..kad on ode

[Garys]

666i999 kaže:

Dobro kazes za roman, sta je - je .. Nisam sigurna sta uopce zelim cut, ali imam potrebu pricati o tome i shvatiti situaciju. Naravno da sam svijesna sebe, svog ponasanja i svih "psihickih problema".. Jucet smo proveli neko vrijeme skupa...biko je predivno iako nije bilo nista drugacije od inace..cudno je objasnit tu ljubav i ovu situaciju... Cak mu je i zao sto je otisao, ali znam da je morao iskoristiti ljutnju i napraviti korak dalje, da ili sve unistimo, ili nam bude nikad bolje. Neznam kako se sad postaviti..? Zelim ga vidjeti, a ne zelim se javiti, jer mislim da mu mozda trebam dat prostora bez poruka, poziva - iako smo sasvim normalno funkcionirali kad smo se vidjeli, a opet mi je tako tesko cekati da se javi ili otici u "nas" stan gdje bi bio inace

Ovo takoder nema smisla, zelis shvatiti situaciju, svjesna si sebe, i svojih "psihickih problema" - gdje su ti psihicki problemi, imas dijagnozu, kako ti ide dijagnoza ako ti ju je lijecnik postavio molim te napisi koja ti je sifra dijagnoze.

Nadalje kazes - cak mi je i zao da je otisao.

Dakle kako ti je CAK i zao, ja sam stekao uvid da ti je to ono sto ti je kljucni problem, to da je on otisao (takav je cini mi se i naslov teme).

Nadalje sto mi ne stima takoder je sljedece, tvoj zakljucak ovdje - mozda mu trebam dati prostora bez poruka, poziva...

To je u apsolutno suprotnoj korelaciji, takvo promisljanje, sa tvojim ponasanjem koji je navodno prije svega ostaloga problem. Dakle kako sada vise nemas problema sa "problemom" na koji se referiras od pocetka, dakle sa ljubomorom takozvanom, jer ga naime pustats da on ode, kako sada vise nisi onda ljubomorna, sada odjednom mozda ga vise neces vidjeti ne znam 7 dana i nisi vise ljubomorna iako neces imati pojma gdje je i sto radi...

Mislim sve skupa konceptualni kaos.

Iskreno ja smatram da ti nisi iskrena, jer ovo sve skupa jednostavno ne moze biti, nema smisla uopce. (No hard feelings dakako).

[Tze]

Garys kaže:

Ovo takoder nema smisla...

Majketi veca si cjepidlaka od mene.
Pa cura je shvatila da ima problem, napravila je taj prvi korak i sad ne zna sta i kako dalje, mislis da njoj u glavi nije sve kontradiktorno bas kako i zvuci? Nije se lako rijesit nekih obrazaca ponasanja, svjestan si da je krivo ali naucio si tako funkcionirat i sad moras nac nacina kako funkcionirat drukcije. Sta se toliko iscudjavas?

[666i999]

Garys kaže:

Cek samo sekundu, ti si paradoks sama za sebe, kakva je ovo konstrukcija;

- Nemam povjerenja a znam da me voli i ne vara.

Dakle ovo jos nikada nisam imao prilike vidjeti/cuti, to je isto kao da netko izjavi sljedece; - znam da je 4-1 = 3, dakle znam to, ali idem namjerno tvrditi da je, ne znam, 2 npr.

Meni ovo tvoje tu jako nesto ne stima, nesto tu nije u redu.

Pa gle pisem iskreno, bez kalkulacija i previse raznisljanja...tu se javlja taj problem u "znan da me ne vara, a ne vjerujem mu"... Prva stvar gdje dokazuje ljubav je ta da trpi takvu zenu pored sebe...ali poznaje me i kad me ne uhvati "virus" savrseni smo par... Nisan neiskrena, samo sam pogubljena..

[666i999]

Garys kaže:

Ovo takoder nema smisla, zelis shvatiti situaciju, svjesna si sebe, i svojih "psihickih problema" - gdje su ti psihicki problemi, imas dijagnozu, kako ti ide dijagnoza ako ti ju je lijecnik postavio molim te napisi koja ti je sifra dijagnoze.

