Bebe/djeca: rutina i red

[tisi]

SummerNight kaže:

eto stoneway, moja nikad nije bila nervozna u shopnig centrima, obozavala ih je i obozava. idemo tamo uvijek kad iz nekog razloga ne mozemo u park, bilo kisa, bilo prejako sunce ili neki drugi razlog
i hvala bogu na njima

potpisujem
ali po shopping centrima samo šećemo i igramo se kad odemo iz ovih razloga što si navela, jer bilo kakva kupovina u dućanu ih izludi.
stariji počne radit reda na policama, a mali počne plakati
a i mene to izludi

[Stowaway]

proab kaže:

A jel tebi ikad palo na pamet da roditelji mozda nemaju koga da im cuva djecu? I da im je blesavo da svaki put kad idu u kupovinu da to ne mogu obaviti zajedno ili da placaju cuvalice par sto kuna?

Vidim da se nismo razumjeli: nisam ni pomislila ni napisla da treba biti onako kako ja radim...ja sam samo napisala ono što paše meni i mojoj djeci...
Zar tako nerazumljivo pišem?

Ali vidim sad da su u ocima nekih jadna djeca kojima nije tamo mjesto i izazivamo zgrazanje dobronamjernih prolaznika koji isto nesto kupuju.

Jooooj, daj, pliz, sjaši s patetikom
To što tvoji klinci uživaju u šopinzima ne znači da uživaju svi.
Nemoj reći da nikad nigjde nisi vidjela jadno cendravo dijete koje se otima, cmizdri, plače, koje je sve rumeno i zajapureno u kolicima jer se nitko od vrlih roditelja nije sjetio skunuti mu jaknu/šal/rukavice na +27°, kojem se za utjehu uvaljuje vrećica smokija ili pecivo, a ono bi ustvari nešto drugo. Ono bi hodalo, dodirivalo, trčalo, istraživalo... bilo bi dijete.
Eto, meni se to ne sviđa.

SummerNight kaže:

eto stoneway, moja nikad nije bila nervozna u shopnig centrima, obozavala ih je i obozava. idemo tamo uvijek kad iz nekog razloga ne mozemo u park, bilo kisa, bilo prejako sunce ili neki drugi razlog
i hvala bogu na njima

Eto... još jedan dokaz da su djeca različita i da im kao takvima treba i pristupati.

[nanaM]

[QUOTE=tihonsee;38793394]potpisujem.
sve se može prilagoditi djetetovom ritmu.
a što se tiče shoppinga bilo čega osim špeceraja (tu starijeg često vodim sa sobom zato jer hoće ići), meni je puno draže i ljepše obaviti to samoj i u miru, dok muž doma čuva djecu. i djeci je sigurno zanimljivije doma se igrati ili otići van u šetnju s tatom.

Slažem se. Ja nikada nisam vodila bebu u shoping, otišla bih sama ili bi muž dobio popis, tek sada kada je malo stariji otiđe sa nama ali ne zadržavamo se previše, jer postane nervozan. Sad mu je to u jednoj mjeri zabavno, ali kad je bio beba radije smo bili vani u šetnji bez nekih posebnih obveza.

Moje frendice su čudno mene gledale kad bih ja odbila šetnju po centru, svaka mama postupa onako kako misli da je najbolje, moji postupci ne moraju odgovarati drugima ali svatko u svi upitnim stvarima oko odgoja nađe neku sredinu i postupa kako mu paše.

[proab]

tihonsee kaže:

potpisujem.
sve se može prilagoditi djetetovom ritmu.
a što se tiče shoppinga bilo čega osim špeceraja (tu starijeg često vodim sa sobom zato jer hoće ići), meni je puno draže i ljepše obaviti to samoj i u miru, dok muž doma čuva djecu. i djeci je sigurno zanimljivije doma se igrati ili otići van u šetnju s tatom.

ja sam u takvim situacijama kakve ti opisuješ probudila starijeg tako da idemo vani otprilike u ono vrijeme kad se mlađem prispava. hoće li spavati pol sata manje ili više, mislim da ne igra presudnu ulogu. tak i tak poslije navodiš da ih oboje budiš kad te muž zove da dođeš po njega.
a ovo s mužem bih ja riješila tako da ne dolazim po njega. ne znam, možda tvoj muž radi daleko, ili nema javnog prijevoza, ali mene moj nikad nije tražio da dođem po njega. a treba mu 1h i 15min od posla do doma.
kod nas je dnevno i noćno spavanje uvijek u pidžami i vreći za spavanje i u krevetiću.

