Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Putovanja > Destinacije i putopisi

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.03.2003., 16:59   #1
Kuba

Evo sam se danas vratio s Kube. Ako koga zanima, mogu malo prepricati sta ja novoga na otoku...
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2003., 17:05   #2
Zanima mene.
Pricaj! I po mogucnosti stavi kakve slike ako imas.
__________________
Travel & Fashion Blog
Kiki is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2003., 18:04   #3
Kuba 1

Kako sam zavsio na Kubi? Htio sam otici na tjedan dana negdje u tople krajeve, i kako sam nasao povoljnu kartu za direktan Air France-ov let Pariz-Havana, odluka je brzo pala. Uzeo sam avio-kartu i putovnicu te se uputio u kubanski konzulat po vizu. Svaki turista (s iznimkom nekoliko drzava tipa Kazahstan ... BiH (!) ) treba vizu za posjet Kubi. Viza kosta 25€ (u Parizu) i izdaje se u obliku turisticke karte koja se *ne* lijepi u putovnicu, vrijedi 30 dana od datuma dolaska na Kubu i moze se naknadno produziti za jos 30 dana. Kupci turistickih aranzmana dobijaju vizu posredstvom turisticke agencije kod koje su kupili aranzman. Ja sam ovdje individualac koji osim avio-karte nista drugo nije kupio niti rezervirao unaprijed.

Nesto o novcu.

Na Kubi su u upotrebi tri valute: peso (moneda nacional), dolar i konvertibilni peso. Peso je kubanski novac koji jednom turisti malo cemu sluzi jer se njime gotovo nista ne moze kupiti. Lokalni ekonomski mudraci su zamislili, i pod prisilom policijske drzave provode, ideju da kubanci isti proizvod ili uslugu placaju u pesosima, a stranci u dolarima, ne bi li od turista izvukli cim vise love. Na crnom trzistu 1$ = 26 pesosa. Valjda da se stvori maksimalna zbrka, i za peso je odabran simbol "$"! Turista moze slobodno potpuno ignorirati postojanje pesosa i drzati se starog dobrog dolara. Konvertibilni je pak peso deviza koja ima paritet s dolarom. Uglavnom se koristi u obliku kovanica za vracanje sitnoga prilikom placanja s dolarskim novcanicama. Turista ga koristi za sitna placanja, ali van Kube je beskoristan. Navodno postoje i novcanice u ovoj devizi i lice na novcanice monopolija, ali ih nisam vidio. Prije dolaska na Kubu imperativno priskrbiti dolarske novcanice u apoenima 5, 10 i 20 $. U boljim hotelima, rent-a-car i jos ponegdje, moguce je placati EC/MC ili Visa karticama. AE kartica je na Kubi neupotrebljiva, kao i svaka druga kartica izdana od neke americke banke (zbog visedesetljetnog ekonomskog embarga od strane SAD-a). Sa EC/MC je moguce u bankama podizati dolare (pandan bankomatu). SAD-dolarski troskovi ucinjeni karticom se terete u kanadsko-dolarskom novcanom ekvivalentu kako bi se izbjegao tok novca kroz SAD (svaka bi takva novcana transakcija bila zaplijenjena u SAD-u). U turistickim getima tipa Varadero moze se placati i eurom.

Nesto o ekonomiji.

Kubanska poduzeca su (uz neke iznimke u sektoru turizma) u katastrofalno vodjenom drzavnom vlasnistvu. Svaki Kubanac (muskarac) je obavezan raditi, a prosjecna placa iznosi ~15$. Drzava nalazi posao za sve gradjane, sto dakako znaci da je gomila ljudi zaposlena na poslovima gdje bogu kradu dane nemajuci stvarno sto za raditi. Kubanac ne moze niti kupiti niti prodati kucu, sva njegova djeca naslijedjuju roditeljsku kucu, te se svi moraju gurati pod istim krovom. 1995. Kuba ja bila pred ekonomskim kolapsom te je bradonja odlucio dozvoliti strane investicije i otvaranje turizmu. Zemlja takodjer proizvodi duhan i ulaze u razvoj lijekova poput vakcina (kvalificirana i bagatelno jeftina radna snaga).
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2003., 18:35   #4
Putnik, s topica o Siciliji znam kak je to pisati kad nisi siguran da te itko cita. Zato, samo da znas, ja te citam. Sa zanimanjem.
Princeza is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2003., 19:06   #5
I ja.
Daj mi jos samo reci kako si nasao hotele, bungalowe ili gdje li si vec odsjeo i gdje si sve bio?
To pitam jer ja isto kad putujem, putujem na divlje sa samo avionskom kartom u dzepu, a posto putujem puno, nikad se ne zna di cu zavrsit kad mi se cefne.
__________________
Travel & Fashion Blog
Kiki is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2003., 20:06   #6
Na Kubi smo supruga i ja bili 2001., i kako volimo putovati, bili bi najsretniji da svake godine možemo dva tjedna odvojiti samo za Kubu, a dva za neku drugu destinaciju. Možda dođe i to.
Aranžman nam je bio koncipiran na tjedan dana odmora u Varaderu i tjedan dana ture po zapadnoj strani otoka.
Letjeli smo iz Beča, sa pauzom u Punta Cani, Dominikanska R. Sjećam se da me zabrinula količina vlage tamo, međutim Kuba je malo sjevernije i zahvaljujući zračnim strujanjima, vrlo ugodna. Putovali smo u ožujku, i u to doba vrijeme i temperature podsjećaju na naše ljeto.
Na aerodromu u Varaderu, nakon što smo pokazali vauchere , dobili smo granične propusnice i brzo prošli carinu.
Prvi utisak o otoku može prevariti, krećete li od Varadera, jer to je najturističkije područje osim dakako, Havane. Podsjetilo me na hrvatski turizam i obalu u kasnim sedamdesetim, kao i mnogo toga tamo. Na neki uvrnuti način, vratilo me u djetinjstvo i sistem u kojem sam odrastao, na one pozitivne i one negativne stvari.
Kroz prozor klimatiziranog autobusa promatrate mnoštvo malih zidanih kućica svih boja, neodredivog stila “sam svoj majstor”, koje možete zamisliti, s vremena na vrijeme nadopunjenih velikim stambenim zgradama isto tako raspojasanog kolorita. Sve donekle oronulo i smiješno.
Prolazite uz polja agava prošaranih neizbježnim palmama i ostalom suptropskom vegetacijom. Agave su malo drugačije od naših, a poslije nam je objašnjeno da ih uzgajaju u farmaceutske svrhe. Ono što će vam vjerojatno najviše zaokupiti pažnju u početku je svo šarenilo vozila i tablica koje susrećete. Nevjerojatna sposobnost improvizacije kod Kubanaca, prisutna u svim aspektima života, održava u upotrebljivom stanju cijelu automobilsku historiju. Od vozila s početka prošlog stoljeća do najnovijih Audija ili Mercedesa. Pribrojite li tome da, iako je riječ o Americi, susrećete primjerke iz svih podneblja, pa smo tako imali priliku slikati se pored Ikarusovog autobusa iz sedamdesetih, kojem je na prednjoj masci ostao natpis Yugoslavia. Zanimljivo je mnoštvo boja njihovih tablica. Žute su za privatna vozila, plave i crvene su državna vozila, bilo od poduzeća ili uprave, zelene su vojne, a crne su ili turističke ili diplomatske. Čak smo vidjeli i dvije bijele, na Lada Nivama, i rečeno nam je da su to vozila političkih čelnika. Ove turističke traže dodatno pojašnjenje. Poželite li se provozati taksijem u nekoj od tih oronulih starih krstarica, iznenaditi ćete se kad vam gestikulacijom objasne da to nije moguće. Naime, ta vozila sva imaju žute privatne tablice, a vama kao strancu dopušteno je voziti se isključivo s uglavnom korejskim taksi vozilima u državnom vlasništvu. Postoji rješenje, naravno, ovo smo napravili u Havani, stanite uz cestu, blizu taksi stajališta i začas će se netko pojaviti i za 10-15 dolara odvesti vas na bilo koji kraj Havane. Teško mi je reći koliko oni time riskiraju, ali Plymouth iz 42. povezao nas je svih šestoro do hotela. O buci, struganju guma o blatobrane i doživljaju ne trebam ni pričati.
Na otoku egzistiraju tri valute, kubanski pezos, konvertibilni pezos i američki dolar.
Podjela je jednostavna. Kubanski pezos je nešto što se ne bi niti trebalo niti naći kod stranca i namijenjen je Kubancima. Konvertibilni kojim možete plaćati, vrijedi u omjeru 1:1 i toliko je rijedak, da teško da ćete ga i vidjeti. Cijene na otoku različite su za domaće i strance. Moram priznati da osim jednog kafića uz put gdje smo pili i jeli, skoro nigdje nisam u praksi imao mogućnost vidjeti kako funkcionira ta podjela. Naravno, kupujete li nešto na cesti, kao novine ili neku hranu s nogu, moglo bi se dogoditi da platite i njihovim pezosom, ali ne želite riskirati pokvaren želudac, a novine teško da čitate. Možda se odlučite na javni prijevoz, ali to je više atrakcija za slikanje, nego za pokušaj. U Cienfuegosu smo iskoristili priliku i ušli u jednu njihovu robnu kuću, gdje su cijene istaknute u pezosima i točkicama. Zaista je tužno kad vidite po kojim bezobraznim cijenama se prodaje roba najniže kvalitete ili televizori proizvedeni još krajem osamdesetih.
Prvih nekoliko dana proveli smo u Varaderu, koji je zapravo, dugačak niski poluotok, koji na najširem dijelu ne prelazi 500 m. Destinacija je većine turista koji posjećuju otok. Sastoji se od starog dijela grada, dok je ostali dio otoka načičkan hotelima koji su u neprestanoj gradnji. Žalosno je da se vrh poluotoka radi te gradnje devastira, jer tu je nalazište stanovnika prije naseljevanja. U gradu smo pogledali lokalni muzej i saznali da je većina poluotoka pripadala Al Caponeu i obitelji Du Pont, posjetili botanički vrt i slučajno imali sreću prisustvovati odličnom koncertu afro-kubane. Hoteli su redom all inclusive tipa, s domaćom radnom snagom i strancima u managementu i kako nam je ovo bilo prvo iskustvo te vrste, tako vjerujem da je i zadnje. Ne treba trošiti riječi. To sigurno nije tip odmora koji ste htjeli.
Havana je strašno dinamičan grad koji plijeni svojom arhitekturom, atmosferom i kontrastima.
Posjetili smo La Bodegitu i Floriditu, legendarna mjesta gdje je Hemingway redovito ispijao svoje omiljene koktele Mojito i Daiquiri. Kokteli su inače na svakom koraku, a uz cijenu od 1 $ u prosjeku vrlo pristupačni, tako da se od Mojita i Cuba Libre nismo odvajali svo vrijeme. Posjetili smo i Hemingwayevu vilu na periferiji Havane i obišli selo Cojimar koje je poslužilo kao predložak za knjigu “Starac i more” u kojem je tada još uvijek živio stari ribar Gregorio Fuentes, njegov ribolovni drug. Bizarno je da je obitelj “prodavala” starca u toj dobi kako bi turisti imali priliku slikati se s njim. Kubanci s kojima sam pričao, nisu imali lijepih riječi o tome.

