Amalgam - otrov u ustima

[Kurtz]

Ljudi, evo zanimljivog članka o štetnosti amalgama i amalgamskih plombi, a stavljam ga "na rub znanosti" jer sam uvidio da na nekim drugim forumima ili podforumima vezanima uz zdravlje zubarski lobi sve odbacuje bez ikakvih dokaza ili činjenica. Da tekst ima smisla, potvrđuje mi i doktor koji se bavi alergijama (u zadnjih par godina imam problema sa zdravljem u vidu alergija - angioedema i urtika) te izliječenju putem magnetske rezonancije, a da bi uopće pristupio tretmanu, uvjerava me da izvadim sve crne (amalgamske) plombe.

Evo teksta autora A. Miletića, malo je duži ali ga vrijedi pročitati.....

A M A L G A M S K E P L O M B E

Budući da amalgamske ispune zubiju nisu estetske, a i vrlo vjerojatno su štetne (iako stomatolozi to još uvijek pobijaju - navodi se u nekim izvorima i do 50% udjela žive u amalg. plombama) lijepo bi ih bilo zamijeniti - ali čime? Kopajući po sastavima materijala koji se navode za bijele zubne ispune (staklenoionomeri, keramički....) piše da sadrže aluminij, fluor i druge toksične metale.

Pitanje: Gdje u ovoj zemlji Hrvatskoj otići da ti jednu vrstu otrovnih plombi ne zamijene drugim otrovom?
Jel tko mijenjao plombe, i da li je našao dostojnu, zdravu zamjenu? Po kojoj cijeni?
Izvan naših granica spominju se tzv. Holistic dentists ili bio-dentists koji navodno imaju protokol sigurnog uklanjanja amalgamskih plombi i ugradnju netoksičnih zubnih ispuna - navodi se materijal imenom Diamondlite.
Izvrstan tekst baš o plombama iz časopisa svjetlost prije nekoliko godina;

Lječnici su izabrali jednu od najpoznatijih otrovnih materija i trajno je ugradili u tijela stotina milijuna ljudi . U prvi mah djeluje kao horor ili priča o dr. Mengeleu. Nažalost, sve je istina. I sve se događa sada . Ako ste bili redoviti u posjetima zubaru zacijelo i sami imate lijepu količinu ovog otrova u ustima. Radi se o amalgamskim plombama. Nesreća je u tome što izgleda da ovakve, naoko bezopasne, plombe stoje u zaleđu mnogobrojnih zdrastvenih problema suvremene civilizacije.

No, krenimo od samog početka: 52% analgamske plombe čini živa, ostatak su bakar, kositar, srebro i cink .
Živa je inače nevjerovatno otrovna za čovjeka . Prema analizi centra za otrove sveučilišta u Tenneseeju, živa je tek malo manje
otrovna od plutonija. Drugim riječima smrtonosna doza je vrlo mala. Nego jeste li kad doživjeli prsnuće živinog toplomjera ?
Živa je vrlo nezgodna, rasprši se u sitne kapljice, pa ju je teško sakupiti u cijelosti. Zavuče se po rupama, među parkete i začas je imaš
posvuda. Onda se sve ne očisti pa djeca pužu po podu i guraju prste posvuda, pa što-šta stavljaju u usta ..... Ako prihvatimo neospornu činjenicu da je živa otrov, treba li bježati od činjenice da takav otrov, ugrađen u zube, može značiti samo put prema nevoljama ?
Ali, medicina se često svađa sa logikom, pa je i dugogodišnja zabluda preživjela sve do danas.
Amalgami su ušli u upotrebu prije skoro 200 godina. Kako je njihova cijena znatno niža od cijene zlata (koje se tada najčešće koristilo). Cijelo pitanje dobilo je snažnu socijalnu notu, jer "srebrne" plombe mogli su si priuštiti i siromašni. Zbog toga se na toksičnost brzo zaboravilo. Začudo, zaborav traje još i danas. Još više neka zubarska udruženja strogo zabranjuju svojim članovima iznošenje bilo kakvih informacija protiv amalgama, čak i pod prijetnjom gubitka licence za rad . Amalgamske plombe su najčešće zubna punjenja
pa ne treba širiti paniku bez obzira na argumentaciju . Oni ne vide u amalgamima ništa sporno, dokazi su više smiješni nego realni. Prema tim mišljenjima živa unutar amalgamskih plombi postaje inertna. U kombinaciji sa drugim metalima u spoju ostaje na neki čudan način
"zaključana ", pa njena toksičnost neče doći do izražaja.
Priznaje se doduše da se vrlo male količine žive možda ipak oslobađaju, a rijetke i slabe alergijske reakcije javljaju se samo kod najosjetljivijih ljudi. No realnost je sasvim drugačija, jer je glavno pitanje što se događa sa živom i njezinim spojevima u organizmu kroz dulji tj, trajni period.
Živine pare iz amalgamskih plombi stalno se oslobađaju, 24 sata dnevno. Već obično žvakanje amal. zubima povećava količinu živinih para u usnoj šupljini 6 puta. To je velika i opasna koncentracija, i da ne bude zabune, živine pare sadrže istu tu živu. Možda će se jednog dana i moći "zaključati", ali sada znamo da se 90% ovih para vrlo lijepo apsorbira, većinom u plućima. U roku od 10 minuta, 30% ove plućne žive završi u krvi i udaljenim organima. Cirkulacijom se taloži i u mozgu, što je naročito opasno. Tu će ostati godinama. Uz to, pet metala prisutnih u amalgamu, dolazi u interakciju, tvoreći 16 različitih korozivnih spojeva. I oni se pohranjuju na različitim lokacijama.

