Rasprave i turbulencije u dugoj vezi

[-sunny-]

Pozdrav svima,

pišem ovdje jer ne znam kako bih nekoj frendici uopće iznijela sve što me tišti. ne znam gdje početi. ne znam kako sam se ovdje našla.

imam 24 godine. 5 godina sam u vezi. on ima 30. prije veze smo bili frendovi, sviđali se jedno drugom, oboje zauzeti. onda sam ja ostavila svog tadašnjeg dečka...resetirala se nakon te veze nekoliko mjeseci i onda smo krenuli.

prošli smo zaista svašta. on je na početku bio ljubomoran i nesiguran u sebe, u mene, u sve. radio je na sebi jer je vidio da tako ne možemo dalje. oboje smo nekako napredovali i došli do suživota.

bitno je napomenuti da smo do prije godinu i pol bili u vezi na daljinu. prvo je daljina bila 35 km i često smo se viđali, kasnije oko 300 km jer sam promijenila faks i otišla u drugi grad.

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije. ima dana kad je sve super no cijelo vrijeme mi nešto ne daje mira. ne znam to objasniti.
graknemo jedno na drugo zbog potpunih gluposti. on je užasan slušač. teško je zadržati njegovu koncetraciju. meni je davno dosadilo sve ponavljati. postepeno gubim volju za razgovorom jer znam da će ili gledati u komp, ili mobitel, ili tv, ili čitati novine u kafiću ili jednostavno neće slušati.

on nastoji pomoći u kućanskim poslovima, tehnikalija i slično...kad sam bolesna, divan je prema meni, sex nam je dobar (iako zadnjih godinu dana je spao na 1-2 puta tjedno),...ima razumjevanja za moje nervoze usred rada i studiranja...sve je to ok...no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

[OneHitWonder]

-sunny- kaže:

Pozdrav svima,

pišem ovdje jer ne znam kako bih nekoj frendici uopće iznijela sve što me tišti. ne znam gdje početi. ne znam kako sam se ovdje našla.

imam 24 godine. 5 godina sam u vezi. on ima 30. prije veze smo bili frendovi, sviđali se jedno drugom, oboje zauzeti. onda sam ja ostavila svog tadašnjeg dečka...resetirala se nakon te veze nekoliko mjeseci i onda smo krenuli.

prošli smo zaista svašta. on je na početku bio ljubomoran i nesiguran u sebe, u mene, u sve. radio je na sebi jer je vidio da tako ne možemo dalje. oboje smo nekako napredovali i došli do suživota.

bitno je napomenuti da smo do prije godinu i pol bili u vezi na daljinu. prvo je daljina bila 35 km i često smo se viđali, kasnije oko 300 km jer sam promijenila faks i otišla u drugi grad.

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije. ima dana kad je sve super no cijelo vrijeme mi nešto ne daje mira. ne znam to objasniti.
graknemo jedno na drugo zbog potpunih gluposti. on je užasan slušač. teško je zadržati njegovu koncetraciju. meni je davno dosadilo sve ponavljati. postepeno gubim volju za razgovorom jer znam da će ili gledati u komp, ili mobitel, ili tv, ili čitati novine u kafiću ili jednostavno neće slušati.

on nastoji pomoći u kućanskim poslovima, tehnikalija i slično...kad sam bolesna, divan je prema meni, sex nam je dobar (iako zadnjih godinu dana je spao na 1-2 puta tjedno),...ima razumjevanja za moje nervoze usred rada i studiranja...sve je to ok...no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

been there...
dok nisam sebi priznala da njegove mane nisu toliko strasne koliko se meni strasnima i cine i da ja njega jednostavno vise ne volim.
i cak i kad mi je bilo kristalno jasno da ga vise ne volim- samo je daljina pomogla da raskid bude konacan.
nije bas fino biti negativac u vezi i onaj kojem "neki q fali"...ali opet lakse od tjeranja same sebe da budes u vezi, jer...stajaznam...ono...imate staza.

