Bolivija

[dador]

milk kaže:

pa super ako su ukinuli ...ionako nije bio neki problem za napravit vec vise formalnost no uvijek bolje bez papirologije...

a zakej sam je ja onda krajem srpnja platio 30 dolarinjosau BA? namjerno mi nisu htjeli reci da mi zaprav ne treba? pa moguće....
nemoj (NEMOJ) letit s IBERIOM. :2up:

[aaston]

Eh dador, pa znaš kako stvari idu dole. Prije bi rekao da pojma nisu imali nego da ti nisu htjeli reći.

Još jedan glas kontra Iberie. Ako nije drastična razlika u cijeni bolje odabrati drugu kompaniju.

[vanelic]

nisam ni ja neki ljubitelji Iberije, pogotovo nakon kvara na motoru i njegova "popravka" u trajanju od 8 sati prije par godina. ali isto tako moram napomenuti da sam se prije par dana vratio s Clickairom (čiji je jedan od osnivača Iberia) iz Maroka (Marrakech-Barcelona-Venecija) i nisam imao ama baš nikakvih problema. a i ako je puno jeftinija od ostalih...

[dador]

[QUOTE=aaston;10679437]Eh dador, pa znaš kako stvari idu dole. Prije bi rekao da pojma nisu imali nego da ti nisu htjeli reći.

QUOTE]

pa je. s obzirom na to kako izgleda njihov imigrejšn ofis, mislim da se radilo o tome. a nas 3x30 je 90$, šta je dole ozbiljna parica

[milk]

kad smo vec kod avio kompanija ja sam dolje letio sa lan peru tj. lan airlines i imam samo rijeci hvale od cijene do aviona i usluge ...inace i ja bas nisam stekao dojam da oni na granici znaju kome treba viza a kome ne...moju nisu ni pogledali al da je nisam imao stoposto bi me odman zarobili

[aaston]

dador kaže:

s obzirom na to kako izgleda njihov imigrejšn ofis,

Heh, ja sam imao osjećaj kao da sam uletio u Alan Ford. Oronuli kućerak, sijalica od 4W i žalosna individua u ulozi graničnog osoblja.

Ne znam koji je bio gori onaj u Villazonu ili onaj kod Bermeja

[danguba1]

e di je zapelo na ovom forumu, kaj nitko ne putuje u Boliviju već 2 godine. Meni bi trebala Bolivija uletit u kombinaciji s još par država Južne Am. Išla bi u La Paz( prije Titicaca), Salari i Potosi, to mi se čini najzanimljivije u Boliviji prema blogovima i forumima.
? Zanima me jel netko bio u Potosima i kaj tam ima?
I kako od Cusca do La Paza( preko Titicace)- bus ili vlak, i koliko dugo i koliko$+ kako od La paza do Potosa i koliko dugo i koliko $

[daria25]

Amo brzinski savjet za Salar de Uyuni tour, uzimam ga iz San Pedra, znam da ce bit skuplje al to mi najlakse i najblize, u biti zanima me neki tip za ovo ljetno razdoblje, sto je kljucno ponijeti, ide se sad u subotu

[daria25]

Salar de Uyuni iz San Pedra, 3 dana, 2 noci, 140 dolara.
Iako je cijena visa, ta kombinacija je bila pun pogodak...nakon San Pedra , prva dva dana na touru lijepo, ali ne toliko spektakularno ako si vec posjetio lagune u San Pedru...i zadnji dan kao vrhunac, salar, da je bilo obrnuto vjerojatno bi bilo razocaranje...generalno razmisljanje ljudi na touru....smjestaj inace dobar, malo smrzavanja prvu noc al druga cist fino, topli tus, hrana dobra, dobar sofer, dobar dzip, sve u svemu palac gore. Agencija iz San Pedra kojom smo putovali je inace Tierra Mistica.

Trenutacno sam u Potosiju, pada kisa, zima je, i naredna dva dana ne rade tour u rudnike srebra, eto bas smo dosli kad rudari imaju svoj karneval, gledali prijenos na televiziji..
Trenutacno u hostelu La Casona, blizu centralnog trga, dezorganizirani su, check in je u 1 sat a cekaju se jos ciste plahte, tip na recepciji je zbunjen, ne zapisuje rezervacije..uf

[daria25]

ROMANTIKA NA 3700 METARA

Ja sam fino odgojena djevojka. S dobrim njuhom. Vec nakon deset minuta razgovora vidjeh kamo gospon srednjih godina smjera. Kanadanin. S francuskog govornog podrucja.
Kroz tour Salar de Uyuni isli smo dzipovima, dvije grupe od sest. Tri dana. Ja putujem sama. Gospon pùtuje sam. Jer njegova draga nema novaca. Naravno. Voli pricati. Cini se da je vidio svijeta. Sarmantan 50-godisnjak. Zanimljiv. Ko prozvakana knjiga.