Moglo bi se reći da živa iz am. plombi nagriza i samu srž imunološkog sustava. Ništa čudno ako se prisjetimo da je živa po otrovnosti prva iza plutonija. Dakle, imunološki sustav sadrži vrlo važne T-limfocite i B-stanice. Od brojnih podvrsta T-limfocita, navjvažniji
su oni s oznakom T4. Zovu ih "pomagači", a zadatak im je identifikacija svega onoga što ugrožava opstanak. Stanica raka, među ostalim. Bez njihovog obilježavanja, B-stanice (ubojice) ne mogu eliminirati napadače (u slučaju aids-a , B-stanica ima sasvim dovoljno za uništavanje prijetećih virusa, ali stanica T-limfocita nedostaje), što rezultira razmahom širokog spektra infekcija......

[Kurtz]

........
Povezanost amalgama i količine T-limfocita je dokazana. Tako su u okviru Californijskog instituta ispitali obrambene snage jednog mladića sa 6 amalgamskih plombi. Dakle 47% svih njegovih limfocita činili su T- limfociti. Nakon što su mu sve živine plombe uklonjene,
T-limfociti su narasli na impresivnih 73% (porast od preko 50%). Očito da je živa u ustima ozbiljno žarište, daleko ozbiljnije nego
mnogi pretpostavljaju. Štoviše jedan drugi istraživač iz Colorada, Hal Huggins, napisao je i knjigu na tu temu pod naslovom "Sve je u vašoj glavi". Prema ovom izvoru porast T-limfocita nakon uklanjanja amalgama doseže impresivnih 100- 300%. To bi moglo značiti da živine plombe sudjeluju u pojavi ili pogoršanju alergija, multiple skleroze pa čak i leukemije. Leukociti kod bolesnika s leukemijom nerijetko se normaliziraju nakon pažljivo izvedenog uklanjanja amalgamskih plombi. Trudnice su posebno ugrožene. Živa iz amalgama
plombi trudnica vrlo brzo će prijeći na fetus, htjeli to ili ne. Konkretno tri dana nakon ugradnje amalgama, živa se pojavljuje u krvi fetusa i amniotičkoj tekućini. Nakon 15 dana otrov je već prisutan posvuda u placenti, jetri, bubrezima . . . . Čak i u mozgu ! Koncentracija je direktno ovisna o broju amalgamskih plombi kod majke. Mnoge novorođene bebe zatrovanije su od majki. U majčinom mlijeku ima 8 puta više žive nego u majčinoj krvi. Čišćenje ženskog tijela odvija se na način koji bi najmanje poželjeli. Incident u Iraku, u kojem su majke bile izložene metilnoj živi iz kontaminirane hrane, pokazao je svu ozbiljnost problema. Djeca nesretnih majki imala su
ozbiljne moždane probleme, manji opseg glave, zakašnjeli mentalni, motorički i govorni razvoj, kao i pretjerane reflekse.