[plavi-safir]

-sunny- kaže:

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije. ima dana kad je sve super no cijelo vrijeme mi nešto ne daje mira. ne znam to objasniti.
graknemo jedno na drugo zbog potpunih gluposti. on je užasan slušač. teško je zadržati njegovu koncetraciju. meni je davno dosadilo sve ponavljati. postepeno gubim volju za razgovorom jer znam da će ili gledati u komp, ili mobitel, ili tv, ili čitati novine u kafiću ili jednostavno neće slušati.

on nastoji pomoći u kućanskim poslovima, tehnikalija i slično...kad sam bolesna, divan je prema meni, sex nam je dobar (iako zadnjih godinu dana je spao na 1-2 puta tjedno),...ima razumjevanja za moje nervoze usred rada i studiranja...sve je to ok...no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

zasto nezahvlno??
i sta ustvari volis na njemu??

ovo gore..
ne slusa te..
slusa li ikoga ..?
onda bas nikoga i ne uvazava zar ne??

[Warez]

-sunny- kaže:

Pozdrav svima,

pišem ovdje jer ne znam kako bih nekoj frendici uopće iznijela sve što me tišti. ne znam gdje početi. ne znam kako sam se ovdje našla.

imam 24 godine. 5 godina sam u vezi. on ima 30. prije veze smo bili frendovi, sviđali se jedno drugom, oboje zauzeti. onda sam ja ostavila svog tadašnjeg dečka...resetirala se nakon te veze nekoliko mjeseci i onda smo krenuli.

prošli smo zaista svašta. on je na početku bio ljubomoran i nesiguran u sebe, u mene, u sve. radio je na sebi jer je vidio da tako ne možemo dalje. oboje smo nekako napredovali i došli do suživota.

bitno je napomenuti da smo do prije godinu i pol bili u vezi na daljinu. prvo je daljina bila 35 km i često smo se viđali, kasnije oko 300 km jer sam promijenila faks i otišla u drugi grad.

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije. ima dana kad je sve super no cijelo vrijeme mi nešto ne daje mira. ne znam to objasniti.
graknemo jedno na drugo zbog potpunih gluposti. on je užasan slušač. teško je zadržati njegovu koncetraciju. meni je davno dosadilo sve ponavljati. postepeno gubim volju za razgovorom jer znam da će ili gledati u komp, ili mobitel, ili tv, ili čitati novine u kafiću ili jednostavno neće slušati.

on nastoji pomoći u kućanskim poslovima, tehnikalija i slično...kad sam bolesna, divan je prema meni, sex nam je dobar (iako zadnjih godinu dana je spao na 1-2 puta tjedno),...ima razumjevanja za moje nervoze usred rada i studiranja...sve je to ok...no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

ovo mi se nekako čini najbitnije u cijelom postu... to što te muče neke stvari koje se više ne mogu riješiti. One su se desile i to ne možeš promijeniti. Kakav vam je bio početak veze? jeste li bili zaljubljeni, kada su počeli ti prvi problemi u vašoj vezi?

[-sunny-]

volim ja puno stvari na njemu, i zaista je bio uz mene kad mi je bilo najteže. ovaj semestar mi je bio gadan jer sam se zatrpala svime. imao je maksimalno razumjevanja.

no glavni problem je u tome što smo poprilično različiti. recimo, ukoliko sam dobre volje i nisam pod stresom, umorna itd. ja bih brbljala o svačemu...jako se rijetko poklopi da smo oboje tako raspoloženi...da nema čepova u komunikaciji.
onda on mene ne sluša nego šuti ili pita nešto potpuno krivo jer nije slušao...onda ja dignem nos...pa slijedi 5 minuta nervoze...pa eventualno kakav takav razgovor.

znam da čovjek ne može biti uvijek raspoložen za razgovor, no on je sabran sugovornik jedva 20% vremena.

rekla sam mu to, da me živcira, umara i da općenito gubim volju za komunikacijom s ljudima jer ako sam njemu naporna i dosadna...kako da ne pomislim da sam i drugima.


