Sud na zemlji

Planewalker kaže:
Ako i postoji neko vaganje, rekao bih da se to odnosi na ukupnost čovjeka kako on funkcionira u društvu i kako se odnosi prema bližnjem.
.................................................. .............

Možda nije ključ u mijenjanju svoje suštinske prirode, već modificiranju ponašanja da bi se poboljšao odnos prema bližnjem. Nisu li zbog toga i izmišljeni vjerski zakoni, da se regulira društvo?

Onda dolazimo do vrlo važnog pitanja: jesu li važnija dela ili motivi? Možemo se najpažljivije odnositi prema bližnjem dok ga u duši mrzimo ili očekujemo neku korist od njega ili ga se bojimo ili se bojimo kazne i osude drugih ili time zadovoljavamo neke svoje egoistične pobude, itd. Ako Bog vaga naše srce (kao što je u jednom od postova navedeno) - onda su motivi naših dela i te kako bitni. Treba biti dobar, jer istinski volimo i cenimo svekoliki život oko nas, a ne zato što to tako "treba". A može li se to na silu?

Naravno, ovo su sve naše misaone igre - u biti mi ne možemo dokučiti Boga niti spoznati razloge njegovog delovanja.

[Planewalker]

Jade kaže:
Onda dolazimo do vrlo važnog pitanja: jesu li važnija dela ili motivi? Možemo se najpažljivije odnositi prema bližnjem dok ga u duši mrzimo ili očekujemo neku korist od njega ili ga se bojimo ili se bojimo kazne i osude drugih ili time zadovoljavamo neke svoje egoistične pobude, itd. Ako Bog vaga naše srce (kao što je u jednom od postova navedeno) - onda su motivi naših dela i te kako bitni. Treba biti dobar, jer istinski volimo i cenimo svekoliki život oko nas, a ne zato što to tako "treba". A može li se to na silu?

Naravno da se ne može voljeti na silu. To je jedna od onih stvari nad kojima nemamo kontrolu. Zato mi je i nelogično ono da se samo preko Isusa možemo spasiti. Kako se natjerati da povjerujemo u njega? To je nepravda, jer Bog traži od čovjeka nešto što je on u nemogućnosti voljno napraviti.

Ja bih veću važnost pridao motivima. Djelima se može svjesno upravljati i vješto njima koristiti za vlastiti probitak. Ona ne moraju biti ništa iskrenija od riječi. Ali kako biti istinski dobar? Ja vjerujem (ako ćeš mi oprostiti na naivnosti) da je svaki čovjek po naravi dobar (mislim na dobrotu kakvom je ljudi definiraju - u prirodi nema dobra i zla). Loši običaji i pokvareni uzori su ti koji u njemu potiču zlo - gramzivost, želju za moći i bogatstvom,... Mislim da je nešto slično rekao i Rousseau. Mi cijenimo ljude oko sebe, ali nam društvo nameće vječnu utrku za novcem i potrebu da se bude bolji od bližnjeg. Čovječanstvo još nije pronašlo recept za jednakost u društvu. Da bismo dozvolili svojoj pozitivnoj prirodi da živi, moramo stvarati i pozitivne odnose sa ljudima. Ako nekoga mrzimo ili se bojimo njegove osude, to ukazuje na neke probleme u komunikaciji, što je svakako nezdravo. Ljutnja i strah su obrambeni mehanizmi koji upozoravaju na nešto patološko, a to se treba srediti da bi čovjek bio duševno zdrav. Istinski sretna osoba može biti samo ona koja voli i cijeni sve ljude.

Dakle, nije se potrebno siliti da zavolimo ljude, već će to doći samo od sebe jednom kad osvijestimo razlike i "izliječimo" svoj odnos sa njima. Može li se to prenijeti i na vjeru u Boga? Možda, no treba imati na umu da drugi ljudi objektivno postoje, a za Boga ne znamo.

Jade kaže:
Naravno, ovo su sve naše misaone igre - u biti mi ne možemo dokučiti Boga niti spoznati razloge njegovog delovanja.

Of course, fellow Seeker.

[bozanstvena333]

Lord_FantoM kaže:
naravno ja sam nedavno čuo da su znanstvenici otrkili jednu novost, izgleda da mi nismo najintelignetnija životinja na zemlji, zapravo možda jesmo na zamelji ali u moru postoji još jedna inteligentinija od nas...