Ovo sam započeo prije mjesec dana za jedan stari topic o Karibima, pa kad smo već na Kubi ponovo, nastavit ću čim smognem vremena.
presvetli is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2003., 12:49   #7
Kuba 2

Probudim se ujutro i prva misao koja mi padne na pamet je - je li kasno za plazu? Je, kasno je, prekasno, nema vise do ljeta, trebalo mi je par sekundi da shvatim da nisam vise na Kubi, ali bar sam se dobro naspavao te mogu nastaviti dalje s pricom.

Let za Kubu je bio skoro idilican da nije bilo neke budale koja je u dva navrata skrivecki pusila (cigarete) u zahodu. Pilot se bio raspizdio i zaprijetio da ce sletjeti u SAD-u i zatraziti pomoc americkih vlasti. Objasnio je nesto tipa da detektori pozara reagiraju na dim, te da bi dok netko pusi pravi pozar mogao proci neopazeno. Majmun pusac se ipak urazumio i priblizili smo se Kubi. Kad smo joj se dovoljno priblizili kapetan nas je upozorio da nas cekaju turbulencije i nevrijeme. Poceli smo sa slijetanjem a oko nas su munje sijevale na sve strane. Poljubili smo pistu i dovezli se do aerodromske zgrade. Tropska kisa je stvarala vodene tokove koji su se slijevali preko avionskih prozorcica. Slijedi desetak minuta cekanja prilaza mosta za iskrcaj putnika avionu. Na razgas su nam javili da imaju problema s pristajanjem zbog jake kise i vjetra.

Prosinac-ozujak bi inace trebao biti suhi dio godine s podnosljivim temperaturama i gomilom turista. Kad eto nevremena. Preko ljeta padaju kise i temperature nepodnosljivo rastu a najesen stizu uragani (ako tko voli...).

Aerodrom Jose Marti (*José Martí* ako mozete vidjeti naglaske) je moderan i novi medjunarodni aerodrom nekih 20 km juzno od Havane...

***
Mala crtica o izgovoru - u jeziku koji se u Spanjolskoj zove kastiljanski a u ostatku svijeta spanjolski naglasava se zadnji slog ako rijec zavrsava na suglasnik koji nije *s* ili *n*, predzadnji slog ako rijec zavrsava na samoglasnik ili jedan od ova dva suglasnika ili eksplicitno naglaseni slog ako takav postoji. Ja cu pisati nazive bez naglaska jer ih nemam na tipkovnici.
***

... na kojemu se putnik-namjernik nakon izlaska iz aviona uputi na policijsku kontrolu koja je prica za sebe i prvi kontakt s policijskom drzavom zvanom Kuba. Iz povece se prostorije prolazi kroz jedan od 16 kontrolnih punktova, svi pod video-nadzorom (dobro dodje ako kao i ja drzite lovu u putovnici, pa se prospe na salteru kad ju murjak prolista). Na svakom se od punktova nalazi ostakljeni zatvoreni kiosk u kojemu sjedi jedan uredno odjeveni i obrijani policajac. (Policija na Kubi za turiste ne predstavlja nikakav problem, naprotiv tu su medju ostalim i da brinu za turiste! Ako vas policija zaustavi na cesti, za to vjerojatno imaju dobar razlog.) Dok stojite pred salterom, ostali turisti cekaju udaljeni nekoliko metara da dodju na red. Guzve pred salterima su velike i procedura kontrole je iznimno spora. Ja sam bio negdje deseti u redu i cekao pola sata. Jednom na salteru, stavljaju stambilj na turisticku kartu koju ste zatim duzni cuvati i vratiti po izlasku iz zemlje. Putovnica se kontrolira na nekakvom aparatu koji lici detektoru laznih novcanica. Moja tri puita nije prosla kontrolu, upalila bi se svaki puta crvena lampica. Policajac me pogleda s pogledom koji hoce reci "sta cemo sada?", a ja mu uzvratim s otuznim pogledom tipa "znate ja sam iz Hrvatske, ni kod nas nije bas sve perfektno". Nakon malo ceskanja po glavi i listanja putovnice slijedi neizbjezno "welcome to Cuba", elektricna vrata se otvaraju i slobodan sam kao ptica...