Nadalje kazes - cak mi je i zao da je otisao.

Dakle kako ti je CAK i zao, ja sam stekao uvid da ti je to ono sto ti je kljucni problem, to da je on otisao (takav je cini mi se i naslov teme).

Nadalje sto mi ne stima takoder je sljedece, tvoj zakljucak ovdje - mozda mu trebam dati prostora bez poruka, poziva...

To je u apsolutno suprotnoj korelaciji, takvo promisljanje, sa tvojim ponasanjem koji je navodno prije svega ostaloga problem. Dakle kako sada vise nemas problema sa "problemom" na koji se referiras od pocetka, dakle sa ljubomorom takozvanom, jer ga naime pustats da on ode, kako sada vise nisi onda ljubomorna, sada odjednom mozda ga vise neces vidjeti ne znam 7 dana i nisi vise ljubomorna iako neces imati pojma gdje je i sto radi...

Mislim sve skupa konceptualni kaos.

Iskreno ja smatram da ti nisi iskrena, jer ovo sve skupa jednostavno ne moze biti, nema smisla uopce. (No hard feelings dakako).

Napisala san da je njemu zao sto je otisao... Gle, jako sam razbarusena osoba, pogotovo sad...inace nemam dijagnozu jer taj korak jos nisam napravila... Shvatila sam da vucem probleme iz djetinjstva, pa zato nekad trazim vise paznje (jer ju nisam imala u kolicinama u kojima jedno djete to treba imati), a opet sa druge strane ostavljam dojam jake osobe koja moze sve sama (jer me zivot natjerao na to, na ozbiljnost, samostalnost)..izgubljena sam malo u postovima pa nezz vise ni sta sam ti napisala, ni koje je bilo pitanje .... Ali uglavnom, tu sam sa svojim problemom jer smatram da mi treba dosta price i zelim cuti sta ljudi misle i tome..mislim da je ovo dobar nacin za procitat stvari o sebi, cut tudja misljenja na situaciju, saslusat savjet....

[666i999]

dugii kaže:

To nije nikakav paradoks,to govori samo o tome da je svjesna svog problema ali da si jednostavno ne može pomoći.Barem si za sada ne može pomoći al evo načinila je prvi korak i postavila svoj problem ovdje pa joj možda uskoro krene.

Hvala sto razumijes..

[Garys]

666i999 kaže:

Pa gle pisem iskreno, bez kalkulacija i previse raznisljanja...tu se javlja taj problem u "znan da me ne vara, a ne vjerujem mu"... Prva stvar gdje dokazuje ljubav je ta da trpi takvu zenu pored sebe...ali poznaje me i kad me ne uhvati "virus" savrseni smo par... Nisan neiskrena, samo sam pogubljena..

Onak iskreno ja bih rekao da ti nesto prtljas (ne smijes se ljutiti jer ja te ne napadam posto nisam ni najmanje emocionalno involviran dakako), dakle, dajem ti misljenje, na temelju svega skupa. Nesto ti prtljas, nesto ti nisi sigurna, nesto ne stima tu. Ok, ti to zoves "pogubljenost".

666i999 kaže:

Napisala san da je njemu zao sto je otisao... Gle, jako sam razbarusena osoba, pogotovo sad...inace nemam dijagnozu jer taj korak jos nisam napravila... Shvatila sam da vucem probleme iz djetinjstva, pa zato nekad trazim vise paznje (jer ju nisam imala u kolicinama u kojima jedno djete to treba imati), a opet sa druge strane ostavljam dojam jake osobe koja moze sve sama (jer me zivot natjerao na to, na ozbiljnost, samostalnost)..izgubljena sam malo u postovima pa nezz vise ni sta sam ti napisala, ni koje je bilo pitanje .... Ali uglavnom, tu sam sa svojim problemom jer smatram da mi treba dosta price i zelim cuti sta ljudi misle i tome..mislim da je ovo dobar nacin za procitat stvari o sebi, cut tudja misljenja na situaciju, saslusat savjet....