Predivna, ledena noc ispred hotela od soli, usred nicega, mjesec i zvijezde na nebu, polupijani Argentinci raspravljaju o smislu zivota na klupici ispred hotela, veliki kaktusi oko hotela kao da drze strazu... Prilazi gospon, zapocinje razgovor, sutnja, pa pitanje: "Do you want to sleep with me? No sex, I just need company, I feel lonely...I have a big bed." Ljubazno se nasmijesim i pristojno odgovorim "No, thank you". Pozdravim pristojno za laku noc i odem u svoju sobu. Nista mi vise ne iznenaduje. Osim da bas nikad ne upadne neki dobri macan. Why oh why, oh my, I sigh...

Salar je predivan. Ogroman. Pod vodom. Ne razlikuje se nebo od zemlje, sve se reflektira. Do nas dopiru vijesti da su se tri dzipa izgubila u salaru, jedan je naden, dva se jos vrte u toj bjelini. Sve izgleda isto. Ljudska tehnologija cini se ne funkcionira najbolje u tom okruzju. Sva sreca pa mi imamo naseg Schumachera. Pablo mu je ime.

[daria25]

RUDARSKI ZIVOT

Najveca atrakcija u Potosiju je posjet rudniku srebra, ukupno traje nekih 4 sata.
Cizme na noge, zastitno odijelo, sljem na glavu. I lampicu na isti.
Hladno je. Usko. I mracno. Pripadam Grupi 11. Tako se zove nasa grupa, grupa 11 (Grupo de once). Nesto kao Oceanovih 11, samo sto smo mi spali na 9. I ostali bez Oceana. Rafael, Brazilac, u mojoj grupi, nosi u ruksaku koji su nam dali lisce koke za rudare, alkohol i moj fotic.
Hrabro ulazimo u rudnik. Sagni glavi. Zagazi u vodu. Bum, sljem mi spase glavu. Pa na sve cetiri. Provuci se. Podigni se. Sljem mi spase glavu. Po stepenicama dolje. Sljem mi spase glavu. Pita vodic jesam dobro. Jesam, jesam, samo sam nespretna, kak mi vele doma, ja se i na zrak popiknem. Okrecem se. Sljem mi spase glavu. Nema Brazilca. Di je nestao? Ulovila ga klaustrofobija. Izasao van. S mojim foticem. Peder. I neki Spanjolac za njim. Kad ga uhvatim, ni tri sljema mu nece spasit glavu.
U dubokim tminama rudnika srecemo drugu grupu. Bilo ih je 8. Sestero je odustalo.
Nalazimo se s rudarima. Nude 98-postotni alkohol pomijesan s vodom. Bolivijsku rakiju. Rekoh, ne bi hvala, na poluprazan zeludac. Nema. Moras. Prvo prolij malo na pod za majku zemlju a onda u usta.
Jen, dva tri.
Uf.
Brazilac mi platio rucak. Bijedna kompenzacija za izgubljene fotke.

[daria25]

RAVNO U RAZDJELJAK

Za ljeto u Boliviji nisam bila spremna.

Put od Potosija do Sucrea je predivan. Tri sata voznje. Prekrasna priroda. S 4000 metara nadmorske visine se spusta na oko 3000. Sunce pici. Vrucina. Umirem u trenirki. Guram glavu kroz prozor busa. Odlete mi suncane cvike. Ma glavno da ja imam vrecu za spavanje da mi ne bi bilo zima.

Sucre je lijep grad bijelih fasada i simpaticnih drvenih balkoncica, prepun crkava i manastira, parkova i odvjetnickih ureda. Jednako kao Potosi. Kamo god se okrenes natpis Abogado. Jedna cijela ulica. Pa druga. Pa red ljekarni. Pa jos malo ljekarni. Pa jos. Vise ljekarni neg stanovnika. Mozda da preimenuju grad.

Sucre - Potosi, nocni put. Penjemo se. Muvamo po zavojima medu zelenim brezuljcima. Jedan brezuljak je doslovce nestao u oblaku. Hrabro krocimo prema njemu. Munje sijevaju. Izdgledaju tako blizu i tako opako.

Bus je udoban. Valjda. Samo sto ja sjedim na kotacu i osjetim svaki kamencic koji mu prode "pod noge".

