Čujem li još jednom ''bit će sve oke...''

[Sany Enola]

Pozdrav svima

Našla sam se u situaciji s kojom se jako teško nosim,a prijatelji iako su podrška,ne mogu razumijeti.
Da objasnim problem,a zatim i naslov.

Izabrala sam ovaj pdf jer je ,prvenstveno,ozbiljniji od drugih.
Ovo pišem zbog situacije u kojoj se našla moja majka.
Nakon 4 dijagnosticirane (neizlječive) bolesti,došla je i peta.Po meni,najgora od svih.Raj dojke.
Ukonit će cijelu lijevu dojku.To je ''zasad'' kažu doktori.
Razumijem da nije jedina i da je puno žena prošlo to i gore,ali osoba koja je u depresiji već godinama,od koje je praktički odustalo već 4 psihijatra s objašnjenjem ''psihijatri su za ljude koji ne znaju svoj problem i zašto su u depresiji.Vi znate i mi nemamo što puno to napravit.'' se ipak teže nosi sa svime.

A sad,ono što me zanima i objašnjenje naslova.
Moji prijatelji su uvijek bili tu za mene,kao i ja za njih. Ali iskreno,sad im ne mogu biti blizu. Svi redom mi govore ''ma bit će sve oke'' . Znam,.misle to u najboljoj namjeri,ali jednostavno više ne mogu podnijet odmahivanje rukom i ''bit će sve oke''. I ne,ne krivim ih niti ću ih odbaciti niti optuživati za išta.Također,ne očekujem da me žale.Samo me zanima,jeste li se ikad našli u situaciji da ste pomislili ''čujem li samo još jednom da će sve bit ok...''

Ponavljam,shvaćam da se u ovakvoj situaciji teško snaći i imati neke monologe optimizma,ali stvarno,od svih stvari kojima možeš pokazati podršku,zar je doista najbolje da ti 10 ljudi svi redom odgovore ''ma bit će sve oke''?


Jeste li ikad to pomislili? Jeste li osjetili bijes čim bi čuli ''ma bit će...'' kao odgovor na svoju situaciju? Kako ste se nosili sa time? Jeste li i kako drugima obznanili osjećaje prema toj bajnoj rečenici ''ma bit će sve oke'' ?

[Lachen]

Sanja Enola kaže:

Moji prijatelji su uvijek bili tu za mene,kao i ja za njih. Ali iskreno,sad im ne mogu biti blizu. Svi redom mi govore ''ma bit će sve oke'' . Znam,.misle to u najboljoj namjeri,ali jednostavno više ne mogu podnijet odmahivanje rukom i ''bit će sve oke''.

Zašto misliš da govore u najboljoj namjeri i zašto misliš da im je uopće stalo do tvoje mame? Tvojim prijateljima je u biti svejedno, ali se moraju praviti da im je stalo zato što su ti prijatelji i znaju da se od prijatelja očekuje da im bude stalo. Međutim, ljudima je rijetko do ikoga stalo. Ravnodušni su. Govore ti 'bit će sve ok' da te skinu s dnevnog reda, jer ih zamaraš svojim problemima. A oni bi htjeli tebe zamarati svojima. Nemaju živaca i vremena misliti na druge, jer se moraju baviti samima sobom. Govore ti to i jer ti žele podignuti raspoloženje, ali ne zbog toga što im je stalo do tvoje sreće, nego zato što tvoje raspoloženje utječe na njihovo.

[svrbljuga]

a što da uopće naprave? da skupe lovu za umjetnu dojku? mislim, grubo je to reći, ali je tako. mogli bi s tobom pričati dan i noć o tome, ali nisam siguran da baš to želiš. ili da ti kažu "bojim se da će je zrezati loše jer u našim bolnicama rade diletanti i bolje joj je da se doma pokuša oporaviti sama ili potraži nekakvog alternativca, nego da se da njima pod nož, osim ako im daš debelo mito". evo, to bih ja rekao, i onda svi kažu da sam negativac i bježe od mene kao od kuge. ali ja stvarno želim pomoći i realno gledam na situaciju.

