Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.06.2003., 20:31   #61
Smile

Nemojte mi zamjeriti sto cu uvrstiti jednu ljubavnu pjesmu ne zato sto je lijepa, nego zato sto je smijesna. Ali ne mogu odoljeti.

GIZDAVA GOSPO

Gizdava gospo, vi ste uzdah moj!
Kada vas vidim, zar me kida vruci;
iz polja, s posla, vracajuc se kuci
ko ludjak idem vicuc oja oj.
Trcim i trcim, pustivsi volove
i kad ne radim, moje misli plove
za vama sto ste dicnija od zlata,
ko potocnica miljem ste bogata,
ko cvijet brnistre okrunjena sjajem.
Ako vam, gospo, sve to srce dira,
s prozora vaseg pogledajte na me,
a ja vam, evo, za uzdarje dajem:
svinjcetu vasem punu korpu zira,
teletu vasem punu korpu slame.
A vama, gospo duse umiljate,
vama donosim kosaru salate.

(Nepoznati pjesnik, 14. st, Italija)
Agatha is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2003., 00:35   #62
Quote:
cabon kaže:
...nadam se da je dedica jos ziv i da ponekad navrati na forum...dakle dedice stvari stoje ovako:


PRIBLIŽAVANJE OLUJE



PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš

Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše

Kako je naglo zahIadnjeIo

DaIeko smo od grada



U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi

darovala

Mi smo sada jedno i čemu govoriti

Žuti oblaci obično donesu tuču

Sve je već nijemo, zrikavci i žito



Ako ti želiš, možemo i ostati

Bojim se za tebe, za mene je svejedno

Gromovi su opasni u poljima

A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)



Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim

iz klasja

Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o

mijenama

Ne plači, Vera, to su samo živci

I oni slute oluju



Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji

Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes

Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara

Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi



Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati

sveto

MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtati

autor Slavko Mihalic
Hvala...hvala to je to!!!! malo kasnim ali uvijek stizem....jos kad me i podsjete
__________________
Humans are angels with only one wing, they can only fly,when they hold on to each other!!
dedica is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2003., 02:48   #63
Quote:
el_mariachi kaže:
@ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...

Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea.

Evo Stuliceve verzije
...
to se nekoc zvalo prepjev, a ne kopiranje
Mrga Cvarak is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2003., 11:54   #64
Svjetlost

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa.

Enes Kišević







__________________
To prove his love for her, he swam the deepest river, crossed the widest desert and climbed the highest mountain.She divorced him.
He was never home.
Sandra October is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2003., 16:55   #65
I ti hoces da se volimo
Mozes da me pravis od moga pepela
Od krsa moga grohota
Od moje preostale dosade

Mozes lepotice

Mozes da me uhvatis za pramen zaborava
Da mi grlis noc u praznoj kosulji
Da mi ljubis odjek

Pa ti ne umes da se volis

Vasko Popa
__________________
...and in the end the love you take is equal to the love you make..
ah...
diadora is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2003., 21:26   #66
Jos puno ih je dragih, ali evo jedna...


Tin Ujevic, Kolajna I

Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.

Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoc cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje

*

Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba

I ništa drugo. Ništa vece.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo cisto bolje
i -- cisto ravan put do srece.
__________________
Neem je dromen e's mee de dag in...
-=zErO-oNe=- is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2003., 20:48   #67
TO

SOME LADIES. (by John Keats)

What though while the wonders of nature exploring,
I cannot your light, mazy footsteps attend;
Nor listen to accents, that almost adoring,
Bless Cynthia's face, the enthusiast's friend:

Yet over the steep, whence the mountain stream rushes,
With you, kindest friends, in idea I rove;
Mark the clear tumbling crystal, its passionate gushes,
Its spray that the wild flower kindly bedews.

Why linger you so, the wild labyrinth strolling?
Why breathless, unable your bliss to declare?
Ah! you list to the nightingale's tender condoling,
Responsive to sylphs, in the moon beamy air.

'Tis morn, and the flowers with dew are yet drooping,
I see you are treading the verge of the sea:
And now! ah, I see it—you just now are stooping
To pick up the keep-sake intended for me.

If a cherub, on pinions of silver descending,
Had brought me a gem from the fret-work of heaven;
And smiles, with his star-cheering voice sweetly blending,
The blessings of Tighe had melodiously given;

It had not created a warmer emotion
Than the present, fair nymphs, I was blest with from you,
Than the shell, from the bright golden sands of the ocean
Which the emerald waves at your feet gladly threw.

For, indeed, 'tis a sweet and peculiar pleasure,
(And blissful is he who such happiness finds,)
To possess but a span of the hour of leisure,
In elegant, pure, and aerial minds.

