Žene pomoraca

[speculaas]

Mrs Mia, jel došla inspiracija, šta kaže dojč?

[MrsWallace]

Eto, guglala i na hrvatskom, engleskom i dojču, nema ničeg. Prodao mi je priču.

[mrafica]

Bome je to težak život.
Poznajem malo bolje jedan par koji tako živi i to je vječna borba toga da si abnormalno nedostaju i toga da 'ne znaju' živjeti skupa kada se on vrati. Ona je znala, uz ogromnu grižnju savjesti, govoriti da im on 'poremeti' rutinu koju stvore kada njega nema. I zapravo je ambivalentna prema njegovim povratcima.
I već sada imaju dovoljno novca, ali uvijek je to priča-još samo ovo isplovljavanje, pa još samo ovo. Uvijek se nešto još treba riješiti, uvijek se pojavi još neka nova želja. Meni se čini da to zadnje isplovljavanje nije ni na vidiku.

A o odgajanju djece u takvim uvjetima ne znam što bih rekla, zaista ne znam.
Ono što ja osobno najviše pamtim iz svog djetinjstva je vrijeme provedeno s roditeljima, HRPA vremena provedena s roditeljima, stalno su bili s nama. Živjeli smo jako skromno u to vrijeme, ali tog se dijela sjećam tek kad mi mama ispriča. Mislim da ništa materijalno ne može zamijeniti vrijeme.

Razumijem ljude kojima to stvarno ostaje jedina opcija, one koji su pokušali na sve načine to izbjeći pa ne ide, čak i što Eowyn spominje odlazak cijele obitelji van, ali nisam baš sigurna da su svi koji odu oni koji odlaze zbog golog preživljavanja. Ne znam.

[Beta ženka]

poison.Ivy kaže:

ma kako da ne.
pomorci ništa ne rade, samo se provode po lukama, tulumare, piju i u svakom gradu imaju bar jednu jebaljku.

Moj prijatelj nema u svakom gradu, ali ima nekoliko njih na brodu.

[hardy]

mrafica kaže:

Bome je to težak život.
Poznajem malo bolje jedan par koji tako živi i to je vječna borba toga da si abnormalno nedostaju i toga da 'ne znaju' živjeti skupa kada se on vrati. Ona je znala, uz ogromnu grižnju savjesti, govoriti da im on 'poremeti' rutinu koju stvore kada njega nema. I zapravo je ambivalentna prema njegovim povratcima.
I već sada imaju dovoljno novca, ali uvijek je to priča-još samo ovo isplovljavanje, pa još samo ovo. Uvijek se nešto još treba riješiti, uvijek se pojavi još neka nova želja. Meni se čini da to zadnje isplovljavanje nije ni na vidiku.

A o odgajanju djece u takvim uvjetima ne znam što bih rekla, zaista ne znam.
Ono što ja osobno najviše pamtim iz svog djetinjstva je vrijeme provedeno s roditeljima, HRPA vremena provedena s roditeljima, stalno su bili s nama. Živjeli smo jako skromno u to vrijeme, ali tog se dijela sjećam tek kad mi mama ispriča. Mislim da ništa materijalno ne može zamijeniti vrijeme.

Razumijem ljude kojima to stvarno ostaje jedina opcija, one koji su pokušali na sve načine to izbjeći pa ne ide, čak i što Eowyn spominje odlazak cijele obitelji van, ali nisam baš sigurna da su svi koji odu oni koji odlaze zbog golog preživljavanja. Ne znam.

I ja sam odrasla u takvoj obitelji...tata "vani"...donosi lovu...mama vedri i oblači u svim sferama...sama sa djecom i svim tekućim problemima.
Naravno da su se sa vremenom "izvarali" i opet ostali zajedno..."zbog djece"
Najgori period njihovog života...po njihovim pričama jest...mirovina.
Onog trena kad su oboje ostali doma, nije ostalo ništa...bili su samo cimeri...neki ljudi koji su čitav život živjeli odvojene živote...užas
Zato sam odavno odlučila da takav život za mene ne dolazi u obzir...i zaista se toga držim.
Leći svaku večer kraj muža i buditi se kraj njega..... meni dolari ne mogu nadoknaditi taj osjećaj...jebatga

[Lela O.]

harderfaster kaže:

I ja sam odrasla u takvoj obitelji...tata "vani"...donosi lovu...mama vedri i oblači u svim sferama...sama sa djecom i svim tekućim problemima.
Naravno da su se sa vremenom "izvarali" i opet ostali zajedno..."zbog djece"
Najgori period njihovog života...po njihovim pričama jest...mirovina.
Onog trena kad su oboje ostali doma, nije ostalo ništa...bili su samo cimeri...neki ljudi koji su čitav život živjeli odvojene živote...užas
Zato sam odavno odlučila da takav život za mene ne dolazi u obzir...i zaista se toga držim.
Leći svaku večer kraj muža i buditi se kraj njega..... meni dolari ne mogu nadoknaditi taj osjećaj...jebatga

No isto tako valja uzeti u obzir i to da se takve stvari događaju i u brakovima gdje su oboje "tu", doma.
Ja kao dijete pomorca mogu reć da definitivno da, nedostajao mi je otac u nekim trenucima, ali samo zato jer me razumije bolje nego mater...
No isto tako i da je mater nastojala pokriti sva područja dok njega nije bilo, i da zapravo nemam osjećaj kad pogledam u natrag da mi je nedostajalo išta

S druge strane, nije tu samo pitanje megalomanije, već i plaćanja poreza, mirovinskog itd. Ne znam kako to sve ide, ali znam da recimo moj mora sakupit xy godina staža da minimalnu hrvatsku mirovinu. Što je s obzirom na ugovore koje imaju i to koliko ih ima ili nema, potrebno godina i godina za sakupiti. Dakle, ako ne žele biti svojoj djeci na grbači... računica je tu. Nautičari, jel.

Ovi kojima to nije struka, tipa električari itd. koji tu rade pa odu van malo zaradit meni su u rangu s "izletnicima" ili onima koji odu u Afganistan ubrat lovu i doć doma. Oni kojima to jest struka nemaju baš nekog izbora

[Modesti]

eh što ja sve tu ne pročitah
dakle, u braku sam 24 godine s jednim kapetanom
apsolutno mi je nazmisliv život kakvim živi većina ljudi, rad cijeli dan, dijete u produženom boravku, onda dođu kući umorni i ne znam baš da imaju previše snage za kvalitetno provedeno vrijeme
naši roditelji su radili do tri popodne i imali su vikende, na znam nikog ko danas radi do tri popodne i ima vikende slobodne
teško se usklađuju godišnji ako uopće i imaju godišnje
naravno da to nije tako za sve, ali kad već generaliziramo
moj muž ima ugovore dva i dva, dva mjeseca na brodu , dva mjeseca kod kuće, ako prođe koji dan više na brodu moraju mu duplo platiti ili ga pustiti toliko kući
naravno razne edukacije mu idu pod boravak kući, no onda uvijek idem ja s njim pa dok je on na edukaciji do pet , ja po singapuru šalabajzam sama tako da se ne žalim
mogao je uzeti i 28 dana, 28 dana, ali to je njemu prenaporno
nikad nismo imali problema s prilagođavanjem, dakle nema nikakvog perioda navikavanja kad se vrati, a o poslu i svemu onome što mu se događa i onako pričamo svaki dan putem skajpa, meila, fejsa, satelitskog telefona
ko takvih problema ima nije za taj posao
lagala bi kad bi rekla da me ne boli kad ode, ali ne jebe me to, dapače, sretna sam da me boli nakon 24 godine i da osjećam leptire kad idem po njega
ne vidim to kod kopnenih brakova koji traju duže od par godina
kao otac daje jako puno jer ima vremena, ima godišnje šest mjeseci vremena 24 sata na dan
ja nakon što on ode, nakon onih par dana kad jebiga patim, neću lagat, živim život singl žene u kojem moram priznati isto uživam
koliki je šok za djecu kad tata plovi ( to ipak ovisi o tati ) govori i to da nam se stariji sin nakon završenog fakulteta odlučio raditi asistenturu na brodu makar mu je na kopnu ponuđen posao
nije da je morao , ni financijski ni na koji drugi način
no plaće inženjera u hrvatskoj su za njega bijedne , a vani ne želi ići živjeti
hoće li na kraju brod biti njegov izbor ne znam, ali nemam ništa protiv jer znam da to može biti vrlo kvalitetan život
ima i oca koji mu pomaže savjetima, svaki dan su u komunikaciji, a to je nešto što moj muž nije imao
velika je sreća kad imaš roditelja koji te može usmjeriti i koji ti je podrška

ići na brod samo dok se ne zaradi neka kinta je nešto sasvim drugo
kao prvo nećeš zaraditi neku kintu jer poslovi na koje ljudi idu zbog prisile, a ne zato jer im je to životni poziv i profesija su bijedno plaćeni
znam da ako se te plaće usporede s hrvatskim da to izgleda puno, ali to je ipak bijedno
tako da ništa od toga

