Ne povjerava mi se i iskljucuje me iz svog zivota

[Nejlamm]

Dakle, u vezi smo vise od 3 godine.
Mislila sam idemo u dobrom smjeru, a onda sam otkrila koliko malo ja njega zapravo poznajem.
Ne nuzno kao osobu, jer mislim da sam u tri godine ipak uspjela procijenit njegov karakter, ali po pitanju proslosti sam ostala uskracena za jako puno bitnih faktora.

Tek sam prije 2-3 mjeseca jednom nesretnom okolnoscu saznala da je on bio u domu i u raznim sigurnim kucama. Dosad sam znala samo da su njegovi rastavljeni i primijetila sam da ima neki prijezir prema majci, ali nije htio govoriti o tome pa nisam forsirala. Mislim, dotakli smo se teme djetinjstva dosta puta, ali on je sve to izostavio. U tri godine veze nikad mi nista o tome nije rekao. Nista.

To me pogotovo iznenadilo zato sto je moje djetinjstvo bilo miljama daleko od bajnog i ja sam njemu rekla sve i on tocno zna sto me boli, sto je utjecalo na mene i sve "prljave" detalje.

Koliko god mi je bilo tesko sto se on meni nikad nije otvorio u vezi toga, jos je gore sto se sad, kad su opet dosla losa vremena u njegov zivot, on opet distancira od mene.

Prije par mjeseci je bio u prometnoj nesreci i njegov najbolji prijatelj (koji je također bio i moj prijatelj) je poginuo. Ja se naplakala kao nikad u zivotu, a on ni glasa.
A znam da ga boli. I opcenito znam da ga je relativno lako povrijedit, samo on to ne bi priznao ni u najluđem ludilu.

Nakon toga je sve pocelo ici nizbrdo, posebno na obiteljskom planu.
I on kroz sve to prolazi sam i ne da nikome ni blizu, cak ni meni.

Probala sam razgovorom, rekla sam mu sve sto mi je na dusi, nisam postigla nista. Kaze da je navikao prolaziti kroz svoje drame sam. A ja ga volim i ne zelim da kroz ista ovakvo prolazi sam jer jednostavno mislim da on ni ne moze vise gurat sam kroz zivot. Puno je toga vec iza njega, a nije da smo dosegli neke zrele godine. Sto je najgore od svega, vidim kako to djeluje na njega i kako se mijenja kao osoba, a ne znam sto da radim.

Rekla sam mu i previse puta da sam tu za njega i da nije sam u ovome, cak sam i dobila nekakvu reakciju par puta, al to je sve islo na kapaljku.

Sad mu dajem prostora da on rascisti to sam sa sobom, ali mislim da ce to donijeti jos gore rezultate. On previse toga zadrzava u sebi i to se nakuplja vec godinama. Nit je zdravo za njega, nit je zdravo za nasu vezu. Kako uopce mozemo funkcionirati ako on ne dijeli nikakve emocije sa mnom?

I znam da me voli, znam da i ja volim njega. I zato vas pitam jer stvarno ne znam vise koga, kako da se postavim i sto da radim? Postoji li uopce ikakva mogucnost da se ova situacija promijeni?

[Violently happy]

Uf..

Nemam pojma, nisam nikad bila u indentičnoj situaciji i glupo je da sad nešto preveć pametujem, ali ipak mi nije normalno da u 3 godine veze on tebi baš ništa nije rekao o svojoj prošlosti i djetinjstvu.
Malo mi je to, kako da kažem.. neshvatljivo.

Nisam dosadna baba i ne navaljujem kad vidim da je neka tema bolna, ali kroz 3 godine bi se ipak o tome trebao razviti nekakav razgovor.

Jer ako osoba s kojom sam u vezi (kakvu god da je traumu doživjela) ne vidi da može sa mnom o tome pričati, onda jebiga.

