Samopouzdanje

[TsunamiGirl]

Ovdje posotji (odvartna) tema kako poljuljati drugima samopuzdanje. Cijeli život želim drugima pomoći da se dobro osjećaju, uvijek dijelim komplimente i tražim u drugima najbolje strane. Uglavnom i uspjevam.

No, nisam iste sreće, pa čak imam šeficu koja radi točno ono što ste opisali na temi - kako poljuljati drugima samopuzdanje. U zadnje vrijeme sam shvatila i sama da to namjerno radi (trebalo mi godinu dana!). A imam i jednu "frendicu" sličnog sindroma. Uvijek spušta, nabraja što sve nisam napravila, a trebala sam, kaj sam sve zaboravila i koliko sam jela. To radi svima, ne samo meni, jednostavno joj je to obrazac ponašanja.

E, sad je pitanje - kako ojačati samopuzdanje? Ne samo da bi se obranio od ovakvih rospija gore, nego općenito, kako ljudi koji nemaju jako samopuzdanje mogu sebi pomoći.

Npr. ja nisam imala sreće da imam roditelje koji će mi pomoći da izgradim svoje samopuzdanje i dobru sliku o sebi. Dapače, puno je lošija od realne slike. Kako si pomoći?

Prijedlog knjiga za pročitati?

Mislim da je to problem puno ljudi, samo da rijetko tko razgovara o tome...

[Katatonični Dabar]

Brijem da je formula banalno jednostavna :

Mora te prestati biti briga


ne znam da li bi to bilo zdravo razmišljanje, ali karakter bi ti bio Kineski Zid


k’o što je Gable rek'o: Frankly, my dear, I don't give a damn.





Ili to ili zamišljaj, ove koji ti žele spustiti, da su goli


To uvijek pomaže

[TsunamiGirl]

Pa ak neke zamislim golima mogla bih se početi nerazumno smijati

Moj problem je što je mene uvijek briga. Ali si mi ipak dao rješenje- trebam razmisliti čije mišljenje mi je bitno, a čije ne. Opet, kako te može ne biti briga za mišljenje tvog šefa, susjeda, ovog onog....a.a.a.a..a.a.a.a.a.a

Sad sam tek pala u bad

[Katatonični Dabar]

ma čak mislim da ne postoji mišljenje na ovom svijetu koje bi trebalo biti jače od tvoga



to zvuči strašno utopistički i u praxi brijem totalno neizvedivo, ali čini mi se da je jedini način na koji bi mogla ostvariti tu nirvanu koju želiš





ovo sa nerazumnim smijanjem ti je dobar početak


što te ljudi manje razumiju manje će ti spuštat

[spider jerusalem]

tako je.
ne postoji nitko čije bi mišljenje bilo bitnije od tvojeg.
za to bi morala pronaći potpuno 'čistu' osobu.
a takvih nema, ili ima jaaaako malo.

ukratko, uopće nije bitno što drugi misle ili kažu jer to rade kroz filtere vlastitik mentalnih konstrukcija.

[TsunamiGirl]

To bi bilo tako da živim sama. Ali kaj vama nije važno kaj vaš šef priča o vama? Ili kaj vaši roditelji misle o vama? (ovo mi je omiljeni part!) Ili kaj kolege misle o vama? Ili kako izgledate...


Dovoljno je da udjete u neki ekskluzivniji dućan. Odmah ćete znati što prodavačice misle o vama

[spider jerusalem]

TsunamiGirl kaže:
To bi bilo tako da živim sama. Ali kaj vama nije važno kaj vaš šef priča o vama? Ili kaj vaši roditelji misle o vama? (ovo mi je omiljeni part!) Ili kaj kolege misle o vama? Ili kako izgledate...


Dovoljno je da udjete u neki ekskluzivniji dućan. Odmah ćete znati što prodavačice misle o vama

sljedeći korak je tada da vidiš na temelju čijih vrijednosti donose zaključke o tebi.
I vidiš da li su ti te vrijednosti stvarno važne.
Vrijednosti koje proklamira društvo ili korporacije, tj sve vezane uz novac...

[spider jerusalem]

TsunamiGirl kaže:
Ali kaj vama nije važno kaj vaš šef priča o vama?

Ako radim svoj posao svjestan da ga radim dobro briga me što šef priča jer to izlazi iz okvira posla. a družiti se sa njim nemam namjeru.