Iako sam znao da sam mogao ici na parking i uhvatiti nekog Kubanca da me za manje love vozi u grad, bijuci mrtav umoran, odlucujem se za regularni taksi koji ce me za 17 $ odvesti u Havanu...
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj

Zadnje uređivanje Putnik92 : 26.03.2003. at 16:11.
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2003., 16:09   #8
Kuba 3

Tu smo, moj taksista i ja, na cesti za Havanu. Na cesti koja je tako slabo osvjetljena da ju moje oci jedva i vide, iako je kisa stala. 22 je sata i na asfalt su izmilila prijevozna sredstva svih oblika i dimenzija. Da pokusam docarati scenu - nadjete se po noci na slabo osvjetljenom auto-otpadu i odjednom se zacuje buka motora i stare kante se pocnu kretati. Taksista prilikom prelaska svakog vozila (cesta je "2x3" trake) trubi - vecina vozila nema retovizore pa ih se trubljenjem upozorava da ih se pretice. Vecina vozila ce krece cca. 30 na sat - valjda ne mogu brze, te ih moj sofer prelazi i zaobilazi na sve zamislive nacine. Sa svih strana se pojavljuju nicim osvjetljeni biciklisti na vjerovatno prvom modelu bicikla konstruiranom nedje u nekada bratskoj Kini. Svi imaju otvorene prozore jer je vrucina nepodnosljiva. Gomila ljudi uz cestu i na cesti divlje mase vozilima da se zaustave. Auto je na Kubi luksuz koji si mnogi ne mogu, a dok je Kastra sigurno i nece priustiti. Uzevsi europske cijene autiju (kubanske ne znam), elementarna matematika kaze da bi prosjecni Kubanac morao raditi cca. 50 godina da si kupi najmanje sranje od auta koje se u Europi moze uopce staviti na cestu. Svakih *doslovce* stotinjak metara stoji zaustavljen jedan auto koji je upravo dusu ispusio i ciji vlasnik uzurbano radi na tome da ga ponovno pokrene...

***
O transportu na Kubi

Turista se na Kubi vozi u drzavnim, zadovoljavajuce komformnim taksijima. Postoji nekoliko taksi-kompanija, uvijek koriste taksimetre i prosjecna cijena im je 1$/km. Postoje takodjer i privatni taksiji, stare Lade u katastrofalnom stanju koje nemaju pravo voziti turiste ali ce to rado uciniti jer time dobro zaradjuju. Oni *ne* koriste taksimetre jer su isti bazdareni na tarifu za Kubance koju taksista nikada nece primjeniti za stranca. Postoje i "taksiji" koji to uopce nisu vec samo koriste vlastito ne-taksi vozilo u taksi svrhe. Uz uporno cjenkanje, moguce je tarifu svesti na pola tarife drzavnog taksija. Koristenje ovih ne-drzavnih taksija mi se cini smislenim samo ako se time postize neka ozbiljna usteda u novcu, i to zbog manjka elementarnog komfora u voznji. Slijedeca kategorija su coco-taksiji, vozila dimenzija fice, oblika supljeg kokosa na tri kotaca, koji mogu prevesti dva putnika za 0,5$/km. Kako ne volim da mi vjetar puse u lice nisam ih koristio. Dalje postoje (u manjem broju) razne vrste bicikala, kocija i raznoraznih vozila-mutanata koji imaju mogucnost transporta putnika ali mi se vise cine sredstvom zabave nego transporta.

Za gradski prijevoz postoje i lokalne "autobusne" linije sluzbeno zvane "metro bus", nesluzbeno "deva" ili "gua-gua". Lice na slepere ciji dio za teret ima prozore i dakako prevozi putnike. Placaju se u pesosima, djeluju ekstremno neudobno i ruzno i u njima se voze samo Kubanci. Stanice guague se prepoznaje po redu ljudi koji cekaju slijedecu da prodje. Turistima su od interesa samo za njihov fotoaparat.

Za medjugradski prijevoz postoje ASTRO autobusi koji povezuju cijelu Kubu, uglavnom su duplo jadniji od najjadnijeg autobusa s ceskim turistima koji ste *ikad* vidjeli na Jadranu. Na svakom su 4 mjesta rezervirana za turiste koji placaju dolarski ekvivalent cijene za Kubance. Od njih preferirajte luksuzne turisticke Viazul autobuse koji povezuju najvaznije turisticke lokacije na otoku, placaju se samo u dolarima i kostaju tek nesto vise od njihovih ASTRO ekvivalenata. Strogo postuju vozni red (sto je na Kubi rijetkost), novi su i vrlo udobni ali treba imati pripremljenu majicu zbog agresivne klimatizacije. Viazul autobusi u Havani krecu sa posebne autobusne stanice, za 350 km racunajte 25$.

Vlakovi takodjer prometuju ali lice na sredstvo za prijevoz zarobljenika a ne putnika. Ovdje mi je iskustvo ograniceno jer sam vidio samo jednoga dok je na pruzi prelazio cestu na nezasticenom prijelazu na kojemu ni signalizacija (cestovna) nije radila.

Nekoliko je turisticki vaznih otoka povezano mostovima s kopnom (zapravo nekom vrstom nasipa). Brodom je od interesa ici na najveci kubanski otok (osim glavnog dijela Kube kojega u ovom kontekstu zovem kopnom) na Isla de la juventud, na jugu. Prijevoz se obavlja uglavnom brzim ruskim brodovima koji se dijelom izdizu iz vode kad ubrzaju. Prije nekoliko godina dva su se frontalno sudarila. Jedan je kapetan bio pijan.

Aerodromi postoje svuda po otoku. Ako vas zanima kako je letjeti sa Cubanom, jednom od najnesigurnijih aviokompanija na svijetu, pozvani ste za 50-100 dolara odabrati neku od destinacija na otoku. Ja sam letio s Aerogaviottom, drugim kubanskim avio-prijevoznikom, o tome malo kasnije.

Imate love i nije vam tesko dati 70-100 dolara na dan za nekakav omanji auto - cesto ne bas u najboljem stanju? Volite nepredvidljive prometne zamke, ogromne rupe na cestama, manjak osnovne signalizacije i avanturu uopce? Rent-a-car je stvar za vas. Auto je neophodan za razne destinacije na koje je javnim prijevozom gotovo nemoguce doci. Treba paziti s parkingom jer za jednog Kubanca najobicniji retrovizor puno vrijedi.
***

...
Taksi me iskrcao ispred hotela Havana Libre u Vedadu. Vedado je turisticka cetvrt Havane o kojoj cete cuti vise kad se budem odlucio krenuti u obilazak grada. Za sada imam zadatak naci gdje prespavati. Kako su mi hoteli preskupi (50-150$ na dan, ovi <70$ nisu uvijek najsjajniji i zabiljezeno je dosta kradja u sobama), stoga trazim privatni smjestaj zvani *casa particular* (="privatna kuca", od sada nadalje samo "casa" [kaza]). To je zapravo dio necijeg privatnog stana (sjecate se, Kubanac ne moze posjedovati vise od jednog stana ili kuce), uglavnom s odvojenom kupaonicom. Imam mapu Vedada i par adresa. Ko mi sta moze? Moze kisa koja je nanovo stala padati s rijetko vidjenim intenzitetom. A kisobrana nemam. Ako ste gledali "Forest gump", dok je Tom Hanks bio u dzugli kad je pocela sezona kisa, e upravo je tako izgledalo! Krenem ja tako u jednosatno trazenje i ne nadjem NISTA! Jednostavno ulice u gradu nisu oznacene (kasnije cu saznati da se oznake ulica, jednostavna slova i brojke, na nalaze na fasadama kuca vec na odredjenim mjestima na plocniku)!

