Suzivot i financije Vol.2

[Penika]

ChienSaintHuber kaže:

Gle sorry ako je tebi plaća 4000 kn a ti misliš kupovati 20 pari cipela ( što je hir samo takav) a tvoja plaća je potpuno nesrazmjerna sa tvojim željama i lovu za to uzimaš od partnera to se zove kako ono?

Poanta je u tome da ja ne razumijem kako nekome tko je financijsko odgovoran, partner moze biti netko tko ce kupiti dvadeseti par cipela a ima takva primanja.

I onda se treba partnera odgajati, postavljati granice...
Po meni tako razliciti ljudi nemaju sto raditi skupa.

OK mi je da svatko ima svoje financije, da se troskovi dijele po pola ali recenice tipa, nece ona na mojoj grbaci kupovati pizdarije su mi zbunjujuce.

Sto radis sa takvom osobom?

[OneHitWonder]

anin1 kaže:

Primjer. Muž radi žena ne. Ona ne bi trebala na geliranje noktiju, slažem se, no bi li on trebao u kladionicu??

U svakom slucaju bi bile njegove pare te koje daje lihvarima na kladionicu.
a nije u redu, ako nemaju kruha na stolu, dijete preraslo cipele i sl.
geliranje noktiju je na istoj mentalnoj razini kao i kladionica. Da li bi ona trebala njemu dati lovu za kladionicu, a sebi ne gelirati nokte? Mogu i jednp i drugo pare kroz prozor baciti, jednako je pametno i potrebno.
da li bih ja dala pomoc nekome ko prosi i pruza ruku sa geliranim noktima? Ne
da li bih dala ikome za kladionicu? Ne
da li bih svom djetetu kupila dvadeseti par cipela? Ne
Da li bih svom djetetu dala za kladionicu? Ne. Plus mu ne bih dala van i iskopcala bih internet.
da li bih svom djetetu dala za geliranje noktiju? Mozda, da je matura, njeno vjencanje, a to jako in-inace: ne.
da svoje dijete vidim da zaradjuje neke parice i samo zato sto kod mene ima hranu i odjecu i krov nad glavom, da ga vidim da izlazi iz kladionice/salona za nadogradnju noktiju mozak bih mu/joj popila i upozorila da ako imaju toliko viska, mogu i da se isele.

[radical change]

anin1 kaže:

Primjer. Muž radi žena ne. Ona ne bi trebala na geliranje noktiju, slažem se, no bi li on trebao u kladionicu??

Niti jedno niti drugo...jer ne zarađuju dovoljno za takve gušte.
Ako on zarađuje dovoljno da može platiti njegova slobodna volja hoće li ženi priuštiti novi gel na noktima..

[pincica]

Dodagoda kaže:

Sve to skupa "zajednički troškovi kućanstva po pola, a moje je moje-tvoje je tvoje" može funkcionirati kad su plaće približno jednake, ali šta kad je jako velika razlika u plaćama npr. Jedno zarađuje 15000 a drugo 4000 kako onda funkcioniraju odvojene financije?

Kada sam otvorila temu upravo sam na ovo mislila.
Ajde da je bar netko shvatio....

Govorim o podmirivanju ZAJEDNIČKIH racuna (hrana,rezije, podstanarstvo),a ne o zavlacenju ruke u partnerov novcanik.

Pitanje je bilo da li je u danasnjem drustvu normalno da se zajednicki racuni placaju 50-50 s time da jedna strana ima placu (karikiram) 8000kn, a druga 2500kn?
Ili vam je normalno da onaj koji ima vecu placu plati veci dio zivotnih troskova, recimo 70%, adruga strana 30%?

@radical
Povlacis strahove iz djetinjstva bojeci se da ne zavrsis kao otac i to je ok....ali nisam nikada postavila pitanje tako da se misli da partner sa manjom placom zavlaci ruku u partnerov novcanik.
Po meni je normalno da ako moj partner ima recimo minimalac, a ja imam 3x vecu placu da cu mu pomoci da ostvari neke svoje guste jer recimo sva njegova placa ode na rezije i podstanarstvo.

