Pedagogija i pedagoško prigovaranje

[Thora]

Perzefon@ kaže:

Joj, vučeš me za jezik, opet će se rasprava rasplamsati.

Zašto, zaboga, misliš da oni imaju mišljenje, da žele imati mišljenje o matematici, fizici, poeziji, osim ako ih ne natjeraš silom da misle? Eto, to je zabluda većine nastavnika, metodičara, pedagoga i psihologa što oni zbilja vjeruju da djecu to zanima, onako samo od sebe. Koja je to temeljna pogreška!

Gle, u situaciji kad je u razredu tzv. kreativni nered () i kad se većina nastavnika voli praviti ili zbilja misli da djeca razmišljaju o problemu koji treba razmotriti, znaš li o čemu oni misle?

Evo o čemu: kako doznati koja je krava u WC-u napisala ono o meni? Je li mi Marko lajkao status na fejsu? Kaj imamo poslije i jel bila zadaća? Idem pitati Marinu, profa ionak misli da razgovaramo o fizici (moš mislit!). Hoću li pod odmorom vidjeti Marka i dal da mu što kažem? Mogla bih to izvesti nekako preko Danijele, al da, ona će rastrubiti cijeloj školi. Isus, kako me živcira ona Ana koja se stalno mota oko njega. Baš je jadna. Čovječe, ovaj Josip nikad nema mine i stalno žica. Ak me 4. sat digne kemiju, nadrapala sam i stara će opet šiziti. Prešutjet ću, inače nema van za vikend. Lektira? Danas?!! Pa nije niš rekla jučer. Morat ću nešto smuljat. Majo, za kolko zvoni? Pitat ću Petra jel se i ja mogu potpisat na onaj plakat, grupni rad kaj treba za geografiju, preživjet ću njegovo okretanje očima, samo nek mi da... Moram prije gužve stić do WC-a da popravim maskaru i sjajilo. Ah, Marko...

Jel ti zbilja misliš da možeš ovome konkurirati s fizikom?

Ja, recimo, uvijek polazim od toga da im uopće nisam zanimljiva, ni ja ni gramatika. I da me moraju trpjeti. I dogodi se, vidi čuda, da trpljenje ne bude prestrašno, pa čak i ugodno, jer ugoda nije nešto što zahtijevaš ili očekuješ. Dođe, onak, kao bonus.

Ni tebe ne zanima fizika?

Kužim što veliš. Ako ništa, imam mlađu braću, jedan u srednjoj, drugi u osnovnoj školi pa gledam i kakvi su oni. Gledam kako me stariji nekad zna priupitati ponešto iz matematike ili fizike i kako ga to zbilja zanima i kako se živcira ako mu profesor ne daje baš ništa više od onoga što mora. A ovaj mali je užasno lijen i sve se mora s njime raditi (razmazili su ga, užasno je to), ali opet se zna desiti da ja primim njegovu lektiru u ruke i krenem tako malo pričati s njime. Onda on meni odluči pročitati neku priču koju je već pročitao. I odjednom ga to sve zanima, a inače ga ne možeš natjerati da čita, tj. čim krene čitati, zaspi.

Tako bih ja nekako i u školi, s tim da je lakše u osnovnoj tako nego u srednjoj. Dam im nešto pažnje, dam im do znanja da mi se mogu obratiti s bilo kakvim pitanjima, pokušavam ih naučiti nešto, shvaćam zašto još ne mogu usvojiti neke stvari, tjeram ( pa da, tjeram!) ih da razmišljaju i na satovima i doma, gdje će možda problem kojim smo se bavili izlagati roditeljima, ponosni što oni to sad razumiju.

Ne znam, drugačije funkcioniraš od mene. Ne znam bih li mogla ići svaki dan u školu kad bih mislila da nikog neće zanimati što imam za reći. A daleko od toga da nisam svjesna da mnoge neće.