ma naš početak je bio poprilično čudan. on se meni sviđao još dok smo bili frendovi. to su svi kužili. i onda kad sam neko vrijeme bila slobodna i resetirala se, ja sam njemu zapravo prišla. ubrzo smo počeli vezu.
s vremenom je na vidljivo isplivala njegova posesivnost i ljubomora. zbog toga smo stvarno svašta prošli u prve dvije godine dok smo bili na daljini od 35 km, tj. dok sam ja bila doma.

kad sam otišla u drugi grad, to je nekako povoljno djelovalo na nas...godinu i pol smo se viđali svaka 2-3 tjedna u prosjeku i smirili se. čak mi se čini da smo tad bili najsretniji i najzaljubljeniji, uključujući prva 3 mjeseca kad se doselio kod mene.
ovih zadnjih godinu dana, bilo je zaista poprilično oscilacija. no oboje smo nervozno, znamo često povisiti ton jedno na drugo...ja sam u par situacija bila potpuni luđak i tako.

htjela bih toliko toga promijeniti, a ne mogu, ni njega ni sebe.
uopće ne znam kako se on osjeća, jer kod njega je sve ok dok ja ne potegnem inicijativu za razgovorom...onda se tek ispostavi da se i on slično ili jednako osjeća.

[ixa]

upoznas super covjeka i onda bi ga htjela mijenjati....u nesuper covjeka....znam da nije bas tako, proslo je i neko vrijeme izmedju, al svejedno mi bode oci...

[-sunny-]

on zaista jest super.

istina, nemiran je, loše podnosi alkohol pa govori gluposti, nije verbalni tip poput mene...no zaista je super, pametan, obrazovan, zanimljiv i ima najljepši nos na svijetu

no da i nismo tad započeli vezu i da smo ostali samo prijatelji...znam da bih se smrtno zaljubila u njega, iako bih ga bolje upoznala nego što jesam ovako prije veze.

djelovao je nekako nedostižno. i stariji je. i ja sam pala.

onda je pokazao sve svoje nesigurnosti. i slika se brutalno promijenila.

a ja sam možda 2put bila ljubomorna u ovih pet godina. možda.

valjda spadam u glupače koje moraju biti održavati interes muškarca, a ne uživati u pažnji.

[ixa]

1)znaci svaka zena koja podrzava svog muskarca (i obratno) je nuzno glupaca...ko je vidio kad si u vezi podrzavat bliznjeg...hm
2) alkohol si spomenula....to zna promijenit sliku svega u 1 sekundi....

[-sunny-]

tko je govorio o podržavanju? uopće mi nije jasno gdje se to moglo iščitati iz te rečenice.

mislila sam da možda spadam u glupače koje padaju na tipove koji djeluju nezainteresirano za njih, na tipove koje treba "loviti".

[Nausikaja]

Hm, meni ovo nikako ne izgleda dobro. Evo, izdvojit cu sto mi je najvise upalo u oci:

-sunny- kaže:

.no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

Kao prvo, imas potpuno pravo da te je strah. Radi se o komunikaciji i radi se o njegovoj nepredvidljivosti.
Ljudi koji tako cesto mijenjanju misljenje da ih to cini nepredvidljivima su uglavnom vrlo, vrlo nesigurni ljudi.
I ta njihova nepredvidljivost partneru izaziva kaos u glavi.
Isto tako izaziva gomilu kontradiktornih osjecaja, koje ti i tekako ovdje izrazavas: tesko ti je, no osjecas krivicu, itd., itd.

Taj osjecaj nezahvanosti koji opsujes? Uf, poprilicno zeznuto, i ja bih se usudila predloziti ti da ti je taj osjecaj nezahvalnost nesvjesno nametnut.
Hocu reci, da nije istinski tvoj, vec sluzi kao neka zakacka koja ti odlazak iz te veze cini izuzetno teskim.
Cak i razmisljanje, jasno zakljucivanje o prirodi vase veze cini kaoticnim.

Rekla bih da ti decko najvjerojatnije uvaljuje double bindove.
Najvjerojatnije ne radi to namjerno, no sumnjam da ti to iole olaksava situaciju.