Kažu da prema novijim istraživanjima, Kitovi imaju IQ oko 2000, smatra se da imaju još jedan režanj u mozgu koji čovjek nema...

tko kaže da smo mi najiteligentniji, da li brutalnost, i želja za uništenjem priorde i bijeg od nje u takozvanu civilizaciju gdje su smrt iz užitka i zabave, nedostatak suosječanja prema drugim, materijalne vrijednosti, neki izmišljeni zakoni... nešto čemu mi trebamo težiti ?

Što je to tako dobro što tehnologija donosi, mi pokušavamo nadoknaditi neke naše nedostatke, a mi smo u biti izgubili to sve, zašto tražimo nešto što smo izgubili ???

Inteligencija je sposobnost snalazenja u raznim situacijama.Tak da kit ima IQ 50 000,nema svijest covijeka.I najgore ubojice mogu imati visok kvocijent inteligencije a emocionalna razina je jadna...

[crazy child]

aenima11 kaže:
Sto se tice smrtne kazne i Boga: glupo je reci da Bog to ne odobrava posto je sam stvorio smrt.

Netočno. Bog nije stvorio smrt. Smrt ,kao i zlo, nema veze s Bogom.

[crazy child]

Planewalker kaže:
Svejedno je ne-etično. Po tome, čovjeka je Bog bacio ni kriva ni dužna na Zemlju, odmah mu u startu natovario nekakav istočni grijeh i dao mu između 0 i cca.110 godina (broj je potpuno nasumičan) da se snađe i zaradi kartu za raj..

Netočno.
Čovjekov izbor još odavno.

Zato i je postao čovjek, a nije više s Bogom jedno ili Božje dijete.

bozanstvena333 kaže:
Inteligencija je sposobnost snalazenja u raznim situacijama.Tak da kit ima IQ 50 000,nema svijest covijeka.I najgore ubojice mogu imati visok kvocijent inteligencije a emocionalna razina je jadna...

Kako je uopće mjeren taj IQ kita? Jel uspoređivano slalaženje kita sa snalaženjem čovjeka u istoj situaciji? IQ djeteta se mjeri kao kvocjent: (broj godina prosječnog djeteta s tom inteligencijom)/(stvarni broj godina testiranog djeteta). Npr. djete od 10 godina sa inteligencijom prosječnog 14-godišnjaka ima IQ 140.
Za odraslog čovjeka je to mjerenje već upitno, jer taj omjer više nema smisla. A i ima toliko iskustva da je teško istestirati snalaženje u novoj situaciji kad ima iskustva u jako puno situacija.
A i šta vrijedi kitu sva ta inteligencija koja je jako i upitna kad nema ni ruke ni noge i ništa ne može raditi gdje bi tu silnu inteligenciju upotrijebio.

[Lord_FantoM]

bozanstvena333 kaže:
Inteligencija je sposobnost snalazenja u raznim situacijama.Tak da kit ima IQ 50 000,nema svijest covijeka.I najgore ubojice mogu imati visok kvocijent inteligencije a emocionalna razina je jadna...

točno, i ubojica može biti inteligentan, ali po čemu je to čovjek bolji? Odakle ti pravo da kažeš da kit nije svjestan svoga postojanja ? Da li je to zato što on ne nameće svoja pravila i svoj način života čovjeku ? Da li je to zato što on ne žudi za nekim materijalnim vrijednostima ili nekim drugim vrijednostima koje ti možeš da shvatiš ?

Da li si ikada vidio koju životinju kako se ponaša kada joj netko ubije mlade, ili kada ju se maltretira i fizički zlostavlja, odakle pravo nama da sudimo što su živtoinje u stanju a što nisu ?

A i šta vrijedi kitu sva ta inteligencija koja je jako i upitna kad nema ni ruke ni noge i ništa ne može raditi gdje bi tu silnu inteligenciju upotrijebio.

zašto on mora nužno imati ruke i noge da bi mogao koristiti svoju inteligenciju, zar zaista svi moraju imati jednake vrijednosti kao mi da bi bili išta vrijedni i da bi ih se moglo smatrati svjesnima ?
Zar zaista ne možete gledati dalje od svog nosa i razmisliti malo o tome da li su ta naša mjerila i naše vrijednosti nešto zaista dobro ili ... možda nisu ...