Umoran, ocajan i mokar do koze sjedam u haustor jedne kuce. Uskoro se pojavljuje neki tip, sjeda pored mene i slijedecih mi sat vremena prica o duhanu! Ja u komi, ne znam kamo cu a ovaj mi nabraja regije u kojima duhan najbolje uspijeva! Pitam je njega da bi telefonirao i on me upucuje preko puta ceste do javnog telefona i daje mi par novcica za telefon. Ali avaj, na telefonu visi neki tip i nikako da poklopi slusalicu. Kako je kisa popustila, odlucim, cekajuci na telefon, napraviti par koraka i slucajno naletim na jednu od adresa s privatnim smjestajem koju sam imao! Kako su vrata bila zakljucana cekam da netko izadje i iskoristim priliku da smugnem unutra i pokucam na vrata. Pojavljuje se neka simpaticna bakica i kaze mi da ona trenutno nema mjesta, ali da ce telefonom nazvati poznanike i pitati. Za par minuta baba se trijumfalno vraca i kaze da mi je nasla smjestaj i da gospodja dolazi po mene. Stize moja nova gazdarica i vodi me k sebi u zgradu parsto metara dalje. Casa je, za kubanski pojam, relativno OK, a i da nije, bas me briga, bar imam gdje za prespavati. Cijena 25$ + 3$ dorucak. Cijena casa se krece 15-40$, najcesce 20-30$, 30$ u Havani, 20$ drugdje. Iako dosta ljudi ima tendenciju znati nesto engleski ili talijanski (zbog slicnosti sa spanjolskim), sluzim se spanjolskim u komunikaciji.

Izadjem je van u obliznji bar kupiti sendvic, vratim se nazad i kako sam zaboravio ponijeti kljuc, pokucam na vrata. Nista. Lupam jace. Nista. Skuzim ja, fulao sam kat! Idem kat vise, pokucam, i glas pita "tko je?" "Ja sam, gost" - viknem ja. Nista. Vicem, lupam. Nista. I gle, umorna budala opet fulala kat. Moj je zadnji, a ovaj gdje jesam to nije. Ali nitko nece otvoriti vrata. Strah ih je ocito necega. Iako Kuba nije poznata po kriminalu. Valjda kake inspekcije? (Tocan odgovor, kako cu kasnije saznati!)

Kat gore je napokon bio pravi kat. Laku noc.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2003., 17:55   #9
Putnik...mrak!
Super mi je ovaj frajer s pricom o duhanu....
Nastavi, citamo te!
__________________
Travel & Fashion Blog
Kiki is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 10:48   #10
Kuba 4

Unatoc ventilatoru i klimi koja stvara buku dizel motora, zbog velike vlage ne uspijevam zaspati prije 3:00, samo da bi me u 6:30 probudili kompresori (ili sto slicnoga) pred hotelom za koji mi je Kubanac sinoc rekao da je u rekonstrukciji, a koji mi je preko puta case. Kako mi gazdarica kaze da ne mogu ostati jos jednu noc jer ima rezervaciju, odlucujem doruckovati i dan ranije od plana otici u Trinidad. Na aerodromu sam bio uzeo Viazulov vozni red, bus ide u 8:35. Pozdravljam se s gazdaricom na kubanski nacin, bez rukovanja, po jedan poljubac na svaki obraz. Popijem casu *prokuhane* vode i odlazim. Stranci ne smiju piti vodu iz vodovoda jer je vrlo lose kvalitete.

Ne kisi vise. Nedaleko od case, pred hotelom Nacional nalazim taksi. Nacional je top-hotel u Havani, sagradjen 1930, odmah ponad Malecona, avenije/setalista uz more. Taksista me vozi na stanicu Viazula u Novi Vedado, udaljenu 5 km. Usput mi daje adresu case cije vlasnike u Trinidadu "zna". Ovdje pocinjem uciti da ce mi vecina Kubanaca koju cu sretati pokusavati nesto prodati ili mi na neki drugi nacin uzeti novce. Svi koji negdje dovode turiste beru proviziju, iako to nece nikada priznati. Turist je za Kubanca izvor novaca, jedini koji mu je na Kubi, otoku na koji stranci rado dolaze a s kojega Kubanci rado bjeze, dostupan. I time se obilato koriste, snalazljivi kakvi jesu.

Na stanici Viazula saznajem da mi je bus zbrisao pred nosom jer mu je polazak u 8:05 a ne u 8:35 kako pise na prospektu Viazula. Dobrodosli u svijet kubanski rastezljivog poimanja vremena. Kako Viazul nakon polaska staje i na stanici ASTRO buseva (ali ne i u povratku, da turisti ne bi koristili jeftine privatne taksije), uzimam drugi taksi i trazim da me vozi na stanicu ASTRO buseva i da stigne prije mog busa. Taksista se raspicio po cestama i doveo me na odrediste, gdje me uhvatio gnjaviti tip na cesti da za cijenu busa uzmem taksi za Trinidad zajedno s jos nekim koga ce uskoro uhvatiti. Pritom mi je kazao da jos treba samo jednu osobu, sto je bila laz, jer sam ja bio prvi putnik za Trinidad. Kako nisam znao je li moj bus za Trinidad vec stigao, a i taksi je izgledao decentno (klimatizirana Xsara), odlucio sam uzeti taksi. Ovaj je taksi inace drzavni, ali sam uvjeren da i taksista ima neke privatne koristi od svog posla jer inace se ne bi pokazali tako zainteresirani za hvatanje klijenata.

Uskoro hvatac dovodi jos dva Talijana s kojima se, kako znam talijanski, brzo skompam. Na putu se dogovorimo zajedno iznajmiti casu u Trinidadu. Prolazimo kroz siromasna (siromasna za kubanski pojam!) predgradja gdje po prvi put imam priliku po danjem svjetlu vidjeti svu bijedu zivota na Kubi. Gore je od bilo cega sto sam mogao zamisliti. Jednostavno mi pjescane plaze ne idu zajedno s ovom bijedom, ali stvarnost je jaca od mojih iluzija. Zao mi je tih ljudi, ali ja sam ipak dosao na odmor, a ne na pruzanje humanitarne pomoci. Pokusat cu dalje ne misliti o toj mizeriji koliko cu god moci.

Izlazimo iz Havane na "carretera national" (=nacinalna cesta). To je glavna cesta na Kubi s 2x3 trake koja prolazi centrom otoka po gotovo cijeloj duzini. Kvaliteta ceste je ocajna, kisa ponovno pada, na cesti se stvaraju jezerca po kojima auto svako malo proklizava, vidljivost se zbog kise smanjuje na 50m, te je nas sofer prisiljen mjestimice usporavati na 40 na sat. Promet je rijedak jer na Kubi nema puno vozila, auto je za Kubanca olicenje luksuza. Na cesti svako malo srecemo nekog policajca u Ladi ili na motoru kakve se vidi u malo starijm americkim policijskim serijama. Prilikom sretanja svake patrole, taksista naglo usporava. Mjestimice srecemo tricikle kakve su Svabe koristile u II svr. ratu. Pod svakim mostom nad cestom masa ljudi ceka prolazak nekoga tko ce im pruziti prijevoz, a na mostovima, gledano s ceste, revolucionarne parole kakve su Rusi i Kinezi napustili nakon prve petoljetke, tipa "domovina ili smrt", "revolucija se brani zivotom", "socijalizam je sreca za Kubu", "radimo i gradimo" (sad vi nastavite s *puno* maste) itd. Centar otoka je monoton. Osim plantaza secerne trske, nema apsolutno nicega za vidjeti. Havana je na sjeverno strani Kube, dosta na zapadu, a Trinidad na juznoj strani negdje centralno po duzini otoka, sa sjevera zasticen planinom s tropskom vegetacijom.