što se vjernosti tiče nisam zainteresirana za druge muškarce, a osim toga vjerujem da to pitanje odluke, a nikako ne prilike
jer prilike uvijek ima, čak i ako si ružnjikav kamoli ne kad si ovako prekokrasan ko moja malenkost
ili ko zjenica oka moga
osim toga mnoge moje prijateljice varaju svoje muževe, upuštaju se u ljubavničke odnose s oženjenim frajerima ,dosta je čitati ljubavnice
na kraju krajeva u mom kraju, tu na kvarneru su ljudi uglavnom rastavljeni, ako nekog ne vidim duže vrijeme strah me pitat za familiju
to vrijedi i za pomorce i za kopnene

uglavnom kvalitete nema puno i u pomorskim i u kopnenim brakovima, a ono što mene uvijek zaprepasti je količna htjenja za imanjem kontrole, što je meni potpuno nepojmljivo

ne bi mjenjala svoj život za ni jedan tuđi,ma koliko neke stvari bile bolne i ma koliko znao biti stresan, ali svakako da nije za svakoga

ako to ljudi ne mogu nije nikakva sramota
bolje je prekinuti nego produživati patnju i zbog toga niko ne bi trebao nikome zamjerati

[Regul]

Smiješni ste. Vi možda jeste upareni ali niste u simbiozi. Žena pomorcu treba kao podrška a ne kao parazit. Mnogi su razlozi zašto je netko pomorac pa je besmisleno reći da bira drugi posao. To je isto kao da policajcu ili vojniku kažeš da bira drugi posao. Žene koje po vašim upisima očito žive u nekoj simbiozi svoje stavove neka ne nameću drugim ženama. Onim ženama koje su u stanju izdržati 2,3 ili 4 mjeseca bez partnera a onda 2,3,4 mjeseca uživati i imati normalan život.

Dakako da svi ljudi nisu isti pa tako i mnogi pomorci ne znaju okačit matrikulu o klin kada novac više nije potreban. Po vašim upisima ispada da su svi pomorci emotivno retardirani a zaboravlja se da se 80% svijetske robe preveze morem. Dakle pomoraca će biti uvijek sa ili bez partnerice .

[pozitivax]

Lela O. kaže:

Jednako tako, priče o pravoj obitelji, ne imanju oca i učenju nogometa...daj
Koliko očeva koji svaki dan s djecom treniraju nogomet zapravo znaš?
Koliko očeva i majki danas viđaš kako kvalitetno provode sate i sate sa svojom djecom?
Većini dan izgleda tako da se narade dok je dijete u vrtiću, kasnije obavljaju stvari po kući dok djeca gledaju crtiće ili vise na netu. Djecu danas više odgajaju institucije nego roditelji doma.

...

Ne kužim Lela zakaj si ironična ?
Znam mnoge očeve koji su još bolji nego ovi iz moga opisa.
Nemaju nove automobile niti im se žene prekenjavaju po selu kako imaju love od muža pomorca, niti djeca nemaju nove stvari, najnovijie gadgete ali imaju...oca.
Nisu svi muškarci egoistični mufloni.
Ne zalegnu pred tv-om nego se bave djecom...pomažu ženi i obitelji

Naravno ne satima, onoliko koliko im obaveze dopuste.Oni se bave djecom svaki dan , igraju sa njima, vode ih na treninge, idu na roditeljske sastanke, igraju se sa djecom u parku tj.odgajaju i brinu se o svojoj djeci na dnevnoj bazi...ne jednom ili dva puta godišnje.
Nemaju nove automobile, nemaju hrpu deviza, niti im se žene prekenjavaju po selu kako imaju love od muža pomorca.Ali djeca imaju oca.
Isto tako ima tipova koji su nikakvi očevi a stalno vise doma.
A pomorci ?
Kaj je čovjek koji viđa svoju djecu dva puta godišnje ?
Pa takvi su očevi svojoj djeci samo stranci.Nema tu istinske bliskosti ako ti ne sudjeluješ u odgoju djece nego si povremeni padobranac.
Kkakv je autoritet i uzor takav tata koje dijete ne poznaje niti on zapravo poznaje dijete u dušu ?