Moja mentorica u osnovnoj je stroga dosta bila i zahtijevala je potpuni mir u razredu. Dobar je predavač i s te strane nemam zamjerke. Ali jedna je od onih koje nije naročito briga što djeca na kraju znaju. Rekla mi je da se previše zadržavam kod slabijih učenika. Rekla je da je grupni rad užasna ideja jer se ne stigne ništa napraviti. Stalno se pazi na to da djeca sve imaju u bilježnici. Lijepo je to, ali što im ostane u glavama?

[Gilda.]

Thora kaže:

Sve se može napraviti loše pa tako i primjenjivati razne (dobre) metode.
A ovo što si napisala je zanimljivo: nitko nije znao o čemu se radilo na satu, što bi trebali zapamtiti, a što je samo usputno čavrljanje. To je ideja nekako, ne servirati djeci sve i isto to tražiti nazad, nego ih natjerati da razmišljaju, povezuju, da sami dođu do nečega. Kad su naučeni funkcionirati tako da im je sve servirano (u školi), naravno da je teško iz ovako nečega razabrati što je bitno, a što ne, kad nikad nije bilo ni potrebno učiniti takvo nešto. Ako se pak poslije ne zna što se radilo na satu, onda je šteta tek veća. Iako mi se čini da to samo znači da se ne zna reći što bi bio naslov, a ne da se ne bi znalo prepričati što se zbivalo.

Ma gledaj, to se događalo u srednjoj školi. Ta djeca su već relativno "nastavno" izgrađena i imaju neke svoje metode snalaženja s raznim nastavnicima. Njima je, u sistemu 17 jednako važnih predmeta, uvođenje i isprobavanje eksperimentalnih metoda održavanja nastave samo dosadna muha koja ih ometa. Tako sam ja nju shvatila.

A kakvu nastavu bi ona htjela, tj. što joj je najbolje? Pričale ste o tome sigurno jučer.

Ona se poprilično dobro snalazi sa svim profesorima. I dosadnim i zabavnim, i strogim i malo labavijim. Tak je navikla.
Iskreno da ti velim, nemam pojma kakvu nastavu bi ona htjela. Znam samo da o nekim profesorima priča s oduševljenjem, a o nekima baš i ne. Nije više mala i nema samo učiteljicu za koju znam kakva je. Sad je studentica i uglavnom radi s onim što je zapadne i s time se snalazi

Hoćeš li reći i nama ostalima koji ne znamo tog profesora kakav je bio? Zgodno bi bilo čuti.

I još je. On je predavao mojoj kćeri na žalost samo zadnju 4. godinu, ne meni. I razrednik joj je bio zadnju, 4. godinu.
Uglavnom, sama predavanja ne mogu komentirati jer nisam bila prisutna. No roditeljski te ostavlja bez teksta i jedini komentar roditelja na kraju je bio „gdje ste vi do sada bili?“ (aludirajući na to da im je predavao i razrednik im je samo zadnju 4. godinu).
Od dikcije, hoda, plana, šala, prezentacije planova rješavanja problema u razredu, pomaganja učenicima s problemima i slično.
Znam samo da je povijest većini njih od dosadnog predmeta koji jedva uče postao zanimljiv predmet koji se s lakoćom uči. Ali se i traži disciplina, znanje, aktivnost... a prosjek razreda se za tu jednu godinu popeo za cijelu jednu ocjenu.
I ona je forumašica, možda je nagovorim da dođe ovdje prepričati iskustva.


Perzefon@

[ElliQuinn]

Dragi forumaši, dio vaših upisa odvojen je na novu temu "Roditelji između školstva i odgoja". Ovdje možemo nastaviti o pedagogiji, pedagozima i nazovi-pedagozima.

[blaznica]

Thora kaže:

Rekla mi je da se previše zadržavam kod slabijih učenika.

svaka čast tvojem entuzijazmu, ali teško mi je povjerovati da ti je to rekla

[Thora]

blaznica kaže:

svaka čast tvojem entuzijazmu, ali teško mi je povjerovati da ti je to rekla

To nije bio općeniti savjet jer takve nije niti davala nego za sate koje sam držala. A to je bila priprema za ispitni sat. A na njemu sve mora biti savršeno, zbog čega niti ne prozivaš slabije učenike jer možda neće znati i onda ćeš se na tome zadržati, a mogao si štošta drugo za to vrijeme objasniti. Možda je to ta bitna razlika koja bi učinila da ti nije to tako teško prihvatiti.