[tanveer]

Lachen kaže:

Zašto misliš da govore u najboljoj namjeri i zašto misliš da im je uopće stalo do tvoje mame? Tvojim prijateljima je u biti svejedno, ali se moraju praviti da im je stalo zato što su ti prijatelji i znaju da se od prijatelja očekuje da im bude stalo. Međutim, ljudima je rijetko do ikoga stalo. Ravnodušni su. Govore ti 'bit će sve ok' da te skinu s dnevnog reda, jer ih zamaraš svojim problemima. A oni bi htjeli tebe zamarati svojima. Nemaju živaca i vremena misliti na druge, jer se moraju baviti samima sobom. Govore ti to i jer ti žele podignuti raspoloženje, ali ne zbog toga što im je stalo do tvoje sreće, nego zato što tvoje raspoloženje utječe na njihovo.

slažem se; plus, to je navika, fraza koju smo naučili automatski koristiti.

nešto se treba reći, pomoći se ne može, i što onda? lupkati te utješno po ramenu? najbolji prijatelj kojem je doista stalo do tebe možda će ti znati reći, fak, situacija ti je stvarno teška. bit ću ti pri ruci štogod da ti zatreba. slobodno me nazovi u dva ujutro ako želiš pričati o tome... no to ne vrijedi govoriti ako to ta osoba stvarno iskreno ne misli.

što bi ti voljela da oni kažu ili učine?

...

[Almost Rosey]

Sanja Enola kaže:

Nakon 4 dijagnosticirane (neizlječive) bolesti,došla je i peta.Po meni,najgora od svih.Raj dojke.
Ukonit će cijelu lijevu dojku.To je ''zasad'' kažu doktori.
Razumijem da nije jedina i da je puno žena prošlo to i gore,ali osoba koja je u depresiji već godinama,od koje je praktički odustalo već 4 psihijatra s objašnjenjem ''psihijatri su za ljude koji ne znaju svoj problem i zašto su u depresiji.Vi znate i mi nemamo što puno to napravit.'' se ipak teže nosi sa svime.

Žao mi je zbog tvoje mame, vjerujem da vam je svima teško takvi događaji ne pogađaju samo osobu koja je bolesna, nego, u manjoj ili većoj mjeri, i cijelu njezinu bližu okolinu.

Ponavljam,shvaćam da se u ovakvoj situaciji teško snaći i imati neke monologe optimizma,ali stvarno,od svih stvari kojima možeš pokazati podršku,zar je doista najbolje da ti 10 ljudi svi redom odgovore ''ma bit će sve oke''?

Ljudi vjerojatno misle da će tako pomoći, da ulijevaju nadu i optimizam. Možda ni sami ne vjeruju u to, no ne znaju što bi drugo rekli, a imaju osjećaj da nešto moraju reći.
I grozna je i nelagodna zapravo pomisao da doista ne znamo hoće li sve biti dobro. Da, poštenije bi bilo reći da ne znamo, da se nadamo, da vjerujemo, da želimo da bude, ali "sve će biti dobro" u trenucima kada nam je teško je tek prazna, beznačajna floskula (poput "spasio se", bolje da se ne muči", "vrijeme liječi rane" i slične prigodničarske poštapalice).

Ljudi ne znaju da će vjerojatno najviše koristiti ako na lošu vijest odgovore sa "žao mi je, nadam se da će biti dobro" ili najobičnijom, a u nekim trenucima tako teškom, tišinom.

edit:

tanveer kaže:

nešto se treba reći...

eto vidiš

Najobičnije iskreno zanimanje i pitanje "a kako si ti?" i prepuštanje osobi da govori ako želi je u takvim trenucima obično korisnije od praznih fraza. Ipak, nije neobično da ljudi žele neki "čarobni štapić" ili barem čarobnu riječ koja je univerzalni olakšavač teških situacija

Jeste li i kako drugima obznanili osjećaje prema toj bajnoj rečenici ''ma bit će sve oke'' ?

Po meni je ovo sasvim legitimna reakcija. Kad netko kaže "sve će biti dobro", u redu je odgovoriti da to ne znamo i da se možemo samo nadati, ali da nitko od nas nema kristalnu kuglu i ne vidi budućnost da tako samosvjesno može tvrditi da će, eto, baš sve biti dobro. Naravno, takav odgovor je primjeren ako je osoba za njega sposobna i ako je spremna riskirati i nešto nelagode ukoliko ga uputi, jer se može dogoditi da druga strana počne takvu "pobunu" interpretirati kao odgovor tugom pomućena uma kojega ne valja uzimati suviše ozbiljno

[Sany Enola]

Da sad ne napravim kilometarski post od kvotanja,odgovorit ću ovako.