[Lord_FantoM]

Netočno.
Čovjekov izbor još odavno.

Zato i je postao čovjek, a nije više s Bogom jedno ili Božje dijete.

Da li je čovjek mogao da bira prije nego što je postao svjestan sebe i mogučnosti izbora ?

A ako je to bio čovjekov izbor, da li je onda u raju zaista tako dobro kao što se priča ako je čovjek taj koji je izabrao da ode...
zašto težimo nećemu što smo odavno izabrali da izgubimo ?

Lord_FantoM kaže:

zašto on mora nužno imati ruke i noge da bi mogao koristiti svoju inteligenciju, zar zaista svi moraju imati jednake vrijednosti kao mi da bi bili išta vrijedni i da bi ih se moglo smatrati svjesnima ?
Zar zaista ne možete gledati dalje od svog nosa i razmisliti malo o tome da li su ta naša mjerila i naše vrijednosti nešto zaista dobro ili ... možda nisu ...

Uz svu inteligenciju koju mozda posjeduju, ograničeni su svojom fizičkom građom. Čovjeku je jedan od glavnig preokreta u evoluciji bio kad se palac na rukama odvojio od ostalih prstiju i postalo je moguće hvatati i držati predmete u ruci. Sada se znanje i tehnologija prenosi na nove generacije pa ne moraju sve iz početka u svakoj generaciji. I tako je ta inteligencija čovjeka postala iskorištena.

[crazy child]

Lord_FantoM kaže:
Da li je čovjek mogao da bira prije nego što je postao svjestan sebe i mogučnosti izbora ?

A ako je to bio čovjekov izbor, da li je onda u raju zaista tako dobro kao što se priča ako je čovjek taj koji je izabrao da ode...
zašto težimo nećemu što smo odavno izabrali da izgubimo ?

Bio je tad itekako svjestan, ali neiskusan i nije znao da je izvan Boga iluzija, patnja i zlo.

Bilo je dobro, to mogu znati samo oni koji su iskusili i djelić toga (ljubav, mir, radost).
Stvar je u tome da nije čovjek to tako izabrao, on je izabrao da vidi šta ima izvan Boga, tj. šta se dogodi kad se ide protiv Zakona. Nije znao da izvan Boga nema Života ni stvarnosti, to je tek iskustvom patnje naučio. Nadam se.

[Planewalker]

crazy child kaže:
Netočno.
Čovjekov izbor još odavno.

Zato i je postao čovjek, a nije više s Bogom jedno ili Božje dijete.

Ja se ne sjećam da sam ikad nešto birao po tom pitanju. Znači, moje trenutačno stanje je posljedica odabira nekog tipa koji je živio prije mnogo tisuća godina? Gdje je tu logika? Zašto Bog nije kaznio samo njega, a ne i sve nas? Čuo sam za kulture u kojima se grijeh pojedinca prenosi na sedam generacija, ali ovo je apsurdno!

[Lord_FantoM]

crazy child kaže:
Bio je tad itekako svjestan, ali neiskusan i nije znao da je izvan Boga iluzija, patnja i zlo.

Bilo je dobro, to mogu znati samo oni koji su iskusili i djelić toga (ljubav, mir, radost).
Stvar je u tome da nije čovjek to tako izabrao, on je izabrao da vidi šta ima izvan Boga, tj. šta se dogodi kad se ide protiv Zakona. Nije znao da izvan Boga nema Života ni stvarnosti, to je tek iskustvom patnje naučio. Nadam se.

Zašto je onda čovjek kažnje zbog svoga izbora koji niti nije mogao donijet pravilno, i zašto je još dan dans kažnjen za nešto što je netko učinio prije tko zna koliko godina, tisuča godina ...

kako bih ja odgovorio na svoje pitanje, rekao bih da bog sada daje priliku svakom čovjeku da vidi kako je to kada nije uz njega, kada nije u raju, ali zašto onda možemo završiti i u paklu ???
Zar je naš izbor da gorimo u paklu ?
Zar je naš izbro da patimo na ovom svijetu, ako ne želimo goriti u paklu, gdje je ta milost svevišnjega ????

[Lord_FantoM]

fa-Q kaže:
Sada se znanje i tehnologija prenosi na nove generacije pa ne moraju sve iz početka u svakoj generaciji. I tako je ta inteligencija čovjeka postala iskorištena.