Nakon 2 sata voznje silazimo s glavne ceste i krecemo po cesti na kojoj su rupe mestimice takve da se u njima moze pjeske pasti i slomiti nogu. Kraj je siromasniji od Havane, kisa i dalje pada, no od ljudi uz cestu *nitko* nema kisobran - stite se od kise komadima najlona. Poneki se sretnici transportiraju na otvorenoj platformi starih kamiona za prijevoz rasutog tereta, 20-30 ljudi nagurano. Oni manje sretni cuce na "kocijama" koje obicno vuce konj kojem se mogu brojati rebra. "Kocija" znaci dvije daske na kojima (5-10) ljudi sjedi licem okrenuti jedni prema drugima. Svako malo prelazimo nekakvu prugu koja se i ne vidi jer po njoj tece bujica blatne vode sirine 3-4 metra. Taksista svaki puta ekstremno usporava i prelazi vodu s maksimalnim oprezom. Malo dalje Viazulov bus sletio s ceste i lupio u neku ogradu (kasnije cu saznati da to *nije* bio bus s kojim sam trebao ici, taj je dolazio tek nakon nas). Kroz koje god mjesto da prolazimo, ljudi lijeno sjedne pred svojim kucama cekajuci da zivot prodje.

Uz cestu vidjamo zatvor koji nas podsjeca na karakter vlasti zemlje u kojoj smo na odmoru. Sofer se jednom zaustavlja da obavi neki privatni posao, mi malo cekamo i zatim idemo dalje. U daljini se vide planine ponad Trinidada i uskoro se spustamo na cestu koja vodi uz more. Plaze ovdje ne vrijede bog-zna-sto, dolazimo u Trinidad gdje nas taksista ostavlja u centru (namojte ovo shvatiti kao centar nekog europskog grada).

Tri musketira krecu u potragu za casom i susrecu se s njima novim faktorom u kubanskoj jednadzbi, jineterosima ("jinetero" [hinetero] = jahac), uglavnom mladjim deckima koji pod plastom ljubazne pomoci, a s muzenjem novaca od trurista na ovaj ili onaj nacin kao jedinim stvarnim motivom. Tehnika im je obicno prici turistu s "amigo, amigo", privuci paznju, pitati klasicno "what country" i jednom kad dobiju odgovor razvezati jezik o tome kako imaju brata bas u toj zemlji itd. Jako su dobro informirani i covjek ima tendenciju povjerovati im. Zatim prate turista, ne ispustaju ga, vode ga do case gdje ce dobiti proviziju, traze da im turista plati pice jer oni nemaju love, vode ga po gradu i zatim traze 20$ za uslugu "vodica". Medjusobno su dobro organizirani, znaju se i u stanju su neugodno urlati za turistima koji se drznu ignorirati ih. Ipak, osim sto su neugodni, nisu opasni (iako je razuma predostroznost svakako preporucljiva).

Nebo se ponovno otvara, prolom oblaka, sklanjamo se u peso-trgovinu gdje se na prste moze nabrojiti broj raznih nekvalitetnih artikala ponudjenih na prodaju. Brojni su artikli racionalizirani i Kubanci ih kupuju "na tockice".

Kisa nakon nekog vremena posustaje, ali kako je mjesto na kosini, na 5m sirokim, poplocenim ulicama jos uvijek teku prave male bujice. Prisiljen sam obuci sandale, zasuci nogavice i gaziti preko duboke bujice koja prijeti svojom silinom srusiti i odnijeti putnika-namjernika.

Napokon nalazimo casu za troje, zasebnu malu kucicu u jadnom stanju, 30$, uzimamo ju. Mogli smo dobiti kucicu jer je ona vlasnistvo oca obitelji, a mater posjeduje drugu u kojoj zive (sto je rijetkost). Registrirane case imaju na ulaznim vratima naljepnicu s plavim trokutom i placaju mjesecni porez od nekoliko stotina dolara, zavisno o kvadraturi i lokaciji, plus dodatni porez na promet. Porez se placa cijele godine, a sezona traje samo dio godine. Pa racunajte. Da se ne bi Kubanci slucajno obogatili!

Na rucak odlazimo u drzavni restoran, koji nisu poznati ni po klaliteti hrane, ni po usluznosti. Imaju dva jelovnika, u pesosima za kubance i u dolarima za strance. Cijena sasvim prosjecne klope - 8-10$. Skupo? Da. Dobra je vijest da je kisa napokon potpuno stala.

Slijedeca kategorija restorana su *paladari*. Paladar je privatni restoran s kapacitetom od max. 12 osoba koji su bolji od drzavnih, ali pod velikim poreznim pritiskom i kojekakvim administrativnim zabranama tipa "ne smijete prodavati jastoga i ribu", ne cvetaju im bas ruze. Postoji opcija i jesti u nekoj casi koja nije registrirana za prehranu vec nudi klopu ilegalno.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 16:14   #11
Putnik
slavkec is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 16:59   #12
Kuba 5

Trinidad je inace grad ciji je centar UNESCO spomenik kulture. Prizemne kuce, ogromni (do 5m visoki) resetkama zasticeni prozori kroz koje se u unutrasnjosti vidi ostatak nekadasnjeg sjaja ovoga grada. Po danu grad posjecuju horde turista koji svoje fotoaparate s jakim objektivima guraju bez pitanja kroz resetke ljudima u kuce i slikaju kao da su u zooloskom vrtu s majmunima s druge strane resetaka. Kako smo tri fantastikus bili vise raspolozeni za provod nego za kulturu, od kulturnih spomenika i muzeja nisam vidio apsolutno nista. Ostavljeno za slijedeci puta. Navecer ekskurzije odlaze i grad opusti.

Grad je pun ulicnih prodavaca nekvalitetnih cigara, koje su ponekad cak i lazne (prave ih od bananinog lisca i nemaju veze s duhanom). Tko god zeli kupiti cigare neka to ucini u nekoj ovlastenoj trgovini, a ne na ulici.

Srecemo jednu Svabicu koja putuje kubom vec 6 tjedana i dolazi iz mjesta Maria la gorda, na ekstremnom zapadu Kube, s krasnom plazom i obliznim koraljnim grebenom - rajem za ronioce. U blizinu su mocvarni tereni. Mala je zaspala na plazi od 17-19h i izgledala je kao da ima neku opasnu tropsku bolest, puna crvenih tockica. Komarci su ju doslovce *pojeli* - po licu, rukama i nogama imala je stotine uboda tih malih gamadi! Trazila je poput mene internet (da se javim mailom jer su telefonski pozivi iznimno skupi) te smo nasli nekakav internet-kafe (samo za strance naravno, kao dosta toga na Kubi gdje su Kubanci cesto gradjani drugog reda) ali su nam rekli da zbog kise nema interneta?!?

