nova tema o novom vremenu

[dosje1950]

al rijeka kaže:

ej frende, šta ti je? kako jedna osoba može uć sa 5 karata?da se klonira?5 karata=5 osoba, a za to 1 osobna...

jel ti e ikad dogodilo da ti na ulazu nije dalo uniti nesto : jer sam ja tako reko!

jesi ikad dozivija recenicu : os ti raspravljat pa u maricu ili uci?

jesi uopce isa ikad na gostavanja do prije par godina?

[al rijeka]

dosje1950 kaže:

jel ti e ikad dogodilo da ti na ulazu nije dalo uniti nesto : jer sam ja tako reko!

jesi ikad dozivija recenicu : os ti raspravljat pa u maricu ili uci?

jesi uopce isa ikad na gostavanja do prije par godina?

ja u kope, ti u špade i mo'š ga jebat'...

[antumari1950]

neznan jeli vec bilo:

http://www.index.hr/sport/clanak/a-t...a-/706467.aspx

[pit kici]

svi jedni drugima na domace tribine, lijepo se dogovorit i ostavit jedan dio tribine za goste i to je to.. ak treba cak i osigurat parking gostima i sve odraditi lijepo u miru sto dalje od oka pandura

[antumari1950]

pit kici kaže:

svi jedni drugima na domace tribine, lijepo se dogovorit i ostavit jedan dio tribine za goste i to je to.. ak treba cak i osigurat parking gostima i sve odraditi lijepo u miru sto dalje od oka pandura

ovaj forum je 100 daleko od oka pandura :P

[poland1939]

...dezinformacije kao ključ,kao oblik borbe.Na tisuće je načina,na svakome je da bude maštovit

[supporter]

NE HVALA Video – komentar
Posted on Studeni 13, 2013 by oppthrvatska
Sa više strana sam dobio obavijesti o video uratku dragog Darka koji je vrlo hrabro istupio u obranu svojih prava, koja nisu ograničena ničim, nego slobodom drugog živog bića. Uključio sam se malo u komentiranje ovog vrlo posjećenog videa koji je probudio duhove ljudi. Svi bi željeli biti slobodni ali nikako da iziđemo iz kaveza uma.

U bezbrojnim komentarima ispod videa ima svega, a ponajviše omalovažavanja i potpunog nerazumijevanja djela kojeg je Darko tako hrabro uradio.

Kao osnovni problem ovog nerazumijevanja vidim dogmu u rečenicama velikog broja komentatora, pa im ovim člankom skrećem pažnju na to:

Npr. neki komentari su ovakvi:

Konkretno, članak 15. “Zakona o osobnoj iskaznici” kaže da je osoba dužna imati kod sebe osobnu iskaznicu i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama. Policijski službenik je, sukladno prvom stavku članka 13. “Zakona o policijskim poslovima i ovlastima”, ovlaštena osoba za provjeru identiteta građana u slučaju počinjenja prekršaja (u ovom slučaju članka 131. “Zakona o sigurnosti prometa na cestama”), kao i ostalim slučajevima navedenim u članku 30. prethodno spomenutnog “Zakona o policijskim poslovima i ovlastima”.
Sve ostalo je prodavanje magle.
Ničim izazvano nepoštivanje djelatnika prometne policije koji su korektno obavili svoju dužnost.
Nažalost ljudima treba kontrola i nadzor jer su idioti. Takva smo bića, destruktivna, egoistična, pokvarena i da ne nabrajam dalje. Zakoni su tu da nas štite od nas samih i od drugih idiota jer očito nismo sposobni živjeti slobodno. S tim sam se nažalost pomirio. Koliko god da ne volim policiju, kad vidim s kakvim se ljudima moraju …
Ima papir na kojem piše da je njegovo osobno ime hrvatski državljanin. Preporučio bih Zakon o osobnom imenu čl. 2., ako uopće znaš da postoji.
Ima još hrpa drugih manje-više zlobnih komentara kojima je dogma zajednički nazivnik. Svi ovi komentari se pozivaju na zakone, na uvriježena mišljenja da se policajac treba poštovati, da su ljudi idioti i da im treba kontrola, da su ljudi tu radi zakona, a ne zakon radi ljudi.

