Što je filozofija?

[LNP20]

LudaPtica kaže:

Jest, kao što je i Eiffelov toranj mrkva. Zar nije to područje logike?
Hip hop (a što je to zapravo) može biti nečija životna filozofija.

Filozofija kao način življenja, način mišljenja? Velik dio ljudi misli jedno, a zapravo prakticira drugo. U isto vrijeme (netočno) smatraju da rade ono što misle. Nismo li svi mi filozofi?

Hip hop, ili bilo ša drugo, može biti nečija životna filozofija, no
to tu individuu ne čini automatski filozofom. Ona samo slijedu
životnu filozofiju, pri tome je previše ne propitujući, povodeći
se već unaprijed datim životnim obrascima. Filozof je onaj koji
ili konstantno propituje ili novu filozofiju stvara, pri čemu to
dvoje predstavlja blisko povezane stvari.

Da se bolje to shvati, možemo per analogiam reći da čovjek koji
samo vozi auto nije istovremeno proizvođač auta ili automehaničar,
makar promjenio možda tu i tamo ulje, gumu, napunio benzin itd.,
kao što i sljedioc određene životne filozofije ipak tu i tamo unese
koju minornu promjenu u filozofiju koju si prilagođava. No, to ga
samo po sebi ne čini filozofom.

geza kaže:

Mi ćemo svi biti filozofi tek onda kada SVI budemo poznavali i ispravno interpretirali cjelinu.

Također, s ovim se nipošto ne slažem. Filozofija je otvoreni dijalog
uz tek ponekad diskurzna pravila, kao npr. koristimo li se u raspravi
diskurzom kontinentalne ili analitičke filozofije. Postavljati uvjet da
filozof može biti samo onaj koji se isključivo bavi makroteorijom,
i to "začudo" one tipa kojom se ti baviš, pri čemu se drži "ispravne"
interpretacije, i to "začudo" one koje pripada tebi, to je ravno
ukidanju filozofskog dijaloga i besramnom nametanju vlastitoga
viđenja koje se mora dogmatski prihvatiti ne bi li se postalo
filozofom.

[geza]

LNP20 kaže:

Hip hop, ili bilo ša drugo, može biti nečija životna filozofija, no
to tu individuu ne čini automatski filozofom. Ona samo slijedu
životnu filozofiju, pri tome je previše ne propitujući, povodeći
se već unaprijed datim životnim obrascima. Filozof je onaj koji
ili konstantno propituje ili novu filozofiju stvara, pri čemu to
dvoje predstavlja blisko povezane stvari.

Da se bolje to shvati, možemo per analogiam reći da čovjek koji
samo vozi auto nije istovremeno proizvođač auta ili automehaničar,
makar promjenio možda tu i tamo ulje, gumu, napunio benzin itd.,
kao što i sljedioc određene životne filozofije ipak tu i tamo unese
koju minornu promjenu u filozofiju koju si prilagođava. No, to ga
samo po sebi ne čini filozofom.




Također, s ovim se nipošto ne slažem. Filozofija je otvoreni dijalog
uz tek ponekad diskurzna pravila, kao npr. koristimo li se u raspravi
diskurzom kontinentalne ili analitičke filozofije. Postavljati uvjet da
filozof može biti samo onaj koji se isključivo bavi makroteorijom,
i to "začudo" one tipa kojom se ti baviš, pri čemu se drži "ispravne"
interpretacije, i to "začudo" one koje pripada tebi, to je ravno
ukidanju filozofskog dijaloga i besramnom nametanju vlastitoga
viđenja koje se mora dogmatski prihvatiti ne bi li se postalo
filozofom.

