Susret nakon 12 godina,on oženjen,ja udana

[*Losted*]

Pozdrav !
Lagala bi kad bi rekla da je susret bio slucajan,moja inicijativa njegovo rado prihvacanje i sreli smo se nakon dugih dvanaest godina.Prekid je bio buran,prevara s moje i njegove strane,tko je koga prvi više nije ni važno.
Nekoliko sms-ova i našli smo se mada živimo udaljeni stotinama kilometara.Bio je moja prva velika ljubav,ako postoje one koje se pamte cijeli život,on je sigurno jedna od takvih.
Željela sam ga ponovno vidjeti jer sam se cesto pitala šta bi bilo da smo ostali skupa,poželjela sam vidjeti kako sada izgleda,kako živi,da li je sretan.Ali,najviše od svega nadala sam se da cu vidjeti da je ono kako ga ja pamtim iluzija,jer bilo mi je samo 18.
Susret je,naravno,bio predivan.Nekoliko sati ugodnog razgovora,poljubac,kajanje zbog starih grijeha i prevrtanje price šta bi bilo da je bilo...
Sutradan smo se opet sreli,škrti na rijecima, svjesni da pocinjemo nešto što oboje jako želimo.
Nakon mucnog povratka svakodnevnici uslijedilo je beskonacno sms-anje,dogovor o ponovnom susretu,prve pojave grižnje savjesti i življenja s njim u mislima 24 sata dnevno.
Pored predivnog muža,djece i posla ja dan provedem pogledavši tisuce puta u mobitel ocekujuci poruku od njega.
On smatra da je moguce imati vezu van braka i da to može sasvim dobro funkcionirati.Ja više ne znam što da mislim,samo znam da se veselim jednom petku više nego icemu na svijetu.
Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

[MaryAnn]

*Losted* kaže:

Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

I ovce i novce, to jedno vrijeme ide, a poslije??? Mislim da je nemoguće da ovi što "bi trebali ostati" u neznanju, vječno ostanu tako.

[bardot]

*Losted* kaže:

Pozdrav !
Lagala bi kad bi rekla da je susret bio slucajan,moja inicijativa njegovo rado prihvacanje i sreli smo se nakon dugih dvanaest godina.Prekid je bio buran,prevara s moje i njegove strane,tko je koga prvi više nije ni važno.
Nekoliko sms-ova i našli smo se mada živimo udaljeni stotinama kilometara.Bio je moja prva velika ljubav,ako postoje one koje se pamte cijeli život,on je sigurno jedna od takvih.
Željela sam ga ponovno vidjeti jer sam se cesto pitala šta bi bilo da smo ostali skupa,poželjela sam vidjeti kako sada izgleda,kako živi,da li je sretan.Ali,najviše od svega nadala sam se da cu vidjeti da je ono kako ga ja pamtim iluzija,jer bilo mi je samo 18.
Susret je,naravno,bio predivan.Nekoliko sati ugodnog razgovora,poljubac,kajanje zbog starih grijeha i prevrtanje price šta bi bilo da je bilo...
Sutradan smo se opet sreli,škrti na rijecima, svjesni da pocinjemo nešto što oboje jako želimo.
Nakon mucnog povratka svakodnevnici uslijedilo je beskonacno sms-anje,dogovor o ponovnom susretu,prve pojave grižnje savjesti i življenja s njim u mislima 24 sata dnevno.
Pored predivnog muža,djece i posla ja dan provedem pogledavši tisuce puta u mobitel ocekujuci poruku od njega.
On smatra da je moguce imati vezu van braka i da to može sasvim dobro funkcionirati.Ja više ne znam što da mislim,samo znam da se veselim jednom petku više nego icemu na svijetu.
Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

Pisala sam o sličnom iskustvu na jednoj drugoj temi. Samo što smo se mi našli nakon 8-9 godina. Moguće je... dok "organizacija" negdje ne zaškripi pa se sve dozna, ili ti jednostavno dosadi to uzbuđenje.

[kurvar]

ne želiš to.