Navecer srecemo treceg Talijana koji kaze da se u njegovoj casi dobro jede, pa idemo s njim na veceru. Za 4$ napokon dobro jedemo na Kubi. U obilasku grada pometemo dvije Svedjanke i odemo zajedno u nasu casu na pice. E sad se Svedjanke sjetile neke svedske "igre": treba sjesti za stol s casama ruma u ruci i svatko po redu kaze nesto tipa "nikad nisam (recimo) lagao partneru"; tko se od prisutnih ne slaze s izjavom popije gutljaj ruma i tako u nedogled. Pijemo mi, izjave postaju sve lascivnije, smijemo se... I kad smo popili sav rum Svedjanke odu. ?!? Valjda nije bio dobar rum?

Otisli smo van u centar centra gdje svira ziva muzika, svi se tu okupljaju i dobra je atmosfera. Nakon par sati zabave, jedan cimer mi javlja da ce odvesti Kubanku u casu. Kako mi to nije bas dobro zvucalo jer su moje stvari u sobi koja nije pod kljucem, odlucim da zajedno s trecim cimerom odemo skupa doma.

Kako cimer nije bio glasan (nisam ga gotovo ni cuo) oci su mi se brzo zaklopile (nije ni cudno kad je vec zora prijetila).
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 18:30   #13
Kuba 6

Dobro jutro. Kako kome. Moj cimer "italian lover" ne nalazi svoju torbicu ("bananu", onu sto se veze oko pasa). A u torbici bilo 400$, mobitel i vozacka. Pretazujemo detaljno cijelu casu, ali od torbice ni traga. Otisla s Kubankom. Zauvijek. Danas, nakon analize mogucih scenarija, vjerujem da se mala vratila dok smo mi spavali, usla u nezakljucanu casu znajuci da smo svi bili malo (ili puno) pod gasom i spavali kao bebe, posluzila se i nestala.

Drugi cimer ide ujutro na ekskurziju (ronjenje s dihalicom) na obliznji Cayo Blanco gladati koralje. Ja svog cimera-gubitnika vodim na svoj trosak na plazu, da se malo sabere. Playa de Ancon se nalazi nekih desetak km juzno od Trinidada i po mojoj knjizi-vodicu svakih sat vremena vozi bus do nje. Odem ja pitati u lokalnu turisticku agenciju kada krece bus, a oni ce meni - e danas ne vozi! Ajde dobro, idemo probati vlakom, to ce biti novo iskustvo na otoku. Na putu do zeljeznicke srecemo vlasnika nase case kojega nahuskam da s nekim taksistom pregovara da nas preveze. Receno-ucinjeno, dogovor s prvim na koga smo naletjeli za obosmjerni prijevoz za 10$, placanje pri povratku. U taksiju zaboravljam bejzbol-kapu pa se odlucim u lokalnoj rugobi od hotela na plazi kupiti slamnati sesir za 2,50$. Za vjetrovite dane kao sto je bio ovaj, to mozda i nije bila najmudrija odluka jer treba svako malo trcati za sesirom.

O plazo! Pijesak, pijesak i jos pijeska! Prava karibska plaza, velika i beskrajna. Sakriven pod suncobranom od vruceg sunca, zbunjeno promatram more. Boja muljevite rijeke?!? Vjetar uzburka more i ono izgubi tirkiznu boju! Kako u daljini na drugom kraju plaze vidim da je boja mora privlacnija prelazimo cijelu polupustu (?) plazu i nalazimo super mjesto pod palmama. Pojavljuje se i momak koji prodaje kokose. Pravo osvjezenje, iako znam da se s kokosima ne smije pretjerati jer ih neke osobe slabo podnose, ponekad izazivaju stomacne bolove.

Ukoro se na plazi pojavljuju druge dvije Svabice koje smo upoznali na sinocnjoj festi.
Sunce, more...

Taksista se ne pojavljuje u dogovoreno vrijeme, valjda mu je moja bejzbol kapa bila vrijednija od dolara koje sam mu bio duzan. Pregovaram s nekom babom-taksisticom sto lici na staru ofucanu pjevacicu bluesa da nas vrati u grad za 6$. Nakon sto drugi taksisti poguraju njen rastureni golf da upali i krene, teta nas vratolomnom voznjom vraca u grad.

Rezultat izleta na Cayo Blanco: propao - vidljivost u vodi nula...

Navecer upoznajemo Talijana koji je ozenio curu iz Trinidada i odveo ju u Italiju. Cim ja mala dobila drzavljanstvo, dala mu je nogu. Sad placa pice drugim Kubankama. Nikad nece nauciti...
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 18:53   #14
Putnik92, nemam sad vremena sve citati, ali budem sto prije stignem! Cuba mi je oduvijek bila interesantna zbog svoje glazbe. I planiram tamo otic cim se moj studentski novcanik malo udeblja...
I tipkaj i dalje!
iggix is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2003., 19:11   #15
Kuba 7

Drugo jutro u Trinidadu, nakon sto je i drugi cimer na kratko pozvao neku lokalnu curu u casu. Danas mu nedostaju jedne kratke hlace i cetkica za zube...

Cimeri su se raspizdili i hoce dalje iz grada, na Cayo Coco, koji se nalazi na sjevernoj strani, negdje po sredini otoka. Meni se nastavak druzenja s njima cini malo preopasan, pa odlucujem nazad u Havanu. S vlasnikom case dogovaram taksi za Havanu. Javlja mi da ce taksi doci pred casu u 14h. Nakon rastanka s cimerima vruce jutro provodim setajuci po gradu. Nalazim restoran sa stolovima na terasi u hladu i pogledom na trg. Proslo 20 min dok je konobar dosao da bi se za 20 min vratio reci da treba pricekati jos 20 min jer se piletina jos pripravlja. Treba li reci da sam u podne bio jedini gost u restoranu!?! A neka, ionako sam htio ubiti vrijeme do 14h kad sam saznao da je taksi vec otisao u 13h! Na srecu je to popodne isao i Viazulov bus za Havanu.

Komfor u busu tip-top, bez primjedbi. Jedino sam morao gurati papirnate maramice u otvore za ventilaciju, da se ne smrznem. A putnici u busu koma. Svi bulje kroz prozor ili u neku svoju knjigu, nitko nista ne prica! Sterilno, potpuno drugacije od onoga sto sam dotada dozivljavao! Kako na Kubi imaju tendenciju uniformiranja, niti soferi busa nisu tomu izbjegli. Ikad vidjeli kopilota/pilota aviona sa 3/4 zute trake na naramenicama? E pa Viazulovi soferi imaju 5 ili 6 zutih traka na naramenicama! Valjda nesto kao komandant i zamjenik komandanta autobusa. Po putu stajemo u neku oderi-turista-kafeteriju, gdje kava kosta isto koliko i na pariskom aerodromu...

U Havani uzimam taksi za casu u Vedadu ciju mi je adresu dao vlasnik case u Trinidadu obecavsi da ce javiti da stizem. Jednom tamo, dakako da ljudi nisu imali pojma da dolazim i da im nitko nije nista javio. Srecom su ipak imali jednu slobodnu sobu za 20$. Dok su zapisivali moje podatke, nestalo struje! Kazu, ovih dana nestaje i dolazi desetak puta svaku vecer!