Ne znam, mozda se i moze sve prilagoditi njihovom ritmu, ali ako se mene pita obiteljski zivot je vise-manje kompromis svih na sve. Pa ako mala ima nesto fiksno u 09:00 (npr. trenutak dolaska u vrtic) a spava do 8 inace onda se trudim ne forsirati nista prije tog roka a pogotovo ne svaki dan. To da joj nece faliti sat sna - mozda nece, ali ona je ako je probudim a spava joj se toliko lose volje i nervozna da na kraju iako sam je probudila sat ranije maltene dodjemo na isto u koliko izadjemo jer utrosim tonu vremena na udobrovoljavanje (crtici, mazenje, blablabla) i obavljanje predradnji (zubi, umivanje, oblacenje). Spram toga mi je 15-ak minuta nosanja malog da ne cendra jer je umoran prakticno nista.

Ovo s budjenjem nakon 10 minuta je naravno bila iznimka (bas je bilo dan prije - da dodjemo po njega - ne vidim zasto bi on gubio sat vremena na javni prijevoz ako smo mi po njega za 15 minuta, da ne spominjem udobnost putovanja) ali meni se u zivotu jednostavno stalno nesto takvo desava, valjda zato sto se ni ne trudim pretjerano da se ne desi. I kao sto sam napisala, normalno funkcioniramo iako po danu ako ne ide u vrtic iz ducana i igranoice/parkica dolazimo doma izmedju 12h i 15h pa onda rucak (ili je vec zaspala u autu pa je rucak nakon spavanja). A mali - on jede kad uhvatim cajta, a ako je nervozan zbog neispavanosti stavim ga u sling pa odspava u njemu i onda je opet ok.

Stowaway kaže:

Jooooj, daj, pliz, sjaši s patetikom
To što tvoji klinci uživaju u šopinzima ne znači da uživaju svi.
Nemoj reći da nikad nigjde nisi vidjela jadno cendravo dijete koje se otima, cmizdri, plače, koje je sve rumeno i zajapureno u kolicima jer se nitko od vrlih roditelja nije sjetio skunuti mu jaknu/šal/rukavice na +27°, kojem se za utjehu uvaljuje vrećica smokija ili pecivo, a ono bi ustvari nešto drugo. Ono bi hodalo, dodirivalo, trčalo, istraživalo... bilo bi dijete.
Eto, meni se to ne sviđa.

OK, malo sam pretjerala. Ali stalno susrecem tu frazu da dijete "ne vode u shopping" kao da je shopping i shopping centar neko posebno zlo. Meni je to najnormalnija stvar, djeca idu od pocetka, (mali u marami s dva tjedna npr bio u Getrou - jer smo isli baki i dedi pa nam je bilo usput obaviti ducan). Navikli su oboje i nisu nista vise/manje nervozni nego inace ako ih uhvati "zuta minuta" a ona ih bogme uhvati i doma, i u parku, i kod bake itd. Svugdje je bilo nereda s plakanjem, i svugdje smo ih nekako umirili. Ducan nije po tome nista drugaciji od bilo kojeg drugog mjesta. Uostalom, ionako se vodi rasprava od dobrom odgoju, pa u to spada i to da znaju izdrzati kad im je malo dosadno i da se ne moze sve dirati isto kao sto ne moze se penjati na tobogan po toboganu onda kad je netko drugi vec gore i zeli se spustiti (a to je npr. borba i dan danas s njom nakon sto vec dvije godine idemo redovito u parkice). Jednom kad se naviknu na rutinu u ducanu je shopping sasvim uobicajena stvar, moja stavlja stvari u kolica koja joj dodajem, stavlja stvari na traku pri izlazu, dodaje karticu itd. Naravno, tu je i nasa tradicionalna rasprava o tome sto necemo kupiti (bombone, cokolade, igracke...) Da ne spominjem konstantno "A sto je ovo?" - "Paprika" - "A zasto?"