Kako otac kojega dijete ne vidi po 6 mjeseci može sebe smatrati dobrim i kvalitetnim roditeljem ?
Jedna je stvar biti malo šlampav oko klinca a druga je stvar viđati dijete samo dva mjeseca godišnje.
Na prvo mjesto treba staviti neke druge vrijednosti a ne novi auto, lovu, fine stvar, svoj posao, materijalizam.
To ili se ne trebaš ženiti ako će ti djecu odgajati susjedi i familija.
Meni je to sebično. Prema toj djeci.
No ima žena kojima to paše.Bitno da je frajer koristan i da ima para.
Ima žena koje uđu u sve to jer misle da mogu hendlati ali postanu usamljene i frustrirane.
Ne želim da zvuči osuđujuće, svaka čast tko to može i želi ali to je bijeda od braka.
Fućkaš to.
Kaj će me u starosti grliti lova ? Kaj će mi novac ako mi je dijete od 25 stranac i ako sam ja njemu stranac ? Samo izvor prihoda.

Nije u šoldima sve...

[venera_veritas]

Modesti kaže:

eh što ja sve tu ne pročitah
dakle, u braku sam 24 godine s jednim kapetanom
apsolutno mi je nazmisliv život kakvim živi većina ljudi, rad cijeli dan, dijete u produženom boravku, onda dođu kući umorni i ne znam baš da imaju previše snage za kvalitetno provedeno vrijeme
naši roditelji su radili do tri popodne i imali su vikende, na znam nikog ko danas radi do tri popodne i ima vikende slobodne
teško se usklađuju godišnji ako uopće i imaju godišnje
naravno da to nije tako za sve, ali kad već generaliziramo
moj muž ima ugovore dva i dva, dva mjeseca na brodu , dva mjeseca kod kuće, ako prođe koji dan više na brodu moraju mu duplo platiti ili ga pustiti toliko kući
naravno razne edukacije mu idu pod boravak kući, no onda uvijek idem ja s njim pa dok je on na edukaciji do pet , ja po singapuru šalabajzam sama tako da se ne žalim
mogao je uzeti i 28 dana, 28 dana, ali to je njemu prenaporno
nikad nismo imali problema s prilagođavanjem, dakle nema nikakvog perioda navikavanja kad se vrati, a o poslu i svemu onome što mu se događa i onako pričamo svaki dan putem skajpa, meila, fejsa, satelitskog telefona
ko takvih problema ima nije za taj posao
lagala bi kad bi rekla da me ne boli kad ode, ali ne jebe me to, dapače, sretna sam da me boli nakon 24 godine i da osjećam leptire kad idem po njega
ne vidim to kod kopnenih brakova koji traju duže od par godina
kao otac daje jako puno jer ima vremena, ima godišnje šest mjeseci vremena 24 sata na dan
ja nakon što on ode, nakon onih par dana kad jebiga patim, neću lagat, živim život singl žene u kojem moram priznati isto uživam
koliki je šok za djecu kad tata plovi ( to ipak ovisi o tati ) govori i to da nam se stariji sin nakon završenog fakulteta odlučio raditi asistenturu na brodu makar mu je na kopnu ponuđen posao
nije da je morao , ni financijski ni na koji drugi način
no plaće inženjera u hrvatskoj su za njega bijedne , a vani ne želi ići živjeti
hoće li na kraju brod biti njegov izbor ne znam, ali nemam ništa protiv jer znam da to može biti vrlo kvalitetan život
ima i oca koji mu pomaže savjetima, svaki dan su u komunikaciji, a to je nešto što moj muž nije imao
velika je sreća kad imaš roditelja koji te može usmjeriti i koji ti je podrška

ići na brod samo dok se ne zaradi neka kinta je nešto sasvim drugo
kao prvo nećeš zaraditi neku kintu jer poslovi na koje ljudi idu zbog prisile, a ne zato jer im je to životni poziv i profesija su bijedno plaćeni
znam da ako se te plaće usporede s hrvatskim da to izgleda puno, ali to je ipak bijedno
tako da ništa od toga