Ulazimo u oblak. Kisa se slije. Ne obicna kisa. KISA. Otvor na krovu tocno iznad mog sjedala. Naravno. Kad pocinje nesto kapati. Pa malo jace, pa jos malo jace. Magla i kisa su toliko jaki da se prst ne vidi pred nosom. Skidam zastitnu plastiku sa sjedala i stavljam jednu na glavu. Uzimam plastiku i sa sjedala ispred mene i stavljam ju u krilo. Skupljam kisnicu. Ajd dobro, ionako sam kratka s vodom.

Gledam kroz prozor. Sve bijelo. Ko zadnja tuka pitam covjeka "Sta je to bijelo?" (A snijeg jebote. ) Veli on: Snijeg. Svi zure kroz prozor. Snijeg, da. Tuko jedna.

Dokle god bus vozi povremeno spricanje kroz prozor se moze tolerirati. Jest da je zima i da sam polumokra al nekako je to pod kontrolom.
Autobus staje. Hladna voda s krova mi se izlije ravno na glavu. U razdjeljak.

Znala sam da sam morala pomaknut crtu na stranu.

Bus kasni.

Izlazimo iz oblaka. Nas Schumacher, ne znam mu ime, nagazi gas i dovodi nas u Potosi sa samo 20-tak minuta zakasnjenja.

Jos cupam srce iz pete.

[daria25]

Par prakticnih savjeta:

Zbog vremenskih uvjeta i visine dobro je imati raznoliku odjecu, od kabanice, moze i one ko vreca koja se samo navuce, zimske odjece, do ljetne odjece i visokog zastitnog faktora, bar plus 35. Za nasu delikatnu bijelu kozu jelte.

S taksistima se treba cjenkati jer ce vas pokusati oderati, naravno.

U Potosiju od centra do autobusnog terminala naplatit ce vam 5 - 10 bolivianosa, (otprlike isto toliko kuna), medutim ako uzmete micro (mini-bus) s oznakom J (jota, cita se "hota"), za samo 1 bolivianos cete doci do terminala. S tim da treba uzeti u obzir cinjenicu da bus ide sim tam po ulicicama i da treba bar duplo vise vremena da se dodje do terminala. Za grad, koji u centru ima puno hostela, takoder uzeti micro J.

Sucre, autobusni terminal. Placa se upotreba terminala. Kupujete "ulaznicu" na jednom salteru usred terminala. Sto hoce reci, ako imate kartu za bus ali niste kupili "koristenje terminala" nece vas pustit na peron tj u bus.

Zapravo, treba se cjenkati za sve sto se moze.

Dajte koju kunu vise za smjestaj s toplom vodom, dobro ce doci ako vas uhvati hladni val. Ako ne, moze se naci smjestaj za 15 kuna po noci. Pa uzivajte

[Calamity Jane]

Daria, ako stigneš, nabaci još koju crticu s puta, baš sam ih s guštom pročitala.

[daria25]

MARSAL

Knjige u Boliviji su tako jeftine. Naravno, sajam knjiga otkrih tek zadnji dan...5, 10, 15 kuna. Kupujem. Kupujem. Kupujem. Ponuda je manje vise ista. Sve o Che Guevari, GG Marquez i Tajna. I Titova biografija.

Druckam se u busu. Kraj mene sjedi neki starcek dobrano pod gasom. Smrdi na nesto izmedu crnog vina i svjezeg sira koji je previse stajao na suncu.
Tupiza. Biser juzne Bolivije. Tako kazu. Rijeka, planine, konji. I miss karnevala. Lokalne puce koje cupkaju pred troclanim zirijem, tinejderi koji se gadaju vodenim balonima, posipavaju brasnom i spricaju pjenom za brijanje. Nista novo. Svaki bolivijski grad je ratna zona. Teska artiljerija vodenih balona, napad iz zasjede, mokar do gaca. Ukratko.
Drustvo mi pravi Izraelka koja se lufta po Juznoj Americi vec 7 mjeseci.
Dala otkaz i putuje.

Jedem neki kolac od mljevenog kukuruza i sira i krecem prema zeljeznickom kolodvoru. Odlucujem vlakom do granice s Argentinom. Vlak kasni sat vremena. Na bolivijskoj strani granice dva sata u redu na plus 30. Lagana setnja do argentinske granice. Jos dva sata. Ajmo u red. Muski na jednu stranu, zene na drugu. Argentinka ispred mene komentira: Eto ti primjer argentinskog macizma. Cemu to, nitko ne zna. Ne pretrazuju nas. Samo nase torbe. Dobrodosli u Argentinu.