Prije svega,hvala na normalnim odgovorima.

Kao što sam rekla,shvaćam da je to navika i sama sam ponekad rekla tu rečenicu. Ali ono što želim reći je da mi nije jasno da se o npr.uraslom noktu priča 2 tjedna,ja to slušam i govorim da sam tu i ako što treba,da zove itd.

Iskreno,nema toga što oni mogu reći da će meni olakšat situaciju,istina.Ali ne moraju je otežavati. Postoji puno nijasni između ''sve će poći krivo'' i ''ma bit će sve oke'' .

Jedna prijateljica mi je otvoreno rekla da se ona više boji što će ti doktori napraviti nego to kako će se mama nosit sa situacijom. I to je za mene,iskren odgovor. Nije mi olakšao,a niti otežao jer sam i sama svjesna toga,ali barem je pokazala neko zanimanje.
Naravno da neću zvat prijatelje svaki dan i gnjaviti ih 24/7 sa ovime,ali npr.odgovor na ''ima rak dojke,ne znamo što dalje'' može biti ''a u kurac,tu sam ako zatrebaš.A ne ''ma bit će sve oke '' mogu pitati kako je saznala,kada,što dalje sa time,hoće li na operaciju,jednostavno da pokažu neko zanimanje za to.

Zato kažem,slažem se da je to nešto što će većina prvo reći jer želi kao što je rečeno,ili skinuti s dnevnog reda ili se doista ne snalazi u takvim situacijama.
Ne očekujem niti novac,niti da mi plate najboljeg kirurga na svijetu,ali ja njihove probleme dok nisam poslušala nisam kvalificirala kao jadne,može se to i ajmo dalje.
Da,nekad su digli paniku bezveze i sama sam govorila da se smire i da će bit oke. Ali barem sam prije poslušala problem i onda rekla neku riječ o istome.

I ta rečenica me ljuti upravo zato jer su mi je sve redom rekli ljudi od kojih sam očekivala podršku.

[Almost Rosey]

Sanja Enola kaže:

I ta rečenica me ljuti upravo zato jer su mi je sve redom rekli ljudi od kojih sam očekivala podršku.

Pomalo je tragikomično - premda ti to ne negira pravo na ljutnju - to što su ti ljudi vjerojatno mislili da tom rečenicom pružaju podršku

Možda bi mogla pokušati biti asertivna u traženju podrške, reći da ti je teško i da bi samo htjela pričati o tome (naravno, ako to želiš) te da ne očekuješ od njih da išta govore jer si svjesna da u takvim situacijama nemaju što reći?

S druge strane, ja sam u toj situaciji (bolest člana obitelji) racionalizirala takve izjave i stalno si ponavljala otprilike ovo što napisha u prethodnom postu i nekako se od takvih izjava "distancirala" i na neki ih način prečula. Tek sam jako bliskim ljudima izravno govorila da mi to ne pomaže i da nitko ne zna što će se dogoditi ni kako će biti i molila ih da jednostavno šute sa mnom.

[Orlit]

Razumijem te u potpunosti u tvom teskom odnosu s tom floskulativno-protokolarnom recenicom.. Ja radim s umirucim ljudima i nikad ju ne koristim jer ljudi na samrti ne postaju ovce vec su, najcesce, itekako svjesni situacije u kojoj se nalaze. Hvala Bogu, vecina ih je smirena i ''tjesi'' svoju okolinu.. Tvoja mama nije na samrti i koliko god dijagnoza/dijagnoze bile teske, naravno da uvijek itekako postoji nada i vjerojatnost da ce njezin zivot biti produzen u kvantitativnom i kvalitativnom smislu tj. da ce ''biti ok''. Problem je sto ljudi tu recenicu koriste prvenstveno iz nelagode i nesnalazenja u situaciji, a najcesce misle i zele dobro. Ako se nalazimo u emocionalnom stanju i povezanosti s osobom koja je bolesna, ta nam recenica vrlo cesto moze zazvucati posve drugacije, poput bljutave kurtoazne isprike za povlacenje i odmak od situacije. Ipak mislim da je najbitnije ono u sto vjerujemo.. Pokusaj zaista svim mislima i snagom uma biti usmjerena na pozitivan ishod situacije, a izjave da ce sve ''biti ok'' nemoj dozivljavati suvise duboko..Ljudi jednostavno ne znaju sto bi rekli i to im se cini najlakse, a pritom najcesce ne misle zlo..