Ili je tebi ok da partnerova mala placa ode na zajednicke racune pa nema za gablec, cipele (ako treba jer ih neeeeeemaaaaa ,jer vidim da se tu razbacujes sa strahom od nekakvog mahnitog shoppingiranja od strane partnerice......ne, ne mislim tvoje vec opcenito ), hobi i sl.????

[hardy]

pincica kaže:

Ili vam je normalno da onaj koji ima vecu placu plati veci dio zivotnih troskova, recimo 70%, adruga strana 30%?

Ne...nije
Čist račun...duga ljubav...znaš onu staru
Prošlo je doba kućanica i muževa koji jedini nose love ili veliku većinu...uostalom to smo same htjele...emancipacija, ravnopravnost bla bla ....
Pazi što želiš itd.
Željele smo ...dobile smo
Rekla bih ovako...ako želimo ravnopravnost u svom domu počevši od kućanskih poslova i tome slično...onda nemojmo biti licemjerne...budimo ravnopravne do kraja.
Inače sam mišljenja da bi ljudi kod ulaska u ozbiljne veze trebali biti koliko toliko sličnih primanja i općenito imovinskog stanja da se izbjegnu nepotrebne nedoumice poput autoričinih.

[chmod744]

hardi, znači li to da potencijalnu buduću prije sklapanja ozbiljne obveze pitam SOL i BON i PK da donese za prošlu godinu? Možda GFI-POD kakav?

Ideja partnerstva je to da zajednički ciljamo u istu metu... ili mećemo u isti cilj... a za to bi oboje trebali bit dovoljno odgovorni da znamo si posložit prioritete, znamo koliki su nam prihodi te očekivani rashodi...

Nemam takvu koja nije osnovno knjigovodstveno pismena, i zna (T) kontat...

S onima drugima nisam bio u doticaju.

Evo recimo moja trenutno ima znatno veću plaću od moje, a MOJA je važnija jer njoj od njene ne ostane dovoljno... zbog troškova koji su nam - zajednički. Jel to znači da će ona ovaj mjesec ostat bez prijeko potrebnog kokosovog brašna ili svoje doze vitamina b12? Ili mačke bez klope i poslastica? Jok. To možda znači da ovaj mjesec neću kupit planirani upgrade za posel nego ću ga prolongirat za 15 ili 20 dana...

I naravno da će ona po potrebi uletit kad s(r)tanje bude kontra... Zato mi i jest - partnerica, a ne oportuni trošak.

[radical change]

pincica kaže:

@radical
Povlacis strahove iz djetinjstva bojeci se da ne zavrsis kao otac i to je ok....ali nisam nikada postavila pitanje tako da se misli da partner sa manjom placom zavlaci ruku u partnerov novcanik.
Po meni je normalno da ako moj partner ima recimo minimalac, a ja imam 3x vecu placu da cu mu pomoci da ostvari neke svoje guste jer recimo sva njegova placa ode na rezije i podstanarstvo.

Ili je tebi ok da partnerova mala placa ode na zajednicke racune pa nema za gablec, cipele (ako treba jer ih neeeeeemaaaaa ,jer vidim da se tu razbacujes sa strahom od nekakvog mahnitog shoppingiranja od strane partnerice......ne, ne mislim tvoje vec opcenito ), hobi i sl.????

Osnova se treba zadovoljit, neš sad ostavit ženu da hoda u dronjicima a ti dobro zarađuješ ili da nema za marendu. Moja supruga kada dođe u tanko onda zatvori špinu jebi ga ili troši svoju ušteđevinu jer baš nije fer da si je išla na kavu, kupila neke svoje pizdarije a mene sad cjepi jer nema za marendu. Odgovorna je, i ja želim da ostane takva. Kad dođe djete i ja i ona morat ćemo biti jako odgovorni sa novcima...
Uvijek kažem ako ne zarađuje dovoljno ja pokrijem, smatram to normalnim.

