto je mene frapiralo da taj Marko četnik koji se izvukao od zatvora svjedocenjem Vilima ,niti dan danas ne odstupa od karte Velike Srbije, te svojata Hrvatsku za srpsku zemlju,kao i BiH. To govori koliko su zapravo četnici niža bića sto se tice inteligencije, covjek je izgubio rat, borio se protiv dva naroda u Hrvatskoj i BiH i dalje ne odustaje od svojih bolesnih projekcija u glavi. Sto ce situacija u Srbiji bit gospodarski losija, to ce oni jacati. Pa za par desetljeca opet-povijest ce se ponoviti.

[zulualpha]

Kao sto sam vec napisao, neki iz ove skupine su mozda nekog spasili, ali su ubili stotine drugih. To ih ne opravdava. Ne razumijem o kakvim se fer igracima radi. Ponavljam to je bila skupina psihopata. Treba znati da su srbi u vrijeme rata pustili sve zatvorenika i ispraznili ludnice i dio tih pacijenata poslali u rat. Dio pocinitelja zlocina i ne krivim jer se uistinu radi o psihijatrijskim bolesnicima. Krivim one koji su ih pustili na slobodu i poslali u Hrvatsku. Danas oni upravljaju Srbijom, a nasi regijunasi im se uvlace u guzicu.

[Perilica88]

povijest se ponavlja!vlada vodi pol;itiku koja njoj odgovara

[žaccko]

Zulu-v@ nisam rekao,kako se radi o "fer igračima" ,već su oni takima opisani u knjizi od dotičnoga pisca, te navodi kako se sa profom i dan-danas tel. čuje.
Mene je više frapiralo to prijateljstvo izmeđ Vilima i marka, nego li što je on ortodoksni čejen ,koji je od malena očito tako i odgajan.Ma,tamo je i više no očito toliko isprijemiješanih skupina bilo,da uopće nije bilo problem napravit zločin te se izvući nekažnjen.Ali ti šešeljevci ispranih mozgova su totalno zadojeni i nenormalnih gledišta . No,kinez i Marko su uistinu po pisanju, riskirali svoje živote da izvuku Vilima,jer se ljudi od Belgije nisu samo tako lako dali.(noč-zamračenje i svi se gledaju kroza nišan...).
Samo,mi nije jasno,kako se ta svinja od Štuke izvukla, a k tome se još i javno hvalio,kako ih je na stotine poubijao. Ali,nevjerojatno,koja bizarna koincidencija,da ga baš prvi on izvuče od Ovčare,da bi pak po mraku dolijao do Belgijinih,koji su več naveliko orgijali i slavili u elementu....
Interesantno je da je taj pisac Vilim, i sam robijao 4 god. u Remetincu nakon Vukovara te odlučio knjigu napisati, zbog toga što ga je kum mafijaš,kamatario unedogled i prijetio mu se vlastitom djecom, inače mirno se predao, policija je več znala za njegov ratni put, korekt se ophodili,a na sudu kaže, da sutkinja tokom svoje karijere nije imala toliko olakotnih okolnosti kao kod njega,ali ga ipak mora kazniti min. kaznom,jer ne možemo raditi što hočemo. (kao poruka..).
Inače knjiga je po meni,više subjektivna,pisana iz njegova kuta gledanja ,te kako je on to sve doživljavao.

[jeffy]

žaccko kaže:

Zulu-v@ nisam rekao,kako se radi o "fer igračima" ,već su oni takima opisani u knjizi od dotičnoga pisca, te navodi kako se sa profom i dan-danas tel. čuje.
Mene je više frapiralo to prijateljstvo izmeđ Vilima i marka, nego li što je on ortodoksni čejen ,koji je od malena očito tako i odgajan.Ma,tamo je i više no očito toliko isprijemiješanih skupina bilo,da uopće nije bilo problem napravit zločin te se izvući nekažnjen.Ali ti šešeljevci ispranih mozgova su totalno zadojeni i nenormalnih gledišta . No,kinez i Marko su uistinu po pisanju, riskirali svoje živote da izvuku Vilima,jer se ljudi od Belgije nisu samo tako lako dali.(noč-zamračenje i svi se gledaju kroza nišan...).
Samo,mi nije jasno,kako se ta svinja od Štuke izvukla, a k tome se još i javno hvalio,kako ih je na stotine poubijao. Ali,nevjerojatno,koja bizarna koincidencija,da ga baš prvi on izvuče od Ovčare,da bi pak po mraku dolijao do Belgijinih,koji su več naveliko orgijali i slavili u elementu....
Interesantno je da je taj pisac Vilim, i sam robijao 4 god. u Remetincu nakon Vukovara te odlučio knjigu napisati, zbog toga što ga je kum mafijaš,kamatario unedogled i prijetio mu se vlastitom djecom, inače mirno se predao, policija je več znala za njegov ratni put, korekt se ophodili,a na sudu kaže, da sutkinja tokom svoje karijere nije imala toliko olakotnih okolnosti kao kod njega,ali ga ipak mora kazniti min. kaznom,jer ne možemo raditi što hočemo. (kao poruka..).
Inače knjiga je po meni,više subjektivna,pisana iz njegova kuta gledanja ,te kako je on to sve doživljavao.