[Hella Good]

Uuuf... draga moja, ne kopaj tamo gdje boli. I ne trivijalizirajte tuđe traume (nakon 3 godine bi mi trebao ipak o svemu šaputati na jastuku), alo, sigurne kuće i domovi su fakin ooozbiljna stvar. Ti želiš pomoći, podijeliti njegove bolove s njim, ali mislim da samo odmažeš. Nemoj polaziti od toga kako ti na što reagiraš i koliko ti možeš o lošem govoriti.

Ne bih sad htjela ulaziti u detalje ranog razvoja djeteta () ali on je formirana ličnost i, koliko god to romantično zvučalo, da bi se čovjek otvarao, ponovno proživljavao neke traume i sl. koje je mozak zatrpao obrambenim mehanizmima (s razlogom), nije dovoljno da te netko zagrli i voli, potreban je višegodišnji psihoterapijski rad. A ni to ne uspije uvijek.

Zato, pusti to njegovo prošlo, ili barem ne očekuj da to može sam ili s tobom proraditi. Koncentriraj se na sadašnjost, budućnost i eventualno prošlost vaše veze.

[SubSV]

Nejlamm kaže:

I znam da me voli, znam da i ja volim njega.

Ako je uistinu ovako kako veliš pusti ga da preboli onako kako je njemu lakše i jednostavnije.

[Violently happy]

Nejlamm kaže:

Kako uopce mozemo funkcionirati ako on ne dijeli nikakve emocije sa mnom?

Nikako.
Sorry, ali tako je.

[Nestvarna V.]

Ako cu gledati po sebi onda je to jedna jako zatvorena osoba. Evo ja osobno imam nekih dogadjaja, neke su i traume u zivotu koje nikada nikome ne bi rekla. Ne vidim smisao toga jer je to bilo i proslo i ne zelim s nekim o tome pricati niti razglabati. Tice se mene i samo mene te nema veze s mojim partnerom. Za te neke traume koje su slicne njegovima nitko ne zna osim mene niti ce ikada saznati. Mislim da nesto jednostavno treba ostati u proslosti. Za neke traume za koje su znale i druge osobe takodjer ne pricam s njima o tome, jer sto se imalo reci reklo se. I postoji pravilo gdje se to vise ne spominje pred nikim. Ne mislim da je to nesto o cemu se treba pricati iako me definiralo kao osobu kakva sada jesam, znaci nisu male stvari.

Ne vidim razlog zasto bi on s tobom pricao o svojim traumama iz djetinjstva ako je to prebolio na neki nacin i ne muci ga vise. Neki ljudi idu s misljenjem, kako je tako je, idemo dalje i ne vole previse analizirati svoj zivot s drugima.
On mozda ode u drugu sobu i isplace se jer ne zeli da to itko vidi i to trebas postovati. Nisu svi bica da placu nekome na ramenu i povjeravaju se. Ja svoje probleme rijetko iznosim drugim osobama. I ako i iznesem to je tek kad sama razrijesim sa sobom i kad je gotovo vec i kraj. Pogotovo sto se tice emocionalnog zivota. Zelim to zadrzati za sebe, ali ne smatram da se povlacim u sebe niti da nesto zatomljujem. Jednostavno placem kad sam sama, a svoje najblize volim da znam da su tu za mene i da im se mogu obratiti kad god trebam.

[SitnaRiba]

Nejlamm kaže:

I zato vas pitam jer stvarno ne znam vise koga, kako da se postavim i sto da radim? Postoji li uopce ikakva mogucnost da se ova situacija promijeni?

a joj... ne znam kaj da ti kažem... jeste li razmišljali stvarno o stručnoj pomoći? jesi li pričala o tome s njim? jer nit je dobro za njega, niti za tebe, niti za vas ako nije sposoban proživjeti emocije koje doživljava na zdrav način... :/

[jKicker]

Ne bih nuzno uzeo to kao nesto negativno.
Vjerojatno ne zeli tebe zamarati svojim problemima, odnosno tako se osjeca. Pogotovo ako kazes da si i ti imala problematicnu proslost. Vjerojatno on zeli biti ta stabilna tocka u zivotu pa ne dijeli takve stvari o sebi jer misli da ce to tebe dodatno brinuti.
Meni se to cini razumljivo pogotovo ako vam je takva proslost, pa ili mu je jako stalo do tebe ili nije uopce sto mozes vidjeti po ostalim starima. I probaj ga sve to direktno pitati pa vidjeti sto ce biti.