što se vjernosti tiče nisam zainteresirana za druge muškarce, a osim toga vjerujem da to pitanje odluke, a nikako ne prilike
jer prilike uvijek ima, čak i ako si ružnjikav kamoli ne kad si ovako prekokrasan ko moja malenkost
ili ko zjenica oka moga
osim toga mnoge moje prijateljice varaju svoje muževe, upuštaju se u ljubavničke odnose s oženjenim frajerima ,dosta je čitati ljubavnice
na kraju krajeva u mom kraju, tu na kvarneru su ljudi uglavnom rastavljeni, ako nekog ne vidim duže vrijeme strah me pitat za familiju
to vrijedi i za pomorce i za kopnene

uglavnom kvalitete nema puno i u pomorskim i u kopnenim brakovima, a ono što mene uvijek zaprepasti je količna htjenja za imanjem kontrole, što je meni potpuno nepojmljivo

ne bi mjenjala svoj život za ni jedan tuđi,ma koliko neke stvari bile bolne i ma koliko znao biti stresan, ali svakako da nije za svakoga

ako to ljudi ne mogu nije nikakva sramota
bolje je prekinuti nego produživati patnju i zbog toga niko ne bi trebao nikome zamjerati

eto, jedan lijep primjer iz iskustva.

sviđa mi se kako si posložila stvari u glavi i u životu.

i dala si iskrene odgovore.

[Lela O.]

pozitivax kaže:

Ne kužim Lali kaj se rugaš ?
Znam mnoge očeve koji su još bolji nego ovi iz moga opisa.
Nemaju nove automobile niti im se žene prekenjavaju po selu kako imaju love od muža pomorca, niti djeca nemaju nove stvari, najnovijie gadgete ali imaju...oca.
Nisu svi muškarci egoistični mufloni.
Ne zalegnu pred tv-om nego se bave djecom...pomažu ženi i obitelji
Naravno ne satima, onoliko koliko im obaveze dopuste.Oni se bave djecom svaki dan , igraju sa njima, vode ih na treninge, idu na roditeljske sastanke, igraju se sa djecom u parku tj.odgajaju i brinu se o svojoj djeci na dnevnoj bazi...ne jednom ili dva puta godišnje.
Nemaju nove automobile, nemaju hpru deviza, niti im se žene prekenjavaju po selu kako imaju love od muža pomorca.Ali djeca imaju oca.
Kaj je čovjek koji viđa svoju djecu dva puta godišnje ?
Pa takvi su očevi svojoj djeci samo stranci.Nema tu istinske bliskosti ako ti ne sudjeluješ u odgoju djece nego si povremeni padobranac.
Kkakv je autoritet i uzor takav tata koje dijete ne poznaje niti on zapravo poznaje dijete u dušu ?

Kako otac kojega dijete ne vidi po 6 mjeseci može sebe smatrati dobrim i kvalitetnim roditeljem ?
Jedna je stvar biti malo šlampav oko klinca a druga je stvar viđati dijete samo dva mjeseca godišnje.
Na prvo mjesto treba staviti neke druge vrijednosti a ne novi auto, lovu, fine stvar, svoj posao, materijalizam.
To ili se ne trebaš ženiti ako će ti djecu odgajati susjedi i familija.
Meni je to sebično. Prema toj djeci.
No ima žena kojima to paše.Bitno da je frajer koristan i da ima para.
Ima žena koje uđu u sve to jer misle da mogu hendlati ali postanu usamljene i frustrirane.
Ne želim da zvuči osuđujuće, svaka čast tko to može i želi ali to je bijeda od braka.
Fućkaš to.
Kaj će me u starosti grliti lova ? Kaj će mi novac ako mi je dijete od 25 stranac i ako sam ja njemu stranac ? Samo izvor prihoda.
Nije u šoldima sve...

Ma ne rugam se, nego komentiram kako neke stvari i ne stoje baš.
Prvo, ne znam pomorce, a znam ih podosta jer su svi obiteljski prijatelji te struke... da su doma dva mjeseca godišnje. Dapače, većina je doma po 6 mjeseci od 0 do 24 posvećena djeci kad dođu. I to ne iz obaveze, ne iz razloga jer žena gunđa bla,bla... već zato jer im u kabini 2 sa 2 obitelj i djeca kronično nedostaju i itekako cijene vrijeme koje mogu provest na kopnu
I opet, ne u luci nego doma


Nije sve u novom autu, igračkama i pokazivanju kao što se predstavlja, ali da je to jedan od pluseva u ovom poslu, jest

A o autoritetu... mogu samo reći da je otac jedina osoba koja nadamnom ima autoritet i koju ću saslušat, razmislit i vrlo vjerojatno poslušat... I gore sam to negdje već i napisala. Da je jedan od rijetkih osoba koja ne radi presing, razumije sve što treba razumijet, i ne petlja se u stvari koje ne treba. Jer nema viška vremena
I nema mi bolje stvari nego znati da ga mogu dignut iz kreveta u 3 ujutro jer se meni gleda film ili nazvat ga u 5 jer ne mogu spavat i baš mi se zafrkava...