-sunny- kaže:

istina, nemiran je, loše podnosi alkohol pa govori gluposti, nije verbalni tip poput mene...no zaista je super, pametan, obrazovan, zanimljiv i ima najljepši nos na svijetu

Da li mislis da ima problema sa izrazavanjem emocija? Ljutnje i agresije posebice?
Dosta ljudi sam upoznala koji koriste alkohol kao 'rezac' inhibitora koji im onda pomaze da izreknu ljutnju koju inace nisu u stanju 'zdravo' izrazavati.

djelovao je nekako nedostižno. i stariji je. i ja sam pala.

Opet, vuce mi to na mimikriju - s jedne strane, ako mu je emotivni sklop kakav mislim da je, on zaista i je nedostizan.
A s druge strane, takva mimikrija, maska nedostiznog muskarca je vrlo uspjesna udica za odredjenu zensku tipologiju.

[-sunny-]

nausikaja123 kaže:

Hm, meni ovo nikako ne izgleda dobro. Evo, izdvojit cu sto mi je najvise upalo u oci:


Kao prvo, imas potpuno pravo da te je strah. Radi se o komunikaciji i radi se o njegovoj nepredvidljivosti.
Ljudi koji tako cesto mijenjanju misljenje da ih to cini nepredvidljivima su uglavnom vrlo, vrlo nesigurni ljudi.
I ta njihova nepredvidljivost partneru izaziva kaos u glavi.
Isto tako izaziva gomilu kontradiktornih osjecaja, koje ti i tekako ovdje izrazavas: tesko ti je, no osjecas krivicu, itd., itd.

Taj osjecaj nezahvanosti koji opsujes? Uf, poprilicno zeznuto, i ja bih se usudila predloziti ti da ti je taj osjecaj nezahvalnost nesvjesno nametnut.
Hocu reci, da nije istinski tvoj, vec sluzi kao neka zakacka koja ti odlazak iz te veze cini izuzetno teskim.
Cak i razmisljanje, jasno zakljucivanje o prirodi vase veze cini kaoticnim.

Rekla bih da ti decko najvjerojatnije uvaljuje double bindove.
Najvjerojatnije ne radi to namjerno, no sumnjam da ti to iole olaksava situaciju.

Da li mislis da ima problema sa izrazavanjem emocija? Ljutnje i agresije posebice?
Dosta ljudi sam upoznala koji koriste alkohol kao 'rezac' inhibitora koji im onda pomaze da izreknu ljutnju koju inace nisu u stanju 'zdravo' izrazavati.

Opet, vuce mi to na mimikriju - s jedne strane, ako mu je emotivni sklop kakav mislim da je, on zaista i je nedostizan.
A s druge strane, takva mimikrija, maska nedostiznog muskarca je vrlo uspjesna udica za odredjenu zensku tipologiju.

pod loše podnošenje alkohola ne mislim na nikakvo agresivno ponašanje. nego jednostavno izgubi kompas i govori gluposti. s nikim se ne svađa ni slično. samo provaljuje u tolikoj mjeri da meni bude neugodno pred ljudima (čak i pripitoj).

ovo gore napisano mi drži vodu.
to njegovo stalno premišljanje me dovodi do ludila. recimo jučer...najjednostavnije pitanje na svijetu: hoćemo li danas kod moje frendice? i hoće li doći sa frendom?
prvo kaže može, sve super. onda ja kažem da ću prije morati neke stvari obaviti. onda se on naglo zaključi da neće doći. ničim izazvan. onda ja logično pitam zašto...pa se nakon natezanja od par minuta ispostavi da bi ipak želio da budemo sami. ja kažem ok, sve ću otkazati. onda on kaže ne, ne, idi ti, ja ću ostat doma.

i tako je ta trakavica trajala preko pola sata. potpuno sam poludjela jer ne mogu pratit taj tok misli.

danas kao da ništa nije bilo. sam kaže da se raduje što idemo kod nje, a onda poslije idemo na večeru.