Zelim sve najbolje tvojoj mami, a sto sam sve vidjela upraksi zaista potvrdjuje da nade IMA i kad je naizgled nema.

[Aries13]

Sanja Enola kaže:

Ponavljam,shvaćam da se u ovakvoj situaciji teško snaći i imati neke monologe optimizma,ali stvarno,od svih stvari kojima možeš pokazati podršku,zar je doista najbolje da ti 10 ljudi svi redom odgovore ''ma bit će sve oke''?


Jeste li ikad to pomislili? Jeste li osjetili bijes čim bi čuli ''ma bit će...'' kao odgovor na svoju situaciju? Kako ste se nosili sa time? Jeste li i kako drugima obznanili osjećaje prema toj bajnoj rečenici ''ma bit će sve oke'' ?

Ne nisam apriori nikad osuđivala ljude zato jer su zbunjeni pa ne znaju što bi rekli, jer su šokirani kad čuju loše vijesti pa ne znaju šta bi rekli, jer se osjećaju loše kad se priča u vezi raka, pa ne znaju šta bi rekli, jer su prazni pa ne znaju šta bi rekli i jer žele reći nešto lijepo a ne znaju to formulirati.

Ma bit će ok .... je više kao poštapalica, kao đoker u špilu karata, prigodna floskula kad se nema, ne zna ili ne može ništa reći.

Ako su ti to prijatelji vjerujem da si im draga i da su empatični prema tebi, pa mislim da nema zla u njihovoj zbunjenosti i tome što ostaju bez teksta pa upotrebljavaju tu ofucanu frazu. Jer ako je mama imala 4 teške dijagnoze, depresiju i sad karcinom teško je čovjeku naći pravi način da te tješi a ima poriv da ti kaže nešto dobro i pozitivno. Pogotovo velim ako si im draga i ako su ti privrženi.

Stoga ja im ne bi zamjerala.

[svrbljuga]

u nekim životnim situacijama ne može ti nitko pomoći, moraš sama. koji puta ti mogu više pomoći potpuni stranci, evo, mene ta priča dira i pomogao bih ti, samo ne znam kako. molit ću se da sve prođe najbolje i zapalit ću svijeću na kamenitim vratima da tvoja majka ozdravi. ako bude problema s doktorima, javi se, pa ću ti dati neki savjet kako da to prođe što bolje.

[MyPoison]

Sanja Enola kaže:

Pozdrav svima

Jeste li osjetili bijes čim bi čuli ''ma bit će...'' kao odgovor na svoju situaciju? Kako ste se nosili sa time? Jeste li i kako drugima obznanili osjećaje prema toj bajnoj rečenici ''ma bit će sve oke'' ?

slažem se s lachen 100% u odgovoru.
inače, iz vlastitog iskustva ti govorim da takve fraze koristim isključivo na ljudima koji me zamaraju svojim problemima u čijem rješavanju mi se ne da sudjelovati. mogu ja fino slušati i klimati glavom preko neke stvari ali ovo je savršeno pristojan i društveno prihvacen način izlaska iz neugodnog razgovora u kojem ne želimo sudjelovati. nitko se u pravilu neće naljutiti kada se nekome izjada pa dobije tapšanje po ramenu i sve će biti OK. Ali sada zamisli da umjesto toga čuje: Gle, naporno mi je to slušati radije odi popričaj s nekim drugim jer se meni jednostavno ne da. Imam dovoljno svojih problema ali kada opet budeš dobre volje idemo na cugu

[ex anais]

Ne nervira me ta rečenica jer znam da mi prijatelji žele dobro, ali da su ljudi često nijemi pred nesrećom. Nemam ni sama prave riječi ponekad.

Kad mi je bliska osoba bila terminalno bolesna, nisam htjela s prijateljima pričati o tome, dovoljno mi je bilo živjeti to svaki dan. Nastojala sam vrijeme provesti pričajući o svemu drugome, čak sam se uspijevala i nasmijati i tako je bilo sve do zadnjeg dana, izuzev možda dvaput kad sam se povjerila, kad sam tek otkrila bolest i pred sam kraj. Samo sam ja znala što sam proživljavala iznutra. Jer nije bilo tih riječi koje bi mi tada pomogle. I jer je jako teško biti stalno u situaciji 24 sata dnevno, pogotovo ako to traje.