Jadno cendravo pretoplo obuceno dijete sam vidjala svugdje, u stvari najvise bas u setnji na +15 stupnjeva s kapom, salom i rukavicama i zabundano kao da je -15, dok mama sece u laganoj bluzi s jaknom prebacenom preko kolica. To ima veze s roditeljima a ne mjestom radnje, takvih roditelja ima posvuda u jednakim kolicinama.

[Stowaway]

proab kaže:

Ne znam, mozda se i moze sve prilagoditi njihovom ritmu, ali ako se mene pita obiteljski zivot je vise-manje kompromis svih na sve.

Je, u teoriji je kompromis. Ali ne i kad su djeca, pogotovo tako mala, u pitanju. Kompromis bi, naime, značilo - pristajanje na nešto u ime nečega. Tako malo dijete ne samo da ne pristaje - ono se ponekad tretira kao stvar pa se nosi, vozi, razvaža, prenaša gdje drugi žele, a da za to nije dalo odobrenje. Štoviše, nekad se s djecom postupa suprotno njihovim izraženim željama, i (što je još gore), suprotno njihovim potrebama (san, npr. jest potreba).
Ne, ne mislim i ne pišem da ti tretiraš djecu kao stvari. Samo kažem da je kompromis, kad se već pozivaš na njega, nešto drugo.

djeca idu od pocetka, (mali u marami s dva tjedna npr bio u Getrou - jer smo isli baki i dedi pa nam je bilo usput obaviti ducan).

Ako ćemo pravo, dvotjedna beba i nema potrebu za istraživanjem polica Getroa, nego za sigurnošću, blizinom osobe koja se o njemu/njoj brine, za hranom, čistom pelenom itd.
Utoliko je (u mom svemiru) kudikamo lakše i humanije izvesti tako malo dijete u šoping, nego li odvesti 2-3-godišnjaka. Njihove razvojne potrebe su sasvim drugačije (od potrebe za istraživanjem svijeta, preko potrebe za samostalnošću...) i njima je zasigurno veća tlaka doći u dućan u kojem ne smiju ništa dirati.

Ducan nije po tome nista drugaciji od bilo kojeg drugog mjesta.

Ja mislim da itekako jest. Pogotovo šoping-centar. Dućani (šopingcentri) su mjesta u kojima roditelji više nego li u parkovima paze da djeca nešto ne diraju, ne razbiju, ne uzmu... A šarenilo u dućanima upravo dostiže zavidne razine i sve je malom djetetu tako primamljivo upravo za dodirnuti, pomirisati, ispitati kako radi/čemu služi...

To mi nekako izgleda kao staviti pred dijete vrećicu bombona i reći mu "smiješ ih samo gledati".

Uostalom, ionako se vodi rasprava od dobrom odgoju, pa u to spada i to da znaju izdrzati kad im je malo dosadno i da se ne moze sve dirati isto kao sto ne moze se penjati na tobogan po toboganu onda kad je netko drugi vec gore i zeli se spustiti

Naravno da je naš posao da postavljamo granice, a posao djece da ih pomiču. Naravno i da se djeca trebaju naučiti nositi i s dosadom i s frustracijama, ali kad čujem riječi 'šoping centar'- podrazumijevam (možda griješim) da se tamo ne dolazi da bi se kupila 1 litra mlijeka ili 1 majica... Čini mi se da se tamo ljudi zadržavaju poprilično vremena, a to, htjeli priznati ili ne, djeci (i ne samo djeci ) stvara nervozu jer premašuje njihove kapacitete za vježbanje strpljenja i tolerancije na frustraciju. Previše puta i predugo (u komadu) slušaju riječi 'nemoj!', 'pazi!, 'Ne diraj to!', 'Pusti, razbit ćeš!, 'Vrati gdje si našao! i sl.

moja stavlja stvari u kolica koja joj dodajem, stavlja stvari na traku pri izlazu, dodaje karticu itd.

Eto, to mi se čini super.

To ima veze s roditeljima a ne mjestom radnje, takvih roditelja ima posvuda u jednakim kolicinama.

S tim se potpuno slažem. Ali groznije mi je kad uđu zabundani u šoping centar gdje će se tako zabundani i zadržati neko vrijeme, nego kad obave špežu u malom lokalnom marketu pa to traje 5 min.
Ali, da, to je do roditelja.