Što čovjek može hvatati, novac, puške, bombe, ili nešto drugo ?

Čovjek po pitanju čovječnosti nazaduje, iako po pitanju tehnologije napreduje, da li je to prihvatljiva solucija ?
Da li je prihvatljivo da izgubimo svoju ljudskost u zamjenu za tehnolški napredak ???????

Da li smo mi bolji od životinja zato što im namećemo svoja pravila, a oni to ne čine nama nego žive svoj život ???

[crazy child]

Planewalker kaže:
Ja se ne sjećam da sam ikad nešto birao po tom pitanju. Znači, moje trenutačno stanje je posljedica odabira nekog tipa koji je živio prije mnogo tisuća godina? Gdje je tu logika? Zašto Bog nije kaznio samo njega, a ne i sve nas? Čuo sam za kulture u kojima se grijeh pojedinca prenosi na sedam generacija, ali ovo je apsurdno!

Ali jesi. Baš ti.
Kao i svatko od nas.
Da nismo tako birali ne bi bili tu gdje smo sad.
Ne postoji nepravda.

I nije to kazna, to je jednostavno Zakon od kojeg se sastoji cijeli svemir i za kojeg je nemoguće da se mijenja i da je drugačiji, jer onda ne bi ništa ni postojalo.


p.s. ne misliš valjda da si tek sad ti nastao?

[crazy child]

Lord_FantoM kaže:
Zašto je onda čovjek kažnje zbog svoga izbora koji niti nije mogao donijet pravilno, i zašto je još dan dans kažnjen za nešto što je netko učinio prije tko zna koliko godina, tisuča godina ...

kako bih ja odgovorio na svoje pitanje, rekao bih da bog sada daje priliku svakom čovjeku da vidi kako je to kada nije uz njega, kada nije u raju, ali zašto onda možemo završiti i u paklu ???
Zar je naš izbor da gorimo u paklu ?
Zar je naš izbro da patimo na ovom svijetu, ako ne želimo goriti u paklu, gdje je ta milost svevišnjega ????

Nije netko učinio nego svi mi.
Gle, nemoj to gledati kao kaznu. To je naše učenje. To je neponovljivo iskustvo.

Bog je u nama, kao i u svemu živome. On je naša bit.
Možemo uvijek biti samo u Bogu i "samo" Bog u nama (bez ovih naših deformacija koje su nastale grijehom, tj. slabim i nepravilnim dotokom energije) ako živimo po Zakonu.
Tako da nije čovjek ostavljen i može ponovno biti s Bogom jedno, al ovaj put iskustveno bogatiji.

Zašto možemo završiti u paklu?
Zato jer je to nažalost prirodan slijed kad više vjeruješ u loše nego u dobro.
Kako da navedeš nekog da shvati da je sve super i predivno i da može uzeti ljubav kad poželi i da što god poželi na dobro to i dobije, ako je on uvjeren da je zaslužio nešto loše, a u to je uvjeren jer mu se grijesima suzila svijest pa ne vidi da postoji samo dobro, a sve loše je samo iluzija.

Šta je grijeh i zašto tako razorno djeluje?
Grijeh je nepoštovanje i neljubav prema bilo čemu živome i svi oblici toga. Razorno djeluje jer grijeh nije Božja priroda i nije Zakon.
Nije Božja priroda jer nemoguće je da život ide protiv života.
Da je tako nešto u Zakonu svemir ne bi opstao ni jedan sat.

Planewalker kaže:
Naravno da se ne može voljeti na silu. To je jedna od onih stvari nad kojima nemamo kontrolu.

Da li je to jedina stvar nad kojom nemamo kontrolu?
Šta je to što možemo da kotrolišemo ili svesno odaberemo?
Većina religija se temelji na ideji slobodne volje. Smatra se da čovek sam bira hoće li biti dobar ili zao i kako će postupiti u određenoj situaciji. No, koliko je to zaista tačno? Jesmo li zaista slobodni da budemo štagod želimo ili smo vođeni svojom prirodom i karakterom izvan koga ne možemo delovati?

Zato mi je i nelogicno ono da se samo preko Isusa možemo spasiti. Kako se natjerati da povjerujemo u njega? To je nepravda, jer Bog traži od covjeka nešto što je on u nemogucnosti voljno napraviti.