Iako žene su zajebana bića, vole isticati emancipaciju gdje ima ide u prilug i skrivati ju kad treba zavuć prste u partnerov džep. Svi imamo jednake prilike u životu prema tomm.. dame moje zasučite rukave i borite se za sebe. Da sam ja kao muškarac u situaciji da nemam primanja ili su nedovoljna za život nema šanse da bih pitao partnericu da mi financira hranu, pa muško sam i smatram da svoj kruh kao zdrav trebam biti u stanju zaraditi i rukama i nogama bez obzira koliko teško bilo. Žene tako još uvijek ne razmišljaju, još se uvijek sisa, guzica i jezik koriste kao sredstvo manipulacije jer se radi o slabijem spolu koji je jaaaaaaaaaao ugrožen, kojem jaaaaaaaaaao treba 10 pari postola i čizme od prave kože i koja jaaaaaaaaa treba za parfeme i make up jer bez toga ne može van... Ženska trebanja su često veća od muških, žene su mnogo veći potrošači, uzimajući u obzir da su financijski ugrožene postavlja se pitanje čije to novce troše ako svoje nemaju...?

[hardy]

chmod744 kaže:

hardi, znači li to da potencijalnu buduću prije sklapanja ozbiljne obveze pitam SOL i BON i PK da donese za prošlu godinu? Možda GFI-POD kakav?

Ideja partnerstva je to da zajednički ciljamo u istu metu... ili mećemo u isti cilj... a za to bi oboje trebali bit dovoljno odgovorni da znamo si posložit prioritete, znamo koliki su nam prihodi te očekivani rashodi...

Nemam takvu koja nije osnovno knjigovodstveno pismena, i zna (T) kontat...

S onima drugima nisam bio u doticaju.

Evo recimo moja trenutno ima znatno veću plaću od moje, a MOJA je važnija jer njoj od njene ne ostane dovoljno... zbog troškova koji su nam - zajednički. Jel to znači da će ona ovaj mjesec ostat bez prijeko potrebnog kokosovog brašna ili svoje doze vitamina b12? Ili mačke bez klope i poslastica? Jok. To možda znači da ovaj mjesec neću kupit planirani upgrade za posel nego ću ga prolongirat za 15 ili 20 dana...

I naravno da će ona po potrebi uletit kad s(r)tanje bude kontra... Zato mi i jest - partnerica, a ne oportuni trošak.

micek....sve je to lijepo dok veza štima...cupido sjedi na prozoru...a bijele golubice lete iznad fontane u koju ste ubacili novčić i poželjeli želju...mda
onog trenutka kad iz nekoga razloga toga nestane....njoj ostaju zajednički troškovi i nedostatno love za normalan život...a ti svoju plaću nosiš sa sobom(pričam hipotetski)...vidjela milion puta...jednom i sama osjetila...
mm je čovjek koji navikao nositi ženi svaku kunu...doslovno...ja ga godinama pokušavam osvijestiti u tom pogledu, ali on se neda....netko bi to iskoristio....ja ne
u ovom trenu da se nešto desi i svatko krene svojim putem...nitko ne bi ostao u problemima zbog toga...i to je moja misao vodilja i to je ono što ja smatram dobrim partnerstvom...

[mantisa]

radical change kaže:

Iako žene su zajebana bića, vole isticati emancipaciju gdje ima ide u prilug i skrivati ju kad treba zavuć prste u partnerov džep. Svi imamo jednake prilike u životu prema tomm.. dame moje zasučite rukave i borite se za sebe. Da sam ja kao muškarac u situaciji da nemam primanja ili su nedovoljna za život nema šanse da bih pitao partnericu da mi financira hranu, pa muško sam i smatram da svoj kruh kao zdrav trebam biti u stanju zaraditi i rukama i nogama bez obzira koliko teško bilo. Žene tako još uvijek ne razmišljaju, još se uvijek sisa, guzica i jezik koriste kao sredstvo manipulacije jer se radi o slabijem spolu koji je jaaaaaaaaaao ugrožen, kojem jaaaaaaaaaao treba 10 pari postola i čizme od prave kože i koja jaaaaaaaaa treba za parfeme i make up jer bez toga ne može van... Ženska trebanja su često veća od muških, žene su mnogo veći potrošači, uzimajući u obzir da su financijski ugrožene postavlja se pitanje čije to novce troše ako svoje nemaju...?