Kako si shvatila da vuces "probleme iz djetinjstva"?

To je danas sve vise fraza i klisej, kao sva sam ovakva i onakva, vucem probleme iz djetinjstva, razbarusena sam, imam stitove, zabetonirana sam, nestabilna, ovakva, onakva, da nemam iskustva, popusio bih, ali imam, i znam da se iza toga obicno krije nesto drugo.

Treba ti dosta price, da, svida ti se to da se netko bavi tobom, naravno pase to, ali i tu treba biti oprezan, jer sto ako ipak manipuliras?

Jezik kojim pises i izrazavas se je dvo-dimenzionalan, to je za sada ono sto je sigurno.

Koje je tvoje misljenje na temelju ovoga svega? Sto mislis sta na sebi trebas promijeniti, i sto to s tobom nije u redu?

[666i999]

Garys kaže:

Onak iskreno ja bih rekao da ti nesto prtljas (ne smijes se ljutiti jer ja te ne napadam posto nisam ni najmanje emocionalno involviran dakako), dakle, dajem ti misljenje, na temelju svega skupa. Nesto ti prtljas, nesto ti nisi sigurna, nesto ne stima tu. Ok, ti to zoves "pogubljenost".



Kako si shvatila da vuces "probleme iz djetinjstva"?

To je danas sve vise fraza i klisej, kao sva sam ovakva i onakva, vucem probleme iz djetinjstva, razbarusena sam, imam stitove, zabetonirana sam, nestabilna, ovakva, onakva, da nemam iskustva, popusio bih, ali imam, i znam da se iza toga obicno krije nesto drugo.

Treba ti dosta price, da, svida ti se to da se netko bavi tobom, naravno pase to, ali i tu treba biti oprezan, jer sto ako ipak manipuliras?

Jezik kojim pises i izrazavas se je dvo-dimenzionalan, to je za sada ono sto je sigurno.

Koje je tvoje misljenje na temelju ovoga svega? Sto mislis sta na sebi trebas promijeniti, i sto to s tobom nije u redu?

Neznam zasto bi, kako ti kazes prtljala..covjek kad ima problem, isti nrmoze rijesiti ako nije iskren.. Tako isto sam se i zapitala zasto sam takva, koji bi mogao biti razlog, pa sam krenula od najranijih sjecanja (svjesna kakav sam zivot imala). Pitala sam se svasta i nisam odustajala dok odg nije bio iskren ( zvuci ludo ali mislim da bi trebao znati o cemu pricam). Jako rano sam morala postati samostalna jer su moji gradili "dom" i oba roditelja su mi radili 2 posla..nisu bas imali vremena za mene.. Naucila sam kuhati sa 11 godina, imala sam obaveza kao dijete (zbog nicega od toga mi nije zao), sa bratom nisam bila povezana (dapace, uvijek me gurao od sebe, izigravao frajera, dok bi svi prijatelji stitili svoje sestre)..ne zivim sa njima od moje 18, otisla sam kad sam zavrsilq skolu, i od tada konstantno radim.. Volim ih, i oni mene, ali nisan toliko povezana sa njima..tj.nisam ovisna o njima, nekad se ne sjetim nazvati, blabla..a opet su mi tu ako zaglibi... Komplicirano, ali takav neki odnos imamo, koji je cudan..

A sta samnon nije u redu? To sto sam svega svjesna a opet me uhvati "virus" i kao da izgubin zdrav razum..a inace sam ja ta osoba kojoj ljudi vjeruju, traze savjete itd...

Sta trebam promjeniti?
Trebala bi se opustiti u zivotu..vise vjerovati ljudima..ne dopustiti da mislim da su svi isti i vjerovati da netko u meni moze imati sve..
Neznam kako ti sve to zvuci, i ovo ce sad zvucat ludo, ali mene ljudi vole..i svi se cude kako svima pasem, i koliko me ljudi vole, a mislim da je razlog tome sta sam iskrena, uvijek, i sto znaju na cemu su..

