Franz Kafka

[EineKleineMaus]

A što bi tek bilo da ga ja Max Brod poslušao i spalio sve što je Francek napisao...

[Oswin Oswald]

it's a shot in the dark, ali.. jel ima netko mozda od kafke letters to felice u pdfu?

[MechaLiver]

Oswin Oswald kaže:

it's a shot in the dark, ali.. jel ima netko mozda od kafke letters to felice u pdfu?

Imam ja, .epub format. To lako konvertiraš online.

[FiorellaTerenzi]

malo crtića
A Country Doctor
Franz Kafka
obožavam oba ♥

i ovaj što još uvijek (ne znam zašto) nisam pogledala
The Hunger Artist

ako ko zna još nek nalijepi linkove

[Oswin Oswald]

MechaLiver kaže:

Imam ja, .epub format. To lako konvertiraš online.

ma format je zapravo nebitan.

ali jeeej, mozes mi to na mejl, napisem ti u inbox?

[Ogi123]

Od Kafke sam procitao Proces.Nije mi se narocito dopao.Imam 17 godina,pa mozda nisam ni u stanju da shvatim ovog pisca.

[Andreas Sam]

Volim Kafku. Evo nesto iz literature o njemu. Autor nije toliko bitan...Mozda pomogne Ogiju.

...Izgled Kafkinog sveta je pomeren.On pomera prividno normalan izgled sveta da bi pokazao koliko je sulud. Pri tome on suludi svet tretira kao normalan. Time opisuje suludu cinjenicu da suludi svet vazi kao normalan.

Kafka je realisticki basnopisac. On uspostavlja izopacene situacije u koje savremene ljude stavlja radi odredjenja. Kao pokusne kunice.

On prekrstava svoje objekte. Umesto Jevreji reci ce Kinezi, i tako zamenjujuci etikete uklanja predrasude vezane za etikete.

Kada opisuje predmet kao sto je npr "odvadek" tada uvodi besmisleni predmet cija se funkcija sastoji u tome da nema funkciju i tako podseca na postojanje mnostva aparata koji nemaju veze sa realnim ljudskim potrebama. U otudjenom svetu priroda je mrtva, bliznji su tek prosta stvar i zato stvari imaju veliku ulogu pa se uvode u basnu kao junaci.
Kao savremeni basnopisac zigose skandal da su ljudi stvar i izmislja basnu u kojoj se stvari javljaju kao ziva bica.

Kod Kafke ne uzbudjuju predmeti i dogadjaji kao takvi vec uzbudjuje cinjenica da njegova bica bez uzbudjenja reaguju na sulude predmete i dogadjaje.
Tako se na Gregorovo transformaciju reaguje bez uzbudjenja.

Nesklonost ka senzacijama i neupozoravanje na neobicnost tom neobicnom i strashnom daju jednu malogradjansku nelagodnost. Proizvod meshavine grozote i neugodnosti. Kafka invertira, hoce da kaze da je u ovom svetu strashno bas ono sto sto ne zapanjuje.

...Kafka koristi tehniku basne sa inverzijom i didaktickom funkcijom. Kada predoci da u svetu ono sto je zapanjujuce malo zapanjuje i ono strashno malo plasi, tim predocavanjem budi zapanjenost i uzasavanje.

Koristi metod slike na potenciju...sliku slika (kao kada se u crtanom filmu ljulja i prevrce brod istetoviran na ruci). On te svoje slike drugog stepena iscrtava do najsitnijeg detalja i tako nastaje rascep izmedju ekstremne nestvarnosti i ekstremne tacnosti. To stvara jedan shok. Takav je opis Gregorovog kretanja (meni licno je to jedan od najboljih trenutaka mog vaskolikog citalackog iskustva ever...opis Gregorovog kretanja je meni kao opis Raskoljnjikova u njegovoj sobici...to su slike koje su gotovo zive, tu su negde...blizu nas..gotovo realitet)
...Istovremenost realiteta i preciznosti. Mrseci stepene realiteta Kafka postize didakticke efekte.

Sve Kafkine situacije su zapravo paralizovane slike.

Kao kriticar svoga vremena shvata da su bezbrojne pojave koje se prihvataju kao realne zapravo ideoloske. Zato pokusava da uzdrma cvrste temelje onoga sto se smatra realnim i stvarnim.

