Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.08.2003., 16:49   #1
Red face Pokušaj priče

Bilo mi dosadno ovu subotu, i tako dobio ideju za jednu priču, i počeo nešt malo pisati. Pošto nisam nešto načitan znam da mi je izražavanje na razini retardosa, no svejedno bar sam pokušao ... Eto sigurno je puno i gramatičkih greškica, no cijenio bih bilo kakav komentar . Napisao sam nekih desetak stranica, no smatram da kad bih stavio text takve veličine nitko se ne bi potrudio pročitati...

------------

- Dobro jutro... Kako se osjećate?

Nježni, jedva čujan glasić odjeknuo je prostorom nekoliko puta prije nego li je tišina ponovno zavladala. Tovol Merker željan odgovora na njegova buduće postavljena pitanja, otvori usta i napne vratne mišiće u nadi da izusti riječ ili dvije, ali plod tog napora je izostao rezultirajući daljnjom tišinom. Nemogućnost sposobnosti komuniciranja, i one najednostavnijeg oblika zbuni Tovola te u njemu stvori sumnju da je ovo što sada proživljava trenutačno stanje posljedica sna. Znao je da je moguće govoriti, čak je i bio uvjeren da je on sam nekada nizao riječi jedne za drugom čineći kompleksne i potpune rečenice koje su imale značenje i upotrebu. Ali danas, najvjerovatnije san, koji je uostalom temporalan kao i svaki drugi, uzrok je njegova hendikepa. Treba čekati, pomislio je Tovol.

- Nije se još potpuno oporavio...

Opet je odjeknuo taj umiljati jekom popraćeni glasić. Svijestan dara njemosti skromnog sna, Tovol odlući zaobići tu prepreku tako da vidi i pokaže ako već ne može i da kaže. On otvori oči, i vidje isto što i zatvorenim očima; beskrajni mrak. Panika i strah počnu mutiti njegov razum, ali on ubrzo pobije daljnje falšne predođbe idejom da je sve ovo još jedna igra sna. Ne vidim, ne raspolažem sposobnošću govora, ne preostaje mi mnogo, ali i to što imam dovoljno je, Tovol hrabro zaključi. Sposobnost da čuje, u tom trenu činila mu se najvažnijom. Sluh mi je, pomisli on, jedina mogućnost da sebi stvorim sliku ljepote vidljive očima nezahvaćenim ovim prokletim snom. Daljnju koncentraciju on usmijeri prema svakom trzaju i čujnom pokretu, a pomoću te zvukovne slike vizualizira samome sebi prostor u kojem se nalazio. Odmah je prepoznao zujanje muhe. Po jačini zuja Tovol predpostavi da je muha iznimno velika, a stalno zujanje u krug Tovola navede na razmišljanje da se nalazi u malenoj tamnoj prostoriji. Muha je zelene boje pomisli on, ne znajući kako je došao do te pretpostavke. Ubrzo Tovola uznemiri zvuk koji nije mogao biti muhinih krila dijelo. Neobiča kombinacija muhinog zuja i teških hrapavih udisaja natjera ga na ignoriranje zuja, u nadi otkrivanja uzroka tih uznemirujučih udisaja. Začuđen uspijehom potpune negacije muhinog zuja, on se usredotoči na udisaje koji su bivali glasniji. Jedino muškarac starije dobi mogao bi imati ovako umorne udisaje, zaključi Tovol, predpostavljajući da je to muškarac punijeg stasa kojega krasi crna neuredna brada. Jasnoču udisaja prekine tup-tup-tup zvuk navodeči Tovola na zaključak da je to zvuk koji proizvede drvo po kojemu se lupka. Njegova predpostavka je da se u sobi nalazi drveni smeđi stol, a čovjek crne neuredne brade stoji pored tog stola po kojem lupka. Nikada Tovol nije imao veću kontrolu nad svojim snom. Još neko vrijeme nizali su se razni zvukovi koje je Tovol vizualizirao, ali uskoro svaki trzaj bivao je sve sličniji i kompliciraniji za raspoznaju. Metalni tik-tak zvuk uznemiri Tovola koji je pamtio već previše zvukova , i zuj muhe se vratio; ali sad je to zujanje bilo sličnije osi. Tup-tup-tup zvuk bivao je sve brži, kao da je davao ritam već nervoznom zuju tog bumbara. Udisaji su zvučali nalik gladnoj životinji koja je bila spremna požderati i vlastito mladunce. Što se više koncentrirao, u nadi da razlikuje zujanje od udisaja, to mu se tup-tup-tup zvuk činio sličnijim, ne samo zujanju već svim zvukovima koji su prethodili tome sada već identičnome zvuku. Novonastala psihotična simfonija tvorila je jedinstvenu i nemoguću za dešifrirati zvukovnu sliku. Ta spoznaja ogorči Tovola koji od srđbe poviče: “Želim da ovaj san završi”. Njegov povik ostade strujati samo njegovim mislima, stalno odjekujući i rušeći sve prijašnje spoznaje i ne dopuštajući spoznaju novih smislenih zvukova. Te nepozvane, beskonačno reverbirane riječi ostadu goniti njegov razum. U početku se borio protiv samih tih riječi. Pokušao se dignuti, zamahnuti rukom, te udariti samoga sebe, u namjeri da pomoću sile izbaciti ostatke njegova povika, ali repetirajuće riječi i dalje su nastavile kružiti u kombinaciji sa sada već trostruko bržom simfonijom tup-tup-tup, zuj-zuj i tik-tak zvukova. Nova spoznaja potpune tjelesne oduzetosti gonila ga je kao najgora noćna mora u svijetu realnosti. Slova toga povika slična histerično osvetoljubivoj djeci kaotično su skakutala na sve strane tvoreči nove kombinacije nerazumljivih riječi koje su Tovolu zadavale strašnu glavobolju. Nije mogao kontrolirati svoje tijelo, ovaj san mu nikada nije niti dopuštao takovu kontrolu. Da koliko tik završi još želim morzujam san dan huh ovaj čekati da zašto nas još želim zuj-tik moram san trpiti da tup-huh-tik želim završi. U tom isprekidanom toku novih, starih i izmiješanih riječi, Tovolu se na izmaku snage i volje za nastavak sna iz kojega nije bio u mogučnosti da pobjegne učinilo da čuje nešto više od jeke samih jeka.