Živine pare pomiješane sa slinom dolaze u želudac gdje se spajaju sa solnom kiselinom (zbog toga trpi probava i hrana naprosto počinje gnjiliti, uz žgaravicu, nadimanje, začepljenost i dr. ) i reakcijom nastaje živin klorid (ovaj spoj koristi se inače u medicini za uništavanje bakterija). Ovdje napada brojne korisne bakterije u crijevima, čime se narušava ravnoteža crijevne imunoflore.
Općenito candida se teško liječi bez uklanjanja žive iz usne šupljine . Znate što se još dešava? Bakterije su vrlo prilagodljive , pa će brzo postati otporne i na živu. Ali i na antibiotike. Novonastale superbakterije već su svakodnevna pojava. Po bolnicama je sve više neizlječivih varijanti nekad izlječivih bolesti.

Nekada se smatralo da najveći utjecaj na nastanak Alzheimerove bolesti ima ima aluminij (po pitanju aluminija naručito su opasna kozmetička sredstva protiv znojenja). No ispostavilo se da je živa još opasnija, pri analizi mozga pacijenta umrlih od Alzheimera, koncentracija žive je uvijek najveća od svih elemenata u tragovima. Istovremeno uočava se manjak cinka i selena.
Cink i selen pomažu tjelesnoj obrani protiv teških metala . No selen isto tako čuva organizam od slobodnih radikala, za koje se sumnja da imaju veliku ulogu pri nastajanju tumora. Više žive znači manje selena uz rizik za nastanak kancerogenih tvorbi.

Osjećate li strah od srebrnih plombi? Dali vam se gade? Želite li ih odstraniti?
Polako, brzanje vam može stvoriti samo nove neugodnosti, još veću emisiju otrova i još veće zdravstvene smetnje. Ukoliko smatrate da vas amalgamske plombe čine bolesnim (a naručito ako tretmani protiv bolesti otkazuju jedan za drugim), pokušajte prvo s ispitivanjem reakcije na metale. Ona je različita od čovjeka do čovjeka. Osim toga svaka živina plomba trebala bi biti ispitana sa milivolt ampermetrom. Najviše negativno nabijene valja ukloniti prve. Pomoću DMSA moguće je utvrditi stupanj zatrovanosti živom. Nakon što ispitivanja ukažu na opravdanost zamjene plombi, potrebno je organizam adekvatno pripremiti . Individualno određen program prehrane sa dodatkom selena i vitamina provoditi barem dva mjeseca prije izmjene, za kompletnu detoksikaciju uzimati antioksidanse (Active-H) te prijeći na svježu i organski uzgojenu hranu. Upozoravam da grickalice te sva druga slana, kisela i vruća hrana naručito pojačavaju
isparavanje žive. Eventualna začepljenost crijeva mora biti izliječena jer živa zaostaje u starom izmetu pa dolazi do ponovnog "usisavanja" u tjelesne tokove. U većini svjetskih klinika liječenje se provodi koliko toliko na prirodan način (a svakako na način koji je manje toksičan u odnosu na postupke u klasičnim bolnicama) a i ne počinje se dok stanje u usnoj šupljini po pitanju žive nije sanirano.
Podrazumijeva se da zamjenu plombi nećete povjeriti bilo kome. Kako je ovaj postupak kod nas još uvijek dosta rijedak pravog
stručnjaka sa adekvatnim iskustvom teško je pronaći . Ali kvazistručnjak vam može napraviti pakao ako se protokol ne poštuje
u potpunosti. Tijekom zamjene usta su puna amalgamskih krhotina i živinih para, od kojih bi se mogli ozbiljno razboljeti. Upravo taj segment je najvažniji. Novu kontaminaciju treba svesti na minimum. Zamjenu ne treba shvatiti kao nedužno plombiranje, nego kao vrlo ozbiljan zahvat, gdje se doslovno kroji zdravstveni karton. Porazgovarajte sa zubarom o specijalnim mjerama koje namjerava primjeniti.
Srećom sve više zubara koji imalo drže do svog renomea, ne koristi više amalgamske plombe. Danas postoji više od 100 različitih zamjenskih materijala za punjenje koji su superiorniji po trajnosti, funkcionalnosti i izgledu. Naravno nisu svi pogodni za svakoga zbog mogućih imunoloških reakcija. Sam vrh kvalitete čine novi bio materijali, koji doslovno obnavljaju zub, odnosno ne služe samo kao plastično punjenje. Zna se da takve plombe znače uklanjanje velike količine zubne mase čak i kod malih karijesa . Tako napunjen zub
podložan je daljnjem kvarenju, lomu i općem propadanju. Jeste li razmišljali koliko većih ili manjih otpadaka od plombiranja naprosto nesvjesno progutate?