Od dosad navedenoga, Neruda mi je najdraži.
__________________
I think everything counts a little more than we think
finalnifantazista is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2003., 11:37   #68
Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same,
Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane.
O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne.

Opremaju ahejski muževi konje sred tame,
I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe,
I nikako suha u venama vreva da stane,
I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe.

Pa kako sam mogao mislit na povratak prije,
I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah?
Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije,
A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva.

Ko prozračna suza na zidu je izbila smola,
I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu,
Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla,
I lik onaj zamamni prisni se mužima triput.

Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski?
Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen.
I drveni suhi dažd pada od strelica lakih,
I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje.

I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola,
I osvit u prozor će pokucat meni po lasti.
I spori dan, poput u slami tek prenutog vola,
Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati.


Osip Mandelstam
verica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2003., 23:09   #69
Sergej Jesenjin

PISMO ZENI



Vi pamtite,

vi sve dobro pamtite, znamo,

kako sam stajao

vama sucelice;

uzbudeno ste hodali po sobi amo, tamo

i grube mi rijeci

bacali u lice.



Govorili ste:

rastati se treba,

da vas je slomio,

ovaj zivot gadan,

da vam je sluzit koru hljeba,

a meni je -

da sve nize padam.



Ljubljena!

Srce niste dali meni.

I niste znali da sred toga draca

ja bijah kao konj, i sav u pjeni,

osinut bicem smiona jahaca.

Vi niste znali,

u dimu sto se klati

i u zivotu koji siba bura,

mucim se stoga sto ne mogu znati

kamo nas sudba dogadanja gura.



Licem k licu

lica vidjet nije.

Vidi se bolje na rastojanju.

Kad more kipi i vrije -

brod je u bijednome stanju.

Zemlja je brod!

I naglo neko

u zivot novi, novu slavu

i pored bure, ravno prijeko,

uputio je ladju pravu.



Tko od nas nije na palubi tako

psovao, bljuvao, padao s nogu?

Malo je tih sto sasvim lako

valjanje takvo podnijeti mogu.



Tada sam i ja,

uz huku voda,

no dobro znajuci sto radim,

sisao na dno ovog broda,

jer povracanja tog se gadim.



To dno bjese -

ruska krcma neka

i ja uz casu svakim danom,

znajuc da patnji nema lijeka,

ubijam sebe

u otrovom pjanom.



O ljubljena!

ja bijah zao

i oci su vase

bolno sjale,

jer pred vama sam cesto znao

traciti sebe na skandale.



Vi niste znali,

u dimu sto se klati

i u zivotu koji siba bura

mucim se stoga

sto ne mogu znati

kamo nas sudba dogadanja gura.

. . . . . . . . . . . . . . . .

Godine su prosle.

ja sam u dobu inom.

Ne osjecam i ne mislim po staru.

I govorim za praznike, uz vino:

hvala i slava kormilaru.



Danas me neka

tiha njeznost pece.

Sjetih se vaseg umora i jada.

I evo, zurim,

hocu da vam recem

kakav sam bio

i kakav sam sada!



Ljubljena!

Mogu ponosno da pisem:

ja nisam pao umiruci

i sad u ovoj zemlji, vise

od sviju, saputnik sam ljuci.



Ja nisam taj

sto bijah tada.

Ne bih vas mucio

ko u ono vrijeme.

Za znamen slobode

i casnog rada

cak do Lamansa spreman sam da krenem.



Oprosti mi ...

ja znam: vi ste druga -

vi provodite s muzem zivot cedan

i ne treba vam prosli jad i tuga,

i ja sam vama

posve nepotreban.



Nek zivot vodi vas

zvijezda sto plamti,

pod toplim dlanom obnovljene sjeni;

No s pozdravima

zauvjek vas pamti

poznanik dobri, vas.
 
Odgovori s citatom
Old 18.09.2003., 10:05   #70
...
jos bi nam mogla desiti se ljubav, desiti- velim
ali ja ne znam da li da je zelim, ili ne zelim.

...
mozda ces se jednom uvece pojavit prekrasna, u plavom,
ne sluteci da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom,
i ja, koji pisem srcem punim tebe ove cudne rime,
oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, niti tvoje ime!