Sad ti sve ovo sto sam napisala nema smisla, ali samo je bitno da mozda nema smisla i da nije po spagi, ali je istina..

[Darkyn]

Radi na sebi. Kreni na psihoterapiju ako treba.
Jer ovo što si radila je "robija" i za tebe i drugu osobu.
Možda se dogodi da , kroz neko vrijeme, čovjek bude voljan pokušati ponovo, no ne smiješ ga forsirati.
Što si napravila, napravila si.
Sad radi što god je moguće da se ti osjećaš bolje i sigurnije i da to ne preneseš u neki drugi odnos.

[666i999]

Darkyn kaže:

Radi na sebi. Kreni na psihoterapiju ako treba.
Jer ovo što si radila je "robija" i za tebe i drugu osobu.
Možda se dogodi da , kroz neko vrijeme, čovjek bude voljan pokušati ponovo, no ne smiješ ga forsirati.
Što si napravila, napravila si.
Sad radi što god je moguće da se ti osjećaš bolje i sigurnije i da to ne preneseš u neki drugi odnos.

Najgore od svega je to sto on mene stvarno obozava, prvo sto je sve to trpio, a drugo sto brine za mene, sto se nakon svega nasao samnom, saslusao me i sta vjeruje u mene..neko cemo vrijeme zivjeti odvojeno, i uzivati u carima nalazenja i svega sta to nosi.. I njemu je ruzno od kad ne zivimo skupa, i zeli opet sve to..ali neko cemo vrijeme biti ovako, iako nas boli oboje, ali ako ce od toga izaci lijep zivot..vrijedi.

Htjela bi krenuti na psihoterapiju, ali neznam kako..trebam li traziti savjet od doktorice i ici po uputnici, ili se samo javiti nekom psihologu/jatru..? Nekako sam misljenja da tamo pricas u prazno, i da samo uzimaju pare, pa neznam koliko onda ima smisla ici.. Uffff...

[robot jura]

666i999 kaže:

Jako rano sam morala postati samostalna jer su moji gradili "dom" i oba roditelja su mi radili 2 posla..nisu bas imali vremena za mene.. Naucila sam kuhati sa 11 godina, imala sam obaveza kao dijete (zbog nicega od toga mi nije zao), sa bratom nisam bila povezana (dapace, uvijek me gurao od sebe, izigravao frajera, dok bi svi prijatelji stitili svoje sestre)..ne zivim sa njima od moje 18, otisla sam kad sam zavrsilq skolu, i od tada konstantno radim.. Volim ih, i oni mene, ali nisan toliko povezana sa njima..tj.nisam ovisna o njima, nekad se ne sjetim nazvati, blabla..a opet su mi tu ako zaglibi... Komplicirano, ali takav neki odnos imamo, koji je cudan...

Meni ovaj odnos sa starcima ne zvuči niti komplicirano, niti čudno.
No, vidiš - u tome je stvar, u percepciji. Tebi je čudno i komplicirano. I ti si sad možda umišljaš da tu leži razlog bolesnoj ljubomori. A možda su u šumi. Moraš ti to malo bolje izanalizirati u sebi.

Ok, brat ti po ovoj jednoj rečenici zvuči ko krelac, ali znaš što? Ima svakakvih ljudi, i nije krvno srodstvo garancija sreće. Nigdje nije ni zapisano da baš tako mora biti (osim u bajkama).

Oprez je ok, ali nije ok da netko zbog toga što si ti iskrena, pa te možda zbog toga netko drugi tu i tamo malo teže zajebao, mora trpiti.
Tu leži tvoja kontradiktornost - biti prema svima super, samo ne prema onome tko ti je najbliži.

[seagreen]

Primjećujem, dosta vas savjetuje autorici da "radi" na samopouzdanju i problemu sa ljubomorom... Slažem se s time, no i zanima me što točno mislite pod tim "radom"? Neki konkretni primjer, savjet, naputak (osim onoga da razmisli jer to već radi)? Kako bi ona u praksi mogla izaći na kraj s vlastitom nesigurnošću i ljubomorom, u trenutcima kada se ona javi ( i ona ju kao takvu prepozna), ali i općenito.....?