[Lali Puna]

Stowaway kaže:

Čini mi se da se tamo ljudi zadržavaju poprilično vremena, a to, htjeli priznati ili ne, djeci (i ne samo djeci ) stvara nervozu jer premašuje njihove kapacitete za vježbanje strpljenja i tolerancije na frustraciju. Previše puta i predugo (u komadu) slušaju riječi 'nemoj!', 'pazi!, 'Ne diraj to!', 'Pusti, razbit ćeš!, 'Vrati gdje si našao! i sl.

mi smo se selili i opremali stan kad je mala imala malo više od 2 godine
kako ne volimo baš dijete previše ostavljati drugima (nikakav poseban razlog ili posesivnost nemam, ona je bila mala i željela blizinu roditelja, osobito jer nas po 8 i više sati radnim danom ne bi vidjela, a i ti ostali imaju svoje živote i nisam se osjećala slobodno gnjaviti ih čuvanjem mog djeteta iz komocije nego stvarno kad je bilo nužno i važno, tako da je dijete više-manje svugdje išlo s nama)

namučili smo se i mi i ona po salonima namještaja, keramike, bauhausima i slično
bilo je i njoj dosadno i frustrirajuće s puno 'nemoj dirati', smišljali smo zabave da joj olakšamo (recimo, pogađanje boja pločica), išlu uvijek u park poslije da se dijete izigra i istrči pošteno..naravno, nismo išli u vrijeme njezinog spavanja, ali da joj je to uvijek bilo ugodno - priznajem, i njije.
al šta sad,..normalno mi je da smo stvari za naš životni prostor izabrali skupa, a ne da je jedan ostao doma, a drugi birao pločice
ili da smo još koju godinu živjeli u premalo kvadrata jer je, eto, djetetu zamorno ići u biranje kućanskih aparata

a na plac ju svjesno i namjerno vodim od najmanjih nogu. da vidi odakle nam dolazi hrana, da se upozna s voćem, povrćem, ribom, skupa mirišimo jagode, biramo limune, probamo trešnje, izaberemo jabuke (pitam ju hoće li crvene, žute ili zelene)...to nam je objema poseban gušt (iako u gužvi na placu na jako malo dijete treba jako dobro paziti i lakše bi mi bilo ostavit ju u autu)

[SummerNight]

mojoj nikad niej dosadno kad nismo u kuci. jedino kaj ne mogu robu kupovat s njom, jer je dugotrajno s isprobavanjem i svim i svacim, ostalo sve bez problema.

[Lord Byron]

SummerNight kaže:

mojoj nikad niej dosadno kad nismo u kuci.

Sve se svodi na jednostavnu razliku: nije isto "ići s djetetom u shopping" i "ići s djetetom u shopping" .

[Lali Puna]

Lord Byron kaže:

Sve se svodi na jednostavnu razliku: nije isto "ići s djetetom u shopping" i "ići s djetetom u shopping" .

na to te, htio ti ili ne htio, upozori dijete samo
ja sam par puta išla sa svojom u šoping, po principu 'koliko ide-ide'
išlo je otprilike 2-3 dućana i onda sve skupa postaje nemoguće, djetetu dosadno, ne moš ništa uz njega napravit/obavit i onda se ide u igraonicu pa doma

iako, taj dječji bioritam i rutina je stvarno fasinantna stvar.
ima 4 godine, već neko vrijeme nije uopće bitno da spava po danu (ne bude nervozna) i vikendom ne spava. preko tjedna spava jer je u vrtiću. za vikend nije spavala i sve je bilo ok. ovaj tjedan je doma i svaki dan se uredno oko pola 1 uputi prema krevetu i kaže 'mama, ja se idem malo odmoriti' i otkrmi sat, sat i pol
dijete koje smo vozili u autu da zaspi, od kojeg ja nikad nisam doživjela da samo zaspi

[Lord Byron]

Lali Puna kaže:

na to te, htio ti ili ne htio, upozori dijete samo

To je tek prvi dio priče.

Naravno da dijete upozori, ali je onda pitanje kako će roditelj reagirati na to upozorenje. Ne jednom sam imao prilike čuti "Joj, umukni, dosta mi te je više!!!".

[SummerNight]

Lord Byron kaže:

To je tek prvi dio priče.