(cesaric - povratak)
valnea is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2003., 02:02   #71
Tek se ukljucujem, ne znam da li je nesto od ovoga bilo ali neka ih : ) ~~~~

Ova je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crni
Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove
ja umem u svakoj kapiji da napravim juni
i nemam obicne srece i nemam obicne grehove
Podelicu sa tobom sve bolesti i zdravlja
zavoli moju priliku sto tetura niz dan
sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja
-svejedno lepo je nemati plan.
Lepo je biti cinovnik ili doktor,
uputi telegram mom ocu:"Postoji tuzna divota
vas sin ne ume ljude da spasava od smrti,
on, znate, spasava od - zivota..."
Zavoli moj trag osmeha na rubu case,
na cigareti,
i blatnjav hod duz ulica koje
nekuda vode.
Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti.
Budi uz mene kada odem.

Miroslav Antic


Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...


Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes.
Ma bili svetovi crni, ili beli,
ma bili putevi, hladni, ili vreli
nemoj da zalis ako svenes.
Hocu da drzis moju ruku
da se ne bojis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa samnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.
Da samnom ispod crnog neba,
pronadjes hleba komadic beli
pronadjes sunca komadic vreli
pronadjes zita komadic zreli.

il crknes ako crci treba
zbog svega sto sto najlepse hteli.
 
Odgovori s citatom
Old 25.09.2003., 03:09   #72
OBIČNA PJESMA
Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.
Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.
Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.
Ja više nisam isti, slušajuć' glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.
Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo
dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.
Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

Zvonimir Golob
__________________
Quien me ama me dice que él sabe y me da que él tiene.
Walkyra is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2003., 10:17   #73
Ima jedna pjesma koju Serbedzija recitira i mislim da je Arsen Dedic napisao...ide ovako:

Nocu dok Ti spavas
Moje srce kuca za te
Tebi se nista
Ne smije desiti
Toliko, toliko te volim

Od jucer tek si tu
I o tebi malo znam
Al mogu zivot svoj
Da ti dam...
--------------------------------
Jel neko zna nastavak? Nema na netu.
Fala
el_mariachi is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2003., 23:51   #74
Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.

Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.

Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.

Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

Izet Kiko Sarajlic
Vanjushka is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2003., 18:15   #75
Svida mi se kad sutis...

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stavri, ispunjena dusom mojoj.
Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,
i slicna si rijeci melankonija.

Svidas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takoder s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo sto to nije tocno.

Pablo Neruda

Jos mi je dobra njegova, odnosono najdraza mi je isto od Nerude Ljubavna pjesma
__________________
Boh?
Alyssa is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2003., 08:38   #76
Mostarske kiše


U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.

Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.

Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...

Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.

Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...

Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.


Pero Zubac
Blaise is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2003., 23:56   #77
Ekspres za sever

Mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas.

Tvoje ruke bele kao samoca.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voca.
Tvoj malo sustavi glas.

Sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,

da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.



M.Antic
mostarske_kise is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2003., 19:26   #78
Znam, mora da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene i srece moje.

Pijana kisa, siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci - prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.


-M. Antic
 
Odgovori s citatom
Old 05.10.2003., 05:29   #79
SLUTNJA

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju
Dosta je znati da te ceka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Sto ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smijesim negdje u daljinu:
Docekaj spremna svoga gosta.

D. Cesaric
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2003., 12:52   #80
and she purred

And She Purred
And she purred like an animal
With one instinctual goal:
To make me master of her body,
And lord of her seething soul.

And I knew she was lost in desire,
As she pulled me down on top of her.
And she wanted my weight to crush her
At the moment of her pleasure.

She was prostrate and hungry,
Breathing hard and deliberately.
She was screaming and moaning,
Keeping the rhythm I decreed.

She did sweat and it tasted salty
As I slithered across her silky hide.
Pools of my sweat lay on her
And they boiled in our fire.

Time was incinerated and
The universe collapsed
As my mouth suckled her slippery breasts
And my fingers seized her dancing ass.

And I pulled her electric hair
And licked the fires of her hell.
Then my lips erased her mouth
And stole her breath, as well.

And she begged for every thrust.
Her nails tore at my skin.
Her hands gripped my buttocks
And pulled them tightly in.

All our thoughts converged
As I cemented her shoulders to the floor,
Jamming home my feelings
To her existential core.

Then the walls began to crack
And the earth began to rumble.
Wild winds began to blow
And our bodies began to tremble.

Lightning shot from heaven
And thunder did retort.
And the cosmos sang our praises
As the gods roared their support.

And all life knelt in submission:
Redwoods, spirits, insects.
And I was the effect and the cause
And I was all love and all sex.

And I was the god.
And I was the cock.
And I was the creator.
And I was the clock.

Then the ocean of life poured over us
Washing us virginally pure.
And time remained but a memory
As I lay myself beside her.

Our spent minds
Drifted hither;
Our spent bodies
Curled up together --

My leg across her leg,
Her head against my chest.
And we welcomed sleep as deeply
As we had accepted death.


theis
kunigunda is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:13.