Kako objasniti roditeljima da ne želim ženu i djecu?

[TheAria]

drumforce kaže:

I što sad ako odbijam bilo kakav suživot? Valjda imam pravo živjet kako hoću.

Naravno da imaš pravo živit život kakav želiš, a tvoji roditelji imaju pravo na svoje mišljenje vezano za taj tvoj odabir.

U EU je 30% samačkih kućanstava, znači svi su oni nenormalni po vama.

Nema teoretske šanse da od tih 30% kućanstava svi oni žive život odbijajući ikad imat ikakvog partnera. Jedno je biti samac ne svojim odabirom i kao većina na zapadu orijentirat se karijeri i imat poteškoća sa ostvarivanjem dugotrajne veze, a nešto sasvim stoto je želit do kraja života biti sam.

Loonie. kaže:

Nema kod tih roditelja ni traga nesebičnosti. Oni žive samo za sebe i žele da i njihov sin živi samo za njih.

Tako je. Njegovi vlastiti roditelji sebično žele da im sin ima životnu družicu ili družbenika. Zamisli! Pa pizda im materina

Kladim se da ga tupe s tom ženidbom samo zato jer znaju da nema šanse da se desi.

kakve ti to roditelje imaš ili s kakvima si dolazila u kontakt pa ti ova ideja igdje u mozgu pluta? Roditelji vlastito dijete namjerno podjebavaju, samo zato što znaju da nema šanse da im se sin skrasi i to im čini neizmjernu sreću i zadovljstvo?? Really?

drumforce kaže:

Ne vidim distinkciju između pojmova ne mogu i ne želim, jer ono što ne mogu to ujedno ni ne želim i obrnuto.

Ako ti rječnik nije pri ruci, onda ti evo primjer pa možda uvidiš distinkciju. Ja želim izgledati kao Bar Rafaeli ili tako neka manekenka, ne znači da to mogu. Želim provesti vikend na Baliju, ne znači da to i mogu.
Mogu spavati sa različitim muškarcima, ne znači da to i želim.
Mogu se obojati u crno, ne znači da to i želim...

And so on, so on..

[drumforce]

Ono što mogu, to i želim. Ono što ne mogu/ne smijem/nemam utjecaja to ni ne želim.

[TheAria]

Možeš si i odsjeć jaja. Želiš li to??

[drumforce]

Namjerno sigurno ne mogu.

[TheAria]

Nemojmo sad pretjerivat i banalizirat. Svašta čovjek može sebi napraviti, al pitanje je da li želi..Svašta može napraviti i drugom biću pitanje je želi li..

Sigurno možeš i nabiti nogom mačića na cesti, želiš li to?

[drumforce]

To isto spada u kategoriju ne mogu/ne smijem (kažnjivo je zakonom)

[TheAria]

Nije kažnjivo zakonom nabit mačku kad te nitko ne vidi ili zgazit zeca ili kornjaču...nije kažnjivo izvršit samoubojstvo, to isto većina nas može, ali ne želi..
I ostale, malo banalnije stvari. Možeš pustit kosu/obrijat glavu-pitanje je da li to želiš. Možeš se ne prat danima ili ne prat zube uopće, pitanje je da li želiš. Možeš ne mijenjat čarape, želiš li to?

Ne možeš živit ko ekipa u Buckinghamu, pitanje je da li to ne želiš? (ovo je samo primjer, umetni bilo koji drugi financijski potkovan idol) and so on..

Možemo ovako do sutra..znaš da sam u pravu Inače ne bi bilo razlike u riječima MOGU i ŽELIM-to što ti sebe tješiš da stvari koje ne možeš dobiti/imati/ostvariti su ujedno i one koje ne želiš, ne znači da nema distinkcije

[Loonie.]

TotallyAria kaže:

Njegovi vlastiti roditelji sebično žele da im sin ima životnu družicu ili družbenika.

Sama činjenica da oni žele nešto u njegovom životu je sebična. To nije njihov život i nemaju po tom tuđem životu što kopati niti ga planirati.

Kao drugo, žele nešto što je on izričito rekao da ne želi. Znači da žele protiv njegove volje. Prisiljavaju ga da bude ono što nije i da živi život koji ne želi živjeti zato jer oni žele točno onakvog sina kakvog su oni zamislili i odbijaju prihvatiti onog kojeg imaju. To je sebično. I ne samo sebično, nego i neodgojeno i bezobrazno.

TotallyAria kaže:

Roditelji vlastito dijete namjerno podjebavaju, samo zato što znaju da nema šanse da im se sin skrasi i to im čini neizmjernu sreću i zadovljstvo?? Really?

Nisam nigdje rekla da im to čini sreću i zadovoljstvo, to si ti dodala. Nisam rekla ni da ga podjebavaju. I to si ti dodala. O "namjerno" bi se isto dalo diskutirati, ali to je više za psihologiju.

[Bam Bee]

Možda je i njegove roditelje netko natjerao na brak, ili su ostali u braku radi forme pa sad zašto bi njemu bilo dobro kad ni njima nije bilo Onako, nekakva nepomirenost s vlastitom nesrećom.