da, ali ni muškarci često ne razmišljaju da se o djeci trebaju brinut koliko i žena, da trebaju jednako obavljat poslove po kući
trebamo jednako tretirat obje situacije

[mrafica]

harderfaster kaže:

micek....sve je to lijepo dok veza štima...cupido sjedi na prozoru...a bijele golubice lete iznad fontane u koju ste ubacili novčić i poželjeli želju...mda
onog trenutka kad iz nekoga razloga toga nestane....njoj ostaju zajednički troškovi i nedostatno love za normalan život...a ti svoju plaću nosiš sa sobom(pričam hipotetski)...vidjela milion puta...jednom i sama osjetila...
mm je čovjek koji navikao nositi ženi svaku kunu...doslovno...ja ga godinama pokušavam osvijestiti u tom pogledu, ali on se neda....netko bi to iskoristio....ja ne
u ovom trenu da se nešto desi i svatko krene svojim putem...nitko ne bi ostao u problemima zbog toga...i to je moja misao vodilja i to je ono što ja smatram dobrim partnerstvom...

Mi sad trosimo zajedno. Da se rastanemo, svatko bi nastavio trositi svoje i to je to, ne vidim problem. Ako nekom treba (ili zeli) nesto skuplje, sto si solo placom ne bi tako lako priustio kao sto si moze sada u dvoje, u slucaju prekida si to ne bi mogao priustiti i dobro, trosis koliko imas i mozes.
Kod tebe mi je specificna situacija obzirom da svatko ima svoje dijete i tu bih se vjerojatno drukcije postavila, ali tko zna.

[Illana]

pincica kaže:

Pitanje je bilo da li je u danasnjem drustvu normalno da se zajednicki racuni placaju 50-50 s time da jedna strana ima placu (karikiram) 8000kn, a druga 2500kn?
Ili vam je normalno da onaj koji ima vecu placu plati veci dio zivotnih troskova, recimo 70%, adruga strana 30%?

Ovo drugo.

radical change kaže:

Da sam ja kao muškarac u situaciji da nemam primanja ili su nedovoljna za život nema šanse da bih pitao partnericu da mi financira hranu, pa muško sam i smatram da svoj kruh kao zdrav trebam biti u stanju zaraditi i rukama i nogama bez obzira koliko teško bilo.

Ako si u situaciji da nemaš primanja onda ih nemaš. I možeš se smatrati sto puta muško i dvjesto puta zdrav kad nemaš - nemaš.

Ako ne živiš od zraka moraš prihvatiti da te financira i u tome nema ništa loše.
Nećeš trebati pitati, partnerica će financirati tebe kao sebe jer se to s onim koga voliš podrazumijeva, jer si joj netko, jer joj je stalo i jer je dobar osjećaj kad imaš, možeš dati i imaš kome.


To panično sjedenje na svojim parama i strah da će te netko opelješiti nakog ružnog iskustva mogu razumjeti. Ali ne mogu da se ne pitam kako se tako može živjeti ako inače nisi stisnut. Jedno od ljepših zadovoljstava je pružiti zadovoljstvo drugome, ponekad je to i materijalno, a osjećaj da si ti taj koji to može je vrhunski.

[Blonde bitch]

Trenutno u vezi zajedničke troskove djelimo 50:50, a ono što ostane to trošimo kako hoćemo - na što god hoćemo...