[Yuna]

To su takve strašne situacije da ljudi jednostavno neznaju kaj bi ti rekli pa kažu da će bit sve ok.
Ni meni ne pada na pamet kako i dal je moguće utješit osobu koja ima takve probleme ko ti jer se sve riječi čine suvišne i krive u takvim situacijama.

[magic potion]

Lachen kaže:

Zašto misliš da govore u najboljoj namjeri i zašto misliš da im je uopće stalo do tvoje mame? Tvojim prijateljima je u biti svejedno, ali se moraju praviti da im je stalo zato što su ti prijatelji i znaju da se od prijatelja očekuje da im bude stalo. Međutim, ljudima je rijetko do ikoga stalo. Ravnodušni su. Govore ti 'bit će sve ok' da te skinu s dnevnog reda, jer ih zamaraš svojim problemima. A oni bi htjeli tebe zamarati svojima. Nemaju živaca i vremena misliti na druge, jer se moraju baviti samima sobom. Govore ti to i jer ti žele podignuti raspoloženje, ali ne zbog toga što im je stalo do tvoje sreće, nego zato što tvoje raspoloženje utječe na njihovo.

S tim se slažem, ali postoji i druga kategorija ljudi. Takvu rečenicu možeš čuti i od najbližih osoba. Od onih koji se nisu u stanju nositi s mogućnošću smrti bliske osobe, pa u tom svom denialu odmahuju rukom s frazom "ma bit će sve ok". Kao da sami sebe u to uvjeravaju, jer ne mogu prihvatiti da bi moglo biti drugačije.

A osim toga, mnogi ljudi ne vole ni pomišljati na smrt i teške bolesti, to ih uznemirava.

[Sany Enola]

Još jednom,hvala svima na odgovorima

Iskreno,ne očekujem ništa od njih,rekla sam da ni ne želim o tome stalno,jer onda imam osjećaj da preuveličavam i dramatiziram kad ne treba.

Kao što je ex anais rekla,pokušavam se s njima nasmijati,sa dečkom izađem van da mi malo makne misli...Ali voljela bi tu i tamo dok slušam o cipelama za 2000 kn i izlascima,da me netko pita držim li se,kako mi je.

Ne želim žaljenje,niti da se oni umjesto mene nose sa problemom.Samo želim da me pitaju kako sam.Nekad ću reći da se držim,a nekad ću možda reći nešto više.

Ali slažem se,nezgodna je situacija i možda me samo žele pustit na miru,ne gnjaviti me.Probat ću biti direktnija i reći da mi to ne pomaže,ali razgovor tu i tamo bi.

Samo sam željela vidjet kako se drugi odnose prema tome kodeksu pristojnosti da se kaže da će sve biti oke i da li ste se ikad predozirali time? Kao npr.film koji ste odgledali previše puta,pjesma koju ste stalno slušali,a sad ju ne možete podnjeti? *



*ova usporedba je uzeta od jedne žene koja je tako opisala svoju nelagodu prema tome što su joj svi prije operacije govorili ''ovo je standarna operacija,kao da ti vade zub''

[neustahija]

bit će sve ok, je fraza kojom se završava razgovor, ujedno nedostatak empatije i interesovanja za dubinu problema.
I to ljude boli kad im upute ovu rečenicu.

Postoje tako divne upitne rečenice u zamjenu, kao npr, kako ti se mama osjeća, što kažu doktori, kako se ti osjećaš, jel ti mogu nekako pomoći i td.

Čak i šutnja će više pomoći nego površni zaključci neupućenih osoba.

[Ivanicapeca]

Iz mog iskustva:
maligna dijagnoza moje mame je bio svojevrsan izuzetan filter za ljude koji su me okruživali. Skinulo je svima maske. Ljudi od kojih sam očekivala razumijevanje nisu mi pružili apsolutno ništa osim tapšanja, a ljudi za koje bih tvrdila da su nikakvi faktori u mom životu pokazali su se izuzetnim potporama.
Maligna dijagnoza je kod nas dan danas veliki bauk, kao da si ti ili netko tvoj postao vanzemaljac. Ljudi jednostavno ne žele/ne mogu/ ne znaju dilati s time i nerijetko u dobroj namjeri pričaju gluposti.