Nemoj se nipošto ni slagati jer očigledno misliš da je filozofija pričanje pričica jedan drugom ( dijalog ) dok je filozofija umnost o cjelini ili je umnost cjeline. Ne postoje više nikakva PRAVILA, a ponajmanje diskurziva, osim jednog PRAVILA koje se zove komplementarno polarna valna percepcija postojanja - svijeta i u tom i takvom svijetu poznavanje MATRICE postojanja. Tu tek nema ni zrnca subjektivne filozofije dok u dijaloškoj filozofiji ima, već temeljem činjenice, da razgovor vode dva subjektivna bića.
Filozofija se dakako bavi s makro spoznajama ( teorijama ) ali isto tako se bavi i s mikro spoznajama ( teorijama ) u konceptu UNIVERZALNE FILOZOFIJE, a ne u konceptu " filozofskog pogleda " filozofa.
Dogmatika u filozofiji je anti dogmatika tako da onaj to odbija dogmu ( aksiom ) je zapravo dogmatik, a ne onaj tko poznaje dogmu, na primjer dogmu biologije, fraktalnu, svemirsku ili ljudsku dogmu - aksiom .
Nravno svatko pa tako i ti možeš misliti kako hoćeš, što hoćeš, uživati u filoofiji koju imaš u svojoj glavi, pa tako i ja imam " svoju " veličanstvenu FILOZOFIJU ISHODIŠTA o kojoj filozofi još uvijek vrlo malo znaju. Šteta.

[LNP20]

geza kaže:

Nemoj se nipošto ni slagati jer očigledno misliš da je filozofija pričanje pričica jedan drugom ( dijalog ) dok je filozofija umnost o cjelini ili je umnost cjeline. Ne postoje više nikakva PRAVILA, a ponajmanje diskurziva, osim jednog PRAVILA koje se zove komplementarno polarna valna percepcija postojanja - svijeta i u tom i takvom svijetu poznavanje MATRICE postojanja. Tu tek nema ni zrnca subjektivne filozofije dok u dijaloškoj filozofiji ima, već temeljem činjenice, da razgovor vode dva subjektivna bića.
Filozofija se dakako bavi s makro spoznajama ( teorijama ) ali isto tako se bavi i s mikro spoznajama ( teorijama ) u konceptu UNIVERZALNE FILOZOFIJE, a ne u konceptu " filozofskog pogleda " filozofa.
Dogmatika u filozofiji je anti dogmatika tako da onaj to odbija dogmu ( aksiom ) je zapravo dogmatik, a ne onaj tko poznaje dogmu, na primjer dogmu biologije, fraktalnu, svemirsku ili ljudsku dogmu - aksiom .
Nravno svatko pa tako i ti možeš misliti kako hoćeš, što hoćeš, uživati u filoofiji koju imaš u svojoj glavi, pa tako i ja imam " svoju " veličanstvenu FILOZOFIJU ISHODIŠTA o kojoj filozofi još uvijek vrlo malo znaju. Šteta.

Pozitivizam i korištenje fizičkih principa za objašnjenje
društvenog svijeta već je odavno prevaziđen u društveno-
humanističkim znanostima. Ne postoji tako nešto kao
objektivnosti pri opisivanju ljudske spoznaje, čovjek
je uvelike društveno-kulturalno uvjetovano biće te
kulturna antropologija/etnologija, tih 130 godina ša već
postoji, kroz mijene od pozitivističke, naturalističke,
strukturalističke pa i današnje post-strukturalističke,
fenomenološke i neorealističke paradigme nije uspjela
iznaći zajednički nazivnik za tako nešto kao univerzalnost
ljudske spoznaje. Sve ša je smatrano nađenim, pokazalo
se višestruko pogrešnim, i to kroz stotine i stotine istraživanja
iz prvoga lica kako u drugim društvima, tako i u vlastitom,
pokazavši da je i ono ša smatramo homogenim cijelinama,
poput zajednice jednog mjesta zapravo heterogeno polje
kojima ordinira različiti niz spoznaja, a u tome smjeru
nastavljaju i današnji Kulturalni studiji.