[eena_]

spider jerusalem kaže:
Ako radim svoj posao svjestan da ga radim dobro briga me što šef priča jer to izlazi iz okvira posla. a družiti se sa njim nemam namjeru.

bitno je jer šef je nadređen i trebao bi vrednovati rezultate nečijeg rada, omogućiti napredovanje u skladu s tim. Ako ti stalno radiš dobro, a šef ti to donekle prizna, ali te onda sroza na nekom osobnom planu, samo da bi konačna ocjena bila manja, onda je bitno šta taj šef priča. Ili je šef, ili je samo kolega kojem do mozga još nije došlo da je hijerarhijski viši pa se služi diskreditiranjem. Svi ljudi nemaju cjelovitu sliku o tebi nego ponekad moraju vjerovati nečijoj procjeni.

[Katatonični Dabar]

eena_ kaže:
bitno je jer šef je nadređen i trebao bi vrednovati rezultate nečijeg rada, omogućiti napredovanje u skladu s tim. Ako ti stalno radiš dobro, a šef ti to donekle prizna, ali te onda sroza na nekom osobnom planu, samo da bi konačna ocjena bila manja, onda je bitno šta taj šef priča. Ili je šef, ili je samo kolega kojem do mozga još nije došlo da je hijerarhijski viši pa se služi diskreditiranjem. Svi ljudi nemaju cjelovitu sliku o tebi nego ponekad moraju vjerovati nečijoj procjeni.

da ali šefovo mišljenje ti je bitno zbog para koje povlači, a ne zbog mišljenja kao takvog


ajmo ovakvu situaciju:

voziš se tramvajem. i odjednom počneš nekontrolirano trzat udovima, ali baš ono nekulturno bacat ruke i noge u dalj (drugim riječima plesat ). ljudi bi te počeli čudno gledati i većini nas bi postalo neugodno


sad pitanje je zašto je nama bitno što većina tih stranaca misli o nama?? njihovo mišljenje nam ne donosi ni pare ni sex ni sigurnost?? potpuno nam je nevažno u životu, a ipak...

zašto je dakle bitno da hrpa stranaca ima pozitivno mišljenje o nama???

TsunamiGirl kaže:
Ili kaj vaši roditelji misle o vama?

da, roditelji su tu nažalost da nam ruše samopouzdanje





zapravo ne, njihova je funkcija da nam izgrade samopouzdanje po uzoru na ono kakvo oni nisu nikad imali

u tome leži prokletstvo roditeljstva

[zak fatalist]

Tsunami, ako već imaš dovoljno hrabrosti da svoje osobne probleme iznosiš ovdje i o njima raspravljaš, onda je očito da ti je i samopuzdanje na puno višem nivou no što sama misliš. Koliko god da zvuči otrcano, doista su neki ljudi poput protagonista "Čarobnjaka iz Oza" - traže ono što već odavno imaju a da nisu toga svjesni.

Dabar, kao pravi stoik, ima pravo kada ti kaže: "Mora te prestati biti briga". To je teško, ali kad profunkcionira ispada bolje no što će ti itko ikada priznati. Drugim riječima, u ovakvim slučajevima, brini se za svoj donji i stražnji dio tijela, a ne tuđi.

[BabyNicky]

Katatonični_Dabar kaže:

da, roditelji su tu nažalost da nam ruše samopouzdanje
zapravo ne, njihova je funkcija da nam izgrade samopouzdanje po uzoru na ono kakvo oni nisu nikad imali

u tome leži prokletstvo roditeljstva

potpisujem. ja uvijek velim da te nitko ne moze vise sjebat neg sto te sjebu vlastiti roditelji.

ja recimo imam sičjuejšn vit maj dedi. No sva sreća kaj znam tko sam i sto sam i koliko vrijedim. NNNS.
Nista nas ne smije sjebati.