Nekad sam vjerovala u potpuno zajedništvo i govorila da visina plaće nije bitna ako se oboje jednakp trudimo. Dake ne govorim o situaciji igdje jedna strana leži doma a druga radizarađuje i sve plaća nego konkretno: obje smo radili u istojs truci s tim da sam ja zarađivala 6000 a on 3700.
Tada je stvar bila da su nam zajdnička primanja 10 000 i oboje smo uzimali s iste hrpe... iz te love se otplaćivao kredit za auto koje je uzeo na svoje ime (glupa ja) 2500kn, gorivo i sve ostalo z aauto, hrana, režije, izlasci, putovanja ali i renoviranje njegovog stana...

Kad smo prekinuli a ja odselila ,njemu je lijepo ostao auto i sređen stan - a meni noga u guzici.
Mislim. njemu nije ni palon pamet da podjelimo stečeno a ja stavrno nisam imal volje za povlačit se po sudovima i tako to...
Zato sam prekrižila taj način financijske strukture. Sad svak plaća svoje i bog te veselio...

Daleko od toga da ukoliko mu zatreba ja neću uskočiti kao i on meni -ali to je dobra volja i ne podrazumjeva se po defaultu.

[Veky]

Ako se parovi tako slažu oko podjele novca kako li tek funkcioniraju u bolesti?
Recimo, suprugu treba transplatacija ili neki skupi onkološki lijek a radio je za minimalac. Nema problema, volimo se i sve, no supruga će njemu platiti lijek, no on mora znati da je to bio njen poklon?
Ja sam možda staromodan ili zatucan, no na neki način, od kad smo se oženili ne gledam mene ili suprugu, nego nas, nas kao bračni par. Mi smo jedno. Koji je slijedeći korak, svatko jede svoju salamu? Ona ne zarađuje pa treba jesti parizer, a ja ipak privrijeđenjem pa smijem kulen ili pršut jer što je briga, to su moji novci? Radi li se onda i podjela oko uzdržavanja djeteta? Ono, evo ti maleni ovaj veliki ogromni auto na daljinski od tate jer on ipak puno zarađuje, a mama ti je kupila samo one dječje tetovaže za 15k?
Ili smo u ljubavi, u zdravlju, bolesti i svemu zajedno ili se nismo ni trebali ženiti. ako ćemo se u braku dijeliti tada i razmišljamo kako ćemo se jednog dana skroz podijeliti. Kao što je netko napisao, to je cimerstvo, a ne brak. Ako ću gledati na suprugu kao na potencijalnu sponzorušu ili potrošača mojeg novca tada je neću ni ženiti.

[Paradisaea]

Sav novac je zajednički, ne mogu zamisliti drugačije. Naravno da se dogovaramo oko nekih većih troškova ali ne mogu zamisliti uopće ni razgovor na temu tko više zarađuje, a posebno ne ideju da da svatko troši svoj novac.

Što bi to u braku značio svoj novac? Pa valjda zarađujemo za nas, za našu obitelj, za našu djecu, da nam svima bude dobro. Imamo i dodatne kartice, ja na njegov račun, on na moj. Potpuno mi je svejedno kojom ću karticom nešto platiti. Nikad o tome čak ni ne razgovaramo, tko je što platio čime, važno je samo da ima dovoljno.

Na kraju, naše su plaće značajno drugačije nego u vrijeme kad smo se vjenčali. Nikad se ništa po pitanju trošenja nije promijenilo.

[JustForFun]

Slazem se sa Veckyem
I mislim da onaj tko se boji investirat u partnera boji se zivota i nesto ne stima
Svaka veza nas na neki nacin obogati
Ako partner ponese nesto sto smo svojevoljno investirali u njega (tipa platili mu fax, pomogli da nesto pokrene...) sta je tu lose? Ocito nam je tada bio vrijedan

Mada vezi ovog sto pise blonde, mislim da je nasa duznost prema sebi potrazivat svoj dio bracne stecevine i djetetovu alimentaciju

Ja ne geliram nokte, ali ako zena to uvijek radi i gust joj je ne smatram to luksuzom, ako je godinama gelirala i sad je u skripcu s parama, ti imas, a nedas joj, po meni si cicija i stipsa, nije stvar noktiju uopce ali prezirem to

[radical change]

Illana kaže:

Ovo drugo.