Zapravo zašto kalkulirati sa živom?
Sve je kristalno jasno, iako će vas zubarski lobi možda uvjeravati u apsolutnu neškodljivost. Treba imati vraško umijeće da se nekog uvjeri kako živa, trajno smještena unutar usta, može biti bezopasna.

[Kurtz]

Eto, da vam iznesem svoj stav. Ima puno logike u cijelom tekstu i mislim da su podaci zastrašujući; jedino ne mogu naći točan podatak koliko točno žive u postocima ima u amalgamu, ali mislim da i najmanja količina uzrokuje probleme i bolesti (kao i pokvareni zubi - sa šupljim korijenskim kanalima). Crna plomba sadrži otrovnu živu koja po logici kemije i fizike ne može konstantno biti neaktivna u amalgamskom spoju već se s vremenom na ovaj ili onaj način otpušta u okolinu (probava, pluća / krvotok), a na sve to vežu se i galvanske struje koje se uvijek javljaju kod međusobnog dodira dva metala.

Halo ljudi, nema nitko komentara? Zar niste potaknuti na razmišljanje i raspravu o ovom vrlo bitnom problemu? Garantiram da većina ljudi u svojim ustima ima minimalno 1 crnu plombu. Da li imate zdravstvenih atipičnih tegoba?

[mukotrpak]

Kurtz kaže:

Halo ljudi, nema nitko komentara? Zar niste potaknuti na razmišljanje i raspravu o ovom vrlo bitnom problemu? Garantiram da većina ljudi u svojim ustima ima minimalno 1 crnu plombu. Da li imate zdravstvenih atipičnih tegoba?

Ne. Mene u stvari čudi zbog čega zubari insistiraju na epoksidnim plombama kad su amalgamske bolje. U stvari, nema mjesta čuđenju. Amalgam je jeftin a epoksi skup. U interesu im je ugraditi skuplji materijam i masno naplatiti.

[Kurtz]

mukotrpak kaže:

Ne. Mene u stvari čudi zbog čega zubari insistiraju na epoksidnim plombama kad su amalgamske bolje. U stvari, nema mjesta čuđenju. Amalgam je jeftin a epoksi skup. U interesu im je ugraditi skuplji materijam i masno naplatiti.

To ti tvrdiš, da su amalgamske bolje, gdje to piše? U kupusovom listu? I nisu sve bijele plombe na epoksi bazi (a očito da nisi niti pročitao članak!).

Evo, iz vlastitog primjera - u donjoj sedmici sam 80'ih (83.-84.) ugradio kod privatnog stomatologa bijelu plombu i izdržala je skoro dvadeset godina. 2003 mi se oskvrnula i išao sam kod službenog (državnog) stomatologa da mi to popravi.
On mi je očistitio zub od stare plombe i stavio mi amalgamsku. Nakon nepunih pola godine plomba mi je ispala, brate mili, kao puščano zrno u ustima. Opet mi je očistio zub i stavio novu plombu, kao ne može vjerovat i bla bla.... Opet nakon nekog vremena ispada mi i ova plomba prilikom jela, naravno da ne kažem da sem je progut'o i posr'o i skoro razbio WC školjku.
Naravno da sam popizdio, otišao kod privatnika i čovjek mi je (krajem 2005.) ugradio bijelu plombu, ne znam koji materijal, ali je rekao da je neki najnoviji. Eto ljudi, sada žvačem četvrtu godinu bez problema.
Ali od svega toga mene više muči koliko sam provario žive i živinih spojeva iz te dvije amalgamske svježe plombe.

[mo_]

FDA Reluctantly Admits Mercury Fillings Have Neurotoxic Effects on Children

http://www.naturalnews.com/024993.html

[mukotrpak]

Polimerne plombe se pri izlaganju UV svjetlu (proces polimerizacije) prvo stisnu pa zatim rašire. Pri stiskanju mogu nastati pukotine između zuba i plombe dovoljno velike da ulaze bakterije.