Djetinstvo.

Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

[Anastasia]

ne mogu izdržati ...
sorry....
nije djetinstvo nego DJETINJSTVO

[te@]

Generalno svoje djetinjstvo pamtim samo po lijepom. Imala sam sreću da sam odrasla u maloj sredini, u velikoj kući s još većom okućnicom i da su roditelji imali vremena baviti se s menom i bratom, iako su oboje radili. Doduše stari nešto manje jer je dosta vremena provodio po službenim putovanjima, al' bi to nastojao nadoknaditi za vrijeme godišnjeg il vikendima.
I uvijek je meni i burazu donosio one veeeelike Toblerone iz Austrije.

Dobro, tu i tamo bih znala popit batine od stare zbog mlađeg brata i negdje sa 12-13 mi je bilo užasno žao što nemam sestru.

Živcirala me matematika i vjeronauk, živcirala me počesto stara sa svojim "ti si starija", al' bih joj sve oprostila kad bi vikendom spekla kolače ili nam uvečer zimi u malom tosteru radila tosteve sa finom šunkom i topljenim sirom

U to doba sam i non-stop nosila nekakve dva broja veće hlače, jer sam zabrijala da imam "noge ko čačkalice".

[kosta vujic]

tisina kaže:
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

samo se ti potrudi da sve to shto tebi nedostaje ne usfali tvojoj djeci i bit ce ok ... potrudi se da oni pamte ljubav njeznost i toplinu

[kosta vujic]

Anastasia kaže:
ne mogu izdržati ...
sorry....
nije djetinstvo nego DJETINJSTVO

[kosta vujic]

te@ kaže:
...baviti se s menom i bratom......kad bi vikendom spekla kolače

TE@ + LEGION =idealan par

[te@]

kosta vujic kaže:


TE@ + LEGION =idealan par

Šta je, opet previše pitralona za doručak?
Aj, majke ti sablazni nas sve pa napiši dvije-tri suvisle rečenice o sebi i svom djetinjstvu.

[mrkenangelo]

ni ja ne mogu izdržati...


curo, kak ti pišeš - ma to je divno, to je... nemam riječi, ali skoro sam se rasplakala čitajući uvodni post. pišeš li? mislim - jesi li razmišljala o tome da napišeš neku zbirku priča ili možda čak roman? posjeti ponekad podforum književnost, tamo su dragi ljudi sličnih emocionalnih potreba i sličnog načina razmišljanja

[kosta vujic]

te@ kaže:
Šta je, opet previše pitralona za doručak?
Aj, majke ti sablazni nas sve pa napiši dvije-tri suvisle rečenice o sebi i svom djetinjstvu.

draga te@,
moj post koji citirash je itekako suvisao a ti to ili neces ili ne zelish vidjeti pa cu ti objasniti:
- u svojim mnogobrojnim prepucavanjima s ljudima na forumu jedno od najcescih je s legionom uz stalne osvrte na njegovu nepismenost a ja sam se u svom "nesuvislom" postu usudio osvrnut na tvoju pismenost citirajuci te

[kosta vujic]

mrkenangelo kaže:
posjeti ponekad podforum književnost, tamo su dragi ljudi sličnih emocionalnih potreba i sličnog načina razmišljanja

... i podjednakog stupnja pismenosti, uostalom

[te@]

kosta vujic kaže:
draga te@,
moj post koji citirash je itekako suvisao a ti to ili neces ili ne zelish vidjeti pa cu ti objasniti:
- u svojim mnogobrojnim prepucavanjima s ljudima na forumu jedno od najcescih je s legionom uz stalne osvrte na njegovu nepismenost a ja sam se u svom "nesuvislom" postu usudio osvrnut na tvoju pismenost citirajuci te

A jadan...


Btw. i veliš sretno si djetinjstvo imao? Nisu te roditelji tukli?

[GnothiSeauton]

te@ kaže:
Šta je, opet previše pitralona za doručak?

bwhaaaaHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA

Da 'pitralona'

Te@ kenguve cave!!!!

[kosta vujic]

te@ kaže:
A jadan...


Btw. i veliš sretno si djetinjstvo imao? Nisu te roditelji tukli?

pa nisam se izjashnjavao o svom djetinjstvu ali kada vec pitash, nije bilo loshe:
- kuca velika ali okucnica ne - bila je manja od kuce
roditelji me nisu tukli osim zbog mladje sestre, ponekad...
da i nabijali su mi komplekse govoreci mi da imam ruzne tanke noge pa sam ja zbog toga jadan nosio dva broja vece hlache [brijao se tada josh nisam]

[kosta vujic]

GnothiSeauton kaže:
bwhaaaaHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA

Da 'pitralona'

Te@ kenguve cave!!!!