[hardy]

Modesti kaže:

eh što ja sve tu ne pročitah
dakle, u braku sam 24 godine s jednim kapetanom
apsolutno mi je nazmisliv život kakvim živi većina ljudi, rad cijeli dan, dijete u produženom boravku, onda dođu kući umorni i ne znam baš da imaju previše snage za kvalitetno provedeno vrijeme
naši roditelji su radili do tri popodne i imali su vikende, na znam nikog ko danas radi do tri popodne i ima vikende slobodne
teško se usklađuju godišnji ako uopće i imaju godišnje
naravno da to nije tako za sve, ali kad već generaliziramo
moj muž ima ugovore dva i dva, dva mjeseca na brodu , dva mjeseca kod kuće, ako prođe koji dan više na brodu moraju mu duplo platiti ili ga pustiti toliko kući
naravno razne edukacije mu idu pod boravak kući, no onda uvijek idem ja s njim pa dok je on na edukaciji do pet , ja po singapuru šalabajzam sama tako da se ne žalim

Mogu li te samo pitati...imaš li ti svoju karijeru???
Jesi li se ostvarila kao samostalna žena ili si samo majka i supruga kapetana???
Ja bih zaista jako teško mogla šalabajzati Singapurom dok se on obrazuje jer to ne bih stigla zbog posla...
Drago mi je zbog tebe...ali meni je to čisti SF

[MrsWallace]

Modesti, ovo je bilo jako lijepo čitati. Svaka čast.

Btw. mali ispravak, ne znam zašto još uvijek spominjete tih šest mjeseci - ja već dugo nisam čula za takav slučaj. Uglavnom sam okružena pomorcima koji rade 2:2 ili 3:3, ima čak opcija koje uključuju šest tjedana.

[Regul]

MrsWallace kaže:

Modesti, ovo je bilo jako lijepo čitati. Svaka čast.

Btw. mali ispravak, ne znam zašto još uvijek spominjete tih šest mjeseci - ja već dugo nisam čula za takav slučaj. Uglavnom sam okružena pomorcima koji rade 2:2 ili 3:3, ima čak opcija koje uključuju šest tjedana.

6-6 mjeseci imaju mornari i kormilari. opet većina njih koji su bili sa mnom, imali su djecu, žene tj normalne brakove.

[Lela O.]

MrsWallace kaže:

Modesti, ovo je bilo jako lijepo čitati. Svaka čast.

Btw. mali ispravak, ne znam zašto još uvijek spominjete tih šest mjeseci - ja već dugo nisam čula za takav slučaj. Uglavnom sam okružena pomorcima koji rade 2:2 ili 3:3, ima čak opcija koje uključuju šest tjedana.

Pa nekako kad zbrojiš mjesece koje je doma ispadne da je 6 mjeseci u godini slobodan. Neovisno radi li se o tome da je mjesec mjesec, dva dva, ili tri tri...

No rijetko tko danas ima ugovor da je 10 mjeseci godišnje na brodu a dva doma

[MrsWallace]

Regul kaže:

6-6 mjeseci imaju mornari i kormilari. opet većina njih koji su bili sa mnom, imali su djecu, žene tj normalne brakove.

Pardon, nisam znala.

[mrafica]

Modesti kaže:

eh što ja sve tu ne pročitah
dakle, u braku sam 24 godine s jednim kapetanom
...

Baš lijep primjer takvog života.


Samo mi nije baš najjasnije spominjanje toga da ljudi danas rade po cijele dane, a nisi ti prva to spomenula. Ja se trenutno ne mogu sjetiti nikojeg svog prijatelja koji radi po cijele dane, nemaju vikende i godišnje odmore. Znam neke ljude, ali su u manjini, nisu pravilo. A među prijateljima imam i konobara i bauštelaca i građevinara i profesora i liječnika i farmaceuta i pravnika i elektrotehničara i prodavača i veterinara i ekonomista i ne mogu se sada sjetiti baš svih. Zapravo velika većina radi osmosatno radno vrijeme s normalnim vikendima i godišnjima.