Hoćeš reči da je Štuka bio tu noć u kući sa Belgijom, to mora da mi je promaklo
Ja shvaćam da Karlović gaji nekakav odnos sa svojim spasiocima, tko god da oni jesu, nije na nama da ga osuđujemo. Sam navodi da ima borbu emocija i prema samom Štuki i meni je to u neku ruku razumljivo. U ostalom, mišljenja sam, da ako bih morao danas, rađe imao posla sa tim Maretom, nego npr. sa Tomom grobarom ili Picoustim. Moja maksima je: "ako si đubre, ostani đubre do kraja", bar znaš na čemu si

[zgfico]

Zatvorena je tema Operacija Vukovarska golubica, pa ću napisati ovdje. Često se postavljalo pitanje dali bi VJ reagirala u slučaju da su naši išli vojno na Vukovar; pa ako je suditi po Šarinićevoj knjizi (svi moji tajni pregovori sa Miloševićem), odgovor je da bi. Šarinić je napisao da ga je prilikom jednog od sastanaka sa Slobom, netom poslije Oluje, na Batajnici dočekalo "iznenađenje" od 60-ak MIG-ova 29 i 21 poredanih jedan do drugoga. Kasnije, kada se vraćao sa tog sastanaka, opet na Batajnici, Milošević mu je rekao "Nemojte ići na Podunavlje, napravili biste veliku glupost". Šarinić je onda napisao da mu je bilo jasno, nakon te slobine izjave, da su ti MIG-ovi ipak predstavljali svojevrsno upozorenje.

[zulualpha]

zgfico kaže:

Zatvorena je tema Operacija Vukovarska golubica, pa ću napisati ovdje. Često se postavljalo pitanje dali bi VJ reagirala u slučaju da su naši išli vojno na Vukovar; pa ako je suditi po Šarinićevoj knjizi (svi moji tajni pregovori sa Miloševićem), odgovor je da bi. Šarinić je napisao da ga je prilikom jednog od sastanaka sa Slobom, netom poslije Oluje, na Batajnici dočekalo "iznenađenje" od 60-ak MIG-ova 29 i 21 poredanih jedan do drugoga. Kasnije, kada se vraćao sa tog sastanaka, opet na Batajnici, Milošević mu je rekao "Nemojte ići na Podunavlje, napravili biste veliku glupost". Šarinić je onda napisao da mu je bilo jasno, nakon te slobine izjave, da su ti MIG-ovi ipak predstavljali svojevrsno upozorenje.

Znalo se tocno koliko su Srbi imali MIG-ova 21 i 29. Ono sto su naslijedili od bivse SFRJ. Sarinicu su dovukli sve MIG-ove sto su imali ukljucujuci ispravne, neispravne i makete. Nije se sjetio u svojoj pametnoj glavi da protivnik moze poredati i makete. Kada je poceo napad NATO-a vidjeli smo koliko imaju aviona. Poletjelo ih je svega nekoliko i to poluispravnih. Srbiji nije odgovaralo da se vojno napadne. Oni su se bojali napada HV-a. Nije njima u tom trenutku previse stalo do podunavlja. Oni su se bojali da HV ne udje desetak km na srpski teritorij.

[Michael Collins]

zulualpha kaže:

Znalo se tocno koliko su Srbi imali MIG-ova 21 i 29. Ono sto su naslijedili od bivse SFRJ. Sarinicu su dovukli sve MIG-ove sto su imali ukljucujuci ispravne, neispravne i makete. Nije se sjetio u svojoj pametnoj glavi da protivnik moze poredati i makete. Kada je poceo napad NATO-a vidjeli smo koliko imaju aviona. Poletjelo ih je svega nekoliko i to poluispravnih. Srbiji nije odgovaralo da se vojno napadne. Oni su se bojali napada HV-a. Nije njima u tom trenutku previse stalo do podunavlja. Oni su se bojali da HV ne udje desetak km na srpski teritorij.