Sve zavisi kako shvatiš ideju da se samo preko Isusa možemo spasiti. Obično se ova misao tumači bukvalno, pa ispada da verovanjem u neku osobu (Isusa) i njegovu božansku prirodu mi dobijamo "spasenje" za neki budući život nakon smrti. Ja je drugačije shvatam. Po meni ona znači da samo verom (= poverenjem) u Boga doživljavamo "spasenje", tj. prepuštanjem božanskoj sili (energiji, volji) bivamo u mogućnosti da iskusimo "život večni". Pojednostavljeno: božja zamisao nas ionako vodi hteli mi to ili ne - ako se sa poverenjem prepustimo i prestanemo da manipulišemo sobom i drugima ne bismo li nekako došli do bolje budućnosti, ako se zaustavimo i iskusimo sadašnji trenutak, onaj jedan tren oslobođen prošlosti i budućnosti - dotaknućemo večnost i "spasiti" se. Analogno tome - raj bi bio život sada i ovde, a pakao život u neprestanom umnom skakanju iz prošlosti u budućnost i nazad. Znači, određena stanja svesti. Naravno, ovo je moje slobodno tumačenje.

Ja bih vecu važnost pridao motivima.

Na koje ne možemo uticati.

Ja vjerujem (ako ceš mi oprostiti na naivnosti) da je svaki covjek po naravi dobar (mislim na dobrotu kakvom je ljudi definiraju - u prirodi nema dobra i zla).

Ako priroda nije ni dobra ni zla, niti su takve biljke ili životinje, zašto bi čovek bio drugačiji?

Loši obicaji i pokvareni uzori su ti koji u njemu poticu zlo - gramzivost, želju za moci i bogatstvom,... Mislim da je nešto slično rekao i Rousseau. Mi cijenimo ljude oko sebe, ali nam društvo nameće vječnu utrku za novcem i potrebu da se bude bolji od bližnjeg. Čovječanstvo još nije pronašlo recept za jednakost u društvu.

Niti će ga ikad naći. Sumnjam da je sve tako jednostavno. Mi ljudi smo ipak individue, a individualna svest je po svojoj prirodi prilično egoistična.

Da bismo dozvolili svojoj pozitivnoj prirodi da živi, moramo stvarati i pozitivne odnose sa ljudima. Ako nekoga mrzimo ili se bojimo njegove osude, to ukazuje na neke probleme u komunikaciji, što je svakako nezdravo. Ljutnja i strah su obrambeni mehanizmi koji upozoravaju na nešto patološko, a to se treba srediti da bi čovjek bio duševno zdrav. Istinski sretna osoba može biti samo ona koja voli i cijeni sve ljude.
Dakle, nije se potrebno siliti da zavolimo ljude, vec ce to doci samo od sebe jednom kad osvijestimo razlike i "izlijecimo" svoj odnos sa njima.

Tako što će se sve "nepodobno" potisnuti što dublje u nesvesno. I što će nam se osvetiti kad tad. Mislim da je to samo suptilna samokontrola.
No, to je samo moje mišljenje.

[aenima11]

crazy child kaže:
Netočno. Bog nije stvorio smrt. Smrt ,kao i zlo, nema veze s Bogom.

Nego tko ili sto je stvorilo smrt?

crazy child kaže:
Bio je tad itekako svjestan, ali neiskusan i nije znao da je izvan Boga iluzija, patnja i zlo.

Kako može išta postojati izvan Boga? To bi onda bio jedan vrlo ograničeni Bog.

[Planewalker]

Jade kaže:
Da li je to jedina stvar nad kojom nemamo kontrolu?
Šta je to što možemo da kotrolišemo ili svesno odaberemo?
Većina religija se temelji na ideji slobodne volje. Smatra se da čovek sam bira hoće li biti dobar ili zao i kako će postupiti u određenoj situaciji. No, koliko je to zaista tačno? Jesmo li zaista slobodni da budemo štagod želimo ili smo vođeni svojom prirodom i karakterom izvan koga ne možemo delovati?

Možda si u pravu. To je kompleksno pitanje. Vjerojatno je čovjek samo određen determinizmom, ali mu je dana iluzija slobodne volje (vidi moj sig ). U tom slučaju spasenje pada u vodu.