Eh da, i što s činjenicom da im je on više puta morao ponoviti svoju odluku? Nije valjda da se nema o čemu drugome pričati na tim okupljanjima od upiranja prstom u vlastitog sina?

[drumforce]

Ignorirat ću ih onda. Moraju prestati jednog dana jer će to inače biti patologija.

[seskal]

kod mene u zgradi još uvijek funkcioniraju svega tri braka. u biti, ne znam koliko funkcioniraju, ali bar su na okupu. u jednom su tek vjenčani mlađi par, u drugom blago zaostali krkani čiji brakovi obično potraju iz navike, a o ovima iz trećeg nemam mišljenje jer ih rijetko viđam. znam samo da nemaju djecu. ostatak otpada na razvedene žene i par samaca među kojima je također jedan koji je bio u braku, te dvoje babetina koje će očito morati doživjeti "nezgodu" na stubama kako bi mi prestale zatrpavati kat svojim jebenim cvijećem. i moji bi ušli u tu statistiku da još uvijek žive tu, s obzirom da su također odavno rastavljeni, a s ocem nemam nikakav odnos već desetak godina.

u zgradi koja je odmah uz moju znam dvoje razvedenih, dok ostale ne poznajem. vjerojatno je i tamo slična situacija, ali nema smisla nagađati. the point is, svi su se oni 'voljeli' i svi su oni smatrali da su dorasli zadatku, kad ono potpuni debakl. a kad se nađe osoba s dovoljno samokritike da si prizna da nije za nešto niti je spremna upuštati se u to nešto reda radi, ispada da je to nešto negativno, neprihvatljivo (za neke, no, u ovom slučaju za njegove starce).

ako išta, društvo bi daleko bolje stajalo kad bi neki ljudi bili sposobni sami sebi priznati da nisu za sve i sve uključene poštedjeti posljedica; konkretno u brakovima su to djeca kao najranjivija skupina. samokritika nije ništa negativno niti je sramota priznati da ti nešto ne ide. sve je za svakog i svi su za sve su mi daleko iritantniji i štetniji stavovi.

[north wind]

drumforce kaže:

Ignorirat ću ih onda. Moraju prestati jednog dana jer će to inače biti patologija.

Pa samo im reci da što te više pile sa tom ženidbom, da ćeš se to kasnije oženiti.

[Bam Bee]

drumforce kaže:

Ignorirat ću ih onda. Moraju prestati jednog dana jer će to inače biti patologija.

Ma da se i oženiš... To je ona sorta ljudi koja i dalje upreže. Nećeš ih zadovoljiti nikada! Što se prije pomiriš s tim, lakše ćeš živjeti

[Lord Byron]

Stegovnica kaže:

Neka me kazne, ja sam spremna podnijeti zrtvu samo za tvoje dobro

To nije nikakva "žrtva za njegovo dobro", nego tvoj bezgranični ego-trip u kojemu si, ovako na daljinu, ne samo uvjerena da ti je savršeno jasno u čemu je autorov problem (iako je, u uobičajenoj forumskoj maniri, opisao samo djelić cijele priče), nego i da on jednostavno mora živjeti onako kako ti smatraš da bi trebao.

U neku si ruku savršeno poslužila na topicu - zorno si pokazala mehanizam po kojemu funkcioniraju autorovi roditelji.

OT: u čovjekovoj je naravi da, netko dulje, netko kraće, idealizira svoje roditelje. Spoznaja da su naši roditelji - gle čuda! - vrlo nesavršena bića, dio je odrastanja. U ovome slučaju (BTW, ne tako rijetkom slučaju) roditelji iskazuju ne samo nezadovoljstvo što potomak ne živi na način na koji oni smatraju da je jedini ispravan, nego vjerojatno i osjećaj krivice zbog roditeljskog "neuspjeha".

Na autoru je da odabere, i potom dosljedno provodi, jedan od tri moguća scenarija - odabir ponajprije ovisi o tome u kojoj su ga mjeri roditelji uspjeli indoktrinirati upravo #Stegovnica-filozofijom "mi smo se žrtvovali za tvoje dobro":

- scenarij "pognute glave": šutjeti i trpjeti u nadi da će proći samo od sebe. Naravno da neće proći. Naravno da će se, ako već nije, proširiti na sve moguće aspekte života i popis onih koji nisu po njihovoj volji.

- scenarij "zdravoga razuma": u nekoj situaciji u kojoj su svi hladnih glava, mirno objasniti roditeljima da živi svojim životom, da mu njihove rečenice o tome kako bi njegov život morao izgledati jako smetaju, da te rečenice jako opterećuju njihov odnos i da ih moli da s tim rečenicama prestanu - u protivnom će se "obiteljska okupljanja", pri kojima mu sipaju tibimorao-rečenice, prorijediti ili ukinuti. Naravno, podrazumijeva se spremnost na držanje riječi o prorjeđivanju ili ukidanju (što opet ovisi o razini indoktriniranosti mi smo se žrtvovali, a vidi kako nam vraćaš nakon svega što smo učinili za tebe, uzdah, uzdah, suza, suza...-rečenicama).