Najveći problem bi zapravo bila Baranja a ne istočna Slavonija i Srijem, zbog Drave.

Ali kažem, bez mješanja SRJ, to bi bilo sličnije Bljesku nego Oluji

[Keva]

.

Ovo je tromblonov opis jednog odbijenog napada , na Vinogradsku , pretpostavljam. Pa ako netko zna kada je otprilike bila ova borba ?



Kada sam osjetio ruku na ramenu koja me polagano tresla i začuo svoje ime kako dolazi iz neke daljine imao sam dojam da je to san. Na drugi dodir soba i lik koji se nadvio nad mene, vraćaju svest u grubu stvarnost: «Diži se Tromblon četnici pokušavaju premostiti kanal». Pa zar opet. Nisam se uspio ni naspavati a već se moram dignuti u novu i krvavu akciju. Ustajem iz hladnog kreveta u još hladniju sobu, potpuno ukočen i bolovima po cijelom tijelu kao da me je krdo bizona pregazilo. Najradije bi se vrati natrag u topli krevet, zaspao ponovo da sve nestane iz grube stvarnosti. Nalikovalo je to sve odlasku na posao u pola pet u jutro i obavezi koju nisi smio propustiti. Mrzovolja koja me je uz bolove opsjela prelazila je sve do tada u mom kratkom životu doživljeno. Bio je to jedan od najgorih trenutaka u stvarnosti vukovarskog rata. Pa zar nema nitko drugi tko bi to uspješno riješio nego baš ja. Po prvi put sam požalio što sam Tromblon i što imam ovakvu tešku i veliku obavezu. Uzimam automatsku pušku i nekoliko rezervnih okvira te torbicu metaka, misleći da je to dovoljno uz bombe koje sam imao u panciru i trčeći po zubatom suncu stižemo do kuće u kojoj je moj bojovnik držao stražu. Penjemo se na tavan jednokatnice koja se nekada tako zvala i iz samog ugla polu porušenog krova ugledam četnike u šubarama sa kokardama što su blještale u ritmu njihovih pokreta. Bilo ih je svakakvih. Samo ne bez noža. Neki je bio krakat i mršav, neki debeo i nizak i svi su imali bradu osim nekoliko njihovih mladih početnika. Bilo ih je dvadesetak i slobodno su započinjali graditi prijelaz od velikih greda i dasaka. Udaraju sa čekićem i slažu daske ubrzanim tempom. Na našu sreću otkriveni su na vrijeme pa se neće ponoviti tragedija. Sklanjajući polako još jedan crijep iz krova kako bi napravio bolji pregled te lakše mogli pucati, govorim mom ratnom priki od osamnaest godina: «Dali se bojiš?». Pa kada je odmahnuo glavom nastavljam tiho: «Pucamo na tri četiri sad, i ti ćeš gađati u sredinu skupine a automat će sam obaviti korekciju. Kada ispalimo cijeli okvir bježimo iz kuće jer će doći povratna. Imaju nekoliko mitraljeza na drugoj strani, a ja ću gađati one okolo koji su rasuti i koji će pokušati pobjeći». Mladić klimne glavom i mi na «sad» počinjemo pucati. Gađali smo precizno i samo petorica četnika uspijevaju pobjeći. Strčimo se sa tavana i u trku mijenjam okvir na automatu utrčavajući u treću kuću u nizu. Uspijevam srušiti još dvojicu a ostala trojica bježe ne osvrćući se da pogledaju za onima koji su pali pod kišom metaka. Neka idu, izgovorio sam prijatelju koji danas živi u Zagrebu, bar će imati što ispričati svojoj bratiji i neće im na pamet pasti ponoviti slično u mojoj ulici «brijestova».

[Skipper_Ri]

Početak studenog.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Keva]

.

skipper ri kaže: Početak studenog.

Ali to nije onih šest koji su poginuli 05.11. jer su ti poginuli od minobacačke granate , a mislim da se sjećam da je netko ovdje pisao da su negdje u desetom mjesecu četnici slagali takav nekakav most od dasaka , ali nisam siguran da je to ista situacija pošto su tada oteli neke civile ako se dobro sjećam...