[Modesti]

harderfaster kaže:

Mogu li te samo pitati...imaš li ti svoju karijeru???
Jesi li se ostvarila kao samostalna žena ili si samo majka i supruga kapetana???
Ja bih zaista jako teško mogla šalabajzati Singapurom dok se on obrazuje jer to ne bih stigla zbog posla...
Drago mi je zbog tebe...ali meni je to čisti SF

ne, nikada nisam imala karijeru, samo posao
vjerujem da bi da sam imala karijeru bilo teže uskladiti se, no nije nemoguće

kako sam već napisala, našim je roditeljima bilo lakše,radili su do tri, imali vikende, mogli uskladiti godišnje
danas to nije tako

imam prijateljicu koja ima karijeru, prof je na fakultetu, radi na još jednom faksu u drugom gradu i još se dosta aktivno bavi politikom
muž joj isto ima karijeru
dvoje djece katkada vide jedino dok spavaju, ali se svejedno trude da provedu vrijeme s njima, makar mi ona kaže da kvalitetno vrijeme s mužem joj je sf
jer kad se uspiju organizirati onda se ipak trude maksimalno posvetiti djeci
lakše joj je dogovoriti kavu sa mnom nego s mužem , no opet on nikada nije njoj rekao da smanji, jer zna da je njoj njena karijera važna, kao i politika
nije ni ona njemu rekla da on smanji
meni je to lijepo, respektiraju se , a da je teško jest


imam prijateljicu koja je liječnica, ima svoju privatnu praksu, muž joj je kapo i njoj je barem lakše utoliko što je on kad je doma slobodan , pa nije problem uskladiti njegovo vrijeme s njenim slobodnim vremenom
no nije ni to lako

imam prijateljicu koja je u normalnom kopnenom braku, ona posao, on posao jedno dijete
ona izgubila posao , klasična hrvatska priča , propala firma , a kako živimo gdje živimo nakon četrdesete niko joj nije htio dati posao u struci
zaposlila se ko sobarica u jednom opatijskom hotelu
tu opet naravno klasika, nije stalno, na ugovore je, stalno nešto izmišljaju, a sada su izmislili i noćne smjene i to sedam dana za redom
radi od 23 h do 6 ujutro
kad dođe doma spava
kad se probudi, muž dođe s posla , a onda ide raditi neki fuš jer plaće su im nikakve
njima je jako teško

tri različita slučaja, tri dugotrajna i dobra braka
mislim da je u današnje vrijeme , s današnjim tempom jako teško naći kvalitetnog vremena za sebe , za djecu i za partnera
tu su i nekakvi prijatelji i tako

ja ne vjerujem da imam dobar brak zato što on plovi, istina, možda ne bi bili leptirići nakon toliko godina, ali zato ima sto stvari koje mogu slomiti jednu vezu i koje su i te kako lomile brakove pomoraca
pa nakon 24 godine sebi pustim "kapetane" josipe lisac,kad on ode, pa da idemo do koske, tuga i ja
ali cijenim da to mogu osjetiti, znam da sam živa i da volim i da sve to naše nama vrijedi cijeli svemir i možda da nije teško ne bi nam toliko vrijedilo jer je čovjek, barem ja, prokleta beštija
no neko s tim ne može živjeti i to isto poštujem, dapače, daleko više od onih koji rade scene, ucjenjuju,žele da onaj drugi ostavi sve za što se školovao, etc....

nekako mislim da ako se ljudi vole i poštuju, ako su najbolji prijatelji , ako uvijek imaju o čemu pričati ( nama ne treba radio u autu, a teme su od ozbiljnih stvari do prepričavanja trača s kokošinjca ), ako ne bremzaju jedan drugog, ako se nauče svađati ( ajme kako smo se mi svađali prve godine braka, cijela nas je opatija mogla čuti) i ako si daju slobodu da imaju dobre šanse za uspjeh
a razloga za neuspjeh ima uvijek milion, u svakoj vezi

[beppina]

Kao šta će policajci, doktori, vojnici, vatrogasci, pekari, konobari biti u vezi ili braku sa ženama koji ih podržavaju i razume, tako će i pomorci.