Druga stvar je da značaj današnjih društveno-humanističkih
znanosti je da se uvelike teži angažiranosti i društvenoj kritici
ukazivanjem na hijerarhijske odnose moći i potlačivanja
u današnjem svijetu. Stoga, filozofija ne služi za imanje
u glavi ili hvaljenje nego za kritički odnos prema svakodnevnici,
a traženjem ukinuća toga traži se da se filozofija vrati
na razinu idealističkih natlapanja. A kao prvo, ne vidim
praktičnost društvene primjene takve teorije pri kritici
statusa quo, dok je druga stvar da ne objašnjava
pojavu homoseksualnosti te implicitno sadrži poruku
da se radi o neprirodnim vezama, pri čemu ne samo
da ne kritizira odnose moći i nametnutih reprezentacija,
nego ih čak i reproducira.

[geza]

LNP20 kaže:

Pozitivizam i korištenje fizičkih principa za objašnjenje
društvenog svijeta već je odavno prevaziđen u društveno-
humanističkim znanostima. Ne postoji tako nešto kao
objektivnosti pri opisivanju ljudske spoznaje, čovjek
je uvelike društveno-kulturalno uvjetovano biće te
kulturna antropologija/etnologija, tih 130 godina ša već
postoji, kroz mijene od pozitivističke, naturalističke,
strukturalističke pa i današnje post-strukturalističke,
fenomenološke i neorealističke paradigme nije uspjela
iznaći zajednički nazivnik za tako nešto kao univerzalnost
ljudske spoznaje. Sve ša je smatrano nađenim, pokazalo
se višestruko pogrešnim, i to kroz stotine i stotine istraživanja
iz prvoga lica kako u drugim društvima, tako i u vlastitom,
pokazavši da je i ono ša smatramo homogenim cijelinama,
poput zajednice jednog mjesta zapravo heterogeno polje
kojima ordinira različiti niz spoznaja, a u tome smjeru
nastavljaju i današnji Kulturalni studiji.

Druga stvar je da značaj današnjih društveno-humanističkih
znanosti je da se uvelike teži angažiranosti i društvenoj kritici
ukazivanjem na hijerarhijske odnose moći i potlačivanja
u današnjem svijetu. Stoga, filozofija ne služi za imanje
u glavi ili hvaljenje nego za kritički odnos prema svakodnevnici,
a traženjem ukinuća toga traži se da se filozofija vrati
na razinu idealističkih natlapanja. A kao prvo, ne vidim
praktičnost društvene primjene takve teorije pri kritici
statusa quo, dok je druga stvar da ne objašnjava
pojavu homoseksualnosti te implicitno sadrži poruku
da se radi o neprirodnim vezama, pri čemu ne samo
da ne kritizira odnose moći i nametnutih reprezentacija,
nego ih čak i reproducira.

Sa svim se slažem samo ne sa tvojim poimanjem filozofije. No ti misli kako misliš, ali budu siguran da daleko nećeš stići. Ja govorim o univerzalnim spoznajama koje su evidentne, ka na primjer, govorim o univerzalnosti genetičke kodne matrice za sav živi svijet na Zemlji, a vjerojatno i u svemiru. Govorim o univefrzalnosti tetraedra kooji zasigurno vrijedi i za cileli svemir pa tako vrijedi i za Čovjeka. To nema nikakve vez se pozitivizmom koji spominješ, ali ima veze s nizom modernih znanstvenih spoznaja. Kod mene institucija kritike ne postoji, postoji samo rad i istraživanje Istine. Ili je neka spoznaja istinita ili nije. Nečije mišljenje nije nikakva istina osim subjektivna. Zato je teško voditi razgovor ako sugovornik nije podešene na umnu težnju prema spoznaji cjeline, što ne znači da ne vrijede fragmentirane spoznaje kao što je recimo znanost o srcu, plučima ili noktima? Mene zanima samo cjelina Čovjeka ( naravno i ostalog ) a filozofirati o takvoj cjelini je nešto bitno drugo od linearnog filozofiranja recimo o brojevima, vječnosti. beskonačnosti, životu, smrti i t.d.