Kog zanima , ovdje Borković objašnjava tok bitke...


https://www.youtube.com/watch?v=8ZHyeT33-EY

https://www.youtube.com/watch?v=72Me6ENVa6Q

https://www.youtube.com/watch?v=gx0Xtte21fQ

https://www.youtube.com/watch?v=eOfaNUGp_OI


.

[zulualpha]

Keva kaže:

.





Ali to nije onih šest koji su poginuli 05.11. jer su ti poginuli od minobacačke granate , a mislim da se sjećam da je netko ovdje pisao da su negdje u desetom mjesecu četnici slagali takav nekakav most od dasaka , ali nisam siguran da je to ista situacija pošto su tada oteli neke civile ako se dobro sjećam...


Kog zanima , ovdje Borković objašnjava tok bitke...


https://www.youtube.com/watch?v=8ZHyeT33-EY

https://www.youtube.com/watch?v=72Me6ENVa6Q

https://www.youtube.com/watch?v=gx0Xtte21fQ

https://www.youtube.com/watch?v=eOfaNUGp_OI


.

Dobro je ovo Borkovic opisao. Jedino mi onaj pravac Nustar - Brsadin - Vukovar (proboj) ne izgleda mogucim. Jer bi komunikacija Nustar - Brsadin bila pod vatrom od snaga iz Marinaca, koje su na dominantnim tockama.

[jeffy]

jeffy kaže:

Da, Predrag Spasojević, zvani Štuka. Davno sam je čitao pa sam neke detalje zaboravio. Kako je na kraju prošao taj gad, znam da je bio svjedok-pokajnik.
I još jedan detalj, jel taj Kuštro, mislim da mu prezime bilo Mugoša, imao brata hrvatskog policajca u Vukovaru? I jel netko zna pravo ime četniku Belgiji?

Sad je jasnije kako je štuka imao tako visoke ovlasti. Bio je Radićev posilni.



Svjedočanstvo s "druge strane", "SLUŽBENO"
Svi podaci o svjedoku nalaze se u Odjelu za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o domovinskom ratu, Hrvatski informativni centar, Zagreb Šifra iskaza:

Regrutiran sam u decembru 1990. godine u JNA. Bio sam u Gardi u Beogradu. Poslije obuke dobili smo uzbunu. Nisam znao gdje idemo. Bio sam u diverzantskoj jedinici, protuoklopnjak u Gardi. Dobio sam čin desetara pa vodnika. Komandir čete u kojoj sam bio, bio je Miroslav Radić.

Prvi put smo saznali gdje idemo kad smo došli u Tovarnik. Vidim sve izgoreno. Tad su nam saopštili. U Tovarniku nije bilo civila nego samo četnička vojska. Zadržali smo se cijeli dan, onda smo krenuli za Negoslavce. S nama kao regularnom vojskom JNA bili su šešeljevci, arkanovci i domaći četnici. Među nama je dolazilo do malih sukoba. Između oficira JNA i četnika nije dolazilo do takvih sukoba. Jedna im je komanda bila. Oficir Radić imao je svoj vod šešeljevaca i arkanovaca. To je bilo pod njegovom komandom. Radić je bio po činu kapetan. Rođen je 1961., inače je iz Bosne, od Doboja.

U Negoslavcima smo otišli na poljoprivredno dobro Dubrave, i tu su nas maltretirali. Četiri puta smo se ukopavali bez veze, kiša je padala. Nakon tog maltretiranja krenuli smo na Vukovar, na četničko uporište zvano Petrova Gora. Tu smo se odmorili dva dana. Onda je krenula ofenziva na Vukovar. Ja sam bio kurir kapetana Miroslava Radića. Imao je svoje Srbe, pa su ga krali, krali su dozvole i sve ostalo, pa je izgubio povjerenje. Zato je uzeo mene za kurira. Osim toga, malo je Srba bilo, sve većinom Hrvati i Muslimani. Prije nego što ćemo krenuti na Vukovar, osobito su maltretirani Hrvati. To nije bilo normalno. Kupili su lišće, sjekli drva, udarala ih je policija, što nije radila od njih. Ti su Hrvati bili vojnici JNA. Sjećam se D. T. iz Koprivnice, kojeg su posebno proganjali. Ne mogu se sad sjetiti točno po imenima. Ali svi su loše prolazili.