Svatko bira partnera prema sebi.
Ili se u potpunosti prilagodi takvoj vezi ili nađi nekog ko ti paše.
Jednostavno

[Splićankaa]

Modesti kaže:

eh što ja sve tu ne pročitah
dakle, u braku sam 24 godine s jednim kapetanom
apsolutno mi je nazmisliv život kakvim živi većina ljudi, rad cijeli dan, dijete u produženom boravku, onda dođu kući umorni i ne znam baš da imaju previše snage za kvalitetno provedeno vrijeme
naši roditelji su radili do tri popodne i imali su vikende, na znam nikog ko danas radi do tri popodne i ima vikende slobodne
teško se usklađuju godišnji ako uopće i imaju godišnje
naravno da to nije tako za sve, ali kad već generaliziramo
moj muž ima ugovore dva i dva, dva mjeseca na brodu , dva mjeseca kod kuće, ako prođe koji dan više na brodu moraju mu duplo platiti ili ga pustiti toliko kući
naravno razne edukacije mu idu pod boravak kući, no onda uvijek idem ja s njim pa dok je on na edukaciji do pet , ja po singapuru šalabajzam sama tako da se ne žalim
mogao je uzeti i 28 dana, 28 dana, ali to je njemu prenaporno
nikad nismo imali problema s prilagođavanjem, dakle nema nikakvog perioda navikavanja kad se vrati, a o poslu i svemu onome što mu se događa i onako pričamo svaki dan putem skajpa, meila, fejsa, satelitskog telefona
ko takvih problema ima nije za taj posao
lagala bi kad bi rekla da me ne boli kad ode, ali ne jebe me to, dapače, sretna sam da me boli nakon 24 godine i da osjećam leptire kad idem po njega
ne vidim to kod kopnenih brakova koji traju duže od par godina
kao otac daje jako puno jer ima vremena, ima godišnje šest mjeseci vremena 24 sata na dan
ja nakon što on ode, nakon onih par dana kad jebiga patim, neću lagat, živim život singl žene u kojem moram priznati isto uživam
koliki je šok za djecu kad tata plovi ( to ipak ovisi o tati ) govori i to da nam se stariji sin nakon završenog fakulteta odlučio raditi asistenturu na brodu makar mu je na kopnu ponuđen posao
nije da je morao , ni financijski ni na koji drugi način
no plaće inženjera u hrvatskoj su za njega bijedne , a vani ne želi ići živjeti
hoće li na kraju brod biti njegov izbor ne znam, ali nemam ništa protiv jer znam da to može biti vrlo kvalitetan život
ima i oca koji mu pomaže savjetima, svaki dan su u komunikaciji, a to je nešto što moj muž nije imao
velika je sreća kad imaš roditelja koji te može usmjeriti i koji ti je podrška

ići na brod samo dok se ne zaradi neka kinta je nešto sasvim drugo
kao prvo nećeš zaraditi neku kintu jer poslovi na koje ljudi idu zbog prisile, a ne zato jer im je to životni poziv i profesija su bijedno plaćeni
znam da ako se te plaće usporede s hrvatskim da to izgleda puno, ali to je ipak bijedno
tako da ništa od toga

što se vjernosti tiče nisam zainteresirana za druge muškarce, a osim toga vjerujem da to pitanje odluke, a nikako ne prilike
jer prilike uvijek ima, čak i ako si ružnjikav kamoli ne kad si ovako prekokrasan ko moja malenkost
ili ko zjenica oka moga
osim toga mnoge moje prijateljice varaju svoje muževe, upuštaju se u ljubavničke odnose s oženjenim frajerima ,dosta je čitati ljubavnice
na kraju krajeva u mom kraju, tu na kvarneru su ljudi uglavnom rastavljeni, ako nekog ne vidim duže vrijeme strah me pitat za familiju
to vrijedi i za pomorce i za kopnene

uglavnom kvalitete nema puno i u pomorskim i u kopnenim brakovima, a ono što mene uvijek zaprepasti je količna htjenja za imanjem kontrole, što je meni potpuno nepojmljivo

ne bi mjenjala svoj život za ni jedan tuđi,ma koliko neke stvari bile bolne i ma koliko znao biti stresan, ali svakako da nije za svakoga

ako to ljudi ne mogu nije nikakva sramota
bolje je prekinuti nego produživati patnju i zbog toga niko ne bi trebao nikome zamjerati

Svaka čast, ja virujen da ste oboje ulagali u vas odnos i da si glavnu ulogo odigrala ti kojka si mu bila oslonac i stup... brak vam se dobro odrza jer je muz vidija (osjetija) da si vjerna, brizna i da ti je stalo do njega- da ono sta se on muči - ima smisla.. zato je psihički i izdrza..

eto predobar primjer.. mozee se ako se gleda situaciju s pozitivne strane...


Život piše priče...