[Antidata Neopod]

Procita sam njegov roman Amerika.
Vrlo mucna prica. Kafka je grebao po dnu nase duse.

[RodionRomanovič]

Kafka je najveći.

Ma koliko je voleo i Dostojevskog i Gogolja i Čehova i Mana i mnoge druge, Kafka je najveći.

Mislim da je Preobražaj najbolja pripovetka ikad napisana. Zatim Jazbina, takođe blizu savršenstva.

O remekdelima poput Procesa i Zamka, ne vredi trošiti reči.

[Svjetlosni]

https://www.youtube.com/watch?v=dqXO9NZ6i_o

[Andreas Sam]

Da, Jerotic se bavio Kafkom sa stanovista svoje struke i naziva ga mucenikom.
Svidja mi se to sto kaze da se njegova neuroza i moze objasniti, ali da pred Kafkinim knjizevnim talentom stojimo nemocni.

http://moji-tragovi.blogspot.com/201...ostojanja.html

[PatriotSLO]

Romani su ok, ali njegov Dnevnik..:klap:

[Alienica]

Pročitala sam ponovno Proces i imam potrebu pitati - jesam li ja jedina koja je ovaj roman shvatila kao skroz optimističan?

Znači, kako sam ja to shvatila, on se poslužio obilježjima birokracije kako bi predstavio razvoj spoznaje moralnog zakona u samom čovjeku.

Čovjek živi svoj život, radi posao, smatra se uspješnim, slijedi pravila društva, ali nešto u njegovoj savjesti počinje mu ne davati mira. Isprva to ignorira i nastoji se ne obazirati (čak se s prezirom odnosi postavlja prema tome), ali ga kako vrijeme odmiče, sve više to počne zaokupiravati i jednostavno kao da ga mora zabrinjavati, iako to on sam ne želi i želi da i dalje može to ignorirati. Likovi koje nalazi na putu koji mu nude pomoć, nude mu pomoć u obliku: možemo ti pomoći da se proces odgađa do beskonačno ili možemo ti pomoći da budeš premješten na viši sud, ali ne možemo te stvarno osloboditi.

Teško je naći uzrok tome jer ti cijelo društvo govori da trebaš živjeti tako kako živiš i nemaš se za što uhvatiti što bi ti objasnilo što je točno problem i u čemu je ta krivica, to gdje ti savjest ne da mira, jer, dakle, imaš ograničenu svijest o tome.

U knjizi se i otkriva njegova krivica (doduše vrlo šturo i jedva primjetno nakon cijele radnje koja te tjera da želiš saznati krivnju, ali ipak):

U zadnjem poglavlju, neposredno prije kraja/smaknuća:
"Uvijek sam htio da iz svijeta grabim sa dvadeset šaka, i to za ciljeve koji nisu bili čisti."

Ona dvojica što ga vode na smaknuće i samo smaknuće - to su aspekti njega samoga, i on je tog dana ubio taj dio sebe koji nije bio u redu (iako je prema stavovima i naputcima društva bio savršeno u redu i postigao poslovni uspjeh) kako bi dalje mogao nastaviti s većim spokojstvom uma.

Dakle, iako djeluje da je proces mučan i poguban, mučan je samo dok si ne priznamo neke stvari i pogledamo u sebe uistinu kakvi smo i poguban je samo za naš ego i sebičan, pohlepan dio nas. Što znači da je zapravo jako pozitivan i konstruktivan.

Jednostavno, ovaj roman poziva sve nas da se preispitamo i traži i zahtjeva od nas veću moralnu ispravnost nego što bi se smatrala dovoljnom u svakodnevnom životu i svakodnevnim razgovorima.

Jeste li i vi koji smatrate da je roman super isto na takav način protumačili poantu ili sam ja nepopravljivi optimist (pa u svemu vidim pozitivno)?


EDIT: i zaboravila sam napisati da me taj humor zaista razveselio. Od onih advokata koji nisu znali kako da prođu jer im je činovnik prepriječio put, a nisu mu smjeli zamjerati pa su odlučili da idu jedan po jedan da ih baca dolje niz stepenice, a kolege će ih hvatati dok se ovaj ne umori i ode pa do onog slikara kojem suci ulaze u sobu tako da uđu kroz vrata ravno na krevet na kojem spava pa tek tim putem pretumbavanja po krevetu i buđenja usnulog slikara mogu stupiti u sobu na pod.