[Nausikaja]

-sunny- kaže:

pod loše podnošenje alkohola ne mislim na nikakvo agresivno ponašanje. nego jednostavno izgubi kompas i govori gluposti. s nikim se ne svađa ni slično. samo provaljuje u tolikoj mjeri da meni bude neugodno pred ljudima (čak i pripitoj).

ovo gore napisano mi drži vodu.
to njegovo stalno premišljanje me dovodi do ludila. recimo jučer...najjednostavnije pitanje na svijetu: hoćemo li danas kod moje frendice? i hoće li doći sa frendom?
prvo kaže može, sve super. onda ja kažem da ću prije morati neke stvari obaviti. onda se on naglo zaključi da neće doći. ničim izazvan. onda ja logično pitam zašto...pa se nakon natezanja od par minuta ispostavi da bi ipak želio da budemo sami. ja kažem ok, sve ću otkazati. onda on kaže ne, ne, idi ti, ja ću ostat doma.

i tako je ta trakavica trajala preko pola sata. potpuno sam poludjela jer ne mogu pratit taj tok misli.

danas kao da ništa nije bilo. sam kaže da se raduje što idemo kod nje, a onda poslije idemo na večeru.

Joj da. Ocito ima problema sa direktnom komunikacijom, problema sa jasnim izrazavanjem svojeg stava i problema sa zadrzavanjem tog stava.
I vjerojatno je stalno sljubljen s tobom. Emotivno. Ima reakcije na ono sto on misli da ti osjecas, i zbog svih tih silnih reaktivnih trenutaka vjerojatno mu tesko ide skociti u akciju.

A te fore koje valja kad je pijan, to je neka vrsta zajebancije koja ide predaleko?

[-sunny-]

nausikaja123 kaže:

Joj da. Ocito ima problema sa direktnom komunikacijom, problema sa jasnim izrazavanjem svojeg stava i problema sa zadrzavanjem tog stava.
I vjerojatno je stalno sljubljen s tobom. Emotivno. Ima reakcije na ono sto on misli da ti osjecas, i zbog svih tih silnih reaktivnih trenutaka vjerojatno mu tesko ide skociti u akciju.

A te fore koje valja kad je pijan, to je neka vrsta zajebancije koja ide predaleko?

ja sam svjesna da sam dominantna. bila sam i u prošloj vezi, no bivši je bio mrtvo puhalo nevjerojatnih razmjera tako da...
inače nisam glasna, inače sam povučena, imam izabran krug ljudi sa kojima se družim, izlazim relativno rijetko jer preferiram kućna druženja i tulume...nikad nisam bila jedna od onih koji animiraju u grupi.

no u vezi sam poprilično teška. da, mislim da je to prava riječ. kada dođe do rasprave uvijek imam pitanje i spreman argument.
ono što bih još rado mijenjala kod sebe je ono što mi stres zna napraviti, postanem neprepoznatljiva, malodušna na čudan način.
mislim da smo se usred ovog stresnog semestra pogobuli između ostalog i zbog toga.
i vjerujem da mu nekad nije lako izjasniti ono što on želi, no ne vidim da ima taj problem kad je njegovo društvo u pitanju. jasno mi kaže da su to i to planirali, ode tamo i nema nekih komplikacija.
no čim se nas dvoje trebamo dogovoriti, potpuni raspad sistema.

to kad je pijan zna otići van kontrole jer se potpuno zaboravi s kim je i gdje je. prije godinu dana smo izašli sa društvom moje frendice, ona je nešto slavila...i njega je isto pozvala jer su se odavno skompali. ne moram ni reći da me društvo s njezinog faksa zapamtilo kao curu onog luđaka koji je pjevao po ulici, tramvaju, klupu...svuda...uskakao ljudima u riječ, grlio ih (a vidio ih je možda 3. put u životu) i sl.