Kad smo došli u Vukovar, u prvim ulicama je bilo stravično, srušeno, granate su padale, nije bilo normalno. Došli smo početkom lipnja mjeseca i ostao sam do listopada, početka studenog. Sjećam se jednog četnika iz Rume, vojnog kolege koji se zakleo da će doći ratovati u Bosnu, zakleo se da će doći mojoj kući. On se i potpisao na mojoj kući, kasnije. Taj moj bivši jaran, on je dole u Vukovaru ubijao starce i iznemogle. Zove se Spasoje, a nadimak mu je »Štuka«. Prezimena se ne sjećam. Ubijao je starce, djecu. Naišli smo na slučajeve, uđeš u podrum, a oni koji su u podrumu traže od tebe komad kruha, djeca po pedesetšest dana nisu izašla iz podruma, a on se zaleti i ubije sve. Bio je regularni vojnik kao i ja, ali se na kraju priključio šešeljevcima. Bilo je samo kad trebaš ići zovu te. Moj komandir Miroslav Radić je znao da ovaj tako ubija i još ga je poticao, davao mu je još više na volju. Davao mu je veće funkcije, jer je imao zasluge što je tako ubijao. Ja nisam direktno išao u boj. Ja sam bio kurir. Onda sam prešao kod glavnog operativnog za Vukovar, Veselina Sljivančanina. Major je bio glavni za operativnu grupu Vukovar, ja sam postao njegov kurir. Jednog dana naišao sam na svojeg poručnika iz Bileće, ne znam tačno kako se zove, bio je s nama oko tri dana, došao je tu u prekomandu, i bio je s nama u Vukovaru. Poveo je mene u izviđanje, nemam pojma zašto. Dobio je granatu od haubice koja gaje isjekla. Ja sam ušao u jednu kuću, uzeo deku, strpao ga u deku i donio pred komandu. Pretpostavljeni su me spremili u bolnicu na VMA, na četrnaesti sprat, gdje su ludi. Mislili su da sam ja poludio. Iživljavali su se na meni, zato što sam ga donio. U bolnici sam ostao sedam dana, jer mi stvarno nije bilo ništa. Kad su doktori vidjeli da mi nije ništa, vratili su me natrag u Vukovar. Bio sam i dalje Sljivančaninov kurir. Kasnije je dolazio general armije Blagoje Adžić. Lično sam ga proveo po liniji od Nove ulice do Gaćešine i Kovačevića ulice. Za oficire to je bilo slavlje. Petnaest minuta poslije Adžića, došao je i Sešelj. Nakon obilaska svi su se skupili u Novoj ulici u kući S. B. broj 91. u Vukovaru i zajedno planiraju napad akcije na Vukovar. Ja sam bio u sobi s njima. Tu su bili tadašnji pukovnik Mile Mrkšić, zapovjednik gardijske brigade, Miroslav Radić, Sljivančanin, Sešelj, Elvir Hadžić iz Bihaća, Dejan Jovanović. To su bili ljudi koji su bili uži krug zapovjedničkog kadra.

Sljivančanin je visok, nabijen čovjek, nosi brkove. Nosio je maskirnu uniformu, jedini od svih. Nenormalna osoba skroz. Nije pričao ni s kim. Nije stariji od četrdesetpet do pedeset godina. Sa Sešeljom je bio dobar dok su sjedili zajedno u sobi i dogovarali se. I Sešelj nije nikako normalan. Lud je 100%.



Mi smo bili smješteni kako se ko snađe. Ja sam bio u kući nekog Hrvata, zove se Zlatko... Bio sam kod njega iks puta, a sad se ne mogu sjetiti ni prezimena ni ulice. Znam daje kućni broj 96. Njega su zarobili, isprebijali, pa su ga pustili. Bio je po manju automehaničar, popravljao je njihove automobile. Njegovu porodicu nije nitko dirao, jedino kad su došli šešeljevci, oni su ih maltretirali. Ti su ljudi ostali poslije nas.