Kako je i u 22h bilo pakleno vruce (25 C, viskoka vlaga), odem kupit limenku pive i prosetati praznim Maleconom. A na Maleconu svakih 100 m policajac! Kasnije cu nauciti da u Havani na svakom bitnom raskrizju stoji murjak. Ima ih *svuda*. Na Maleconu sam sjeo na zid uz more da dokrajcim limenku, ali su mi murjaci s druge strane ceste zvizdanjem i mahanjem dali do znanja da se gubim odatle. A na drugoj strani ceste, pred nekom 10-katnicom svakih 10 m jedan murjak! Kasnije cu saznati sa je doticna zgrada Americka Interesna Sekcija koja djeluje pod zastitom Svicarske ambasade. Ameri imaju u Havani ljude koji biljeze sve brodove koji pristaju u luku i ti brodovi imaju u iduca 6 mjeseca zabranu pristajanja u americke luke, kao posljedica embarga. Ameri imaju takodjer zabranu trosenja novca (dakle de facto putovanja) na Kubi, pod prijetnjom visokih kazni, ali ih to ne sprijecava da dolaze u velikom broju. Kubanci nemaju neki posebni animozitet prema Amerima. Na granici, ako to posebno ne zatrazite, necete dobiti kubanski pecat u putovnicu, upravo zato da se Amerima i slicnima ne stvaraju problemi.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2003., 10:41   #16
Kuba 8

Havana napokon! Evo sto predstavlja dio Havane od ikakvog interesa za turistu - od istoka ka zapadu - luka, Havana Vieja, Centro Havana, Vedado, Miramar. Istocno i zapadno od ove cjeline, Havana je spojena s predgradjima tunelima (podmorskim na istoku).

Havana Vieja je stara gradska jezgra sa lokacijama od interesa za razgledavanje kulturnih znamenitosti. Ovaj je dio zadnjih godina dosta renoviran, te se moze usporediti i s nekim europskim gradom. Na sjevernoj strani Havane Vieje nalazi se prekrasna zgrada spanjolske ambasade (vidjeti po noci, kad je osvjetljena), a na juznom dijelu prelazi u vrlo siromasni dio grada. Sa zapadne strane, setaliste Prado dijeli Havanu Vieju od Centro Havane.

Centro Havana je siromasni dio grada koji mjestimicno lici na Vukovar nakon rata. Neke su zgrade poduprte drvenim gredama da se ne sruse, bijeda je ovdje tesko rjecima opisiva, takvo sto nisam nikad ranije vidio. U Centro Havani se nalazi Chinatown gdje se moze pojesti nesto za ne-prevelike novce. Inace Centro Havana nije od interesa za turiste. Na juznom kraju Prada nalazi se Capitolio, mala kopija americkog Capitola, danas muzej. Za 5$/sat imate ovdje *ekstraspori* pristup internetu. Dalje juzno od Capitolia nalazi se zeljeznicka stanica. Otprilike istocno od Capitolia krece ulica Obispo koja vodi u Havanu Vieju do katedrale.

Zapadno od Centro Havane je Vedado sa svojim hotelima i casama. Ovdje se moze naci decentni smjestaj (moj slucaj), zgrade su ovdje u nekoj mjeri odrzavane. Tu ima i par nebodera. Vecina ulica zapad-istok su oznacene brojem, a sjever-jug slovom (abecednim redom). Tako se recimo hotel Havana Libre nalazi na uglu (ulica) 23/L.

Iza Havane na zapadu je Miramar, bivse boraviste havanske burzoazije, zona ambasada (takodjer i hotela). Tu zive ministri i stranci koji rade u Havani. Ovdje ste vec 10 km udaljeni od centra grada.

10-tak km istocno od Havane pocinju Playas del Este, nepregledni kilometri plaza gdje cete rado provesti jedan vruci dan. Taksi dodje 13$ po smjeru, cijena fiksirana prije voznje. Na izlazu iz istocnog havanskog tunela nalazi ce nesto sto lici na kucice za naplatu cestarine, ali je u stvari policijski kontrolni punkt gdje murija provjerava da privatni taksisti ne voze turiste i slicno. Jednom na plazi, niste postedjeni "amigo, amigo" maltretiranja dezurnih jineterosa. Moji ex-cimeri su tu upoznali Kubanca koji im je pokusao maznuti novcanik tako sto ga je sakrio u pjesak, s namjerom da se kasnije vrati po njega! Slucajno su ipak nasli novcanik!

Kad vam plaza dosadi, odite u grad, na kraj Prada, na terasu hotela Inglatera, drmnuti kakav koktel za 2-3$. Pazi, **** hotel ne znaci **** uslugu! Sjesti dalje od ceste, za kakvu-takvu zastitu od nasrtljivih jineterosa koji su ovdje posebno agresivni jer znaju da tko tu sjedi na terasi, *ima* love u dzepu.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2003., 14:26   #17
Kuba 9

***
Povijest Kube

Otok je bio spanjolska kolonija do prije nekih 100 godina kad je Spanjolska popusila u ratu od SAD-a. SAD preuzima kontrolu nad otokom i daje Kubi deklarativnu nezavisnost, no zadrzava pravo da na otoku vojno intervenira kad joj se cefne. Na Kubi se dosta investira, ali jedan diktatorski rezim smjenjuje drugi. Negdje 1930. SAD dobija stogodisnju koncesiju na Guantamo Bay, gdje instalira vojnu bazu. Negdje 1950-ih na vlast dolazi diktator Batista. Castro i kompanija organiziraju gerilsku borbu (jos su se protiv Spanjolaca vodile gerilske pobune Kubanaca), potuku Batistu i uspostave "komunisticki raj". SAD uvode gospodarski embargo koji traje i danas. Rusi pokusavaju instalirati nuklearne rakete na otoku, kubanska kriza slijedi. Prava kriza nastaje 1990-ih kad nestaje SSSR i ruska pomoc. 1998 sveti otac dolazi na Kubu, a 2003 dolazi i Putnik92.
***

Novi dan, novi plan. Jutros ima struje, ali nema vode. Umivam se iz boce. Kupih sinoc dva izleta u obliznjem hotelu Nacional, te se spustih ujutro do njega da docekam autobus koji ce me odvesti u Varadero.

Varadero je uski i dugacki poluotok smjesten 150 km istocno od glavnog grada. To je turisticki geto s brojnim hotelima i nepreglednim pjescanim plazama. Iako nisam pobornik ovog tipa turizma, jednodnevni izlet ce mi dobro doci. Predstavnik turisticke agencije mi je prodao "all-inclusive" aranzman u jednom **** "Sol" hotelu. "All-" znaci pice, klopa i sportske aktivnosti. Sto me posebno zanima jest jedrenje na dasci, receno mi je da toga ima i da je ukljuceno u cijenu.

Voznja do Varadera je trajala 3 sata jer je autobus pokupio i turiste koji su bili transferirani iz Havane u Varadero. Sofer je po putu i platio 30 pesosa kazne muriji za nekakav imaginarni prekrsaj.

Jednom u hotelu, upoznajem moje suputnike na izletu - Meksikanca Paca i Kolumbijku Mariju-Eugeniju. Upoznali smo se tako sto smo na recepciji nakon prijave 15 minuta cekali da se netko smiluje i odvede nas do soba za presvlacenje i tusiranje (radi se o velikom hotelskom kompleksu). Nakon x-tog uvjeravanja da ce netko doci po nas, otisli smo sami traziti sobe.

Plaza je prekrasna. Jedna od rijetkih stvari koja se pokazala upravo onakvom kakvom sam ju zamisljao prije puta. Bijeli (vruuuci) pijesak i tirkizno more (more bi ipak moglo biti mrvicu hladnije!). Nasao sam sportski centar i na moje razocaranje, daska za jedrenje je izgledala kao da ju je tenk pregazio. Uzmem ju ipak jer vjetar je dobar, odem parstometara dalje, zavrtim jedro da se okrenem i krak!!! Dio jedra ("boom" - onaj za koji se rukama drzi jedro) mi ostane u ruci, a jedro padne u more! (~ubaci svoju omiljenu psovku ovdje~)

Slozim ja i vratim dasku nekako deckima koji se oko loma nisu ni najmanje uzbudjivali. Ajde, ostaje mi plivanje i suncanje...