[Hella Good]

Violently happy kaže:

Nikako.
Sorry, ali tako je.

Mislim da treba razlikovati dijeljenje emocija s partnerom koje su vezane za njihov zajednički emotivni život, a drugo su nečije traume.

Autorice, kako je vaš emotivni život, jesi li tu 'uskraćena'

[SitnaRiba]

jKicker kaže:

Ne bih nuzno uzeo to kao nesto negativno.
Vjerojatno ne zeli tebe zamarati svojim problemima, odnosno tako se osjeca. Pogotovo ako kazes da si i ti imala problematicnu proslost. Vjerojatno on zeli biti ta stabilna tocka u zivotu pa ne dijeli takve stvari o sebi jer misli da ce to tebe dodatno brinuti.
Meni se to cini razumljivo pogotovo ako vam je takva proslost, pa ili mu je jako stalo do tebe ili nije uopce sto mozes vidjeti po ostalim starima. I probaj ga sve to direktno pitati pa vidjeti sto ce biti.

mislim da je potrebno da emocije proživljava zdravo... jer se može dogoditi da se to nakupljanje pretvori u eksploziju svega i svačega... ono... kao kad treseš bocu koka kole... i treseš i treseš i treseš i onda ju samo malo otvoriš i ona nekontrolirano šikne van...

[Violently happy]

nestvarna vila kaže:

Jednostavno placem kad sam sama, a svoje najblize volim da znam da su tu za mene i da im se mogu obratiti kad god trebam.

Znači, misliš da treba prešućivati u vezi važne stvari koje su te definirale kao osobu, plakati u kutu i nikad ne dozvoliti da osoba koju kao voliš i s kojom kao dijeliš sve vidi da plačeš?

Jednostavno plačeš kad si sama, a znaš da se toj osobi možeš obratiti kad god trebaš? Kad trebaš što? Uloške? Kruh?
Ziher ne kad trebaš razgovarati o stvarima koje te još uvijek muče i zbog kojih plačeš u kutu.

Krasna jedna veza.

Prije bih se ubila nego imala takvu vezu.

[Hella Good]

Naravno da je svakome potrebno da emocije proživljava zdravo. Ali ne može to svatko, nema takve kapacitete, a naročito ako su u pitanju traumatični događaji u ranom životu. Može netko ne htjeti biti s takvim ljudima, ali treba razumijeti da to ne rade jer ne žele, nego jer ne mogu i neće to ni najnježnije forsiranje izliječiti. Nego dugotrajna stručna pomoć.

[jKicker]

SitnaRiba kaže:

mislim da je potrebno da emocije proživljava zdravo... jer se može dogoditi da se to nakupljanje pretvori u eksploziju svega i svačega... ono... kao kad treseš bocu koka kole... i treseš i treseš i treseš i onda ju samo malo otvoriš i ona nekontrolirano šikne van...

Zanimljiva usporedba...al da, ne kazem da je to nuzno ok, vec da mi se cini da tako rjesava stvar.
Nisam siguran koliko ga se moze mijenjati ako je imao tezu proslost i tako je odrastao. Dio problema je sto i ona se ne cini kao tip osobe koja ce ga to pitati ili natjerati na drugaciji pristup sto ga se mozda treba, vec ode i place sama.

Violently happy je vjerojatno u pravu, samo ne kazem da je nuzno njegov pristup negativan, vec bih onda rekao da je kriv.

[SitnaRiba]

jKicker kaže:

Zanimljiva usporedba...al da, ne kazem da je to nuzno ok, vec da mi se cini da tako rjesava stvar.
Nisam siguran koliko ga se moze mijenjati ako je imao tezu proslost i tako je odrastao. Dio problema je sto i ona se ne cini kao tip osobe koja ce ga to pitati ili natjerati na drugaciji pristup sto ga se mozda treba, vec ode i place sama.