Hahahaha, predobro!

[Ašatan]

Alienica kaže:

Pročitala sam ponovno Proces i imam potrebu pitati - jesam li ja jedina koja je ovaj roman shvatila kao skroz optimističan?

i ja sam nedavno pročitala ponovo Proces i ne mogu reći da mi je skroz optimističan, ALI..., tu sam negdje na tragu...još mislim o toj knjizi.

Znači, kako sam ja to shvatila, on se poslužio obilježjima birokracije kako bi predstavio razvoj spoznaje moralnog zakona u samom čovjeku.

Upravo tako sam i ja shvatila - obilježjima birokracije, točnije sudske birokracije i elementima prava prikazana su unutarnja zbivanja autora vezana za promišljanja o mnogim stvarima u životu.

Čovjek živi svoj život, radi posao, smatra se uspješnim, slijedi pravila društva, ali nešto u njegovoj savjesti počinje mu ne davati mira. Isprva to ignorira i nastoji se ne obazirati (čak se s prezirom odnosi postavlja prema tome), ali ga kako vrijeme odmiče, sve više to počne zaokupiravati i jednostavno kao da ga mora zabrinjavati, iako to on sam ne želi i želi da i dalje može to ignorirati. Likovi koje nalazi na putu koji mu nude pomoć, nude mu pomoć u obliku: možemo ti pomoći da se proces odgađa do beskonačno ili možemo ti pomoći da budeš premješten na viši sud, ali ne možemo te stvarno osloboditi.

Isto tako sam shvatila, s time da još razmišljam koji su likovi iz knjige zaista ˝drugi ljudi˝ koje K. (su)sreće u životu, a koji su samo aspekti njegove vlastite ličnosti.

Teško je naći uzrok tome jer ti cijelo društvo govori da trebaš živjeti tako kako živiš i nemaš se za što uhvatiti što bi ti objasnilo što je točno problem i u čemu je ta krivica, to gdje ti savjest ne da mira, jer, dakle, imaš ograničenu svijest o tome.

Preočito je da se radi o samooptuživanju i samoosuđivanju, a ne o vanjskom optuživanju i osuđivanju.

U knjizi se i otkriva njegova krivica (doduše vrlo šturo i jedva primjetno nakon cijele radnje koja te tjera da želiš saznati krivnju, ali ipak):

U zadnjem poglavlju, neposredno prije kraja/smaknuća:
"Uvijek sam htio da iz svijeta grabim sa dvadeset šaka, i to za ciljeve koji nisu bili čisti."

Ona dvojica što ga vode na smaknuće i samo smaknuće - to su aspekti njega samoga, i on je tog dana ubio taj dio sebe koji nije bio u redu (iako je prema stavovima i naputcima društva bio savršeno u redu i postigao poslovni uspjeh) kako bi dalje mogao nastaviti s većim spokojstvom uma.

Dakle, iako djeluje da je proces mučan i poguban, mučan je samo dok si ne priznamo neke stvari i pogledamo u sebe uistinu kakvi smo i poguban je samo za naš ego i sebičan, pohlepan dio nas. Što znači da je zapravo jako pozitivan i konstruktivan.

Jednostavno, ovaj roman poziva sve nas da se preispitamo i traži i zahtjeva od nas veću moralnu ispravnost nego što bi se smatrala dovoljnom u svakodnevnom životu i svakodnevnim razgovorima.

Jeste li i vi koji smatrate da je roman super isto na takav način protumačili poantu ili sam ja nepopravljivi optimist (pa u svemu vidim pozitivno)?


EDIT: i zaboravila sam napisati da me taj humor zaista razveselio. Od onih advokata koji nisu znali kako da prođu jer im je činovnik prepriječio put, a nisu mu smjeli zamjerati pa su odlučili da idu jedan po jedan da ih baca dolje niz stepenice, a kolege će ih hvatati dok se ovaj ne umori i ode pa do onog slikara kojem suci ulaze u sobu tako da uđu kroz vrata ravno na krevet na kojem spava pa tek tim putem pretumbavanja po krevetu i buđenja usnulog slikara mogu stupiti u sobu na pod.