[Tuta Absoluta]

*Losted* kaže:

Pozdrav !
Lagala bi kad bi rekla da je susret bio slucajan,moja inicijativa njegovo rado prihvacanje i sreli smo se nakon dugih dvanaest godina.Prekid je bio buran,prevara s moje i njegove strane,tko je koga prvi više nije ni važno.
Nekoliko sms-ova i našli smo se mada živimo udaljeni stotinama kilometara.Bio je moja prva velika ljubav,ako postoje one koje se pamte cijeli život,on je sigurno jedna od takvih.
Željela sam ga ponovno vidjeti jer sam se cesto pitala šta bi bilo da smo ostali skupa,poželjela sam vidjeti kako sada izgleda,kako živi,da li je sretan.Ali,najviše od svega nadala sam se da cu vidjeti da je ono kako ga ja pamtim iluzija,jer bilo mi je samo 18.
Susret je,naravno,bio predivan.Nekoliko sati ugodnog razgovora,poljubac,kajanje zbog starih grijeha i prevrtanje price šta bi bilo da je bilo...
Sutradan smo se opet sreli,škrti na rijecima, svjesni da pocinjemo nešto što oboje jako želimo.
Nakon mucnog povratka svakodnevnici uslijedilo je beskonacno sms-anje,dogovor o ponovnom susretu,prve pojave grižnje savjesti i življenja s njim u mislima 24 sata dnevno.
Pored predivnog muža,djece i posla ja dan provedem pogledavši tisuce puta u mobitel ocekujuci poruku od njega.
On smatra da je moguce imati vezu van braka i da to može sasvim dobro funkcionirati.Ja više ne znam što da mislim,samo znam da se veselim jednom petku više nego icemu na svijetu.
Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

Meni se na 10-godišnjici mature dogodilo sve ovo o čemu ti pišeš. U srednjoj smo školi smo mogli satima razgovarati i šetati. Putevi su nam se razdvojili, ona je otišla živjeti vani. Sreli smo se nakon 10 godina, svatko u sretnom braku. Bili smo u vezi skoro 18 mjeseci, izmišljao sam sve što čovjek može smisliti i odlazio u drugu državu, 650 km vozio da bih je vidio. Isto toliko za natrag. Razmjenili smo na tisuće i tisuće SMS-ova, dok jednom njen muž nije uhvatio poruku. Ovog ljeta smo se ponovno vidjeli. Slučajno. Pala je šala da ćemo kao penzići kupiti NAŠ brod, pecati negdje na pučini i pričati.

Teško je zadržati muža i biti s čovjekom s kojim se slažeš po svim pitanjima, ali taj čovjek ima svoju ženu. Nama je to uspjevalo 18 mjeseci...

[any201]

Mislim da je nemoguće sjedit na dvije stolice i biti neotkriven. Osobe iz prošlosti trebaju i ostati tamo jer im je tamo i mjesto.

[vitorog]

any201 kaže:

Mislim da je nemoguće sjedit na dvije stolice i biti neotkriven. Osobe iz prošlosti trebaju i ostati tamo jer im je tamo i mjesto.

Kako nije moguće?

Pa ljudi imaju veze sa strane koje traju godinama a da nitko to ne zna...

Recept je da ne izmjenjuju glupe SMS-ove koji se mogu presresti ili preko telefonskog operatera saznati za njih (mail je Bogom dan), da ne mijenjaju svoje svakodnevno ponašanje ili da ga mijenjaju postepeno, da prema "službenom" partneru zadrže isti odnos il ga mijenjaju postepeno te da nemaju pomagaća sa strane odnosno bilo koga drugoga koji zna za njihovu vezu.
Također, da ne forsiraju sastanke i kontakte nego ih održavaju onda kad procjene da je rizik malen. ostaje onda samo teorija ili splet slučajnosti da ćeš bit otkriven...

[shtefy]

Meni se čini da je nekome ovdje malo dosadila svakodnevica pa si je umislila da je trava uvijek drugdje zelenija.

Mene samo zanima ako je prije 12 godina sve bilo tako bajno da se ne može prežaliti, kako to da je završilo sveopćom prevarom, dramom i sl.?



Kad god pomislim na nekog bivšeg, prvo mi padne na oamet da postoji i razlog zašto je bivši.

[Sabrina s]

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE SVE TAJNE ZNAJU!!! Nažalost- to uvijek ispadne tako... imaš puno za izgubit ako se sazna za to.... šmrc!!!