- Zašto da još se završi nije potpuno ovi oporavio, ovaj uspavaj ga, moguće dan glasovi je da tik treba ne nas proći više san vremena prestaju.

To su bile zadnje prostrujale riječi mislima koje Tovol nije bio u stanju kontrolirati. Napokon je zavladala toliko priželjkivana umirujuća tišina.
Stampy is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2003., 23:46   #2
Wink

Stil dobar , tema (ideja) bizarna i mučna... Vuče na Kafku. Možda ipak nisi toliko retardiran kolko misliš. A da ti nisi običan provokator?
 
Odgovori s citatom
Old 29.08.2003., 11:31   #3
S nestrpljenjem ocekujemo novu pricu!
Porto is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2003., 19:18   #4
Arrow

Nemam neku novu priču , no zato imam nastavak ove ... Hvala na odgovoru marlon i Porto. Eto prvo sam ovu priču pokazao frendu, pa mi je on rekao da je užas, pa nisam bio siguran dal da ju stavim uopće ovdje. Ali nakon vaših komentara dobio sam volju za pisanje, pa sam napisao još nekih dvadesetak stranica, naravno neću sve stavit odmah... Da ne splašim i ono malo ljudi kojima se da čitati ... Eto nastavka, i opet napominjem da je i više nego moguće da ima muchos gramatičkih grešaka, tako da ... E, da sam čitao više u školskim danima .

-------------

- Dobro jutro.

Opet taj glasić, opet taj san. Pomisao ponovne bespomoćnosti ošamuti Tovola, koji naglo otvori oči te se nespretno uspravi u pokušaju da izbjegne proživljavanje još jednog sna predvođenog tako stvarnom patnjom i izgubljenošću. Spoznaja da vidi odmah je izazvala osmijeh na licu Tovola izmorenog idejom mogučnosti ponavljanja ne traženih misli. Val olakšanja potopio je razum koji je ustupio mjesto ekstazi, on neko vrijeme nije znao što vidi, samo je bio siguran da vidi. Nije mu bilo važno gdje se nalazi, koje ga boje okružuje, niti kakvi se oblici igraju njegovim osjetilom vida. Kontrola koju je imao nad samim sobom, nad svakim svojim pokretom i treptajem, činila ga je zadovoljnim, tim više što je znao da je noćna mora koja je negirala većinu njegovih osjetilnih sposobnosti sada stvar prošlosti.