- scenarij "trolanje": objasniti roditeljima da autorova generacija ionako neće imati mirovine jer ih neće imati tko zaraditi, da će, nastave li zajebavati, i oni ostati bez ikoga da ih vozi u bolnicu i da se, ako im je dosadno u životu, prime rješavanja sudokua, vezenja goblena ili se učlane u kakav swingerski klub.

[Stegovnica]

kokicha kaže:

Neprocjenjivo je kad čovjek osjeća sreću i zadovoljstvo sam sa sobom. Druga osoba neće tvoje unutarnje nezadovoljstvo pretvoriti u sreću.

Da i? gdje sam ja rekla da te druga osoba moze usreciti ako si nezadovoljan sam sa sobom? Ali bas mislim da osoba koja je nezadovoljna sama sa sobom tesko moze voljeti drugu osobu. Kako ces voljeti nekoga ako sebe ne volis

Lord Byron kaže:

To nije nikakva "žrtva za njegovo dobro", nego tvoj bezgranični ego-trip u kojemu si, ovako na daljinu, ne samo uvjerena da ti je savršeno jasno u čemu je autorov problem (iako je, u uobičajenoj forumskoj maniri, opisao samo djelić cijele priče), nego i da on jednostavno mora živjeti onako kako ti smatraš da bi trebao.

Pa sam je rekao da nije sposoban dati ljubav drugoj osobi vec samo primati, evo citirat cu ti: drumforce kaže:
"Nisam u stanju davati ljubav nego samo primati.". A definicija emocionalno hendikepirane osobe je da je to osoba koja ne zna ispoljavati osjecaje ili ih ispoljava jako rijetko i slabo. I sto sam ja sad kriva
Ako se covjek osjetio uvrijedjenim ja se ispricavam , nije mi bila namjera uvrijediti. Mozda sam ja to sve krivo shvatila.

Lord Byron kaže:

U neku si ruku savršeno poslužila na topicu - zorno si pokazala mehanizam po kojemu funkcioniraju autorovi roditelji.

Hvala

Lord Byron kaže:

Na autoru je da odabere, i potom dosljedno provodi, jedan od tri moguća scenarija - odabir ponajprije ovisi o tome u kojoj su ga mjeri roditelji uspjeli indoktrinirati upravo #Stegovnica-filozofijom "mi smo se žrtvovali za tvoje dobro":

to sto sam napisala je vise manje bila sala jer mislim da je velika vjerojantost da se autor zapravo sali sa svima nama............do tog zakljucka me posebno naveo njegov dio posta u kontekstu ljubavi: Ja sam recimo zaljubljen u filmsku i glazbenu umjetnost.

[mantisa]

Stegovnica kaže:

to nije njegov vec njihov problem.........sto je on kriv sto oni ne prihvacaju njegov izbor

Ne moras biti lud da ides k psihijatru.............emocije su isto psihicka stvar i mozes normalno funkcionirati u zivotu bez njih ali steta je da ih nemas tj autor ih vjerojatno ima ali ih ne zna ispoljiti ....u Americi masu ljudi ide k psihicu, to im jednostavno ispusni ventil da sagledaju zivot i svoje osjecaje, ne znaci da ne funkcioniraju kako spada

Ja mislim da ti trebas psihijatru jer ne znas natjerat moza da vise radi po kuci i btine za djecu.
Mislim da to nije normalno.

[Lord Byron]

Stegovnica kaže:

Pa sam je rekao da nije sposoban dati ljubav drugoj osobi vec samo primati

I što te boli krasni nježnik za to što je rekao?

Čovjek je došao i požalio se da ga boli zub, a ti mu objašnjavaš kako mu je frizura grozna i da jednostavno mora promijeniti namještaj u dnevnom boravku.

[Leteća]

Lord Byron kaže:

- scenarij "trolanje": objasniti roditeljima da autorova generacija ionako neće imati mirovine jer ih neće imati tko zaraditi, da će, nastave li zajebavati, i oni ostati bez ikoga da ih vozi u bolnicu i da se, ako im je dosadno u životu, prime rješavanja sudokua, vezenja goblena ili se učlane u kakav swingerski klub.

Ovo.

I začiniti nabijanjem osjećaja krivnje što su ga uopće pravili u tako grozan svijet.

[drumforce]

Jesam hladan prema ljudima ali nisam u potpunosti emocionalno hendikepiran.
Naježim se na dobru pjesmu, zaplačem na tužan film.
Nisam robot (još).

Distanca od prisnosti prema ljudima mi je samo pomogla u životu da postanem jači.

[Lela O.]

drumforce kaže:

Jesam hladan prema ljudima ali nisam u potpunosti emocionalno hendikepiran.
Naježim se na dobru pjesmu, zaplačem na tužan film.
Nisam robot (još).

Distanca od prisnosti prema ljudima mi je samo pomogla u životu da postanem jači.

Ne znam jesam li ikad čula gluplju rečenicu od ove o distanci. A često je čujem.
Možeš li mi molim te navesti gdje se očituje ta jačina u čovjeku? U tebi?