[Nausikaja]

-sunny- kaže:

ja sam svjesna da sam dominantna. bila sam i u prošloj vezi, no bivši je bio mrtvo puhalo nevjerojatnih razmjera tako da...
inače nisam glasna, inače sam povučena, imam izabran krug ljudi sa kojima se družim, izlazim relativno rijetko jer preferiram kućna druženja i tulume...nikad nisam bila jedna od onih koji animiraju u grupi.

no u vezi sam poprilično teška. da, mislim da je to prava riječ. kada dođe do rasprave uvijek imam pitanje i spreman argument.
ono što bih još rado mijenjala kod sebe je ono što mi stres zna napraviti, postanem neprepoznatljiva, malodušna na čudan način.
mislim da smo se usred ovog stresnog semestra pogobuli između ostalog i zbog toga.
i vjerujem da mu nekad nije lako izjasniti ono što on želi, no ne vidim da ima taj problem kad je njegovo društvo u pitanju. jasno mi kaže da su to i to planirali, ode tamo i nema nekih komplikacija.
no čim se nas dvoje trebamo dogovoriti, potpuni raspad sistema.

to kad je pijan zna otići van kontrole jer se potpuno zaboravi s kim je i gdje je. prije godinu dana smo izašli sa društvom moje frendice, ona je nešto slavila...i njega je isto pozvala jer su se odavno skompali. ne moram ni reći da me društvo s njezinog faksa zapamtilo kao curu onog luđaka koji je pjevao po ulici, tramvaju, klupu...svuda...uskakao ljudima u riječ, grlio ih (a vidio ih je možda 3. put u životu) i sl.

Iskreno, meni su njegove pijane reakcije zapravo simpaticne

Dosta toga imate vas dvoje za popraviti u odnosu. Sadce ti ovo mozda zvucati kao totalni klisej, ali ako niste u stanju prihvatiti jedno drugo u svojim najgorim varijantama, nemate sto raditi zajedno.
Jer ima netko tko ce moci.
I njega i tebe.
Iskreno, ne vidim nacina, a niti razloga zasto bi ti morala bilo kako drugacije reagirati u stresu, nego kako reagiras.
Pa u stresu si! Nije da si to voljno izabrala!
Malodusna si, so what.
Nikako ne mislim da bi vam zbog toga odnos trebao patiti.

[-sunny-]

nausikaja123 kaže:

Iskreno, meni su njegove pijane reakcije zapravo simpaticne

Dosta toga imate vas dvoje za popraviti u odnosu. Sadce ti ovo mozda zvucati kao totalni klisej, ali ako niste u stanju prihvatiti jedno drugo u svojim najgorim varijantama, nemate sto raditi zajedno.
Jer ima netko tko ce moci.
I njega i tebe.
Iskreno, ne vidim nacina, a niti razloga zasto bi ti morala bilo kako drugacije reagirati u stresu, nego kako reagiras.
Pa u stresu si! Nije da si to voljno izabrala!
Malodusna si, so what.
Nikako ne mislim da bi vam zbog toga odnos trebao patiti.

ja se osjećam loše zbog te svoje malodušnosti. tad mi nije ni do sexa ni ničega, gotovo da mi smeta u stanu. na kraju takvog dana, kad se ispostavi da sam paničarila i ludjela bez razloga jer sve stignem najčešće...želim se iskupiti, kvalitetno provesti vrijeme s njim...no on je tad za kompom ili mrtav umoran...pa redovito ne bude ništa od toga.

oni posebni trenuci kad smo zaista posvećeni jedno drugome su se sveli na dvaput godišnje u vrh glave. ostatak vremena samo trkamo okolo.

[bluestone]

-sunny- kaže:

Pozdrav svima,

pišem ovdje jer ne znam kako bih nekoj frendici uopće iznijela sve što me tišti. ne znam gdje početi. ne znam kako sam se ovdje našla.

imam 24 godine. 5 godina sam u vezi. on ima 30. prije veze smo bili frendovi, sviđali se jedno drugom, oboje zauzeti. onda sam ja ostavila svog tadašnjeg dečka...resetirala se nakon te veze nekoliko mjeseci i onda smo krenuli.

prošli smo zaista svašta. on je na početku bio ljubomoran i nesiguran u sebe, u mene, u sve. radio je na sebi jer je vidio da tako ne možemo dalje. oboje smo nekako napredovali i došli do suživota.

bitno je napomenuti da smo do prije godinu i pol bili u vezi na daljinu. prvo je daljina bila 35 km i često smo se viđali, kasnije oko 300 km jer sam promijenila faks i otišla u drugi grad.