- Dobro jutro, vidim da ste se probudili.

Taj drugi pozdrav trgne Tovola koncentriranog na sva svoja osjetila koja su bila na svome mjestu i broju. Tovol pogleda osobu plahog glasa te ispusti nerazumljiv grljm zvuk, ali ubrzo nakon nekoliko hrapavo kašaljavih pokušaja on progovori.

- Gdje sam ja? Tko ste vi?

Još uvijek usporen i zbunjen ovim događajima, Tovol stade promatrati sobu u kojoj se nalazio zajedno sa svojom, za sada ne previše komunikativnom sugovornicom. To je bila mala sobica, sva u bijelom, tu se nalazio jedan maleni krevet na kojemu je sjedio, bijeli stolić i jedna bijela stolica, i to je bilo sve. Pomalo siromašno pomisli Tovol, čak nema niti jednog prozora. Kružni zid koji je zračio dubokom natprirodnom bijelinom djelovao je agresivno, te upravo ti stalni, identično žustri nasrtaji bijeline zbune Tovola, koji počne sumnjati u pravilnost svojih uvjerenja o završetku sna.

- Drago mi je da ste se probudili. Odmah ću ga pozvati, pričekajte malo, a u međuvremenu popijte ovu tabletu, da izbjegnete ipak neke dodatne neuspojave. Nikad dovoljno opreza.

Ton glasa kojim je progovorila djevojka obućena u bijelu uniformu ovog puta bio je stroži, i ne više tako plah kao njeni prijašnji nesigurni pokušaji uspostavljanja kontakta sa Tovolom, koji se upravo spremao da postavi još jedno pitanje, makar nije dobio odgovor na prethodno postavljena dva. No prije nego što je Tovol postavio novo pitanje djevojka je već bila zatvorila vrata za sobom osuđujući ga na zatvoreništvo u bijelini. Ne mirivši se s tom osudom, on odluči krenuti za misterioznom djevojkom, ali ostade prikovan uz krevet. Još uvijek osjećam posljedice sna, zaključi Tovol, te nastavi mirno ležati s namjerom da pričeka tog čovjeka. Primjetivši duguljastu bijelu tabletu u njegovim rukama, on ju hitro popije. Tek nakon što ju je progutao zapita se kakav efekt ta tableta ima, ali odgovor na to pitanje nije dugo čekao jer već je počeo osjećati val nove snage koji se javio u njegovu izmorenom tijelu. Ako ovo je zaista san, čudnu igru igra, pomisli on, te se izgubi u svojim razmišljanjima.

***

Ukoliko se stanje uskoro ne promijeni... Ne, ne želim sada o tome razmišljati, ali možda je ipak ovo bila greška. Rekao sam da je riskanto, nije me slušao. Ne mogu više ovako, čekanje me samo izluđuje, uostalom zanemarujem ostale projekte ovih dana, kao da i ne postoje. Najbolje da pođem pojesti nešto, izgladnjivanjem neću ništa postići. Odmah će mi javiti ako dođe do promijena. Idem nešto pojesti, kontaktirajte me ako dode do promijena... Slažem se... Ne, nema potrebe. Danas su svi nekako napeti, moguće je zapravo da se ja tako osjećam, a oni samo reflektiraju moje ponašanje, moram se srediti, uostalom nije moja krivica ako nešto pođe po zlu. Heh, ali opet ako to i učinim, svalim krivnju na nekoga drugoga, činim upravo ono što najviše prezirem kod drugih. Ali, nema razloga da krivim nekoga kad ni ja sam nisam kriv... Možda sam ga ipak trebao zaustaviti. Pitao je uostalom i za moje cijenjeno mišljenje. Vrijedi pokušati. Žalostan je to bio odgovor, možda je tražio moje mišljenje u nadi da mu pomognem, da mu kažem nemoj biti lud, a što sam ja napravio... Ništa! Upravo to... Ništa, nisam ga niti poku... Molim, da o ...da da oprostite, ovih sam dana malo smeten. Izvolite... Koliko?... Odličan rezultat, da slažem se s vama. Zaista ću morati pobliže pogledati taj vaš projekt... Koji ste rekli da je broj... Aha 637, dobro... Da, da još čekamo, vidjeti čemo... Hvala, hvala doviđenja. Hvalisavac jedan, ne podnosim tu njegovu umjetnu sreću... Hmm ali kad bolje razmislim on jedini danas nije bio napet, no već vidim Zruhina kako me davi s tim rezultatom... Danas je stvarno red dugačak, mislim da ću preskočiti i ručak. Bolje da se vratim, možda ima novosti, a ionako nisam više gladan. Jedno je sigurno, nikada više. Ovo me stoji previše živaca... Dobar dan... Da. On izgleda još gore od mene, oh zaboravio sam ga pitati... Ma uostalom nije tako važno. Ksandra? Ona je! Možda ima novosti, bolje da i ja potrčim. Recite brzo, što se dogodilo?... Probudio se?... Odlično, brzo krenimo da se odmah upoznamo sa situacijom... Jeste li primjetili kakvo abnormalno ponašanje?.... Znači sve je u redu.Ipak je sve u redu. Zašto je tako udaljen, sada bih najradije potrčao, ali suzdržati ću se. Blizu smo... Evo vratiju, napokon! Samo trebam biti smiren. Ja ću sam ući, lakše je u četiri oka... Haha, ne brinite se... Ne! Pričekajmo s pretragama. Prvo bih popričao s njim. Evo ga, izgleda pomalo zbunjen, ali naravno to smo i očekivali...