[Lord Byron]

Thora kaže:

A to je bila priprema za ispitni sat. A na njemu sve mora biti savršeno...

Nisi mogla bolje opisati ono što je u cijeloj toj priči kamen temeljac mnogim kasnijim nesporazumima. Jako, jako je dvojbeno "savršenstvo" takvog sata, jer se temelji na laži, na falsificiranju stvarnosti.

Kao da čovjek "savršeno" položi vozački ispit tako da odvozi 50 kilometara puste autoceste, na dionici između dva odvojka. Ili da kirurg "savršeno" položi ispit sanirajući ogrebotinu flasterom.

No, "utješno" je i da postoji veći horor: one famozne "radionice" na kojima nastavnici glume učenike, pa se onda odrađuju pedagoške metode - i, gle čuda, svi sve shvate.

[MadnessInMethod]

Lord Byron kaže:

Nisi mogla bolje opisati ono što je u cijeloj toj priči kamen temeljac mnogim kasnijim nesporazumima. Jako, jako je dvojbeno "savršenstvo" takvog sata, jer se temelji na laži, na falsificiranju stvarnosti.

Kao da čovjek "savršeno" položi vozački ispit tako da odvozi 50 kilometara puste autoceste, na dionici između dva odvojka. Ili da kirurg "savršeno" položi ispit sanirajući ogrebotinu flasterom.

No, "utješno" je i da postoji veći horor: one famozne "radionice" na kojima nastavnici glume učenike, pa se onda odrađuju pedagoške metode - i, gle čuda, svi sve shvate.

studirala sam dvopredmetno, i imala dvije različite mentorice za polaganje tog oglednog sata. kod prve smo dva puta odrađivali isti sat, u paralelnim razredima, tako da nakon probnog sata možemo sat ispeglati do savršenstva - i to je od nas i očekivala: savršenstvo u svakom pogledu.
druga mentorica nam nije dopustila da držimo dva puta isti sat u paralelnim razredima. čak nije odobravala niti da u istom razredu držimo dva različita sata. njen stav je bio da više koristi imamo od toga da se okušamo u različitim razredima i različitim tipovima gradiva, da steknemo osjećaj. poticala je improvizaciju, odstupanje od priprema ako je to bilo u službi funkcionalnosti sata...
kod ove prve sam naučila kako ispeglati savršeni sat za komisije koje nemaju doticaja sa stvarnošću. to mi dobro dođe jednom-dva puta godišnje.
kod ove druge (na svojim satima i probnim i javnim satima svojih kolega) sam naučila ponešto o improvizacijama. definitivno korisnije, i koristim to svakodnevno.

a što se ove debilane tiče, kada moramo glumiti učenike, nekog bi trebalo streljati zbog toga. i onde se pitaju zašto izbjegavamo stručne skupove (pogotovo kada vidimo imena određenih predavača) - to nije stručno usavršavanje nego zaglupljivanje!

[Lord Byron]

MadnessInMethod kaže:

a što se ove debilane tiče, kada moramo glumiti učenike, nekog bi trebalo streljati zbog toga. i onde se pitaju zašto izbjegavamo stručne skupove (pogotovo kada vidimo imena određenih predavača) - to nije stručno usavršavanje nego zaglupljivanje!

Meni jedno nije jasno: zašto se jednom ne organizirate pa stvarno odglumite učenike? Onako, cijeli repertoar - od smsanja pod satom, ispunjavanja kladioničkih listića, spavanja i tako to, pa do opće nezainteresiranosti i nekuženja? Dao bih nemale novce da mogu biti "muha na zidu" jedne takve situacije.

Evo, možete u znak dobre volje izostaviti pokušaje fotkanja dekoltea mobićem.

[Lastan]

Lord Byron kaže:

Meni jedno nije jasno: zašto se jednom ne organizirate pa stvarno odglumite učenike? Onako, cijeli repertoar - od smsanja pod satom, ispunjavanja kladioničkih listića, spavanja i tako to, pa do opće nezainteresiranosti i nekuženja? Dao bih nemale novce da mogu biti "muha na zidu" jedne takve situacije.

