Natrag   Forum.hr > Društvo > Religija

Religija Religija u društvu
Podforum: Teologija i religijska praksa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.12.2002., 22:49   #1
molitva

kleknula je
tvrdoca drveta joj se urezala u koljena
pala je na nicice
pritisnuta moróm, krivicom, tegobom, beznadjem, besmislicom, nemoci i bolju

orgulje su odjekivale, skladni glasovi odbijali su se od crvene cigle
ljudi oko nje su bili radosni, svecano obuceni, nasmijani
djeca nemirna u ocekivanju slatkih tajni

svjetlost je ulazila kroz obojana staklaca, i padala na pozlaceni kipic, mjesajuci se sa titrajem svijeca

nista nije vidjela, niti cula. sve se vrtilo oko njene glave
lice je zabila u sklopljene ruke, zeleci propasti, potonuti ispod hladnog kamenog poda tog svetog hrama

"daj mi snage da zakoracim,
daj mi snage da se budim jutrima,
daj mi volje da mijenjam to sto mogu i trebam,
daj mi MIR da se skrasim,
da odmorim dusu i ocistim je od zlobe,
daj da vidim radost i tamo gdje je nema
a da nevidim nepravdu i tamo gdje je ima..."

dugo je mrmljala sebi u njedra, u dlanove vec natopljene suzama

stiskala je oci da ih zaustavi, zakljuca, sakrije u sebi... a one su navirale kao copor splasenih srna i padale dugo i ostro na pod, kao pokosene hicima...

a kad ih vise nije bilo, onda je duboooooooko udahnula, otrala mokre tragove sa lica, ustala, spustila pogled pored sebe na to najvoljenije bice koje ju je gledalo svojim velikim uplasenim ocicama, blago im se nasmjesivsi
"ne brini mila, sve je uredu, SAD je sve u redu"

a jedan zracak se odbio od onog kipica i njezno ih obasjao
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.12.2002., 23:04   #2
Hmm...jel to ono, Ameri i Rusi i te lokve?
__________________

Open your mind
freedom's a state
GothicA is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 11:10   #3
goth, tebi je mjesto negdje drugdje
vec sam ti fino rekla
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 11:49   #4
Sept; ovo jako lijepo i dirljivo. Brrr... Tvoje ili odnekud? Citala dvaput, svaki put imam feeling da sam tamo u toj prici...
blondie_30 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 13:33   #5
Kad god sam negdje u "stranom" gradu isloristim priliku i posjetim crkvu...Zadnji put, u Milanu, unutar te stvarno monumentalne građevine, pozavidjeh na tren onima koji ulaze unutra po utjehu i snagu...Poželih da sam među njima i da me svaki posjet osnaži...Al' nisam...ja imam neke svoje, druge oltare i molitve...Druge ruke mene dižu kad padnem ničice...

I kod mene je obrnuti redoslijed: kad pogledam oči svojih najdražih i najvoljenijih, ja već tada znam da je sve u redu
Sanjar61 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 14:14   #6
Quote:
Originally posted by Sanjar61
I kod mene je obrnuti redoslijed: kad pogledam oči svojih najdražih i najvoljenijih, ja već tada znam da je sve u redu
ali kada tvoji nadrazi i najvoljeniji ovise o tvojim odlukama i o tvojoj snazi pitas se
trazis snagu u necem drugom, snagu da odlucis tako da tvojim najvoljenijima bude dobro, da oni ne pate, da oni budu sretni
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 14:57   #7
Quote:
Originally posted by sunshine
ali kada tvoji nadrazi i najvoljeniji ovise o tvojim odlukama i o tvojoj snazi pitas se
trazis snagu u necem drugom, snagu da odlucis tako da tvojim najvoljenijima bude dobro, da oni ne pate, da oni budu sretni
Istina, u takvom slučaju snagu tražim u sebi.
I našla sam je , baš nedavno, a bilo je teško. Ali ponosna sam na sebe, na tu snagu koja je skrivena čučala u meni i čekala svoju priliku.
 