Zadnje uređivanje Stampy : 29.08.2003. at 22:17.
Stampy is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2003., 22:13   #5
Evo nastavka... Jel to uopće tko čita .

---------------

Dok je čekao, Tovol se posvetio traženju odgovora na pitanja zašto i kako je dospio ovamo, ali ta potraga svela se na otvaranje novih mutnih pitanja bez odgovora. Novonastala praznina u njegovoj glavi onemogučila mu je da poveže određene događaje, a upravo ta praznina izazivala je bojažljivu sumnju u ovu realnost, koja je mogla biti jedna u nizu od mnogih igara njegova sna. Svaka sekunda te izgubljenosti plašila ga je kao minuta, a svaka minuta razdirala ga je kao dugih šezdeset minuta besciljnog traganja za neodređenim. Nije znao kako da traga, što da očekuje, pretraživanje uspomena, misli, osjećaja, sve je bilo razbacano, sakriveno. Znao je da njegov zadatak, ako želi odgovor na sva pitanja, složiti nesloživu slagalicu. Potraga za odgovorima znatno umori Tovola koji zbunjen nelogičnostima i zavrzlamama fokusira pogled na izrazito bijela vrata očekujući izljev riješenja sa samim otvaranjem tih vratiju. Ali što je duže gledao, to su pitanja bivala kompliciranija u toj neprestanoj suši odgovora. Samo nekoliko sekundi, tih beskrajno dugih sati stvorenih u njegovim mislima, okupirala je boja vratiju. Bijela, pomisli on, neobično kao i cijela ova sobica, ali što je duže gledao u ta dubinsko bijela vrata, to su ona bivala sličnija kružnom zidu njegove sobice. Njegov vid, zamućen bijelinom, varao ga je, te udaljavao od odgovora, on više nije mogao da razazna vrata, od samoga zida. Nagli okret glavom ulijevo, uplašeni pokret udesno... Okružen iritirajučom bijelinom, više nije znao kako i gdje da gleda. Kao da bijaše bačen u najdublje more bijeline koja ga je bez imalo skromnosti neprestano gušila. Nedostatak kisika stvori u njemu želju za crnom površinom. On počne mahnito lutati očima, pokrete glavom više nije bio u stanju kontrolirati. Neobjašnjiva ukočenost bijaše popračena nasumičnim grčevima, posljednjim znacima života. Grčeva je bivalo sve manje, a bijeline sve više, taj prijelaz činio se tako skladan, a upravo taj prijelaz značio je kraj. Spokojnost izazvana pomirenjem sa sudbinom, te njenim prihvačanjem, trgnula je Tovola željnog finalnog pokušaja prije potpunog potonuća. Snažnim trzajem oka, glave, tijela, cijelog svog bića, Tovol rastrgne čin petrifikacije. Tim hrabrim trzajem on zamijeti čistoću tamne boje, sviježinu povjetaraca crnine, materijaliziranog u obliku kvake na vratima, to je bio spas koji je Tovolu omogućio toliko željeni bijeg. Kvaka je ta koja daje odgovore, pomislio on. Otvaranjem kvake, otvaraju se vrata, otvaranjem vratiju bližim se odgovorima. Kakvim odgovorima? On počne razmišljati o postavljenim pitanjima. Hoče li odgovor na ta pitanja dovesti samo do otvaranja novih još zamršenijih pitanja. Moram biti mudar, zaključi on, tako što ću postaviti što je manje nepotrebnih pitanja poštedjet ću sebe novih spoznajnih konfuzija. Odjednom, on primjeti sporo pomicanje crne škripave kvake na vratima, bližim se, pomisli Tovol koji ni sam nije znao što da očekuje. Kvaka se vraća na svoje mijesto, a vrata već bijahu odškrinuta. Tovol ništa nije vidio, ali je čuo hihotavi ženski glas, i poznate muške promukle duboke udisaje . Sve se odvijalo tako sporo, ali otkucaji Tovolova srca bijahu znak da je i to prebrzo za njega. Vrata se napokon širom otvaraju, a na ulazu se pojavi muškarac star pedesetak godina, sijedih brkova, neurednih obrva, obučen u bijelu uniformu. Nakon toliko nagađanja i pripremanja, Tovol zanijemi od uzbuđenja i straha gorući željom da pridošlica ostvari prvi kontakt. U početku oni izmjeniše treptaje, i tako nekoliko puta, ali tišinu prekine glas stranca od kojega je Tovol pokušao sakriti strahopoštovanje.