[Garys]

666i999 kaže:

Neznam zasto bi, kako ti kazes prtljala..covjek kad ima problem, isti nrmoze rijesiti ako nije iskren.. Tako isto sam se i zapitala zasto sam takva, koji bi mogao biti razlog, pa sam krenula od najranijih sjecanja (svjesna kakav sam zivot imala). Pitala sam se svasta i nisam odustajala dok odg nije bio iskren ( zvuci ludo ali mislim da bi trebao znati o cemu pricam). Jako rano sam morala postati samostalna jer su moji gradili "dom" i oba roditelja su mi radili 2 posla..nisu bas imali vremena za mene.. Naucila sam kuhati sa 11 godina, imala sam obaveza kao dijete (zbog nicega od toga mi nije zao), sa bratom nisam bila povezana (dapace, uvijek me gurao od sebe, izigravao frajera, dok bi svi prijatelji stitili svoje sestre)..ne zivim sa njima od moje 18, otisla sam kad sam zavrsilq skolu, i od tada konstantno radim.. Volim ih, i oni mene, ali nisan toliko povezana sa njima..tj.nisam ovisna o njima, nekad se ne sjetim nazvati, blabla..a opet su mi tu ako zaglibi... Komplicirano, ali takav neki odnos imamo, koji je cudan..

A sta samnon nije u redu? To sto sam svega svjesna a opet me uhvati "virus" i kao da izgubin zdrav razum..a inace sam ja ta osoba kojoj ljudi vjeruju, traze savjete itd...

Sta trebam promjeniti?
Trebala bi se opustiti u zivotu..vise vjerovati ljudima..ne dopustiti da mislim da su svi isti i vjerovati da netko u meni moze imati sve..
Neznam kako ti sve to zvuci, i ovo ce sad zvucat ludo, ali mene ljudi vole..i svi se cude kako svima pasem, i koliko me ljudi vole, a mislim da je razlog tome sta sam iskrena, uvijek, i sto znaju na cemu su..

Sad ti sve ovo sto sam napisala nema smisla, ali samo je bitno da mozda nema smisla i da nije po spagi, ali je istina..

Ne bi trebala vise vjerovat ljudima jer ce te povrijediti. Dakle ne, nego vjerujes onima koji su se dokazali i pokazali kroz ljudske kvalitete da zavrijeduju tvoje povjerenje. Sukladno tome, mozda ipak ima razloga za naruseno isto sa tvoje strane prema njemu.

Dakle ne mozes reci da ga nema, nesto postoji, ili je to, ili je da si ti nesto "skrivila" pa se to pokrpalo kao nesto, pa kroz prizmu toga sto se nesto takvo desilo s tvoje strane prema njemu, imamo ovu cijelu situaciju koju sada imamo.

Tu mi nesto ne stima, daj se probaj sjetiti, vjerojatno nesto ima.

[Darkyn]

666i999 kaže:

Najgore od svega je to sto on mene stvarno obozava, prvo sto je sve to trpio, a drugo sto brine za mene, sto se nakon svega nasao samnom, saslusao me i sta vjeruje u mene..neko cemo vrijeme zivjeti odvojeno, i uzivati u carima nalazenja i svega sta to nosi.. I njemu je ruzno od kad ne zivimo skupa, i zeli opet sve to..ali neko cemo vrijeme biti ovako, iako nas boli oboje, ali ako ce od toga izaci lijep zivot..vrijedi.

Htjela bi krenuti na psihoterapiju, ali neznam kako..trebam li traziti savjet od doktorice i ici po uputnici, ili se samo javiti nekom psihologu/jatru..? Nekako sam misljenja da tamo pricas u prazno, i da samo uzimaju pare, pa neznam koliko onda ima smisla ici.. Uffff...