PS
na smisleno, smislenim

[te@]

Čestitam cabon!

Ukupno postova: 14
Korisnik postovi
kosta vujic 7
te@ 3
Anastasia 1
GnothiSeauton 1
mrkenangelo 1
tisina 1


Upravo si osvojio nagradu Golden Spammer 2004.
Od 14 postova 7 tvojih, a niti jedan nema blage veze na sa temom ovog threada. Kongrečulejšns! :klap:

[walter]

Moderatorice, upala si u standardnu zamku ćetanja s provokatorima.

Nego, što se mog djetinjstva tiče ja sam taj dio čini mi se djelomično u podsvijest pomaknuo. Može biti da sam ubio nekog, ili je netko ubio mene, ne znam još sa sigurnošću.

[kosta vujic]

te@ kaže:
Upravo si osvojio nagradu Golden Spammer 2004.
Od 14 postova 7 tvojih, a niti jedan nema blage veze na sa temom ovog threada. Kongrečulejšns! :klap:

lazesh li namjerno ili ??

moj prvi post:

kosta vujic kaže:
samo se ti potrudi da sve to shto tebi nedostaje ne usfali tvojoj djeci i bit ce ok ... potrudi se da oni pamte ljubav njeznost i toplinu

... spamanje je zapochela drugar'ca anestezija

[kosta vujic]

walter kaže:
Moderatorice, upala si u standardnu zamku ćetanja s provokatorima.

kritika moderatorice = standardna zamka ćetanja

[azimut]

tisina kaže:
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

Ja sam imao sricu da mi je u djetinjstvu bilo dano dovoljno ljubavi. Sad, bas svih detalja , kao poljubac prije spavanja se ne sijecam, ali ukupan dojam topline ostaje. Doduse i sjecanja na ono sta sam jako htio pa nisam dobio, bilo je mazenja i batina,navodno ,ovisno o mojim"zaslugama".
Ti si , koliko sam shvatio, bila , ili se bar tako osijecas, zakinuta za onu normu koja te po definiciji djeteta pripada, pa si "ostala gladna" takve ljubavi. Poznajem par osoba koje takva glad jos uvjek muci iako i sami vec imaju odraslu djecu, koje praznina koja nije popunjena na vrijeme jos uvjek pomalo "zulja".
Meni, koji to gledam sa strane pomalo izgleda cudno - valjda po onoj "sit gladnom ne vjeruje". Ipak su to odavno odrasle osobe i u svemu su mi OK , pa me pomalo iznenade izjave iz kojih se osjeti da se toga starog duga ipak nisu rjesili.
Tako je i sa ostalim emocionalnim ranama koje vucemo za sobom, nesretne ljubavi isl. - ponekad izrone iz podsvjesti i malo zazuljaju.
Valda je ova djecija ipak malo posebna jer spada u ona tkz. "neotudjiva prava" koja pogotovo bole kad nam se uskrate.
Kao i kod ostalih emocionalnih rana, vrijeme unazad ne mozemo vratiti i popravit da bude kako bi mi htjeli, ali znajuci sta nas boli i kako je bol nastala mozemo za toliko biti pametniji i paziti da takvu istu bol ne nanesemo drugima, onima kojima je nasa ljubav potrebna. Tako da nam ljubav koja nam je uskracena ne bude izgovor za nasu sebicnost u davanju ljubavi nego dodatna motivacija za dati vise , bas zato jer znamo kako boli. Ali to ti je vec Kosta Vujic rekao.
Mozda budes mogla malo zakrpati rupu puneci necija djetinjstva svojom paznjom i ljubavi, ne moraju biti samo tvoja djeca.
Izgleda da se ipak ne mozemo u potpunosti oprostiti od onog djeteta koje smo nekad bili , da ipak negdje duboko jos uvjek zivi u nama, pa kad je vec tako budi malo odraslo-djetinjasta, poigraj se malo sa nekom djecom koja su jos uvjek samo djeca i nahrani tako igrom ono gladno dijete u tebi, koje se jos uvjek opire da ode i povremeno te povuce za rukav zeljno paznje.
Oprosti ako sam usvojim mislima skrenuo sa prave staze topica.

[Trillian]

Baš sam se danas sjetila jednog detalja iz djetinjstva...

Kad sam bila mala, mama bi došla s posla po zimi, onda bih ju ja poljubila i lice joj je bilo onako hladno, a na glavi je imala šubaru (kak se to već onda nosilo ) koja je mirisala po zimi...