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 15:35   #8
V

ne radi se o molitvi u crkvi... uopće nije bitno mjesto... ista ovakva molitva moguća je i na osami, negdje u tamnom kutku moje sobe, negdje u trenutku i na mjestu kad sam sam sa svojom intimom, kad sam sam sa svojim mislima, sa svojom tugom, sam sa sobom...

kad se nađeš na raskršću, na kojem moraš odabrati svoj put, kad se nađeš pred dilemama koje možda neizdrživo pritiskaju tvoje srce, kad imaš osjećaj da se sve urotilo protiv tebe i kad te tjera u smjeru koji je suprotan onome što osjećaš, ostaje ti samo jedno... naći snagu da kreneš u onom smjeru u kojem te vodi srce, a ne okolina i ljudi oko tebe... naći snagu da promijeniš ono što želiš i što moraš promijeniti, naći snagu i hrabrost da sve ono što te pokušava ili će te pokušati spriječiti jednostavno ostaviš iza sebe... pustiti svoje srce, svoju ljubav, svoje osjećaje, da te vode prema rješenju...

i onda, kad skupiš hrabrost, kad se izboriš za ono što želiš, kad postigneš cilj, obasjat će te ona nježna svjetlost odbijena od zlatnog kipića... obasjat će te svjetlost koja izvire iz srca koje te voli, i svjetlost koja izvire iz tvog srca... te će se dvije svjetlosti odbiti od tog zlatnog kipića, stopiti u jednu, i potvrditi tvoj put
__________________
knock, knock, knocking on the heavens door
softic is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 18:36   #9
Quote:
Originally posted by softic
ne radi se o molitvi u crkvi... uopće nije bitno mjesto... ista ovakva molitva moguća je i na osami, negdje u tamnom kutku moje sobe, negdje u trenutku i na mjestu kad sam sam sa svojom intimom, kad sam sam sa svojim mislima, sa svojom tugom, sam sa sobom...
da moguca je bilo gdje
ali ovu sam izdvojila, jer prvi put sam osjetila da ovo mjesto i ambijent IMAJU veze, nekako sam bila vise svjesna sebe, i nekako kao da su mi neki obruci popucali na sasma novi nacin
mislim da mi je ambijent bio orudje u doticanju sakrivenog
mada jos uvijek se osjecam nedovrsenom, tako da necu jos stati, nesto me vuce nazad

nisam neki prakticirajuci vjernik, mada sam uvijek imala respekta za "ono nesto" duhovno
a sad kao da mi neko providjenje doslo

sanjar, i ja obilazim velelepne monumente kad putujem
divim se ljepoti i uzvisenosti tih gradjevina... ali tad sam okrenuta ka van, okolnom svijetu, moji unutranji zastori ostaju navuceni

ovo je zbilja PRVI put da sam toliko sebe nasla

nemam objasnjenja, samo osjecam zahvalnost
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2002., 00:06   #10
Prelijepo

I sama sam u par navrata doživjela to o čemu pišeš. Olakšanje uz molitvu. Blago onome tko to može...
Vjeveric is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2002., 23:04   #11
Quote:
Originally posted by Septembar
ovo je zbilja PRVI put da sam toliko sebe nasla
nemam objasnjenja, samo osjecam zahvalnost
drago mi je radi tebe....silno drago...i samo cu dodati da je prica toliko dobro ispricana...da...tjera trnce niz kicmu i suze u oci...meni....shvacam o cemu govoris....i vjerujem da mogu naslutiti kako se osjecas....u casu kada si prvi put sebe nasla toliko...cuvaj to da se ponovno ne izgubis....(ovo nije opaka opaska, makar mi se trenutno cini da bi mogl aimati takovu konotaciju)
ZC3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.12.2002., 19:10   #12
softic dobro kaze. molitva moze biti iskrena bilo gdje. zapravo, ne uopce molitva, moze je se nazvati promisljanjem ili kako katolici odnedavno vole reci - meditacija.

katolik sam no 'prilagodio sam' neke obicaje i poimanja. ne bih sad o tome koliko u mom slucaju zapravo jesam katolik. hocu samo reci da vecina mojih molitvi nisu zahvale ili potrazivanja nego promisljanja, rezimei krajeva poglavlja u zivotu, definiranje tijeka daljnjeg zivota.