Ajde, drago mi je pročitati da ćete opet pokušati.
Uputnicu za terapiju možeš dobiti od svoje doktorice opće prakse(obiteljski liječnik ili kako ih već zovu ovih dana).
Ako si sigurna da te taj čovjek voli, idi i zbog sebe i njega.

[dugii]

seagreen kaže:

Primjećujem, dosta vas savjetuje autorici da "radi" na samopouzdanju i problemu sa ljubomorom... Slažem se s time, no i zanima me što točno mislite pod tim "radom"? Neki konkretni primjer, savjet, naputak (osim onoga da razmisli jer to već radi)? Kako bi ona u praksi mogla izaći na kraj s vlastitom nesigurnošću i ljubomorom, u trenutcima kada se ona javi ( i ona ju kao takvu prepozna), ali i općenito.....?

Odgovor na to pitanje najbolje mi mogla dati stručna osoba.Mi "obični smrtnici" mogli bi eventualno nešto govoriti o vlastitim primjerima,našim osobnom borbama protiv ljubomore pogotovo ako nema temelja za nju(ako smo je svjesni).
Dati savijet drugom šta točno da radi mislim da je vrlo nezahvalno osim mu reči ono općenito -radi na tome- .Ja naprimjer kad nekom kažem "radi na tome" tu mislim između ostalog i na kontaktiranje sa stručnom osobom jer je tu pouzdan izvor informacija(ili barem pouzdaniji )

[Etta]

Stvarno su rijetke osobe s patološkom ljubomorom.
Kod njega ti je ipak nešto smetalo, unosilo nemir.
Možda neka njegova karakterna crta koja je stalno izazivala sumnju.
Imao je nešto što tebi nije pasalo - i to je to.
Postoje ljudi čije nas postojanje umiruje na svim razinama, na nas djeluje blagotvorno. Po mome mišljenju, takve osobe trebamo birati da bi nam život bio raj, a ne pakao.

[Veky]

666i999 kaže:

Naime, zivjeli smo skupa 2godine..otjerala sam ga sa svojom ljubomorom..nazalost priustila sam mu par scena koje neprijatelju nebi pozeljela. Nemam povjerenja a znam da me voli i ne vara..nasli smo se iduci dan i ispricala sam mu se zbog svake tuge koju sam mu nanjela, jer od kad aam ga vidjela znala sam da je to covjek mog zivota i samo sam ga htjela usrecivati i gledati njegov osmijeh. Sudbina nam je ipak spremila nesto drugo.. Saslusao me, stvarno sam svjesna svog problema sa ne povjerenjem, i zelim to promjeniti.. Odlucila sam mu dati vremena koliko mu treba, ali iako mislim da se previse volimo (cak mi je i rekao kad smo se vidjeli) strah me da ga ipak ne izgubim zauvijek.. Imate li slicnih iskustva? Sta napraviti, kako se ponasati, kako se probuditi u stanu gdje vise nema njega, a ti ga vidis svuda..kako sprijeciti suze i crne misli?

Dakle Zlo & naopako, pitam se što ti to imaš toliko vrijedno u/na sebi da bi te trpio ili on ili itko drugi? Ja sam nekad imao ljubav svog života koja je zbog sličnog ponašanja završila. Nije bila ljubomorna no uz inače neke različitosti napravila je i par scena nakon kojih je išla u završnu scenu "prekinut ćemo" (došla mi na posao, izvrijeđala mene i kolege, bacila mi zaručnički prsten i to sve bez ikakvog razloga), a ja prihvatio igru, zbrojio 2 i 2 i prekinuo za stvarno. Pitao sam se koliko me još scena u životu čeka i koliko prekida, pakiranja kofera i odlazaka sa djecom. Znaš što je interesantno? 11 godina sam sa svojom suprugom, 10 u braku. Imamo dobar brak i volimo se, sa ovom o kojoj pišem sam bio zaručen i koliko god volim svoju suprgu priznajem si da mi je ipak ova bivša bila "ljubav života". No očito bivša (svemirska) ljubav. Nekad neke postupke ne spašava ni ljubav.