Ako si u situaciji da nemaš primanja onda ih nemaš. I možeš se smatrati sto puta muško i dvjesto puta zdrav kad nemaš - nemaš.

Ako ne živiš od zraka moraš prihvatiti da te financira i u tome nema ništa loše.
Nećeš trebati pitati, partnerica će financirati tebe kao sebe jer se to s onim koga voliš podrazumijeva, jer si joj netko, jer joj je stalo i jer je dobar osjećaj kad imaš, možeš dati i imaš kome.


To panično sjedenje na svojim parama i strah da će te netko opelješiti nakog ružnog iskustva mogu razumjeti. Ali ne mogu da se ne pitam kako se tako može živjeti ako inače nisi stisnut. Jedno od ljepših zadovoljstava je pružiti zadovoljstvo drugome, ponekad je to i materijalno, a osjećaj da si ti taj koji to može je vrhunski.

To što si opisala je astraktan pojam za mene. Ne dao Bog da mi se ikad desi da moram živjeti od nekog drugog, prodat ću svoje mudante samo da ne ovisim o drugom ili od drugog molim milostinju, makar i od partnerice. Ljubav je bezmaterijalna krakteristika kao i osjećaji, za njih ne treba hrpa love niti treba dijeliti plaće da bi se osjetio duh ljubavi i zajedništa. Ako nekome djeljenje para znači da se volimo onda jebi ga ja zimi i u proljeće jebeno jako volim svoju ženu jer mi većina plaće ide na naše zajedničke troškove. Vjeruj mi tada se ne osjećaj ni malo više voljeno a boga mi niti više zaljubljeno iz razloga što znamo oboje da živimo na jednoj plaći i da ona nema primanja i da bi bilo bolje da i ona radi i da nije tako...Tako da ta vaša priča o plemenitosti financiranja partnera meni pada u vodu čim moja žena dobije istek ugovora o radu. Mi se "više volimo" kad imamo za izaći van, otputovati, provozati se, družiti i zajebavati..
I da ljubav je promjenjiva karakteristika, nekad partnera voliš jako, nekad malo manje a nekad kada si ljut i štuf opalio bi mu najradije dvi preko nuške...

Veky kaže:

Ako se parovi tako slažu oko podjele novca kako li tek funkcioniraju u bolesti?
Recimo, suprugu treba transplatacija ili neki skupi onkološki lijek a radio je za minimalac. Nema problema, volimo se i sve, no supruga će njemu platiti lijek, no on mora znati da je to bio njen poklon?
Ja sam možda staromodan ili zatucan, no na neki način, od kad smo se oženili ne gledam mene ili suprugu, nego nas, nas kao bračni par. Mi smo jedno. Koji je slijedeći korak, svatko jede svoju salamu? Ona ne zarađuje pa treba jesti parizer, a ja ipak privrijeđenjem pa smijem kulen ili pršut jer što je briga, to su moji novci? Radi li se onda i podjela oko uzdržavanja djeteta? Ono, evo ti maleni ovaj veliki ogromni auto na daljinski od tate jer on ipak puno zarađuje, a mama ti je kupila samo one dječje tetovaže za 15k?
Ili smo u ljubavi, u zdravlju, bolesti i svemu zajedno ili se nismo ni trebali ženiti. ako ćemo se u braku dijeliti tada i razmišljamo kako ćemo se jednog dana skroz podijeliti. Kao što je netko napisao, to je cimerstvo, a ne brak. Ako ću gledati na suprugu kao na potencijalnu sponzorušu ili potrošača mojeg novca tada je neću ni ženiti.