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije. ima dana kad je sve super no cijelo vrijeme mi nešto ne daje mira. ne znam to objasniti.
graknemo jedno na drugo zbog potpunih gluposti. on je užasan slušač. teško je zadržati njegovu koncetraciju. meni je davno dosadilo sve ponavljati. postepeno gubim volju za razgovorom jer znam da će ili gledati u komp, ili mobitel, ili tv, ili čitati novine u kafiću ili jednostavno neće slušati.

on nastoji pomoći u kućanskim poslovima, tehnikalija i slično...kad sam bolesna, divan je prema meni, sex nam je dobar (iako zadnjih godinu dana je spao na 1-2 puta tjedno),...ima razumjevanja za moje nervoze usred rada i studiranja...sve je to ok...no ipak neki djelovi štekaju...ta komunikacija, taj strah od njegove nepredvidljivosti (teško se bilo što dogovoriti, stalno se predomišlja), ako smo u većem društvu osjećam se nelagodno, stalno sam na iglama...

Imam potpuni kaos u glavi.

Opet smo se posvađali oko gluposti.

Volim ga i osjećam se nezahvalno. No s druge strane, sama sebi ne vjerujem što sam sve tolerirala na početku veze.

Uff, kao da si opisala moju situaciju samo što moj super podnosi alkohol, ali njegovo ponašanje ne podnosi

[Nausikaja]

-sunny- kaže:

ja se osjećam loše zbog te svoje malodušnosti. tad mi nije ni do sexa ni ničega, gotovo da mi smeta u stanu. na kraju takvog dana, kad se ispostavi da sam paničarila i ludjela bez razloga jer sve stignem najčešće...želim se iskupiti, kvalitetno provesti vrijeme s njim...no on je tad za kompom ili mrtav umoran...pa redovito ne bude ništa od toga.

oni posebni trenuci kad smo zaista posvećeni jedno drugome su se sveli na dvaput godišnje u vrh glave. ostatak vremena samo trkamo okolo.

A ne mislis li da malo previse ocekujes od sebe?
Meni je skroz normalno da ponekad, zbog stresa, niti meni niti partneru nije do nicega, nije nam do sexa, no nitko se ne vrijedja kad do takve situacije dodje.

Ili mislis da mozes naci neki nacin da dilas sa stresom tako da ne dodje do te tvoje maludosnosti?
Osjecas li krivicu zbog te svoje malodusnosti?

[ixa]

mislim da postoje i kulturoloske i socijalne razlike medju njima. dolaze iz razlicitih obiteljskih sredina. njemu se bas fucka do tih vrlina , a ona drzi do njih....( nemoj grlit moje frendove jer to nije IN)...hm

pa ja priznajem da sretnem Isusa danas na cesti u onim dronjcima i opancima, ne bih mu se javio(lažem, al zbog opravdanih razloga)hehe

[higijeničarka]

-sunny- kaže:

i sad naposlijetku...ja sam došla do zaključka da to nije to. on se neizmjerno trudi, no ne mogu si pomoći...čini mi se da su svi ti problemi od početka veze još tada presudili.
nemam živaca i energije.

Ne znam o čemu se, nakon ovih redaka, ima više pisati i pričati.

Očito ste prerazličiti, očito te kod njega puno toga nervira te trošiš neizmjerno puno energije na ignoriranje toga.

Ne vidim o čemu se tu još ima razmišljati osim o tome kako nikom nikad nije lako prekinuti i odlučiti biti solo.

[-sunny-]

ixa kaže:

mislim da postoje i kulturoloske i socijalne razlike medju njima. dolaze iz razlicitih obiteljskih sredina. njemu se bas fucka do tih vrlina , a ona drzi do njih....( nemoj grlit moje frendove jer to nije IN)...hm

pa ja priznajem da sretnem Isusa danas na cesti u onim dronjcima i opancima, ne bih mu se javio(lažem, al zbog opravdanih razloga)hehe

to nisu bili moji frendovi. to su bili neki ljudi koje ja površno znam i s kojim mi inače ne provodimo vrijeme, a on ih je vidio 2. ili 3. put možda.

ovaj drugi dio...štogod.