Ne namjeravam secirati tvoj post ni biti forumski psihijatar, no pročitaj si ovo boldano i malo se zamisli nad time. Nadam se da imaš 18 godina pa si u dobi kad se još i mogu zateći takvi stavovi i zbrkanost u glavi.

[violeta1980]

Vidiš, ja malo sumnjam da ćete riješiti problem. Što, ti ćeš prestati sumnjati i biti ljubomorna za mjesec, dva, tri? Nećeš. U najboljem slučaju ćeš se naučiti ne reagirati pretjerano, ne praviti scene, zadržavati u sebi. Što će vas samo malo manje jesti. Jedino povoljno rješenje za vas dvoje jest da te on prihvati točno takvu kakva jesi, da si mu u ostatku vrednija od te loše karakteristike. To svi radimo stalno s našim partnerima. Ili ne, ako je mana toliko velika da kvari sve ostalo.
Hoću reći, on je na potezu i morati ćeš prihvatiti tu njegovu procjenu kao realnu. Uostalom, vjerujem da ne želiš muškarca, partnera, koji će stalno biti jako nezadovoljan tobom, koji osjeća da imaš neku veliku manu po njegovim mjerilima. Nismo savršene, samo smo nekome super i tako nesavršene. Mnogima, svaka od nas, baš i ne!

[dugii]

Violeta1 kaže:

Stvarno su rijetke osobe s patološkom ljubomorom.
Kod njega ti je ipak nešto smetalo, unosilo nemir.
Možda neka njegova karakterna crta koja je stalno izazivala sumnju.
Imao je nešto što tebi nije pasalo - i to je to.
Postoje ljudi čije nas postojanje umiruje na svim razinama, na nas djeluje blagotvorno. Po mome mišljenju, takve osobe trebamo birati da bi nam život bio raj, a ne pakao.

Karakterna crta "švrljanja" okolo
Zezam se ali mislim zapravo da ako nema opravdanog razloga za sumlju u partnera, da nikakvom karakternom crtom ne možemo opravdati sumlju koju očito možemo nazvati patološkom ako prelazi neke granice.
Patološke ljubomore možda jesu rijetke u onom ekstremnom obliku ali u onom blažem mislim da ih ima više nego što mislimo.
A gle ako ne postoji neopravdana sumlja to jest patološka onda nije ni bitno da biramo ljude koji djeluju smirujuće.Ili nas vara ili nas ne vara,nema trećeg.
Drugim rječima može nas varat i osoba koja djeluje potpuno smirujuće,čak msilim da je to i češći slučaj.

[nemam pojma]

666i999 kaže:

(svjesna kakav sam zivot imala).

A jadna ti, morala si naučiti kuhati i usisavati, brat te nije štitio, šmrc šmrc. Nemaš ti pojma kakav život djeca imaju pa poslije ne budu patološki ljubomorni. Tvoj problem nema veze sa roditeljima, tvoj problem je u tvojoj glavi. Od djetinjstva ti želiš nešto drugo - roditelji se nisu ponašali prema tebi kao prema nekoj drugoj djeci, brat nije bio kao neka druga braća...sad si preslikala to na dečka - želiš da se ponaša drugačije, onako kako si ti sebi zamislila da treba.
I imaš klasični izgovor - kod psihijatra se samo priča i uzimaju pare, bla, bla.

Ako stvarno, iskreno, želiš promjenu svog problematičnog ponašanja, potraži stručnu pomoć. Ako samo tvrdiš da želiš da vratiš tog sirotana, pusti ga na miru, ne uništavaj mu život.

[Etta]

Jooj, Duugi, znam da više ništa ne znam!
Milijun je varijacija na temu.
Mislim da svatko od nas govori iz svoga kuta, na temelju vlastitih iskustava.
Intuitivne osobe mogu namrisati da nešto ne štima, čak i kad sve izgleda u najboljem redu. Netko diže frku bezveze, netko jer se već teško opekao i tako to.
Meni je barometar mir u duši. Kad mi neka osoba to pruži, pružila mi je sve!