Ja samo pitam TKO TO KAŽE? Tko kaže da moram poštovati zakon, da moram poštovati policiju, da ne mogu preći cestu gdje hoću, da sam dužan ovo ili ono, da nešto moram, da sam nešto obavezan …??? TKO KAŽE? ZAKON? Pa zakon su napisali kriminalci u saboru i sigurno im moja dobrobit nije na prvom mjestu kada donose te zakone.

Evo, postavljam pitanje svima TKO KAŽE?

Ja ću pokušati odgovoriti: Dogma kaže, isprani mozak kaže, uvjetovanost i refleks kažu. Tako smo učeni cijeli život da ne vjerujemo sebi, svom razumu i srcu već u ono što nam lažni autoriteti kažu.

Ovaj članak se divno naslanja na onaj od prije neki dan „Dogmonauk“.

Kada ti netko kaže da si nešto dužan, traži da ti da dokaz da si zaista dužan ili da si se obavezao da ćeš to nešto poštovati ili raditi – to je čisti zdrav razum. Kad naručiš pizzu i dostavljač ti je donese i kaže 200 kuna, siguran sam da mu nećeš platiti jer ti je sumnjivo da pizza košta toliko, pa ćeš ga početi ispitivati jer ti nije jasno. Na kraju možda i platiš ali velika je vjerojatnost da nećeš, jer pizza ne vrijedi toliko. Međutim ako te zaustavi policajac i kaže 500 kn jer si prešao cestu tamo gdje se ne smije, to plaćate bez prigovora, razum prestaje funkcionirati i strah se uključuje. A zapravo bi trebali pitati:

Ma tko kaže da se tu ne smijem prelaziti cesta?

Zakon.

Koji zakon?

Neki tamo, članak taj i taj.

Pa što se to mene tiče?

Vi ste obavezni poštovati … bla, bla …

Ma tko kaže da sam dužan poštovati?

Jeste li vi državljanin RH?

Nisam i kakve to ima veze?

Niste državljanin?

Ne, ja sam živ čovjek i nikada nisam tražio Hrvatsko državljanstvo.

Vi ste automatizmom državljanin, čim ste se rodili, dobili ste državljanstvo.

Hoćete reći da sam ja automatizmom podložan tim zakonima?

Da.

A šta je sa mojom slobodnom voljom?

!!!!!!!!!!

Zar deklaracija o ljudskim pravima ne kaže da je čovjek rođen slobodan, a vi mi sad kažete da sam rođen neslobodan.

Gospodine mi samo radimo svoj posao!

Ma sve u redu, samo vi radite, ja samo tražim dokaz po kojemu vi imate autoritet nada mnom, tj. kada sam ja svojom voljom pristao da ga imate i provodite?

Mi smo službene osobe i vi ste dužni …

Ovdje ću zaustaviti jer se možemo vrtiti u krug 100 godina. Pozivam sve Vas da ispitate sva potraživanja i obaveze koja imate prema bilo kojim tzv. autoritetima, koji se zasnivaju na dogmi i kažu Vi to morate jer zakon kaže da morate i to je jedini razlog. (Pogledaj „porez na budale“)

Ironija je još veća, da kada spominjemo tzv. autoritete kao što su država, policija, crkva, zakon, pravilnik … i sl., zapravo niti ne postoje. Ne možete uperiti prstom u njih, niti možete reći da su tu i tu. Svi oni postoje samo kao ideje u glavama ljudi i isprani mozgovi se klanjaju fiktivnoj ideju autoriteta. Kako nešto neživo kao zakon (mrtvo slovo na papiru) može u ikakvom poretku biti autoritet živom suverenom čovjeku od Boga stvorenim, da upravlja i baštini zemlju. KAKO? KAKO? KAKO? KAKO?