(nastavak na temi "Argentina")

[superpera]

hehe dobar ti je taj tip s ajmo spavati..
ma ja i treba tako..a ne tamo neke price danima otezati dok se nesto ne desi

samo napred daria

zar nemislis da bi trebala malo duze ostati u boliviji?

[daria25]

superpera kaže:

hehe dobar ti je taj tip s ajmo spavati..
ma ja i treba tako..a ne tamo neke price danima otezati dok se nesto ne desi

samo napred daria

zar nemislis da bi trebala malo duze ostati u boliviji?

Cini mi se da cu opet sad u Boliviju nakon Perua preko Titicace u La paz.
U meduvremenu cu pisati Crtice iz Perua. Pustili me preko grane. A putovnica istjece za 20 dana.

[Calamity Jane]

Spremam se u Boliviju za koji mjesec, jel mi može netko tko je bio preporučiti kakve pogodne hiking tenisice? Nemam o tome pojma.
Ista stvar i za vreću za spavanje - sintetika ili perje? Na koliko stupnjeva mora biti deklarirana?

[martinchyyy]

imam pitanc! zanima me trasa peru-bolivija-čile (ove godine u kolovozu) i kopam po avio kartama i ono što sam našla jest:
beč-madrid-lima---santiago-madrid-beč;
&
zagreb-frankfurt-sao paolo-lima---santiago-sao paolo-frankfut-zagreb

Obje opcije su cirka 10 000 kn.
Moje pitanje - je li to realna cifra? Manju neću naći?
Hvala...
love JA

[daria25]

(nastavak s teme "Peru")

HASTA LA VICTORIA SIEMPRE

Jednom Ameru su ukrali ruksak.

Do La Paza iz Copacabane busom. U jednom trenutku preko jezera Titicace idemo brodicem. Autobus posebno, putnici posebno. Zasto ne zaradit koji boliviano vise. Svicarac zabrinuto gleda prema busu. Ostavio ruksak unutra.

Nastavljamo put. Kisa lijeva ko iz kabla. Predgrade La Paza je u polupotopnom stanju. Na ulazu u grad veliki spomenik Che-u napravljen od zica, matica, autodijelova, cega vec.

La paz. Arhitektura cuspajz. Promet kaos. Izlazim iz busa i hodam prema hostelu. Vidim neka cura plava hoda iza mene. Zaustavim se i pitam ja nju da jel ide mozda u hostel taj i taj. veli ona, trazi neki, idemo skupa. Moze. Poljakinja. Prva koju upoznah na putu. Pita ona mene da jel mi kazu ostali turisti da sam ja jedina osoba iz Hrvatske koju su upoznali na putu. Velim jep. Njoj isto. A jebat ga. Nemamo mi para pa da se luftamo po Juznoj Americi po sest mjesci do godinu dana ko svi oni Francuzi, Ameri i Australci koje upoznas na putu. Ujedinjujemo slavenske snage i dolazimo u hostel. Gringo zona. Americko-kanadsko-australske snage. Hm. Preferiram raznovrsnije drustvo al stas sad.

U grad. Na kavicu.

Navecer besplatno pivo u hostelu. Australci uspjesno brane naslov najvecih pijandura.
Sudjelujemo u kvizu. Tri pitanja. Nabroji glumce koji su glumili u bar dvije trilogije. Dabome. Matt Damon (Bourne, Oceanovih 11,12,13), Sly (Rambo, Rocky). Dobro je, nasa grupa je zadnja. Dva Australca, Poljakinja i ja.
Drugo pitanje, smrti poznatih osoba, nacin i godina. Ne ide nam bas.
Zadnje pitanje, stihovi pjesama, grupa i pjesma. Sve na engleskom. Koja diskriminacija. Zavrsavamo na trecem mjestu. Veselje za stolom.

Na spavanac. Soba s osam kreveta. Jedan Amer se non stop vrti. Te unutra te van, te bi gori te bi doli. Upada u sobu drugi Amer. Jesu oni u dobrom hostelu? Prvi Amer ususka drugog u krevet. Natakne mu slusalice na usi: na, slusaj muziku i budi dobar.

Poljakinja mi prica kako putuje vec tri mjeseca. Ima stanku izmedu projekata. Sluzbena verzija za obitelj je da uci spankjolski u Buenos Airesu. zapravo putuje od Argentine do Kolumbije.

I ona je ostavila ruksak u busu dok je prelazila brodicem Titicacu. Nestale joj naocale, mobitel i odjeca.

Jos uvijek ne nadoh di prodaju knjige na cesti.