Hahahaha, predobro!

Sa svim bih se složila, da ne ponavljam i ne duljim, pogotovo s boldanim.

Opisane humorističke situacije su zaista maestralne.Turoban humor, a zapravo svježe nadrealan.

Ponovo sam se sjetila svoje glupe profesorice hrvatskog jezika, kad smo ˝obrađivali˝ Kafkin Proces na satu lektire i koliko je ustrajala na takvim glupostima da pas s maslom ne bi pojeo.Ona je vjerojatno i danas uvjerenja da se ta knjiga treba tumačiti doslovno i da je zaista K. zaglavio u birokratskom limbu zbog zločina koji su mu podvalili u montiranom procesu.

[Diego Rivera]

Umro je na današnji dan 1924. Imao sam potrebu pročitati nešto o njemu, najviše o privatnom životu. Kao i svi 'veliki' umjetnici, i uopće ljudi imao je u sebi crtu 'čudaka' i ekscentrične osobe. Kako su već rekli gore ljudi, bio je pomalo sulud s obzirom na svoj način pisanja, izvana je djelovao staloženo, ali privatno je bio poprilično raskalašen. Citiram sa HR wikipedije:

Prema Brodu, Kafku je konstantno "mučila" seksualna požuda. Kao odrasla osoba, često je posvećivao bordele, a zanimala ga je i pornografija. Uz sve to, tokom života je spavao s mnogo žena.
Kafka se bojao da će ga ljudi smatrati fizički i psihički odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvidjeli su kako je tih i staložen, kako posjeduje očitu inteligenciju i suh smisao za humor; također su ga smatrali dječački zgodnim, ali mu je pojava bila oštra. Brod ga je usporedio s Heinrichom von Kleistom, primijetivši kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realističkog opisivanja situacije do u detalje.
Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao "vrstom molitve". Bio je i jako osjetljiv na zvuk tako da je volio tišinu prilikom pisanja.

Autor Pérez-Álvarez sugerirao je kako je Kafka možda bolovao od shizoidnog poremećaja ličnosti. Njegov stil, ne samo u "Preobražaju" već i u drugim djelima, sadrži određene shizoidne karakteristike koje objašnjavaju dobar dio iznenađenja u njegovim djelima.

Netko je gore spomenuo njegov dnevnik.

Unatoč posljednjoj Kafkinoj želji da se sva njegova književna zaostavština, rukopisi, pisma i dnevnici unište i spale - treba zahvaliti, po­četkom siječnja 1969. u dubokoj sta­rosti, preminulom austrijskom knji­ževniku i intimnom prijatelju nje­govom Maxu Brodu da su sačuvani i objelodanjeni.

Dakle, iako nije želio ništa od toga otkriti javnosti, njegov prijatelj se pobrinuo da javnost sazna sve o njegovom životu.

[bidaka]

Ovdje niko ne spominje Kafkina - Pisam Mileni - . Dali je neko pročitao. Ja nisam pa bih volila pročitati vaše mišljenje .

[NinoM]

Zašto je ova tema mrtva?

Zašto je tako divan ružni apsurd nepoželjan za komentiranje, pa Kafkina djela bi mogli do iznemoglosti objašnjavati i poetski interpretirati... ccc

Inače, našao sam zanimljiv video koji lijepo objašnjava i ilustrira pojam "kafkijanski", pa ako ste zaljubljeni u gospodina K. bacite pogled

[Winston Smith]

Da je živ sad bi ja i on imali o čemu da pričamo.

Pismo ocu - fenomenalno.

[sleng]

Winston Smith kaže:

Da je živ sad bi ja i on imali o čemu da pričamo.

Pismo ocu - fenomenalno.

Da, je. Kafka je car, jedan od najvećih.

[Zeljko81]

prije nekolikog godina pročitao sam sve njegove pripovjetke
ima bome loših nezanimljivih ali i dobrih
dobre su uglavnom one poznatije
međutim sada čitam ZAMAK
ovo je dobro dapače... odlično
kako mi je ovo promicalo
ko zna kakva je amerika mislim da mi je samo to ostalo

Proces je naravno obvezna lektira kao i istoimeni film sniman u Zagrebu