To je zatucano razmišljanje u stili ili može ovako kako ja živim ili u suprotnom nema ljubavi, to je sranje, cimerstvo i slična pička paprika. Ja volim imati i biti financijski neovisan, za ostalo me boli kiki. Ne dao bog bolesti pa da moja žena mora za mene plaćati i ne dao bog dugotrajnog gubitka posla da neemamo od čega živjeti...kuc kuc kuc

[JustForFun]

Ne dao Bog, ali desava se i najboljima, u muci se poznaju junaci

[Illana]

radical change kaže:

Ljubav je bezmaterijalna krakteristika kao i osjećaji, za njih ne treba hrpa love niti treba dijeliti plaće da bi se osjetio duh ljubavi i zajedništa. Ako nekome djeljenje para znači da se volimo onda jebi ga ja zimi i u proljeće jebeno jako volim svoju ženu jer mi većina plaće ide na naše zajedničke troškove. Vjeruj mi tada se ne osjećaj ni malo više voljeno a boga mi niti više zaljubljeno iz razloga što znamo oboje da živimo na jednoj plaći i da ona nema primanja i da bi bilo bolje da i ona radi i da nije tako...Tako da ta vaša priča o plemenitosti financiranja partnera meni pada u vodu čim moja žena dobije istek ugovora o radu. Mi se "više volimo" kad imamo za izaći van, otputovati, provozati se, družiti i zajebavati..
I da ljubav je promjenjiva karakteristika, nekad partnera voliš jako, nekad malo manje a nekad kada si ljut i štuf opalio bi mu najradije dvi preko nuške...

Nije point u tome da se osjećaš bolje jer nemate nego da se u konačnici u braku ne špažićari na tvoje i moje, i da kad jedan ima, drugi nema ustvari obadvoje jednako imaju i nemaju. Tako ljubav postaje konkretna.

Nekad jako, nekad manje, nekad ti ide na živce, ali je u suštini voliš. I zato eto, volite i dijelite, dijelite i volite, a ti po običaju malo zajebavaš.

[Veky]

RC, daj mi objasni kako bi vi izveli slijedeću hipotetsku investiciju. Krepo vam Vaillant, nema tople vod. Jedino riješenje jr novi i prepravljanje instalacija. Aparat, majstor i tlačna proba su 7000kn, igra samo gotovina. Ti imaš 7500kn, supruga 2400. Ušteđevine nemate jer sve trošite na sebe, režije i troškove dijelite 50/50. I zato supruga nema novaca, a nemaš dovoljno ni ti ili imaš na knap. I što onda? Kako bi to izveli? Ti bi platio sve, pa od nje očekivao povrat love?

Sent from my AT100 using Tapatalk

[Channon Yarrow]

JustForFun kaže:

Slazem se sa Veckyem
I mislim da onaj tko se boji investirat u partnera boji se zivota i nesto ne stima
Svaka veza nas na neki nacin obogati
Ako partner ponese nesto sto smo svojevoljno investirali u njega (tipa platili mu fax, pomogli da nesto pokrene...) sta je tu lose? Ocito nam je tada bio vrijedan

Mada vezi ovog sto pise blonde, mislim da je nasa duznost prema sebi potrazivat svoj dio bracne stecevine i djetetovu alimentaciju

Ja ne geliram nokte, ali ako zena to uvijek radi i gust joj je ne smatram to luksuzom, ako je godinama gelirala i sad je u skripcu s parama, ti imas, a nedas joj, po meni si cicija i stipsa, nije stvar noktiju uopce ali prezirem to

Partner i ja trenutno zarađujemo podjednako pa nemamo problema s asimetrijom doprinosa u financijskom aspektu, ali bilo je kraćih ili duljih perioda u našoj vezi kad je bila poveća razlika, i kad je jedno ili drugo bilo bez posla. Novac je zajednički, i u spomenutim slučajevima jedno je 'vuklo' financijski za drugoga. Ja gledam na to kao na dugoročnu investiciju. Nema garancije, ali je svakako sigurnije od drugog stupa

A ako spušim pare, spušila sam ih. Ni prva ni zadnja koja se kladila na krivog konja.

S druge strane, ne vidim ništa krivo u drugačijim sistemima. Svatko zna za sebe najbolje što će najbolje funkcionirati za njega. A i ako ne zna, poše moj, naučit će na teži način, pa će drugi put drugačije. Ili neće. Barem će biti novog materijala za ŽUD.