Violently happy je vjerojatno u pravu, samo ne kazem da je nuzno njegov pristup negativan, vec bih onda rekao da je kriv.

ma kužim i ja kažem da to nije zdravo

može ga se potaknuti na promjenu suočavanja sa onime što osjeća... ali kao što Hella kaže, samo uz potrebnu stručnu pomoć... jer teško da itko može biti zdrav i normalan u vezi u kojoj partner nema potrebu, ali i ne zna, onome s kim je u vezi reći što ga muči i oko čega brine

neće ona sama ništa napraviti jer su to očito traume preteške da bi netko samo tako to uspio riješiti...

[gpeditmsc]

Nejlamm kaže:

I znam da me voli, znam da i ja volim njega. I zato vas pitam jer stvarno ne znam vise koga, kako da se postavim i sto da radim? Postoji li uopce ikakva mogucnost da se ova situacija promijeni?

Lijepo je što želiš podijeliti svu njegovu bol ali ipak ga pusti neka sam preboli sve što ga muči jer je tako najbolje za oboje.

Kaži mu slobodno da ga voliš dok ga grliš (to je najbolje što možeš uraditi, zagrliš ga, miluješ nježno prstićima po kosi, i tiho mu šapćeš ovo što sam ti kazao), i da zbog toga želiš podijeliti svu tu njegovu bol sa sobom, no nemoj ga opterećavati sa tim ako ne želi, osobito mu nemoj davati bilo kakve rokove jer neke stvari želimo prelomiti i sami da ne opterećujemo vas koje volimo. Takvi smo po prirodi.

[Violently happy]

Halo, pričamo o tome da lik skoro ništa o sebi nije rekao u 3 godine veze.

Povjerenje je najvažnija stvar u jednoj pravoj, iskrenoj vezi.

Koji kurac je svima vama?

[gpeditmsc]

Violently happy kaže:

Halo, pričamo o tome da lik skoro ništa o sebi nije rekao u 3 godine veze.

Povjerenje je najvažnija stvar u jednoj pravoj, iskrenoj vezi.

Koji kurac je svima vama?

Ovisi o tome što točno podrazumjevaš pod "povjerenjem". Ako je to oživljavanje trauma onda to nije povjerenje, pa se to može kazati u kratkim crtama, ali ne i konstantno ponavljati.

[Violently happy]

Hella Good kaže:

Mislim da treba razlikovati dijeljenje emocija s partnerom koje su vezane za njihov zajednički emotivni život, a drugo su nečije traume.

Ako ne možeš biti iskren s partnerom u vezi stvari koje te proganjaju i zbog kojih plačeš u kutu, sori, ali onak, imaš govno od veze.

[Violently happy]

gpeditmsc kaže:

Ovisi o tome što točno podrazumjevaš pod "povjerenjem". Ako je to oživljavanje trauma onda to nije povjerenje, pa se to može kazati u kratkim crtama, ali ne i konstantno ponavljati.

Ako te te traume obilježavaju tako da ne funkcioniraš normalno, onda treba ponavljati. S osobom do koje ti je stalo i sa stručnom osobom.

Zabijanje glave u pijesak je rješenje po tebi?

[gpeditmsc]

Violently happy kaže:

Ako te te traume obilježavaju tako da ne funkcioniraš normalno, onda treba ponavljati. S osobom do koje ti je stalo i sa stručnom osobom.

Ovisi o težini "prošlog života". Nekada su to trenuci a nekada traume. Stručna pomoć je primjenjiva i poželjna u drugom slučaju jer u prvom od zdravog čovjeka praviš pacijenta.

Violently happy kaže:

Zabijanje glave u pijesak je rješenje po tebi?

Ne, ali kada je Jedinoj umro tata (laka mu zemlja) nisam je uopće pitao da li je tužna jer joj je umro tata asocirajući na lijepe trenutke provedene sa njim, nego sam je pokušavao odvojiti od takvih misli na svoj način u čemu sam srećom uspio.