Odgovorite na ovo pitanje razumom i srcem, koje nam je Bog podario da se njime služimo.

Ispitajte autoritete, kome se klanjate, stavite sebe na pijedestal. Ne dajte nikome da vam izvlači vašu životnu energiju bez dokaza. Vaša prva i jedina obaveza prema božanskom redu je da zaštitite sebe i volite sebe i da ste jedini odgovorni za same sebe. Budete li plaćali, što god vreća bez dna (država) bude tražila, ostat ćete bez sredstava za život.

AUTORITET NIJE ISTINA, VEĆ JE ISTINA AUTORITET.

[supporter]

Ignorantia iuris nocet.

Nepoznavanje zakona ne opravdava – stara je maksima koja i u moderno doba vrijedi zahvaljujući rimskome pravu koje je – začudo – i dan danas na snazi kako smo i ukazali u našim člancima.

Pravo je mač sa dvije oštrice. Siječe na obje strane i onaj koji je vješt sa mačem, bojno polje napušta kao pobjednik.

Stavimo sada na stranu činjenicu da su sve financijske institucije i sve korporativne vlade svijeta i više-manje sve ostalo stavljene izvan zakona UCC dokumentacijom (vidi Download zonu) 25.12.2012. godine – idemo se poigrati malo statutima korporacija, na primjer statutima korporacije REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. koja je svoje statute lukavo zamaskirala imenima koje je nazvala zakonima o koječemu.

Stvar je jednostavna – kako bi zadovoljili prastare babilonske trgovačke zakone – a moraju ih zadovoljiti kako se ne bi obeščastili – jer su KORPORACIJA – u svoje statute utkali su istinu kako bi oni mogli reći danas sutra – ”pa mi smo Vas o tome valjano obavijestili u članku x stavak y zakona z. Postupili smo časno.”

I jesu postupili časno, svaka im čast na tome.

Zbog toga imamo hiperprodukciju zakona, podzakonskih akata, statuta, pravilnika i slično… s jasnom namjerom da se u mnogim tisućama istih ta istina teško pronađe. I činjenica zaista jest da je istina o tome tko oni zapravo jesu zapletena i zamaskirana u njihovim objavama raznih naziva.

Ako nam se ne da ”zakone” čitati – tko nam je kriv?

Uslovljeni smo misliti da je pravo bauk, pa unajmimo odvjetnika koji navodno zna pravo. Ali pri tom ne znamo da je odvjetnik prvo u obvezi prema svojoj komori (privatna korporacija) pa onda prema sudu (privatna korporacija) pa onda prema državi (privatna korporacija) pa tek onda prema onome tko ga plaća i vjeruje da će ga obraniti.

Ignorantia iuris nocet.

Strateška prednost ljudi koji su se suočili sa pritiskom sustava koji ima svekoliku pomoć ”neovisnog” pravosuđa i ”neovisnog” odvjetništva, jest u tome što je hiperprodukcija zakona stvorila mnoge kontradikcije i suprotnosti tih ”zakona” gdje je česta pojava da jedan zakon kaže da je cesta ravna, a drugi kaže da je ista ta cesta vijugava i u tome što su svi ti zakoni obična iluzija i laž.

Ali ne zaboravite – najsnažniji čelik od kojeg ćete Vaš mač za bitku iskovati jest ISTINA. Daleko je ISTINA snažnija od pozivanja na kontradiktore zakone – i najbolje je ISTINU koristiti – jer ISTINA čovjeka oslobađa.

Pa idemo otkriti tajnu broj 1. – ISTINU sakrivenu u nečemu što su nazvali Prekršajni zakon.

Vrijeme počinjenja prekršaja
Članak 16.

Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.

Mjesto počinjenja prekršaja
Članak 17.

Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog pokušaja i gdje je posljedica trebala nastupiti.

???

Prekršaja ima navedenih u desecima zakona i svi su komercijalnog karaktera. Prometni prekršaji, porezni prekršaji, prekršaji ovakvi prekršaji onakvi… U osnovi, u tim ”zakonima” piše da ste dužni nešto platiti jer isti taj ”zakon” kaže da taj ”zakon” važi. Na nevino pitanje zašto taj zakon vrijedi, odgovor je ”jer zakon kaže da vrijedi” – logičari stare Grčke zasigurno bi pukli od smijeha na ovakvu apsurdnu izjavu!

Ali eto male sakrivene istine u ova dva članka – jeste li radili kada je prekršaj počinjen i gdje ste u to vrijeme radili?

Moje pitanje je – za koga ste radili i gdje?

Pa odgovor je onima koji prate našu stranicu od početka danas zasigurno kristalno jasan. U trenutku počinjenja prekršaja radimo za tvrtku prigodnog naziva REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. u mjestu koje je teritorijalno definirano kao Republika Hrvatska.

Ovo je lakše objasniti primjerom. Recimo da kao naš hrabri Tihomir prijeđete cestu izvan obilježenog pješačkog prijelaza i da Vas zaustavi policajac, to jest korporativni utjerivač statuta i straha za račun svog poslodavca (čast iznimkama – opaska Valter).

Ali, za razliku od Tihomira koji je policajcu na njegov zahtjev da se identificira rekao ”Ne hvala” (poslušati Sat Istine 4, pod Radio Show), nesvjesni svoje moći slobodnog ljudskog bića podlegnete nepostojećem autoritetu korporativnog zaposlenika i identificirate mu se osobnom iskaznicom, napisat će Vam prekršajni nalog na 300 Kn. Jer ste se identificirali korporativnom iskaznicom kao zaposlenik države, i zbog toga je svejedno jeste li cestu prešli u podne ili u ponoć, i jeste li potpisali taj nalog ili niste.

Riječ je zapravo o RADNOM NALOGU koji Vam je izdan temeljem Vaše dobrovoljne identifikacije kao zaposlenika korporacije, i nebitno je da li je taj radni nalog zaprimljen, potpisan ili nepotpisan. Jedino što je bitno jest da je IZDAN.

Onoga trenutka kada se identificirate bilo kojim dokumentom koji je izdala korporativna država, identificirali ste se kao zaposlenik iste. A statut Vašeg poslodavca kaže da je kazna za neposluh prelaskom ceste izvan obilježenog pješačkog prijelaza 300 Kn. Ako platite odmah, pola Vam se prašta.

I što sad?

Ljudska bića su bića duha i kreacije i sigurno će mnogi smisliti svoju jedinstvenu strategiju.

Neki se neće identificirati, jer su pročitali dovoljno zakona, policijskih pravilnika i kodeksa, općih povelja o ljudskim pravima i slobodama i paktova o građanskim i političkim slobodama te odšetati slobodni jer to zaista i jesu i toga su duboko svjesni, ostavivši policajce ili poreznike u čudu i nevjerici jer nisu uspjeli utjerati svoj nepostojeći autoritet Božjem stvorenju.

Neki će predložiti policajcu da se identificiraju otiskom palca, ne rekavši mu svoje ime – pa neka provjeri kome otisak pripada kad mu bude zgodno.

Neki će platiti.

Neki neće platiti i uz pivu će u birtiji oplakivati svoju zlu sudbinu dok im silom ne istjeraju novac iz novčanika sudskom odlukom ili ovrhom.

Neki će odlučiti osporiti prekršajni nalog pažljivo čitajući taj nalog koji daje uputu o pravnom lijeku.

NISU ZABORAVILI DA U RUCI DRŽE PONUDU ZA ZASNIVANJE UGOVORNOG ODNOSA (pogledati seriju članaka o Ugovorima u arhivi postova – ovdje – pa ovdje – i na kraju ovdje ), koja je nazivom prekršajni nalog zamaskirani radni nalog – ali istina je da je to najobičnija PONUDA.