Šljivančanin je uvijek znao gdje sam. On je bio u Negoslavcima. Ne znam točno ulicu, ali kad se ide od Vukovara, ona velika hrvatska kuća s desne strane prije trgovine, možda dvije-tri kuće. Tu su bile smještene komande, ne sjećam se imena ni prezimena vlasnika. Ne. Tu nije bio Šljivančanin. Tu su oni živjeli. Vojska je dolazila njih maltretirati. Morali su im skuhati kavu u svako doba. Šljivančanin je bio smješten u Negoslavcima. Ali, dolazio je u Vukovar, ona ravno ulica, ne znam kako se zove. To je glavna ulica kroz Vukovar. U toj ulici je bila jedna manja kuća, tu je bila smještena glavna komanda. Bila je još jedna veća komanda u Negoslavcima, ali ova komanda je bila odgovorna za sve što se dešava. Šljivančanin nije tu spavao. On je stalno bio na putu. Išao je non-stop u Beograd, svaki drugi dan na dogovor s vrhovnom komandom. Rijetkost je bila daje on tu, ali je dolazio i ja sam nosio neke poruke; ima tu stravičnih poruka. Jedina je sreća da sam uspio pobjeći od te bivše armije. Mogao sam se aktivirati. Da nisam pobjegao oni bi me ubili. Znao sam mnoge detalje, bio sam s njima non-stop. Šta su oni u meni vidjeli da su mi povjerili tolike stvari, to ne znam ni ja sam. Znao sam biti po cijeli dan sa Šljivančaninom, pa ga ne vidim po dva dana, pa onda budem pet-šest dana non-stop s njim.
Najviše je ubijao »Štuka«. Ubio je mater i kćerku, obe su Hrvatice iz Nove ulice. Imale su žutog fiću, bila je šesta kuća s desne strane — tu je ubio babu, na kćerki se iživljavao, ne znam staje s njom bilo na kraju. Nestala je i ona. Dođe, nasloni pištolj na čelo, smije se i ubije. Radio je tko je šta htio, nije se odgovaralo ni za šta. Niko nikome nije ništa zamjerio.

Potpisom svake stranice ove izjave njezin davalac i zapisničar potvrđuju njezinu autentičnost, daje izjava dana bez ikakve prisile, kao i to da zapisano odgovara danoj izjavi.

[/url]

[toljaga22]

Jel može netko staviti na forum linkove zapovijednih mjesta četnika i JNA koje opisuje Jeffy?

jeffy kaže:

Sad je jasnije kako je štuka imao tako visoke ovlasti. Bio je Radićev posilni.



Svjedočanstvo s "druge strane", "SLUŽBENO"
Svi podaci o svjedoku nalaze se u Odjelu za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o domovinskom ratu, Hrvatski informativni centar, Zagreb Šifra iskaza:

Regrutiran sam u decembru 1990. godine u JNA. Bio sam u Gardi u Beogradu. Poslije obuke dobili smo uzbunu. Nisam znao gdje idemo. Bio sam u diverzantskoj jedinici, protuoklopnjak u Gardi. Dobio sam čin desetara pa vodnika. Komandir čete u kojoj sam bio, bio je Miroslav Radić.

Prvi put smo saznali gdje idemo kad smo došli u Tovarnik. Vidim sve izgoreno. Tad su nam saopštili. U Tovarniku nije bilo civila nego samo četnička vojska. Zadržali smo se cijeli dan, onda smo krenuli za Negoslavce. S nama kao regularnom vojskom JNA bili su šešeljevci, arkanovci i domaći četnici. Među nama je dolazilo do malih sukoba. Između oficira JNA i četnika nije dolazilo do takvih sukoba. Jedna im je komanda bila. Oficir Radić imao je svoj vod šešeljevaca i arkanovaca. To je bilo pod njegovom komandom. Radić je bio po činu kapetan. Rođen je 1961., inače je iz Bosne, od Doboja.

U Negoslavcima smo otišli na poljoprivredno dobro Dubrave, i tu su nas maltretirali. Četiri puta smo se ukopavali bez veze, kiša je padala. Nakon tog maltretiranja krenuli smo na Vukovar, na četničko uporište zvano Petrova Gora. Tu smo se odmorili dva dana. Onda je krenula ofenziva na Vukovar. Ja sam bio kurir kapetana Miroslava Radića. Imao je svoje Srbe, pa su ga krali, krali su dozvole i sve ostalo, pa je izgubio povjerenje. Zato je uzeo mene za kurira. Osim toga, malo je Srba bilo, sve većinom Hrvati i Muslimani. Prije nego što ćemo krenuti na Vukovar, osobito su maltretirani Hrvati. To nije bilo normalno. Kupili su lišće, sjekli drva, udarala ih je policija, što nije radila od njih. Ti su Hrvati bili vojnici JNA. Sjećam se D. T. iz Koprivnice, kojeg su posebno proganjali. Ne mogu se sad sjetiti točno po imenima. Ali svi su loše prolazili.