Naravno da dijete upozori, ali je onda pitanje kako će roditelj reagirati na to upozorenje. Ne jednom sam imao prilike čuti "Joj, umukni, dosta mi te je više!!!".

je, ali ovo proporcionalno raste s godinama djeteta. naprosto je strasno kako se ljudi razgovaraju s djecom od 6,7 8 pa nadalje.
kao da prema bebama jos imaju neke njeznosti i strpljenja, cesce ces naici na roditelje koji se ok ponasaju prema bebama/todlerima nego ove koji su ok s djecom od 10tak.
ko da je prihvatljivije otresanje na odrasliju djecu.

[Lord Byron]

SummerNight kaže:

ko da je prihvatljivije otresanje na odrasliju djecu.

Zamor roditeljskog materijala.

Dovoljno ti je pogledati ovaj PDF pa naići na brojne primjere u kojima ljudio svoje buduće roditeljstvo vide kao ekstrapolaciju sadašnjega "buci-buci" toddlerskog roditeljstva. Onda dijete - sram ga i stid bilo! - počne odrastati, počne - ajme! - imati i svoje mišljenje i svoj stav koji - gle čuda! - nije isti kao roditeljski.

Onda kreće, ovako ili onako izraženo, "nakon svega što sam učinio/la za tebe, ti meni tako...". Tragično, ali ljudi se razočaraju u svoju djecu.

[Lali Puna]

Lord Byron kaže:

To je tek prvi dio priče.

Naravno da dijete upozori, ali je onda pitanje kako će roditelj reagirati na to upozorenje. Ne jednom sam imao prilike čuti "Joj, umukni, dosta mi te je više!!!".

ja to upozori nisam doslovno mislila nego sam više mislila na to da jendostavno šoping postane nemoguć jer se cijelo vrijeme baviš djetetom
nemreš djetetu baš reći 'joj umukni' ako se radi o tome da trči po trgovini, sve dira i slično.

doduše, na ove veće nisam mislila, al oni valjda mogu izdržat neko vrijeme u kupovini, nije valjda da ljudi ni s osnovnoškolcima ne idu u kupnje veće od kruha i mlijeka jer to njima, eto, nije najzanimljivija aktivnost na svijetu. kad onda počneš ić u neke kupovine uopće, kad krenu na faks?! (u pubertetu, naravno, ne, tad im je tek sve dooooooosadno i beeez veeeze )

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

jendostavno šoping postane nemoguć jer se cijelo vrijeme baviš djetetom, nemreš djetetu baš reći 'joj umukni' ako se radi o tome da trči po trgovini, sve dira i slično.

E, točno tako.
I upravo zato ne vidim smisao u zajedničkom šopingu koji podrazumijeva nabavku ičeg drugog osim špeceraja... Baš zato što se ionako cijelo vrijeme baviš djetetom, čini mi se bolje baviti se njime negdje drugdje gdje će moći dirati, juriti..., a šoping ostavljam za sebe.
I Getro, Mercator, sve što podrazumijeva nabavku sitnica za domaćinstvo (ma kako dugačak popis bio ) mi je sa starijim predškolcem još koliko toliko OK - veće dijete traži, sudjeluje, donosi, 'pomaže', ali kupovina garderobe i isprobavanje po kabinama No way!

U suprotnom je izvjesno puno nervoze i prazne vrećice.
Hm, druga opcija je još više nervoze i pune vrećice, ali to je meni neprihvatljivo.
Za one koji površno čitaju ponavljam: to je meni neprihvatljivo.

[libe2404]

mi malu (13,5mj.) svugdje sobom vodimo, babe i dida su nam preko 300km daleko od Zg-a i nemamo ju kome ostaviti tako da je nama normalno ići i po shopping centrima, cijelu zimu je tata s njom išao po centrima predveče jer neće ju šetati vani po -10, ujutro je samnom išla u šetnju, na plac i u park, vikendom uglavnom moramo ići po centrima jer uvijek nešto moramo kupovati, prije 2 tjedna smo morali tražiti meni i mužu cipele i neku obleku za malu, mala u kolicima urla, vrišti, crveni se, fino smo ju pustili na pod i propuzala je cijeli humanic, h&m i P&C , čak su je malo i tete na blagajnama zabavljale a malo se i zabavljala sa skidanjem šlapica sa polica......uglavnom htjedoh reći da od rođenja ju svugdje vodamo, naravno da 13-mjesečno dijete teško da će biti dobro u kolicima i uredno čekati roditelje da završe, malo ju zabavimo, pa malo sjednemo na kavu, pa pogledamo životinje u onom pet shopu, malo shoppingiramo, malo psa (mislim bebačicu ) pustimo s lanca da propuže po trgovini i tak al hebiga moramo kupiti spizu, obleku, cipele i td.