[anarhija]

vidis, vrlo malo ljudi ne pati od te "bolesti". mislim da je bitno da znas koji su ti prioriteti u zivotu i sta ti hoces. potrebno je sortirati ljude oko sebe. mozda ta tvoja frendica tebi to prebacuje da bi umanjila svoje komplekse. iz iskustva mogu reci da vecinom to stoji iza takvih ispada. sefica, postigla mozda dosta toga sto se karijere tice, a u biti je isfrustrirana i nezadovoljna sama sobom (iz bilo kojih razloga) mislim, mozda lupam...ali, vecinom stoji nesto iza maske takvih ljudi.

lako je reci; sta te briga. nije jednostavno svakodnevno podnositi necije frustracije.

ja ne bih trazila gresku u sebi, nego u drugima. od onoga trenutka kada ona osjeti da nema nekog utjecaja na tebe ili tvoje raspolozenje, pronaci ce drugu zrtvu.

ako si svjesna da nisi zadovoljna sobom ili ako patis od nekog nedostatka....promjeni blago receno.

budi nasmijana, vedra, nabaci i ti tu masku svako jutro kada krenes na posao i uvijek pocni od same sebe. ti protiv cijelog svijeta vjeruj da uspjeva. lijepo je pomagati ljudima, to takodje dopunjava tvoj ego, ali gledaj da si sama sebi na prvom mjestu.
ponizavati druge i na taj nacin kupiti energiju, to je ispod svakog nivoa.

[Katatonični Dabar]

anarhija kaže:

budi nasmijana, vedra, nabaci i ti tu masku svako jutro kada krenes na posao i uvijek pocni od same sebe.

loš savjet


ako je dan usran, tvoje je pravo da pokažeš svima koliko je usran

[BabyNicky]

anarhija kaže:


budi nasmijana, vedra, nabaci i ti tu masku svako jutro kada krenes na posao i uvijek pocni od same sebe.

I disagree. problem je sto to sto trebas nabacit nije MASKA, jer maske padnu kad tad. To treba biti stav, to treba biti tvoje razmisljanje, to trebas biti ti.
i mraaaaaaaaak penso postitivo muzika, prporucam Edu Maajku i no sikiriki...

[TsunamiGirl]

Hvala na dobrim prijedlozima. Na kraju ova tema pokazuje da svi kuzite o cemu pricam, a to znaci da je stvar rasirenija nego sto zelimo priznati.

Mislim da svi imamo problema sa samopuzdanjem, barem vecina. Samo sto neki imaju kronicnih problema, a drugi tek povremenih.
Cak i moj frend za kojeg sam mislila da nema mi je rekao jedan dan da ima. I onda sam se malo zamislila.


Mislim da je katatonicni dabar (ha, ha, koji nick) u pravu. U načelu bi me trebao biti baš briga ko kaj misli. Ionako je JEDINO VAŽNO što mi mislimo o sebi. Zašto? Zato što nas svi mogu voljeti, a ako mi mislimo da smo grozni, dzabe, jel tako? Dakle vazno je sto MI MISLIMO O SEBI.

Zato ja ovdje i govorim o samopuzdanju. Kad razmislim mozda me ljudi cak vise vole nego sto sama mislim da da. Puno se puta iznenadim. Kako glupo, jelda? I puno puta cinim stvari samo da upropastim sve to dobro da bi na kraju mogla reci kako sam grozna i kako me nitko ne voli. Je znam da je bolesno. Al zanima kako si pomoc, a ne govorit da si bolestan

[spider jerusalem]

eena_ kaže:
bitno je jer šef je nadređen i trebao bi vrednovati rezultate nečijeg rada, omogućiti napredovanje u skladu s tim. Ako ti stalno radiš dobro, a šef ti to donekle prizna, ali te onda sroza na nekom osobnom planu, samo da bi konačna ocjena bila manja, onda je bitno šta taj šef priča. Ili je šef, ili je samo kolega kojem do mozga još nije došlo da je hijerarhijski viši pa se služi diskreditiranjem. Svi ljudi nemaju cjelovitu sliku o tebi nego ponekad moraju vjerovati nečijoj procjeni.

U tom trenutku razmisli koliko skupo želiš prodati svoju guzicu i koliko duboko želiš uvući nos u šefovu. Jer što god napravila, šef uvijek može izmisliti nešto da te sroza. a ti češ plačati sve skuplju cijenu.

[TsunamiGirl]

Spider, ne kužim tvoj komentar.


Ja sam danas poslala mail precedniku uprave da bi ja da se on i ja druzimo, s tim da sam na CC stavila i dvije nize rangirane osobe, moje direktnije nadredjene šefove. Da ne bi bilo da nešto mutim.