[Pink Sheep]

*Losted* kaže:

Pozdrav !
Lagala bi kad bi rekla da je susret bio slucajan,moja inicijativa njegovo rado prihvacanje i sreli smo se nakon dugih dvanaest godina.

Pored predivnog muža,djece i posla ja dan provedem pogledavši tisuce puta u mobitel ocekujuci poruku od njega.

Malo je teško povjerovati da netko ima divnog muža, djecu, posao,ukratko divan život, a onda odjednom samoinicijativno potraži neku patetičnu ljubav iz prošlosti
Možda bi bilo dobro da ipak malo razmisliš o viđenju te situacije s tvoje strane.

*Losted* kaže:

Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

To bi značilo da si ti sretna sa svojim mužem, iako želiš ljubavnika? Da je tvoj muž sretan s tobom? I da si super sretna što tvoj ljubavnik dijeli svoj život s drugom?
Nekako mi se čini da ni jedna od ove tri priče nije baš sretna, ali ako ih želiš takve kakve jesu, šta da ti kažu drugi - trajat će dok ostali ne saznaju

[litlledolly]

nekuzim zasto opet ici raditi istu gresku ??
sta hoces da ti muz sazna i da se razvedes pa da se snjim nadjes za 12 godina i sve u krug!
ne da neucis iz tudjis gresaka nego neucis ni iz svojih

[Littleaigrl]

Ja te shvacam u potpunosti, ali jedino sto mislim da je ispravno je ako volis stvarno tog bivseg, s kojim se nisi vidjela 12 godina, i mislis da je to to, onda se razvedi od muza, daj i njemu priliku da zivi normalan i sretan zivot, a ne da zivi u farsi i lazi citav zivot, sretno.

[sodomaigomora]

*Losted* kaže:

On smatra da je moguce imati vezu van braka i da to može sasvim dobro funkcionirati.Ja više ne znam što da mislim,samo znam da se veselim jednom petku više nego icemu na svijetu.
Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

Pa nije ti taj niti bedast. On je tebi na finjaka ponudio da mu budeš ljubavnica. Vidiš kak' je pažljiv. Tko zna, možda već ima iskustva u tome.

Nego, nisi ga vidjela toliko dugo vremena i sad ti je srce poskočilo, adrenalin puknuo i počela si idealizirati na veliko ono što ste imali prije tko zna koliko godina.
Zaboravila si zašto si prekinula sa njime i koliko si ga puno voljela do te granice da si se sparila sa drugim tj da si ga varala, kao što je on i tebe.

Ugl, tu nema ništa više nego puko idealiziranje nečega čega u biti i nema. To si ti sebi neku divnu fikciju složila u glavi kako vam je moglo biti lijepo i kako još uvijek nije kasno.

Inače, kad smo kod toga što bi bilo kad bi bilo. Zakaj nikad ljudi kod toga ne pomisle da su ostali zajedno , život bi im bio sranje. Nego ne, uvijek taj šbbkbb uvijek povezaju " e da smo ostali skupa imali bi divan život"

[štemajzl]

sodomaigomora kaže:

Inače, kad smo kod toga što bi bilo kad bi bilo. Zakaj nikad ljudi kod toga ne pomisle da su ostali zajedno , život bi im bio sranje. Nego ne, uvijek taj šbbkbb uvijek povezaju " e da smo ostali skupa imali bi divan život"

Zato jer se u mašti nekim čudom uvijek preskoči ostavljanje smrdljivih čarapa na podu dnevnog boravka i pregolemi račun za toplanu.

edit: i PMS.

[Freelancer77]

*Losted* kaže:

Pozdrav !
Lagala bi kad bi rekla da je susret bio slucajan,moja inicijativa njegovo rado prihvacanje i sreli smo se nakon dugih dvanaest godina.Prekid je bio buran,prevara s moje i njegove strane,tko je koga prvi više nije ni važno.
Nekoliko sms-ova i našli smo se mada živimo udaljeni stotinama kilometara.Bio je moja prva velika ljubav,ako postoje one koje se pamte cijeli život,on je sigurno jedna od takvih.
Željela sam ga ponovno vidjeti jer sam se cesto pitala šta bi bilo da smo ostali skupa,poželjela sam vidjeti kako sada izgleda,kako živi,da li je sretan.Ali,najviše od svega nadala sam se da cu vidjeti da je ono kako ga ja pamtim iluzija,jer bilo mi je samo 18.
Susret je,naravno,bio predivan.Nekoliko sati ugodnog razgovora,poljubac,kajanje zbog starih grijeha i prevrtanje price šta bi bilo da je bilo...
Sutradan smo se opet sreli,škrti na rijecima, svjesni da pocinjemo nešto što oboje jako želimo.
Nakon mucnog povratka svakodnevnici uslijedilo je beskonacno sms-anje,dogovor o ponovnom susretu,prve pojave grižnje savjesti i življenja s njim u mislima 24 sata dnevno.
Pored predivnog muža,djece i posla ja dan provedem pogledavši tisuce puta u mobitel ocekujuci poruku od njega.
On smatra da je moguce imati vezu van braka i da to može sasvim dobro funkcionirati.Ja više ne znam što da mislim,samo znam da se veselim jednom petku više nego icemu na svijetu.
Ne tražim i ne trebam moraliziranje,imam dovoljno godina da znam što je pogrešno,a što ispravno.Ja bi u biti htjela zadržati sve što imam,a da svi budu sretni,naravno neki u znanju,neki u neznanju.Da li je to moguce?

Isuse kriste...ne dao bog da oženim ženu poput tebe, to mi je najveći strah

Ali dobro rekla si da znaš što je pogrešno, a što ispravno. Sada je izbor na tebi. Pitaj se želiš li izgubiti dobar brak i predivnog (kako ga nazivaš) muža zbog avanture. Ako si zrela i pametna koliko misliš da jesi, neće ti biti problem doći do odgovora.

[Neytiri]

Uglavnom, našla krpa zakrpu. I prije ste varali (jedno drugo), a i sad bi (svoje supružnike). Stvarno se muž usrećio s tobom.

[litlledolly]

Neytiri kaže:

Uglavnom, našla krpa zakrpu. I prije ste varali (jedno drugo), a i sad bi (svoje supružnike). Stvarno se muž usrećio s tobom.

ja sam to pokusala na neki finiji nacin reci ali sad kad citam ovo ipak mislim da sa ovakvim ljudim treba biti direktan

[Aruena]

shtefy kaže:

Meni se čini da je nekome ovdje malo dosadila svakodnevica pa si je umislila da je trava uvijek drugdje zelenija.

Mene samo zanima ako je prije 12 godina sve bilo tako bajno da se ne može prežaliti, kako to da je završilo sveopćom prevarom, dramom i sl.?



Kad god pomislim na nekog bivšeg, prvo mi padne na oamet da postoji i razlog zašto je bivši.

...i budem mu duboko zahvalna na tome,jer da on nije bivsi,ja danas ne bih bila sretna sa sadasnjim.

[LepaProtinaKći]

Na kraju ceš ostati sama, okolina će te gledati ispod oka, razočarati ceš svoju djecu i muža,naravno. Avantura nije toga vrijedna.

[*Losted*]

Ok,jasni su mi svi komentari i pozitivni i negativni.
Ne ide mi ovo multikvotanje,pa se nadovezujem.
Neki su stekli krivi dojam.U deset godina braka nisam nikada ni pomislila na prevaru ni na drugog muškarca.
Mislim da je usporedba ovoga danas s onim varanjem prije 12 godina presmiješna.Bili smo i onda udaljeni,s bezbroj sumlji i strahova,neizrecenih rijeci,prevara je bila više utjeha.
Ono zbog cega je ta ljubav ostala nezaboravljena nije njena nekadašnja dugotrajnost,cak ni ozbiljnost nego njen intenzitet i nedorecenost,nikada definiran kraj.
Ne tražim opravdanje za svoje postupke,svijesnost o pogrešnosti istih vec sam naglasila.Ne radi se o nesretnim brakovima ni o travi koja je u tuđem vrtu uvijek zelenija.Na brak s njim ne pomišljam,kao ni na rastavu.
Nakon mnogo godina srela sam nekog koga sam jako voljela.Vi buduci ženici ne dao vam Bog ovakvu ženu,moralisti moralizirajte,a vas ostale porocne smrtnike pozivam da podijelite sa mnom ista ili slicna iskustva.Bože moj,svi su postali bezgrešni.