[Stowaway]

libe2404 kaže:

fino smo ju pustili na pod i propuzala je cijeli humanic, h&m i P&C

Dobro je dok puže i dok je koliko-toliko 'ukrotiva' s kolicima
Bit će zanimljivo kad noge budu brže od glave pa kad se krene penjati po policama, kad se ne bude više vozila u kolicima pa počne sa samoposluživanjem točno tamo gdje ne treba i s čime ne treba...
Just wait and see...

[Lali Puna]

Stowaway kaže:

Baš zato što se ionako cijelo vrijeme baviš djetetom, čini mi se bolje baviti se njime negdje drugdje gdje će moći dirati, juriti..., a šoping ostavljam za sebe.

cijelo vrijeme se baviš djetetom nakon što postane nervozno, nisu mala djeca baš konstantno nervozna
i pod šoping ja mislim na kupovanje odjeće, cipela, kozmetike, razgledavanje trgovina
tjedna nabavka namirnica nije šoping - u tome ona sudjeluje od dvije godine i nije joj dosadno. plac je gušt i meni i njoj (ne moram ni pričat da ju sve kumice znaju i da dobijem uvijek nešto pride ). al, dobro, mi smo požderuhi svi skupa i svi guštamo u biranju hrane.

[tisi]

proab kaže:

Ne znam, mozda se i moze sve prilagoditi njihovom ritmu, ali ako se mene pita obiteljski zivot je vise-manje kompromis svih na sve. Pa ako mala ima nesto fiksno u 09:00 (npr. trenutak dolaska u vrtic) a spava do 8 inace onda se trudim ne forsirati nista prije tog roka a pogotovo ne svaki dan. To da joj nece faliti sat sna - mozda nece, ali ona je ako je probudim a spava joj se toliko lose volje i nervozna da na kraju iako sam je probudila sat ranije maltene dodjemo na isto u koliko izadjemo jer utrosim tonu vremena na udobrovoljavanje (crtici, mazenje, blablabla) i obavljanje predradnji (zubi, umivanje, oblacenje). Spram toga mi je 15-ak minuta nosanja malog da ne cendra jer je umoran prakticno nista.
Ovo s budjenjem nakon 10 minuta je naravno bila iznimka (bas je bilo dan prije - da dodjemo po njega - ne vidim zasto bi on gubio sat vremena na javni prijevoz ako smo mi po njega za 15 minuta, da ne spominjem udobnost putovanja) ali meni se u zivotu jednostavno stalno nesto takvo desava, valjda zato sto se ni ne trudim pretjerano da se ne desi. I kao sto sam napisala, normalno funkcioniramo iako po danu ako ne ide u vrtic iz ducana i igranoice/parkica dolazimo doma izmedju 12h i 15h pa onda rucak (ili je vec zaspala u autu pa je rucak nakon spavanja). A mali - on jede kad uhvatim cajta, a ako je nervozan zbog neispavanosti stavim ga u sling pa odspava u njemu i onda je opet ok.

meni je super kako tu na forumu pročitam iskustva drugih i načine na koji hendlaju svakodnevne stvari i uvijek se iznenadim kako smo različiti. i isto tako, uvjerim se da nije moj način jedini "pravi", već je svakome njegov način ispravan, iz razloga jer tako oduvijek radi i na to su se svi članovi obitelji prilagodili.
evo npr, mi smo stopostotni rutineri, a vi ste stopostotni nerutineri i svima sve štima (i tu mislim ne samo na roditelje nego i na djecu)

Lali Puna kaže:

plac je gušt i meni i njoj (ne moram ni pričat da ju sve kumice znaju i da dobijem uvijek nešto pride ).

a tako znači... probat ćemo i mi kad mlađi još malo poraste

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

plac je gušt i meni i njoj

Ooo, plac je priča za sebe. Užitak za sve čula.