- Drago mi je da je sve u redu. Ja se zovem Markton Tjalni i sve ću vam objasniti, samo strpljenja.

Nakon tih riječi Markton mu spremno pruži ruku, s namjerom upoznavanja i uspostavljanja prijateljskog kontakta. Ne mogavši više da se suzdrži tjeskobog pritiska, Tovol se brzopleto digne, te ponosito stade pred Marktona. U tom trenutku, i sam začuđen svojom snagom on uplašeno upita: “Nisam siguran u svoje pamćenje, a niti sam siguran da znam ono u što sam sada uvjeren da znam, ako biste mogli da...” Markton ga prekine i odgovori mu sa stpljenjem i određenom nježnošću koju i sam Tovol primjeti.

- Nije na meni da kažem da znam kako se osjećate, jer istina je da ne znam. Hrabar ste vi čovjek, i sigurno želite postaviti mnoga pitanja. Na neka imam odgovor, ali više je onih na koja nemam. Ali da ne brzamo, ako mi dopuštate, zapravo ako mislite da vam tijelo dopušta dodatan napor, predlažem da se prošećemo i razjasnimo neke stvari.

Tovol ne progovori ni riječi, već klimne glavom u znak odobravanja tog prijedloga. Zanesen željom da pokaže kako vlada svojim izmorenim tijelom, on snažno zakorači prema zatvorenim vratima. Usporenim koracima Markton se približi Tovolu, blago nasmiješi, te izađe van iz sobice. Tovol osjeti nekoliko kapljica znoja izazvanih strahom i zbuđenjem, kako kliznu niz njegovo lice, on duboko udahne te uplašeno krene za Marktonom.
Stampy is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2003., 20:38   #6
Možda si malo previše usredotočen na unutrašnji (introspektivni ) svijet Tovola... Možda je to u kontekstu cijele priče bitno , no ne bi bilo dobro da postane samo sebi svrha...
 
Odgovori s citatom
Old 30.08.2003., 22:21   #7
Ahh znam tu sam se i ja dvoumio, no želio sam postići to, pa makar i otišao u neki ekstrem ... Naravno da to samo sebi nije svrha. Te dijelove sam morao imati. Imao sam opciju da pocijepam tu cijelinu i ubacim ju na raznim dijelovima (pošto ju je najteže i najvjerovatnije najdosadnije čitati). No ipak sam se odlučio cijeli taj introspektivni pogled započet i završiti, i tek onda započeti s tako reči razvijanjem priče... Tako da mi je zapravo ideja ispričati priču podijeljenu na 6 ili 7 (još nisam odlučio) cjelina. Ovaj pomalo apstraktni pogled činio bi prvu (još jedan post će biti takav), no onda sam gotov s tom introspektivnom cjelinom, no eto nadam se da nisam zatupio ....

btw hvala na kritici, vidiš sad se opet dvoumim nisam mislio da je tako zapiljeno, hmm morat ću još razmisliti o tome....
Stampy is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2003., 23:04   #8
Cool

Lijepo ti istovari cijelu priču . Onda ću ti (bar ja) reči kaj mislim...
 
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:31.