Kad smo došli u Vukovar, u prvim ulicama je bilo stravično, srušeno, granate su padale, nije bilo normalno. Došli smo početkom lipnja mjeseca i ostao sam do listopada, početka studenog. Sjećam se jednog četnika iz Rume, vojnog kolege koji se zakleo da će doći ratovati u Bosnu, zakleo se da će doći mojoj kući. On se i potpisao na mojoj kući, kasnije. Taj moj bivši jaran, on je dole u Vukovaru ubijao starce i iznemogle. Zove se Spasoje, a nadimak mu je »Štuka«. Prezimena se ne sjećam. Ubijao je starce, djecu. Naišli smo na slučajeve, uđeš u podrum, a oni koji su u podrumu traže od tebe komad kruha, djeca po pedesetšest dana nisu izašla iz podruma, a on se zaleti i ubije sve. Bio je regularni vojnik kao i ja, ali se na kraju priključio šešeljevcima. Bilo je samo kad trebaš ići zovu te. Moj komandir Miroslav Radić je znao da ovaj tako ubija i još ga je poticao, davao mu je još više na volju. Davao mu je veće funkcije, jer je imao zasluge što je tako ubijao. Ja nisam direktno išao u boj. Ja sam bio kurir. Onda sam prešao kod glavnog operativnog za Vukovar, Veselina Sljivančanina. Major je bio glavni za operativnu grupu Vukovar, ja sam postao njegov kurir. Jednog dana naišao sam na svojeg poručnika iz Bileće, ne znam tačno kako se zove, bio je s nama oko tri dana, došao je tu u prekomandu, i bio je s nama u Vukovaru. Poveo je mene u izviđanje, nemam pojma zašto. Dobio je granatu od haubice koja gaje isjekla. Ja sam ušao u jednu kuću, uzeo deku, strpao ga u deku i donio pred komandu. Pretpostavljeni su me spremili u bolnicu na VMA, na četrnaesti sprat, gdje su ludi. Mislili su da sam ja poludio. Iživljavali su se na meni, zato što sam ga donio. U bolnici sam ostao sedam dana, jer mi stvarno nije bilo ništa. Kad su doktori vidjeli da mi nije ništa, vratili su me natrag u Vukovar. Bio sam i dalje Sljivančaninov kurir. Kasnije je dolazio general armije Blagoje Adžić. Lično sam ga proveo po liniji od Nove ulice do Gaćešine i Kovačevića ulice. Za oficire to je bilo slavlje. Petnaest minuta poslije Adžića, došao je i Sešelj. Nakon obilaska svi su se skupili u Novoj ulici u kući S. B. broj 91. u Vukovaru i zajedno planiraju napad akcije na Vukovar. Ja sam bio u sobi s njima. Tu su bili tadašnji pukovnik Mile Mrkšić, zapovjednik gardijske brigade, Miroslav Radić, Sljivančanin, Sešelj, Elvir Hadžić iz Bihaća, Dejan Jovanović. To su bili ljudi koji su bili uži krug zapovjedničkog kadra.

Sljivančanin je visok, nabijen čovjek, nosi brkove. Nosio je maskirnu uniformu, jedini od svih. Nenormalna osoba skroz. Nije pričao ni s kim. Nije stariji od četrdesetpet do pedeset godina. Sa Sešeljom je bio dobar dok su sjedili zajedno u sobi i dogovarali se. I Sešelj nije nikako normalan. Lud je 100%.



Mi smo bili smješteni kako se ko snađe. Ja sam bio u kući nekog Hrvata, zove se Zlatko... Bio sam kod njega iks puta, a sad se ne mogu sjetiti ni prezimena ni ulice. Znam daje kućni broj 96. Njega su zarobili, isprebijali, pa su ga pustili. Bio je po manju automehaničar, popravljao je njihove automobile. Njegovu porodicu nije nitko dirao, jedino kad su došli šešeljevci, oni su ih maltretirali. Ti su ljudi ostali poslije nas.