A naučili smo kroz naše članke da ponudu možemo ili odbiti, ili prihvatiti, ili uvjetno prihvatiti.

Možda će neki napisati pismo jako pazeći na rok u kojem to moraju učiniti, pismo u kojem će uvjetno prihvatiti plaćanje kazne ukoliko im tužitelj pokaže dokaze:

1) Da su radili u vrijeme počinjenja prekršaja

2) Da je prekršaj počinjen u mjestu u kojem su radili

3) Da je njihov poslodavac u svojem statutu i ugovoru o radu propisao radno vrijeme koje se uklapa u vrijeme počinjenja prekršaja

4) Da je poslodavac definirao teritorij na kojem se rad obavlja u svojem statutu i ugovoru o radu

5) Da je bio plaćen za taj svoj rad

6) Tko je uopće taj poslodavac?

Možda će dodatno postaviti pred tužitelja još poneki kreativan izazov – kao na primjer da tužitelj objasni kako to da je sloboda kretanja zajamčena međunarodnim ugovorima koje je ratificirala korporacija REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. zanemarena iako su ti ugovori pravno iznad ”zakona” i Ustava…

A možda će pred suca postaviti još kreativniji izazov – jer se mogu odreći prava da pred zakonom budu priznati kao osoba (pravna fikcija) – a to je pravo zajamčeno Paktom o građanskim i političkim slobodama u članku 16 kao i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima u članku 6 koji su identični i kažu:

Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.

Dakle, ako imam pravo biti priznat kao osoba - pravna fikcija, zasigurno mi ne bi u određenim slučajevima škodilo tog prava se odreći.

Ako se tog prava odreknem, gosn sudac – nisam više osoba nego sam živ čovjek u što se možete uvjeriti svojim očima. Kako ćete mi sada suditi? U zakonima se spominju samo osobe, a ne ljudi. Očito je dakle da ti zakoni ne vrijede za mene, zar ne?

Ljudska bića su beskrajno kreativna.

Tužitelj će se naći pred izazovom karijere – kako pobiti istinu i naplatiti 300 Kn?

Sudac će se naći pred izazovom karijere – kako suditi čovjeku i pomoći tužitelju da naplati 300 Kn?

Možda će pokušati odgovoriti na pitanja muljanjem i novim lažima i time pokušati sakriti ISTINU koja bi u jednoj jedinoj sekundi srušila korporativnu iluziju koja nam je nametnuta?

Većina će tužitelja i sudaca odustati – jer ulog je prevelik – ako pogriješi njegov vlastiti čopor izopćio bi ga i našao bi se na vjetrometini stvarnosti, sam i nezaštićen, gol pred ISTINOM kao car iz priče Carevo novo ruho. Nisu sigurni koliko taj Čovjek zna i kolika muda ima. Preriskantno bi bilo nastaviti, zasigurno će pomisliti… i promisliti kako i da li uopće ići dalje.

Ali ima časnih ljudi i među tužiteljima i među sucima – u to sam duboko uvjeren.

Častan tužitelj ili sudac će se pogledati u ogledalo, suočiti s izazovom kao Čovjek i pokazati narodu ISTINU.

Još uvijek takvog tužitelja ili suca čekamo, i vjerujem da ćemo ga dočekati jednog dana raširenih ruku, s osmijehom na usnama i ljubavlju u srcima našim ljudskim.

Nadam se uskoro.

I na kraju poruka za one koji se obijesno i neodgovorno ponašaju – ako takovim svojim ponašanjem skrivite nekome štetu ili ne daj Bože nešto gore – neka Vas strpaju u zatvor, pa makar i jesu stavljeni izvan zakona UCC dokumentacijom.

U tome bih im rado i sam pomogao.