Jade kaže:
božja zamisao nas ionako vodi hteli mi to ili ne - ako se sa poverenjem prepustimo i prestanemo da manipulišemo sobom i drugima ne bismo li nekako došli do bolje budućnosti, ako se zaustavimo i iskusimo sadašnji trenutak, onaj jedan tren oslobođen prošlosti i budućnosti - dotaknućemo večnost i "spasiti" se.

A na koji način misliš da bi to mogli postići? Mi u stvari ni ne znamo što je božanska zamisao. Postoje neke religije koje to pokušavaju objasniti, ali nekako mlako. Kako znaš u kojoj se krije prava metoda? Uostalom, cijelo kršćanstvo se temelji na "manipuliranju sobom" u vidu zabrana i zapovijedi.

Jade kaže:
Na koje ne možemo uticati.

Ne direktno. Ali možda možemo utjecati na neke druge činjenice koje onda utječu na motive.

Jade kaže:
Ako priroda nije ni dobra ni zla, niti su takve biljke ili životinje, zašto bi čovek bio drugačiji?

Čovjek je drugačiji zbog svog kompleksnog društva. Da svaki čovjek živi sam, ni kod njega ne bi bilo dobra ni zla. Ali na ovom stupnju razvoja, čovjek je jednostavno preslab za to zbog svoje fizičke inferiornosti naspram većine ostalih životinja. Dakle, jedina šansa za čovjeka jest društvo sa svojim institucijama i kompleksnom podjelom rada. Sva "dobrota" se odnosi na kvalitetno življenje s drugim ljudima. Ono što mi smatramo zlom zapravo razara samo tkivo društva i tako ugrožava čovjekov opstanak. Zlo je svako ugrožavanje sebe. To može biti i uništavanje prirode, koja dovodi do uništenja čovjeka.

Jade kaže:
Niti će ga ikad naći. Sumnjam da je sve tako jednostavno. Mi ljudi smo ipak individue, a individualna svest je po svojoj prirodi prilično egoistična.

Kažu da nijedno ljudsko djelo nije altruistično, već proizlazi iz vlastitog koristoljublja. Međutim, je li egoizam zdrav? Zašto osjećamo tako veliko zadovoljstvo pomažući ljudima, i zašto nas "peče savjest" kad činimo zlo? To se može objasniti preko društvom uvjetovane savjesti, ali mislim da ima nešto više od toga. Nešto što ima korijene u samoj ljudskoj prirodi.

Jade kaže:
Tako što će se sve "nepodobno" potisnuti što dublje u nesvesno. I što će nam se osvetiti kad tad. Mislim da je to samo suptilna samokontrola.
No, to je samo moje mišljenje.

Ne dovodi svako potiskivanje do nečeg štetnog. To je napredak - potiskivanje loših osobina i kultiviranje dobrih. Rani čovjek je bio divlje agresivan, a danas je prilično pitom. Agresivne sklonosti, iako još postoje, polako slabe i nestaju, a um preuzima kontrolu. S vremenom će se čovjek razviti do te mjere da će moći kontrolirati svaki aspekt svoje osobnosti, i neke stvari i osjećaji koji su danas izvan naše kontrole u budućnosti će reagirati na zapovijedi uma. Mislim da je nekim povijesnim pojedincima to donekle i uspjelo (Isus, ako je istina to što se za njega priča). Nažalost, biologija je užasno spora i mijenja se neznatno u usporedbi s društvom i tehnologijom.

[selotejp]

crazy child kaže:
Netočno. Bog nije stvorio smrt. Smrt ,kao i zlo, nema veze s Bogom.

Ah?
A što s onim : idite i množite se? Svjet utemeljen na tom principu zagušio bi sam sebe u relativno kratkom vremenu kada ne bi smrt regulirala sustav. Uostalom, tako je i kod biljaka, životinja, pa i planeta i zvijezda. Osim toga, osim legendarnih Metuzalema i nekolicine - ljudska vrsta ima svojevrstan okidač. Zar se nakon izvjesnog broja godina ( ovisno o uvjetima) on sam po sebi ne uključuje ( negdje između 80. do 100.- godine?
Ili još bolje ona stara narodna " Bog dao - Bog uzeo"?

E sad - ili Bog nije stvorio ništa nego je npr. samo uletio i postavio pravila i nametnuo obveze - što u stvari u Bibliji on i kaže Abrahamu, ili je u pitanju nešto sasvim drugačije, ali vrlo zgodno za manipuliranje ljudima.