Šljivančanin je uvijek znao gdje sam. On je bio u Negoslavcima. Ne znam točno ulicu, ali kad se ide od Vukovara, ona velika hrvatska kuća s desne strane prije trgovine, možda dvije-tri kuće. Tu su bile smještene komande, ne sjećam se imena ni prezimena vlasnika. Ne. Tu nije bio Šljivančanin. Tu su oni živjeli. Vojska je dolazila njih maltretirati. Morali su im skuhati kavu u svako doba. Šljivančanin je bio smješten u Negoslavcima. Ali, dolazio je u Vukovar, ona ravno ulica, ne znam kako se zove. To je glavna ulica kroz Vukovar. U toj ulici je bila jedna manja kuća, tu je bila smještena glavna komanda. Bila je još jedna veća komanda u Negoslavcima, ali ova komanda je bila odgovorna za sve što se dešava. Šljivančanin nije tu spavao. On je stalno bio na putu. Išao je non-stop u Beograd, svaki drugi dan na dogovor s vrhovnom komandom. Rijetkost je bila daje on tu, ali je dolazio i ja sam nosio neke poruke; ima tu stravičnih poruka. Jedina je sreća da sam uspio pobjeći od te bivše armije. Mogao sam se aktivirati. Da nisam pobjegao oni bi me ubili. Znao sam mnoge detalje, bio sam s njima non-stop. Šta su oni u meni vidjeli da su mi povjerili tolike stvari, to ne znam ni ja sam. Znao sam biti po cijeli dan sa Šljivančaninom, pa ga ne vidim po dva dana, pa onda budem pet-šest dana non-stop s njim.
Najviše je ubijao »Štuka«. Ubio je mater i kćerku, obe su Hrvatice iz Nove ulice. Imale su žutog fiću, bila je šesta kuća s desne strane — tu je ubio babu, na kćerki se iživljavao, ne znam staje s njom bilo na kraju. Nestala je i ona. Dođe, nasloni pištolj na čelo, smije se i ubije. Radio je tko je šta htio, nije se odgovaralo ni za šta. Niko nikome nije ništa zamjerio.

Potpisom svake stranice ove izjave njezin davalac i zapisničar potvrđuju njezinu autentičnost, daje izjava dana bez ikakve prisile, kao i to da zapisano odgovara danoj izjavi.

[/url]

[Skipper_Ri]

toljaga22 kaže:

Jel može netko staviti na forum linkove zapovijednih mjesta četnika i JNA koje opisuje Jeffy?

Kako misliš linkove? Google Maps ili?


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Theodore]

zgfico kaže:

Zatvorena je tema Operacija Vukovarska golubica, pa ću napisati ovdje. Često se postavljalo pitanje dali bi VJ reagirala u slučaju da su naši išli vojno na Vukovar; pa ako je suditi po Šarinićevoj knjizi (svi moji tajni pregovori sa Miloševićem), odgovor je da bi. Šarinić je napisao da ga je prilikom jednog od sastanaka sa Slobom, netom poslije Oluje, na Batajnici dočekalo "iznenađenje" od 60-ak MIG-ova 29 i 21 poredanih jedan do drugoga. Kasnije, kada se vraćao sa tog sastanaka, opet na Batajnici, Milošević mu je rekao "Nemojte ići na Podunavlje, napravili biste veliku glupost". Šarinić je onda napisao da mu je bilo jasno, nakon te slobine izjave, da su ti MIG-ovi ipak predstavljali svojevrsno upozorenje.

SEDNICA VRHOVNOG SAVETA ODBRANE 14.8.1995. neposredno nakon Oluje

Isječak generala Čopića na temu procjena o mogućnostima obrane istočnoslavonskog korpusa , na toj sjednici
Stranica 11...
"Procjenjujemo da se ovaj korpus ne može uspješno obraniti u slučaju agresije Hrvatske Vojske. On bi najvjerojatnije bio razbijen za jedan do dva dana..."Sad isječak o brojnom stanju tog istočnoslavonskog korpusa , par dana nakon Oluje (prije dolaska mobilisanih krajišnika i dodatnih pojačanja iz Srbije) , izrečen od istog generala...
Stranica 10...
"Korpus u svom sastavu ima osam brigada , od čega tri u sastavu baranjske divizije. Brojno stanje korpusa iznosi oko 20 000 boraca..."



Isječak , na temu ugroženosti same SRJ i slamanja srpskog nacionalnog bića , izrečen od generala potpukovnika Aleksandra Dimitrijevića ,...
"Najzad , hrvatsko - muslimanska koalicija bila bi ohrabrena da krene u strategijsko ofanzivu protiv ostatka krajine i RS , a eventualni uspeh bi je mogao podstaći da napadne i SRJ...
U celini gledano , ugroženost bezbednosti SRJ bila bi maksimalna , a za posledicu bi , najverovatnije , imala slamanje srpskog nacionalnog bića i uništenje SRJ..."




Srbija bila vojno poražena