Evo, možete u znak dobre volje izostaviti pokušaje fotkanja dekoltea mobićem.

Za početak, na takvo “usavršavanje” trebalo bi poslati kolege koji predaju nešto drugo. Dakle, na stručno usavršavanje iz fizike treba poslati kolegu koji drži njemački; na usavršavanje iz engleskog valjalo bi poslati profesora povijesti, a na usavršavanje iz hrvatskog, recimo, profesora tjelesnog.
Ostalo će doći samo po sebi.

[blaznica]

Thora kaže:

To nije bio općeniti savjet jer takve nije niti davala nego za sate koje sam držala. A to je bila priprema za ispitni sat. A na njemu sve mora biti savršeno, zbog čega niti ne prozivaš slabije učenike jer možda neće znati i onda ćeš se na tome zadržati, a mogao si štošta drugo za to vrijeme objasniti. Možda je to ta bitna razlika koja bi učinila da ti nije to tako teško prihvatiti.

ovako kako si izložila više ispada kao autocenzura i tvoj tok svijesti nego izravan mentoričin savjet

[MadnessInMethod]

Lord Byron kaže:

Meni jedno nije jasno: zašto se jednom ne organizirate pa stvarno odglumite učenike? Onako, cijeli repertoar - od smsanja pod satom, ispunjavanja kladioničkih listića, spavanja i tako to, pa do opće nezainteresiranosti i nekuženja? Dao bih nemale novce da mogu biti "muha na zidu" jedne takve situacije.

Evo, možete u znak dobre volje izostaviti pokušaje fotkanja dekoltea mobićem.

vjerovao ili ne, jednom sam se stvarno dogovarala s kolegicama da to izvedemo - jedna je htjela biti adhd-ovac i bacat se pod stol i psovati, druga je planirala praviti aviončiće i bacati... na kraju su izgubile hrabrost, i ostali smo samo na glasnom brbljanju, provaljivanju i hihotanju (i čak i za to dobivali prijekorne poglede starijih kolegica, i naziv "veseli stol" od predavačice).

[Thora]

blaznica kaže:

ovako kako si izložila više ispada kao autocenzura i tvoj tok svijesti nego izravan mentoričin savjet

Sad sam ti dala kontekst, onako kako sam napisala je bilo. Dakle, nakon probnog sata (imamo ih nekoliko), mentorica kaže da se previše zadržavam kod slabijih učenika i gubim vrijeme na to. Dodajem ti ja sad na to još da je to jer me ona priprema za ispitni sat, kad dolazi i metodičar s faksa, a ne priprema me za školu. Iako bi praksa trebala nekako pripremati za školu. Ali nije sve idealno!

[Lord Byron]

Thora kaže:

Iako bi praksa trebala nekako pripremati za školu. Ali nije sve idealno!

Praksa (te) ne bi trebala za školu pripremati "nekako", nego je to jedini smisao i cilj prakse. Mislim, valjda se zato i zove "praksa" - valjda bi se inače zvala "Primjena Potemkinovih sela na nastavu matematike (ili čega već)".

Prenesi takvu "neidealnu" praksu na područje, recimo, medicine: "Ali, nije sve idealno!" uskliknu mlađahni kirurg dok mu već petog pacijenta odvoze prekrivenog plahtom.

To što se pogreške nepripremljenih prosvjetara manifestiraju bitno blaže od rastanka sa životom, ne čini ih manje nepotrebnima.

[ElliQuinn]

blaznica kaže:

to radi metodika. reklamira izdavače. informacija 'hemingway' ravnopravna je informaciji 'vbz'

Kako to da je metodika u pitanju?

[blaznica]

ElliQuinn kaže:

Kako to da je metodika u pitanju?

a što ti misliš, tko je ili što je?
pogledaj ovaj obrazac

[ElliQuinn]

Ma vjerujem da je metodika u pitanju, samo me zanima kako je došlo do toga.