[MUROF]

katjes kaže:

otvaram temu da čujem kako to funkcionira u drugim obiteljima.

mi preko tjedna imamo dobro utvrđenu rutinu. al je vikendom raspad sistema.

današnje jutro je bilo katastrofa, potaknuta time pišem ovo. u šetnju smo išli prekasno (bilo je za očekivati da će začoriti), doručak je jela katastrofa. išli smo daleko, bez kolica i bez nosiljke (jbg naša velika greška). ponijeli malo vode i keksa. jela malo keksa, pila malo vode, naravno, ubilo je sunce i svjež zrak. ukupno 3 sata bili vani, na povratku nervoza i bacanje, neće hoda neće se nosi, na kraju zaspala na rukama, ubacili je u auto, zalijepila se sva, uznojila u AS, totalno maltretiranje jadnog djeteta. došli doma, transport do kreveta neuspio, dijete se zbudilo u lokvi znoja, gladno, žedno, upišano, umorno. ručak nezgotovljen..itd

ok, ovo je ekstremni primjer nereda i nerutine i neplanskog izleta.

kako vam izgledaju vikendi -pitam za vikende jer nam beba ima 14 mj, oboje radimo pa su nam vikendti ti koji su sporni.

inače, do koje dobi je rutina uopće jako bitna. znam da kad su mali, onda je presudna. barem nama bila.

potom obroci- prek tjedna ručak je u podne. prek vikenda je satima kasnije. kako vi uopće te ručkove odrađujete? zna li se neko vrijeme kad je? jedete li vani? uopće ne znam kako realizirati izlete ak ćemo biti toliko ograničeni

i do koje dobi smatrate da je bitno paziti da dijete spava doma u krevetiću onda kad je vrijeme za spavanje, odnosno od kad ne pazite na to nego odete di god vam se ide a dijete nek spava u kolicima/nosiljci/autu ak mu se spava i kad mu se spava

nadalje, glede reda, općenito. mi npr nikad ne sjedamo za stol i doručkujemo nego je to sve u letu. tako da dijetetu uopće nismo dobar primjer.
doručak ili musle u jednu šalicu, kavu u drugu pa na kauč, na pod, u letu, gdjegod. to je doručak. ručak je nešto organiziraniji ali daleko od onog idealnog: sve je vruće i zgotovljeno, obitelj sjeda za stol i jede. TV strogo ugašen. svi su pristojni i simultano jedu. to je kod nas sve zbrda zdola.

je li to jako loše po dijete ili nije? da li uopće više postoje normalni ručkovi (s obzirom na tempo i način života)?
i ovo sa spavanjem- da li se maksimalno prilagodite djetetovom ritmu (a kako tek kad je više djece??) ili ?

ja sam po svom malenom roditeljskom stažu i dvoje djece na kraju skužila da je ipak bitan djetetov ritam i red.
osobno sam neorganizirana osoba i par puta sam pokušala provest dan tipa "ma jest će vani"
"ma spavat će u kolicima kao druga djeca"
"ma možda izdrži pa će malo kasnije ići spavati"

vrištanje..deranje..bacanje po podu....vrištanje iz sveg glasa u autu.... ne..ni meni ni mužu se neda to gledati ni slušati. pokušali smo par puta..ali sad smo kao roboti.
jednostavno ista stvar kao kad ti je sila na wc...ideš na wc.
tako je nama: kad je cca 11 sati i ako nismo doma...bolje nam je da smo brzo doma jer će inače biti GROM I PAKAO.

stariji sin (2,5 god) u 11.00 je GLADAN i kad se najede za pola sata tj u 11.30 mu se SPAVA. i točka
nema druge
i moramo biti DOMA i piši sve u vrit kako god da okreneš, on mora biti doma i odćoriti svojih 2-3 sata.

drugi sin ( 8 mjeseci) pokazuje isto želju za redom.
nedavno sam bila s njim u shoppingu za vrijeme popodnevnog spavanja i bio je ful miran dok smo bili vani (inače jer mirnije dijete od starijeg sina)
ai kad smo došli doma nije htio u krevet do navečer! ful nervozan je postao.
uglavnom vidim da će i on trebati svoj MIR doma kad će ići spavati.

e da, i Katjes..
nama se isto par puta desilo kao i svama..da smo prekasno izašli van ili predugo ostali vani pa bi nam djeca friknula...
dešava se svima
metodom pukušaja i promašaja pokušaš navući djetetovu vodu na svoj mlin ali uvijek pobijedi djetetov red i rutina!