Ona koja stalno radi ovo sto je Ena napisala se jako uznemirila jer kao - sto ja imam s njim komunicirati, ona ce mi reci sto mi nije jasno, bla, bla, bla. A znas zasto? Zato sto ju je frka sto sad ja njemu MOGU RECI.

Rekla sam joj da je prema ugovoru i formalnostima on taj koji odredjuje moju placu te da smatram da je logicno da s njim razgovaram, a da sam svjesna da mu one mogu dati argumente za razgovor. Uglavnom, ja doista vjerujem da sve dodje na svoje i da što se više "uvlačiš" to više gubiš samopuzdanje, a onda po malo i poziciju i na poslu i u društvu. Samo samopouzdane osobe imaju status u smislu tudjeg poštovanja.

Uglavnom, znam da sam se upustila u malo riskantnu situaciju, ali vjerujem da ju držim pod kontrolom. Imam svoj cilj i želim ga ostvariti. Naravno da neću olajavati ove dvije ispod. Samo ću reći što mene muči

[spider jerusalem]

što više popuštaš drugima to se oni močnije osječaju nad tobom, a to ih definitvno ne čini boljim osobama.

TsunamiGirl, reakcije ljudi na tebe i tvoje osobine ili ponašanje ti smetaju stoga što odražavaju tvoje lično nisko mišljenje o sebi. Ono što ljudi rade nikad nije važno, važno je samo kako to na nas utiče. Iz toga se uči. A iz ovoga što pišeš vidi se da ne voliš, ne poštuješ i ne prihvataš sebe. Kad promeniš odnos prema nekim svojim osobinama i sklonostima - videćeš kako te više neće uznemiravati komentari drugih ljudi i vremenom će oni i prestati. Umećeš da staneš u svoju odbranu.
Radi na sebi. Ispituj ideje koje imaš o sebi i svetu koji te okružuje. Sastavi listu najnegativnijih stavova koje u sebi nosiš. Priseti se svega zbog čega sebe optužuješ i okrivljuješ i zbog čega optužuješ i okrivljuješ druge. Pitaj se: Zašto me povređuje kad neko o meni kaže ili misli ... ? Na šta u meni to ukazuje? Kako mi to može pomoći? Nauči da gledaš svoje reakcije na druge kao još jednu mogućnost da naučiš nešto više o sebi. Ne fokusiraj se toliko na spoljnju situaciju. Onda malo razmišljaj o svim tim stavovima i uvidećeš - to su samo misli i to misli koje ti je usadio neko drugi (možeš čak i otkriti ko i u kojoj prilici), ali su one tako dugo u tebi da si počela ne samo da ih prihvataš kao svoje - već su one za tebe postale i realne!
Meni mnogo pomaže sledeći način odstranjivanja takvih ideja i misli: Kada otkrijem neku negativnu ideju o sebi ili svetu, njen uzrok i besmislenost, ja joj se onda fino zahvalim što me je toliko služila i sa mnom se družila i pustim je da ode. I više je ne "hranim" mentalnom energijom.
I najvažnije: trudi se da ne osuđuješ sebe što nisi savršena. To niko nije niti može biti. Ne budi gruba prema sebi ako ponavljaš istu grešku više puta. Seti se kako si nekad učila da pišeš - napravila si mnoštvo grešaka da bi sad pisala brzo i čitko i bez razmišljanja. Sada učiš da voliš i prihvataš sebe. Moraš sebi dopustiti i greške.

Žalosno je što smo svi mi manje ili više odrastali učeni da se naša vrednost ogleda u očima drugih, izmanipulisani osećajem krivice sa sistematski usađivanim stavom da nikad nismo "dovoljno dobri i zaslužni" tako da nam posle treba mnogo vremena da sa tim izađemo na kraj i preoblikujemo svoje stavove o sebi i svetu. Što se tiče naših roditelja, u većini slučajeva (ako izuzmemo ekstremne situacije zlostavljanja) - oni su nas odgajali onako kako su najbolje znali i umeli. Razmisli o svojim roditeljima i uvidećeš da su i oni sami vrlo često nesigurni u sebe, uplašeni, zabrinuti... Ako sami nisu naučili da vole sebe - kako su to mogli naučiti tebe? Kako neko da pruži ono što nema? A najčešće je baš takva situacija.