[Sany Enola]

Ivanicapeca kaže:

Iz mog iskustva:
maligna dijagnoza moje mame je bio svojevrsan izuzetan filter za ljude koji su me okruživali. Skinulo je svima maske. Ljudi od kojih sam očekivala razumijevanje nisu mi pružili apsolutno ništa osim tapšanja, a ljudi za koje bih tvrdila da su nikakvi faktori u mom životu pokazali su se izuzetnim potporama..

Istu stvar mi je rekla prijateljica kojoj je mama umrla od leukemije.

Rekla mi je da su joj se neki jako bliski prijatelji prestali javljati,a onda bi joj tjednima kasnije rekli da nisu znali što reći,pa im je bilo glupo nazvati ju.
I doista,kao da postaneš vanzemaljac,umjesto podrške,ljudi te izoliraju.Ne razumijem zašto.Rak niti je zarazan niti sramotan,a teško je vjerovat da ih toliko puno ne zna bolje reagirat od te već ofucane rečenice.

[alanis]

Sanja Enola kaže:

Istu stvar mi je rekla prijateljica kojoj je mama umrla od leukemije.

Rekla mi je da su joj se neki jako bliski prijatelji prestali javljati,a onda bi joj tjednima kasnije rekli da nisu znali što reći,pa im je bilo glupo nazvati ju.
I doista,kao da postaneš vanzemaljac,umjesto podrške,ljudi te izoliraju.Ne razumijem zašto.Rak niti je zarazan niti sramotan,a teško je vjerovat da ih toliko puno ne zna bolje reagirat od te već ofucane rečenice.

Proživjela sam i sama veoma ubrzanu inačicu te priče. Otac mi je otišao na bolovanje, u bolnicu, saznali smo dijagnozu; tumor koji je već metastazirao posvuda. Umro je nakon dva tjedna.

Možda je od svih ljudi oko mene jedna poznanica imala najprikladniju reakciju; znam da ti je teško, ako ikako mogu pomoći javi se.

Od prijatelja je bilo i tapšanja, i beskonačnih ispitivanja; pa što, pa kako, pa zašto...bilo je tu i prijedloga kome se javiti i kako liječiti sve to. Bilo je i onih koji su bili tu, uz tišinu, suze, što god sam već radila.

I sama nisam stigla niti prihvatiti činjenicu da je ta dijagnoza toliko loša do trenutka kada je tata umro. A i nakon smrti, malo je ljudi koji te mogu gledati kako patiš. I meni je još teže od moje boli gledati kako se mlađi brat s tim nosi.

Na licima nekih ljudi vidiš tupi izraz, kao da o takvim stvarima ne mogu niti razmišljati, a kamoli pomagati nekome oko toga. Ili slušati o tome. Drugi te jednostavno zagrle, nasmiju, odvrate ti pozornost.

Autorice, onim ljudima koji ti zaista nešto znače u životu reci neka te ne tješe tako...reci da te smeta ta rečenica, šuti uz njih, plači, već nešto. Ostalima, ne moraš niti reći što se događa, to troši energiju koju moraš usmjeriti na pomoć majci i sebi samoj. Držite se

[Soul sister]

Sanja Enola kaže:

Jeste li ikad to pomislili? Jeste li osjetili bijes čim bi čuli ''ma bit će...'' kao odgovor na svoju situaciju? Kako ste se nosili sa time? Jeste li i kako drugima obznanili osjećaje prema toj bajnoj rečenici ''ma bit će sve oke'' ?

Ljudi uglavnom ne znaju suosjećati s onim što nisu proživjeli, a pogotovo je neugodno svima bilo što reći kada je riječ o nekoj neizlječivoj bolesti. Najlakše je maknuti se od neugodne situacije. Rijetke su osobe koje istisnki osjećaju prijatelja i znaju reći prave riječi u pravo vrijeme ili nešto konkretno učiniti.

Nedavno mi je umrla jedna bliska osoba, upravo od karcinoma, ali za divno čudo nisam čula takvu reakciju. U mom slučaju (s obzirom na to da je ta osoba već bila u nekim relativno poznijim godinama) čula sam kako je to sasvim OK, jer je ona već proživjela život, pa od nečeg mora i umrijeti.

Pokušaj da takve komentare ne doživljavaš tragično, a ako treba i skreni pažnju na to da ti to smeta.