Odem ja nesto pojesti na grill na plazi gdje kvaliteta visekratno podgrijane klope zavidi vasoj lokalnoj burekdzinici. I to zovu hotel ****. Hotel s pravom pripada lancu "Sol" (=sunce) jer je to jedino sto se u hotelu dobije a da je bez zamjerke.

Svejedno je to bio prekrasan dan. Na plazi nema Kubanaca jer im na Varaderu nije dozvoljen pristup, sto je, nazalost moram konstatirati, pravo olaksanje. Napokon na moru bez da me itko davi.

Nakon kupanja u moru, pridruzujem se za sankom Kanadjanki koja bezuspjesno pokusava objasniti curi za sankom da je ona vlasnica restorana u Kanadi. Narucujem kavu i cura za sankom mi ju pruza uz osmjehom popraceni "mi amor" (=ljubavi moja). Zbunjeno pogledam Kanadjanku koja ni da trepne!?! Kasnije cu nauciti da je to (donekle familijarni) izraz ljubaznosti a ne nesto drugo sto bi jedan Europljanin mogao pomimsliti.

Autobus vozi u Havanu samo nas tri izletnika. Moj putni plan za Meksiko je stvoren, a i Kolumbija ima pjescane plaze na dva oceana. Po prvi puta nakon mnogo godina Kolumbijci se mogu normalno voziti glavnim cestama (dosad su medju gradovima isli avionom). Tko zna, mozda jedan dan i tamo svratim...

Navecer trazim neke paladare samo da bi otkrio da su pod poreznim pritiskom stavili kljuc u bravu. Nalazim drzavni restoran Cochinito i na ulazu trazim da mi pokazu jelovnik da vidim cijene. Biftek (kasnije ce se pokazati da je to zapravo becki odrezak) dodje 21$!!! Hvatam se za glavu, a konobarica mi kaze da ne, da su to pesosi ($-ista oznaka!). Dakle <1$. Uau! Sjednem, donesu mi jelovnik, kad ono sad cijena "bifteka" biva 8$! Sto se zbilo jest da su me na ulazu uzeli za Kubanca i pokazali mi jelovnik s cijenama za Kubance! Protestiram i nakon pregovaranja medju konobarima daju mi da jedem po kubanskim cjenama. Koktel, jelo i pivo za 2,5$! Ostavljam i dolar napojnice da me se sjete i sutra. Drugi dan mi vlasnica case mijenja 5$ u pesose i svaki dan veceram u tom restoranu placajuci u pesosima. Hrana nije bas najbolja, usluga je *ocajna* ali je jeftino! Npr. nema uopce salveta, donesu mi prvo gl. jelo, a kad pojedem donesu skupa koktel i pivo?!? I to je Kuba!

U casi mi kazu da je prethodni dan otet kubanski avion i prisiljen da sleti u Miami. A sutradan *ja* idem na izlet kubanskim avionom! U ovom trenutku mala molitva nije suvisna.

Te veceri odrzan je nedaleko moje case koncert protiv nekakvog rata koji je navodno negdje poceo. Rat me ne zanima, ali muzika je bila dobra.
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2003., 14:47   #18
Super je priča!
presvetli is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2003., 17:28   #19
Putnik super si
Samantha is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2003., 13:56   #20
Kuba 10

5:15 je, ja sam sjedim u kafeteriji hotela Nacional i ispijam jutarnju kavu. Za cetvrt sata stize bus za izlet na Cayo Largo. To je otocic juzno od Kube koji cini dio velike koraljne barijere. Dole se ide avionom. U 5:30 stize moj prijevoz, kupi ostale putnike i dovaza nas na mali aerodrom Baracoa 30 km zapadno od Havane. Ulazna hala aerodroma lici na rusku bolnicku cekaonicu s desetak drvenih stolaca. Saznajemo da avion polijece za dva sata i bjesnimo sto su nas tako rano dovezli na aerodrom. Ljudi se polako sakupljaju, dobijamo ukrcajnu propusnicu za avion (koja ovdje lici na igracu kartu s rednim brojem)...

A sad iznenadjenje - letimo s novim ATR-42! Kozni sicevi kakvih se ni Lufthansa ne bi posramila! Ugodan let od 32 minute, nadlijecemo Isla de la juventud, najveci otok nakon same Kube i stizemo na Cayo Largo.

Kubankinja-vodic odmah najavljuje da prica samo spanjolski, a tko ne zna... Voze nas (dvadesetak ljudi) na ukrcaj na brod (motornu jahtu) i krecemo. Ekipa nije bas dobra jer s jedne strane imam grupu Talijana koji su dosli zajedno, a s druge ljude koji pricaju spanjolski. Nema veze, tu je more, zato sam tu!

Prva stanica je otok s Iguanama. Gledamo ih, pipamo i odlazimo.

Slijedi kupanje oko pjescanog spruda. Dubina mora 0-100 cm, pijesak na sve strane, raj za ljencine. Malo dalje uspijevam vidjeti jednu plahu razu kako talasa perajama nad pjescanim dnom. Kuba kakvu volim.

Idemo dalje, ravno na koraljni greben. Bacamo sidro na mjestu gdje se koraljni greben nalazi na nekoliko metara dubine, daju nam maske i peraje i skacemo u vodu plivati i roniti, gledati ribe svih boja, oblika i velicina. Srecemo i jato duguljastih barakuda (50 cm). Ronimo oko koralja pazeci da ih ne dotaknemo jer navodno peku (mozda su nam to rekli samo da ih ne diramo). Vrhunac ronjenja je moj bliski susret s morskim psom!!! 1,5 dugacki psic se lijeno vukao po morskom dnu. Ovaj je mali pa sigurno ima i male zube, te me nije nimalo brinuo. Ako me ugrize, vratit cu mu istom mjerom. Pa da vidimo tko ima jace ocnjake! Kad sam ga pokusao taknuti, zbisao mi je...

Nakon 45 minuta ronjenja slijedece odrediste je Playa Sirena, najljepsa od svih koju sam imao priliku vidjeti na Kubi. Rijecima ju necu ni opisivati jer to ne moze docarati gust koji se osjeca kad se na njoj boravi i kupa. Rucamo na plazi, kupamo se i zatim picimo nazad na aerodrom.

E ovaj puta nas sreca nije posluzila. Dobili smo neku staru kantu od (ruskog?) aviona. Iz svakog motora mu je van virilo nesto sto je licilo na veliki auspuh. U unutrasnjosti 30-ak sjedala i ukupno samo 8 prozora (da putnici ne vide ako motor otpadne). Probajte zamisliti najstariji trajekt Jadrolinije ne kojem ste se ikad vozili. E pa ovo je daleko gore! Visestruki slojevi farbe, rdja, prljavstina, izobliceni ili manjkavi djelovi, sumnjive zakovice, unistena sjedala...

Kako sam prezivio let, sad razmisljam postati religiozan jer mora da me je neka visa sila stitila...

Nakon slijetanja masa ljudi se slikala pored aviona da ima pokazati cime se vozila na Kubi. Ja sam otisao k pilotu da mi veli koliko godina ima ta kanta. "15 godina, ali je siguran" - kaze mi on. Ne znam bi li mu vjerovao, jer je meni djelovao kao da ima 30-40 godina...
__________________
Putopisi: Island Egipat Kuba Južna Amerika Turska | Silba Smještaj
Putnik92 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:55.