ipak, crkva kao objekt daje neki osjecaj. daje osjecaj uzvisenosti, spokoja, mirnoce. ponekad odem na misu (uglavnom kad osjetim potrebu, od jednom mjesecno ili tjedno do jednom u 6 mjeseci) i svaki put napunim baterije.

posebno me fascinira snaga i mocan zvuk orgulja, a orgulje u mojoj crkvi (i orguljasica) su jednostavno fantasticni. primjerice, uoci Uskrsa, kod unosenja otajstava pocinju zvonjeti zvona a orgulje prolome 'Slava bogu na visini' punom snagom. To je trenutak koji me ispunjava, to je trenutak u kojem treperim, preplavljuju me osjecaji, prema tome orgazam je nula.

mislim, nisam ovo htjeo pretvoriti u elabiriranje mog vjerskog zivota nego hocu reci kako znam kako je to napuniti baterije, otresti iz sebe neke emocije i sl.
Veky is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.12.2002., 20:07   #13
moliti se, da
ali samo ocu nebeskom.
 
Odgovori s citatom
Old 22.12.2002., 21:40   #14
Quote:
Veky kaže:

ipak, crkva kao objekt daje neki osjecaj. daje osjecaj uzvisenosti, spokoja, mirnoce. ponekad odem na misu (uglavnom kad osjetim potrebu, od jednom mjesecno ili tjedno do jednom u 6 mjeseci) i svaki put napunim baterije.
ja sam opet bila danas
dozivljaj je bio slican, samo sad sam bila spremna
opet su isle suze, opet su pucale stege, opet mi se tijelo grcilo i zmarci me podilazili... opet je bilo BAJNO

Neciste nas umivaj
Suha srca zalivaj
Vidaj rane ranjenim

Meksaj cudi kamene
Zagrij grudi ledene
NEDAJ NAMA PUTEM ZLIM
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:10   #15
Uvijek sam se čudila što bude ljudima da odjednom pođu ići u crkvu. Strah od budućnosti? Panika radi sadašnjosti? Potreba za odgovrima? Ili se jednostavno desi Spoznaja?
Vjeveric is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:32   #16
Da Bog postoji to odavno znam. Mene zanima ljudska psiha, momenti koji nas nagnaju da odemo tako i kad nema mise. Svi se mi vjernici kad nam je teško odmah Boga i majke sjetimo. Zašto ih onda tako brzo zaboravimo kad nam dobro ide?
Vjeveric is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:33   #17
Quote:
Vjeveric kaže:
Uvijek sam se čudila što bude ljudima da odjednom pođu ići u crkvu. Strah od budućnosti? Panika radi sadašnjosti? Potreba za odgovrima? Ili se jednostavno desi Spoznaja?
vjev, nema univerzalnog odgovora, nista od tog, ili sve pomalo, jako je individualno!

ja sam vec rekla, dosad sam isla uglavnom iz tradicije, a sad mi se desilo ono iz prvog topica
i kazem osjecam se "nedovrseno", vuce me da dalje idem, unosi spokoj na neki nacin, osvjetli mi se cemer iznutra.... i tak drzi me jedno vrijeme, pa se izgubi, zat me vuce da opet odem
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:37   #18
Zgodno rečeno

Onda te razumijem. Tako je slično i kod mene.
Vjeveric is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:43   #19
Quote:
Vjeveric kaže:
Da Bog postoji to odavno znam. Mene zanima ljudska psiha, momenti koji nas nagnaju da odemo tako i kad nema mise. Svi se mi vjernici kad nam je teško odmah Boga i majke sjetimo. Zašto ih onda tako brzo zaboravimo kad nam dobro ide?
......
....

ko kaze da ga zaboravimo ?
pa ja cu se trudit uvjek zivjet po principima kristovim

ali da ,to je dosta individualna stvar pa svako na svoj nacin reagira
crkva ,misa,tradicija ...

meni ti je samo evandjelje ono "bitno" i ono sto me "drzi"
-ako me razumijes
__________________
skuterii
Eladio is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2002., 00:44   #20
sve mi se cini da je to proces ogoljavanja, kao guljenje luka, kao da skidam sloj po sloj, nit znam kud idem nit sta me ceka
a mozda i prestane da me se otvara
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:27.